Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-29/2023-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i partneri d.o.o., Varaždin, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 7. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja odvjetnice Ive Vučinić i punomoćnice tuženika odvjetnice Ane Pintar, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB: 79517545745, da tužitelju [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.000,00 EUR (osamtisućaeura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 3. prosinca 2020. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate iznosa od 5.272,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.306,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. prosinca 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete pred Općinskim sudom u Varaždinu.

1.1. U tužbi se navodi da je tuženik u razdoblju od 3. rujna 2020. do 16. rujna 2020. objavio 15 članaka na web stranicama Jutarnji.hr. i u tiskanom izdanju novina Jutarnji list, pobliže navedenim u tužbi koji sadrže niz netočnih i nepotpunih informacija kojima su duboko povrijeđena neimovinska prava tužitelja.

Tužitelj navodi da se radi o slijedećim člancima:

-dana 03. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom „Pacijentice optužuju uglednog hrvatskog psihijatra: “Tražio je da se skinem, rekao je da se ševim…“,

-dana 04.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak po naslovom „…Rekao mi je da biram između dečka i njega. Nisam dvojila. Kad sam rodila, krenuo je pakao…“ autora ŠĐ, dok je u tiskanom izdanu novina Jutarnji List dana 04.09.2020. godine objavljen članak istog sadržaja, a naslova „…TEŠKE OTPUŽBE Bivša pacijentica u ispovijesti za emisiju „Provjereno“ Nove TV progovorila o traumama tijekom tretmana…“, također autora FĐ.

- dana 05. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr i u tiskom izdanju Jutarnjeg lista objavljen je članak pod naslovom „…Još 2010. tri cure su mi rekle što im radi, ali nisu htjele da to prijavim. Žrtava je barem 20-ak..“, autora AĐ,

- dana 05. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom „Sud zabranio prilog o psihijatru?! Nova TV: Odluku formalno nismo dobili, na priči radimo i dalje…“

- dana 06.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom „…Pisma 4 ugledna specijalista koji su pet godina upozoravali: Zaustavite psihijatra zlostavljača….“, dok je u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg lista istoga dana objavljen članak istog sadržaja a naslova: „…Zaustavite psihijatra zlostavljača…“, sve autorice ŠĐ,

- dana 08.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom „… Psihijatar iskorištavao pacijentice: Procurili mailovi u kojima blate njegovu bivšu partnericu…“, dok je u tiskom izdanju Jutarnjeg lista istoga dana objavljen članak „Psihijatar iskorištavao pacijentice u sporu s bivšom partnericom…“, oba autorice ŠĐ,

- dana 11.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom …“ Sve više optužbi: Psihijatra se povezuje i s nestankom narkotika iz varaždinske bolnice…“, dok je članak s istim tekstom i naslovom objavljen istoga dana i u tiskom izdanju Jutarnjeg lista, sve autorice ŠĐ,

- dana 14.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom …“Psihijatar kojeg pacijentice optužuju za spolno maltretiranje više ne radi u Varaždinskoj bolnici…“, autorice ŠĐ,

- dana 13.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak naslova

„… Ispovijest zviždača: Heroj koji je razotkrio slučaj „psihijatar“: Prijete mi, ali nije me strah. Pa ja sam samuraj!...“, dok je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista kao tema broja objavljen članak naslova: „…Na strani slabijih…“, oba autorice HĐU,

- dana 16.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom: „…Policija poziva žrtve pohotnog psihijatra iz Varaždina: „… Javite se bez straha, recite nam sve…“, dok je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista isti dan objavljen članak naslova: „… Kreće službena krim-istraga? Policija poziva sve žrtve psihijatra iz [adresa] da im se bez straha jave i ispričaju svoja iskustva…“, autorice ŠĐ.

1.2. U tužbi se navodi da je tužitelj u predmetnim člancima u bitnom optužen za seksualno zlostavljanje svojih pacijentica te su u člancima iznesene neistinite, netočne i nepotpune informacije te uvrede i klevete na račun tužitelja pa su njihovom objavom teško i trajno povrijeđena tužiteljeva prava osobnosti i to pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, ugled, čast, dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje.

1.3. Tužitelj navodi da je nakon objave spornih članaka podnio tuženiku zahtjeve za objavu ispravka netočnih informacija objavljenih u člancima, no tuženik je zahtjeve odbio.

1.4. Tužitelj u tužbi obrazlaže u čemu se u svakom od 15 članaka sastoji neistinitost i nepotpunost objavljenih informacija.

