Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 3332/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3332/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB ..., iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj R-43/2023-3 od 16. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-80/2019-30 od 3. ožujka 2023., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom na isplatu 3.534,29 eura (26.629,11 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose počev od 16. kolovoza 2014. do 16. kolovoza 2019. kao u izreci presude.

 

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o glavnoj stvari, a preinačena je glede odluke o troškovima postupka.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:

 

              „1. "Je li je poslodavac (tužena) u obvezi dostaviti dokaze o evidencijama radnog vremena državnog službenika pa tako i o tome je li državni službenik iskoristio pauzu (stanku) u propisanom trajanju od 60 minuta kako bi se državni službenik odmarao od rada u turnusu koji traje 12 sati u utuženom razdoblju (od 29.07.2014 do 29.07.2019) te je li za rješenje ove stvari relevantno je li radnik (službenik) koristio ili nije mogao koristiti svoje pravo, a koje činjenice su utvrđuju u postupku svim adekvatnim dokaznim sredstvima?"

2. "Je li poslodavac radnik dužan dokazati da je radniku omogućio korištenje pauze (stanke)"?

3. "Može li se dokazivati negativna činjenica odnosno je li radnik dužan dokazati da nije mogao koristio pravo na stanku te kojim se dokazima utvrđuje ta činjenica"?

4. "Je li radnik dužan tražiti od poslodavac da mu omogućiti korištenje slobodnih dana zbog nemogućnosti korištenje pauze (stanke) ili je to poslodavac dužan omogućiti (ponuditi) radniku i bez njegovog zahtjeva, sve sukladno članku 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, 112/17, 12/18 i 2/19, dalje: KU)"?

5. "Smatraju li se troškovi za "gablec" (topli obrok) i "kantina" dokazima da je radnik iskoristio pauzu (stanku) u cijelosti ili djelomično"?

6. "Je li poslodavac u smislu članka 8. stavka 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine, 32/15, 97/15 i 73/17, Pravilnik) dužan voditi evidenciju i o satima korištenja pauze (stanke) te podatke o tome tko zamjenjuje radnika koji obavlja poslove u Kaznionica i odgojnim zavodima u slučaju nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena zbog korištenja pauze (stanke)"?

7. "Je li tužena bila dužna državnom službeniku osigurati zamjenu drugog državnog službenika kako bi mogao koristiti pauzu u situacijama kada se radi o poslovima na radom mjestu koji se ne smije prekidati i čije radno vrijeme traje od 00:00 do 24:00 sati?"

 

8. "Je li sud dužan pribaviti podzakonske propise Kaznionica i Odgojnih domova koji, među inim, uređuju postupanje u vezi s korištenjem stanke radnika?

9) "Isključuje li članak 42. KU pravo na naknadu plaće koju radnik ima zbog toga što je radio u vrijeme kada nije bio obvezan"?,

 

ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

4. Tužitelj ujedno podnosi prijedlog, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog povrede prava na pravično suđenje.

 

5. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

6. Prijedlog je nedopušten.

 

7. Glede postavljenih pitanja vidljivo je da tužitelj osporava činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja, što u ovoj fazi postupka nije dopušteno, a iz kojih utvrđenja slijedi da tužitelju nije uskraćeno pravo na dnevni odmor osim izuzetno kada su to izvanredne situacije nalagale, što se ne može smatrati neuobičajenim s obzirom da je tužitelj pravosudni policajac, pa pitanja koja postavlja tužitelj o postojanju samog prava na naknadu za neiskorišteni  dnevni odmor nisu pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu.

 

8. Vezano na navode tužitelja da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, valja navesti da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda.

 

9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i odlučeno je kao u izreci pod točkom I. izreke.

 

10. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i riješiti kao u točki II izreke.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                       mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu