Broj: Ppž-3238/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ČUC, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice ČUC, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, od 24. veljače 2025., Klasa: 211-07/25-1/2812, na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenice ČUC te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II Ukoliko okrivljenica u roku od 8 dana po primitku ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica VUC obvezna je naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, od 24. veljače 2025., Klasa: 211-07/25-1/2812, okrivljenica VUC proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
3. Predmetnim prekršajnim nalogom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 106,36 eura (stošest eura i tridesetšest centa).
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je podnijela prigovor zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da joj je to prvi prekršaj, da trenutačno nema drugi način za prijevoz do posla, a kako ima veliku ratu kredita da joj je posao neophodan. Stoga moli da joj se što je moguće više umanji duljina trajanja izrečene zaštitne mjere ili da joj se privremeno odgodi izvršenje izrečene zaštitne mjere.
5. Okrivljenica predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
6. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove propisane člankom 237. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
7. Prigovor nije osnovan.
8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom i to člankom 59. stavkom 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa stoga izrečena novčana kazna okrivljenici u iznosu od 1320,00 eura, predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja znatno ugrožavanje zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, naročito stoga što okrivljenica nije dokazala navode svojeg prigovora relevantnom dokumentacijom o svojim imovinskim prilikama.
10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je izdavatelj prekršajnog naloga osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
11. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Nije prihvaćen osnovanim razlog za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri kojeg ističe okrivljenica. Naime, okolnost koju ističe okrivljenica da joj je potreban automobil za svakodnevni odlazak na posao okrivljenica nije dokazala relevantnom dokumentacijom, pa stoga ovaj sud nije niti mogao ocijeniti takav navod okrivljenice. Ovaj sud ističe da sam paušalni navod prigovora okrivljenice nema takav značaj da bi na temelju istog došlo do promjene odluke o izricanju zaštitne mjere izdavatelja prekršajnog naloga. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle bliže donjoj granici trajanja zaštitne mjere propisanom zakonom, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i činjenicu da je okrivljenica odbila vađenje krvi i urina radi toksikološkog vještačenja u situaciji kad je preliminarnim testiranjem utvrđena kod nje prisutnost droge THC, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim člankom 51a. Prekršajnog zakona.
12. Stoga, navodi prigovora okrivljenice nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke izdavatelja prekršajnog naloga o izrečenoj novčanoj kazni i duljini trajanja izrečene zaštitne mjere.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica obvezna na naknadu paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog suda u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
15. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