1.5. Tužitelj je naveo da je podnio zahtjev za ispravak u odnosu na članke pobliže navedene u tužbi.

1.6. Tužitelj navodi da je zahtjev za ispravak podnesen u odnosu na članke autorice ŠĐ i to članke pod naslovom: „Pacijentice optužuju uglednog hrvatskog psihijatra:“Tražio je da se skinem, rekao je da se ševim…“, objavljen dana 03. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr - „Rekao mi je da biram između dečka i njega. Nisam dvojila. Kad sam rodila, krenuo je pakao…“ objavljen dana 04.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr, dok je u tiskanom izdanu novina Jutarnji list objavljen dana 04.09.2020. članak istog sadržaja a naslova „…TEŠKE OTPUŽBE Bivša pacijentica u ispovijesti za emisiju „Provjereno“ Nove TV progovorila o traumama tijekom tretmana…“, jer su u njima istaknute neistinite i nepotpune činjenice i to da je ZĐ, bivša tužiteljeva pacijentica koju je tužitelj navodno seksualno zlostavljao, a čitatelji nisu bili upoznati s činjenicom da je ZĐ tužiteljeva bivša izvanbračna supruga s kojom je bio u vezi od 2011. do studenog 2015. u kojem razdoblju su živjeli zajedno i u toj zajednici je rođeno dijete. Tužitelj navodi da je netočan navod da je Petra Milković 2015. od tužitelja pobjegla u Sloveniju. Navodi da je ona upisala fakultet u Ljubljani 2013. i završila ga u rujnu 2015. nakon čega je upisala magisterij na istom fakultetu i ponuđen joj je posao te je odselila u Ljubljanu. Neistinite su i tvrdnje ZĐ da je tužitelj „manipulirao njezinim umom“, davao joj antipsihotike, vrijeđao je, zaključavao, imao vezu s nekom drugom pacijenticom itd. odnosno da ju nije puštao da ode ili da ju nije puštao na miru nakon prestanaka njihove veze te prijetio da će je uništiti ili da će GĐ „srediti njezinima otkaze“. Tužitelj navodi da se netočno i nepotpuno tvrdi da je SĐ tražila zabranu prilaska zbog psihičkog zlostavljanja i da ju je sudski pravomoćno dobila 2018. godine, već je sud u Sloveniji odlukom od 11.09.2018. godine donio mjeru kojom je tužitelju zabranjeno približavanje njoj i djetetu, ali ta odluka nije postala pravomoćna i vrlo brzo je, nakon provedenog postupka u kojem su saslušane obje strane i provedeni dokazi, sud u veljači 2019. godine tu mjeru u cijelosti ukinuo.

1.7. Tužitelj navodi da je zahtjev za ispravak podnesen u odnosu na slijedeće članke:

- „…Još 2010. tri cure su mi rekle što im radi, ali nisu htjele da to prijavim. Žrtava je barem 20-ak...“ objavljen dana 05. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr i u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista, autora AĐ. Navodi da je u članku pogrešno navedeno da je bivša šefica tužitelja ČĐ voditeljica Odjela psihijatrije varaždinske Opće bolnice još 2016. godine primila dvije prijave svojih kolega o tužiteljevom neprimjerenom ponašanju, da je pokrenula postupak, no da je nakon toga smijenjena s mjesta voditeljice odjela jer ju je tužitelj tužio za mobing i da je taj postupak još uvijek u tijeku. Tužitelj navodi da je neistinito navedeno i predstavlja klevetu da tužitelj ima „moćne zaštitnike“ u politici, crvenim krugovima i sl., o kojima novinaru govore „sugovornici“ koji nisu imenovani. Netočno se u članku navodi da tužitelju nije produljen ugovor o čakovečkoj bolnici zbog veze sa 16- godišnjom pacijenticom. Tužitelj navodi da je prestao raditi u bolnici u Čakovcu zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme i za vrijeme trajanja tog radnog odnosa nije bio disciplinski kažnjavan niti je bilo prigovora na njegov rad.

1.8. Tužitelj navodi da je zahtjev za ispravak podnesen u odnosu na slijedeći članak:

- „…Sud zabranio prilog o psihijatru?! Nova TV: Odluku formalno nismo dobili, na priči radimo i dalje…“ objavljen na web stranicama Jutarnji.hr 05.09.2020. godine u kojem je neistinito navedeno da odluka suda o privremenoj mjeri Nova TV kojom je zabranjeno emitiranje emisije Provjereno na temu „varaždinskog psihijatra“ nije formalno uručena toj televizijskoj kući. Tužitelj navodi da je predmetna odluka dostavljena Novoj TV 03.09.2020. godine i to prije emitiranja sporne emisije.

1.9. Tužitelj navodi da je zahtjev za ispravak podnesen u odnosu na slijedeće članke:

- dana 06.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom „…Pisma 4 ugledna specijalista koji su pet godina upozoravali: Zaustavite psihijatra zlostavljača….“, dok je u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg lista istoga dana objavljen članak istog sadržaja a naslova: „…Zaustavite psihijatra zlostavljača…“, sve autorice ŠĐ, - dana 08.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom „… Psihijatar iskorištavao pacijentice: Procurili mailovi u kojima blate njegovu bivšu partnericu…“, dok je u tiskom izdanju Jutarnjeg lista istoga dana objavljen članak „Psihijatar iskorištavao pacijentice u sporu s bivšom partnericom…“, oba autorice ŠĐ, - dana 11.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom …“ Sve više optužbi: Psihijatra se povezuje i s nestankom narkotika iz varaždinske bolnice…“, dok je članak s istim tekstom i naslovom objavljen istoga dana i u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista, sve autorice ŠĐ, - dana 14.09.2020. godine u 21:26 sati na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom …“Psihijatar kojeg pacijentice optužuju za spolno maltretiranje više ne radi u Varaždinskoj bolnici…“, autorice ŠĐ, - dana 13.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak naslova „… Ispovijest zviždača: Heroj koji je razotkrio slučaj „psihijatar“: Prijete mi, ali nije me strah. Pa ja sam samuraj!...“, dok je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista kao tema broja objavljen članak naslova: „…Na strani slabijih…“, oba autorice HĐU, - dana 16.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr objavljen je članak pod naslovom: „…Policija poziva žrtve pohotnog psihijatra iz Varaždina: „… Javite se bez straha, recite nam sve…“, dok je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista isti dan objavljen članak naslova: „… Kreće službena krim-istraga? Policija poziva sve žrtve psihijatra iz [adresa] da im se bez straha jave i ispričaju svoj iskustva…“, autorice ŠĐ. Navodi da se u tim člancima u bitnom ponavljaju tvrdnje koje su već iznesene u ranije objavljenim člancima. Tužitelj navodi da se u člancima naslova „…Pisma 4 ugledna specijalista koji su pet godina upozoravali: Zaustavite psihijatra zlostavljača….“, i „…Zaustavite psihijatra zlostavljača…“ (dalje: članak od 06.09.2020.) netočno navodi da je VĐ, zgrožen pričom pacijentice kojoj je tužitelj navodno stiskao grudi, još 2016. godine tužitelja prijavio HLK i da još uvijek čeka reakciju. Naime, u već spomenutoj predstavci iz 2016. godine ta se pacijentica uopće ne spominje (što je autoru članka bilo poznato jer na više mjesta citira tu prijavu) a o toj prijavi je odlučeno još 2017. godine tako da ništa od navedenog nije točno. Tužitelj navodi da se u spornom članku od 06.09.2020. godine navodi da je tužitelj počevši od 2016. godine (dakle, nakon prestanka veze s ZĐ) bio prijavljivan HLK, DORHU, nadređenima, međutim, prijave su uvijek podnosile jedno te iste osobe, s motivima koji su u tužbi detaljno opisani i nakon svake te prijave proveden je postupak u kojem je utvrđeno da odgovornosti tužitelja nema. Ističe se i da se u članku od 06.09.2020. godine zlonamjerno navodi da je novinarka kontaktirala punomoćnicu tužitelja Željku Brlečić i dala joj par sati da dostavi očitovanje što ona nije učinila, pritom se ne navodi da je taj „zahtjev za očitovanje“ zapravo bio telefonski poziv koji je odvjetnici Brlečić upućen u 12 sati u subotu, dakle na neradni dan, pri čemu je ona novinarku obavijestila da je upravo na obiteljskom ručku i da se prije davanja bilo kakvih izjava mora konzultirati s tužiteljem. Tužitelj navodi da je dezinformiranje javnosti vidljivo i iz toga što se u članku od 06.09.2020. godine navodi da je ČĐ podnijela prijavu HLK ali se ne navodi istovremeno da je ona još 2017. godine ocijenjena neosnovanom. Također se navodi da je jednu od prijava Liječničkoj komori potpisalo četvero liječnika, što nije točno, jer jedina prijava koju je podnijelo istovremeno četvero osoba je predstavka iz 2016. godine koju su podnijeli ČĐ kao jedini liječnik te UĐ, VĐ i ŠĐU koji nisu liječnici i prešućuje se javnosti da je ta prijava također ocijenjena neosnovanom još 2017. godine. U člancima naslova „… Psihijatar iskorištavao pacijentice: Procurili mailovi u kojima blate njegovu bivšu partnericu…“, i „Psihijatar iskorištavao pacijentice u sporu s bivšom partnericom…“, (dalje: članak od 08.09.2020. godine) tužitelja se optužuje da je „iskorištavao pacijentice“ koje su „oblatile“ ZĐ, što nije točno. U člancima naslova „…Psihijatra se povezuje i s nestankom narkotika iz varaždinske bolnice…“, (dalje: članak od 11.09.2020.) se neistinito navodi da tužitelj ima veze s “nestankom narkotika“ iz Opće bolnice Varaždin. Sama tvrdnja o „nestanku“ je zlonamjerna i nalaz HZZO-a, prema tvrdnjama same bolnice, ne govori o nestajanju narkotika, već o potrebi usklađivanja načina vođenja evidencija, dok je i spomenuta bolnica u svojem priopćenju djelomično objavljenom u spornom članku od 11.09.2020. godine jasno opovrgnula te navode. Tužitelj navodi da je klevetnička, zlonamjerna i ničim dokazana tvrdnja iznesena u istom članku da se tužitelja „povezuje s opijatima“ i da o tome govore „…neke od njegovih žrtava iz ordinacije koje je seksualno iskorištavao ali i varaždinski narko milje“, te da je „da psihijatar konzumira opojne droge spomenuto i na slovenskom sudu…“ a da su „… odvjetnici tražili toksikološko vještačenje što je on decidirano odbio…“ U članku naslova „…Psihijatar kojeg pacijentice optužuju za spolno maltretiranje više ne radi u Varaždinskoj bolnici…“, od dana 14.09.2020. godine opet se ponavljaju isti pogrešni navodi oko smjene i prijava dr. ČĐ. Tužitelj navodi da uz članku „..Ispovijest zviždača: Heroj koji je razotkrio slučaj „psihijatar“: Prijete mi, ali nije me strah. Pa ja sam samuraj!...“, i člancima „…Na strani slabijih…“, VĐ aludira da mu se zbog tužitelja prijeti ili podmeće ili da ga tužitelj pokušava potkupiti, što je netočno jer tužitelj sa spomenutim ni posredno niti neposredno nikada nije imao nikakav kontakt niti ga poznaje. U člancima „…Policija poziva žrtve pohotnog psihijatra iz Varaždina: „… Javite se bez straha, recite nam sve…“, i „… Kreće službena krim-istraga? Policija poziva sve žrtve psihijatra iz [adresa] da im se bez straha jave i ispričaju svoja iskustva…“, od 16.09.2020. godine se navodi da policija poziva žrtve tužitelja a što nije točno, što je vidljivo iz samog očitovanja PU Varaždinske od 16.09.2020. godine u kojem stoji da su o svemu doznali tek iz medija i da se u vezi toga njima do sada nitko nije javio.

1.10. U tužbi se navodi da se relevantne odredbe koje valja primijeniti u predmetu odredbe čl. 16., čl. 21., čl. 22., čl. 23. Zakona o medijima te čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.

1.10. Tužitelj smatra da je tuženik objavom spornih članaka povrijedio svoje dužnosti i odgovornosti propisane zakonom i to s isključivim interesom senzacionalističkog izvještavanja. Navodi da je tužitelj ne samo optužen već i osuđen u svim objavljenim naslovima, a u člancima se iznosi niz neistinitih tvrdnji koje autor članka nije provjeravao, dokumenti se citiraju samo djelomično, čitateljstvu se plasiraju samo činjenice koje govore u prilog tvrdnji da je tužitelj seksualni predator, a nije traženo obrazloženje ili provjera činjenica, uz stalno naglašavanje i provjeravanje istih činjenica iz članka u članak. Tužitelj navodi da nigdje i nikad nije osuđen ni za jednu povredu službene dužnosti, nije optužen ni osuđen za kazneno djelo niti je od Hrvatske liječničke komore ikada dokazano da je on počinio disciplinsku ili etičku povredu što je tuženik lako mogao provjeriti, no unatoč tome odlučio je preuzeti ulogu suda i osuditi tuženika te čitateljima plasirati samo informacije koje govore u prilog takve osobe bez brige o pravima tužitelja koja je time svjesno povrijedio te zanemarujući osnovna načela novinarske etike. Tužitelj navodi da provedenim inspekcijskim i unutarnjim nadzorom u Općoj bolnici koji je bio iniciran tim napisima nije utvrđeno da je tužitelj počinio ijednu povredu profesionalne dužnosti. Navodi da su nakon objave spornih članaka sve tri prijave podnesene Hrvatskoj liječničkoj komori u ožujku 2020. utvrđene neosnovanim (VĐ, ZĐ i OĐ), no tuženik nije našao za shodno o tome obavijestiti javnost.

1.11. Tužitelj navodi da se radi o gruboj povredi prava osobnosti kojom je tužitelju počinjena nematerijalna šteta, a s obzirom na okolnosti isto opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 100.000,00 kn. Tužitelj navodi da sud treba uzeti u obzir činjenicu da je tuženik odbio objaviti ispravak sporne informacije i time bar dijelom sanirati tužitelju štetu koja mu je nastala. Također, tužitelj navodi da treba uzeti u obzir broj objavljenih članaka i činjenicu da se radi o jednim od najčitanijih novina koje se distribuiraju u cijeloj Republici Hrvatskoj pa su svi građani Republike Hrvatske bili upoznati s tim što se piše. Tužitelj navodi da su mu objave navedenih članaka izazvale duševne boli i neugodnosti u svakodnevnom životu, a nakon najava osjećao je ljutnju i nemoć da se adekvatno obrani od optužbi neimenovanih osoba i stekao je dojam da tuženika ne interesira njegova strana priče. Navodi da je bio u strašnom emotivnom stanju, uzrujan i izvan sebe, osjećao se kao da mu je život uništen, cijeli svijet mu se srušio, bio je javno osramoćen i ponižen u privatnim i profesionalnim krugovima i svaki dan se probudio sa strepnjom kakve će laži o njemu biti objavljene. U tužbi se navodi da su posljedice objava i danas aktualne te tužitelj živi u stalnom strahu da će tuženik objaviti neki nastavak priče, osjeća nelagodu pred kolegama i stalnu osudu okoline, njegov život je iz korijena promijenjen. U tužbi tužitelj navodi da je zabrinut za svoju obitelj, majku, oca i sestre koji se također svakog dana moraju nositi sa sramotom kojoj su izloženi, a osobito teško mu pada pomisao da će sadržaj članaka jednog dana postati dostupan i njegovoj kćeri. Tužitelj navodi da je cijeli život radio na svojem obrazovanju i stručnom unaprjeđivanju, liječio je niz pacijenata u okviru radnog mjesta i zadanih mu poslova, a sada je predmet poruge i medijskog linča. Tužitelj navodi da je zbog pritisaka i sramote kojoj je bio izložen tražio od ravnatelja bolnice da ga se premjesti u Službu za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof gdje trenutno radi pa su predmetne objave dovele faktično i do njegove degradacije u profesionalnom smislu, a stvarne posljedice na njegovu karijeru će tek biti vidljive u narednom razdoblju.

1.12. Tužitelj je podneskom od 8. rujna 2023. specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te zatražio isplatu iznosa od 13.272,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije sporno da su objavljeni pojedini utuženi članci i to 3. rujna 2020., 4. rujna 2020. na web stranicama i 4. rujna 2020. u tiskanom izdanju, a tužitelj je zahtjev za objavu ispravka informacije za sve utužene članke podnio 5. listopada (očito je omaškom navedeno lipnja) 2020. pa je tužitelj propustio u prekluzivnom zakonskom roku iz čl. 40. Zakona o medijima zahtijevati objavu ispravka odnosno isprike. Stoga je tuženik predložio da sud rješenjem odbaci tužbu.

2.2. Tuženik je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije navodeći da se niti u jednom od utuženih članaka tužitelj ne spominje imenom i prezimenom. Navodi da se uzimajući u obzir utužene članke ne može zaključiti da bi prosječna osoba prosječnog znanja i poznavanja činjenica mogla čitajući utužene članke zaključiti da je upravo ovdje tužitelj psihijatar iz [adresa] koji se spominje u utuženim člancima. Tuženik navodi da je svaki objavljeni članak samostalna cjelina koja se sastoji od informacija za koje nakladnik i glavni urednik medija odgovaraju sukladno Zakonu o medijima. Navodi da upravo činjenica što tuženik nije otkrio identitet tužitelja govori u prilog postojanju dobre vjere na strani tuženika i autora članaka. Navodi da u konkretnom slučaju nema mjesta za odštetnom odgovornosti nakladnika prvenstveno jer se ime tužitelja ne spominje niti u jednom od utuženih članaka te se utužene informacije ne mogu objektivno povezati s ovdje tužiteljem čiji se identitet u člancima ni na koji način ne otkriva javnosti pa tužitelj nije ovlašten pokrenuti parnicu radi naknade štete. Stoga tuženik predlaže da sud primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP- a odbaci predmetnu tužbu jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje iste.

2.3. Tuženik navodi da većina informacija navedenih u tužbi nije predmet ovog postupka. Navodi da članci objavljeni 3. i 4. rujna nisu predmet postupka jer tužitelj za iste nije podnio zahtjev za ispravak. Navodi da je apsurdna teza tužitelja da su utuženi članci kreirani s namjerom da se tužitelja javno degradira u cilju kako bi ZĐ uspjela u sporu koji se vodi protiv tužitelja u Sloveniji. Navodi da svaki navod iz utuženih članaka proizlazi iz svjedočenja bilo žrtava bilo drugih involviranih osoba. Tuženik navodi da niti u jednom od utuženih članaka tema nije međusobni odnos tužitelja s ZĐ, VĐ, UĐ, ČĐ, prof. H, niti je taj odnos predmet ove parnice. Navodi da članak objavljen 5. rujna 2020. na web portalu www.jutarnji.hr i tiskanom izdanju Jutarnjeg lista autora AĐ ne može nanijeti štetu tužitelju jer isti predstavlja autorizirani razgovor između autora članka i VĐ te se tuženik poziva na odredbu čl. 21. st. 4. alineja 2. Zakona o medijima. Navodi da tužitelj skreće pozornost na činjenice koje nisu odlučne u predmetu. Navodi da je informaciju o tome zašto tužitelju nije produljen radni odnos 1999. godine u čakovečkoj bolnici autor dobio od više svjedoka koji su zahtijevali da njihov identitet ostane skriven. Vezano uz navode tužitelja koji se odnose na članak od 5. rujna 2020. objavljen na web portalu www.jutarnji.hr tuženik navodi da tužitelj može imati svoje mišljenje o tome kako se treba obavljati novinarski posao, ali to ne znači da zbog toga ima pravo na isplatu pravične novčane nagrade u iznosu od 100.000,00 kn. U odnosu na članak objavljen 6. rujna 2020. na web portalu www.jutarnji.hr tuženik navodi da tužitelj ne može znati što su žrtve rekle o tužitelju VĐ i OĐ.

2.4. Tuženik navodi da je općeprihvaćena praksa postupanja da se osoba ne kontaktira prije objave članka ako se istoj ne otkriva identitet u članku. Navodi da se je neovisno o tome autorica većine članaka ŠĐ obratila u dobroj vjeri punomoćnici tužitelja. Navodi da su utuženi članci osnovano i opravdano objavljeni bez prethodnog očitovanja tužitelja.

2.5. Tuženik navodi da su informacije iz članka objavljenog 8. rujna 2020. na web portalu www.jutarnji.hr istinite jer je tužiteljeva pacijentica FĐU BĐ poslala e-mail poruku socijalnoj radnici varaždinskog Centra za socijalnu skrb koja je radila na predmetu u kojem su sudjelovali tužitelj, ZĐ i njihovo dijete. Također je u utuženom članku vjerodostojno prenesena informacija o tome kako je RĐ svjedočila u korist tužitelja i da je ista sastavila izjavu koja ide u korist tužitelju. Tuženik navodi da su informacije iz članka od 8. rujna 2021. točne, a u konačnici se ne odnose na tužitelja već na treće osobe pa tužitelju ne mogu nanijeti štetu. U odnosu na informacije vezano za članak objavljen 11. rujna 2020. na web portalu www.jutarnji.hr tuženik navodi da je autorica članka ŠĐ informacije crpila iz razgovora sa žrtvama i NĐ (urednik Varaždinskog RTL-a) koji je neposredno razgovarao s nekoliko tužiteljevih žrtava. Osim što je autorica informacije crpila iz razgovora s navedenim osobama ista je bila u kontaktu i s novinarkom ŽĐ koja je za Novu TV i emisiju Provjereno pred kamerama ispitivala tužiteljeve žrtve o predmetnoj temi, no sud je zabranio emitiranje snimljenog priloga. Navodi da je autorica članka surađivala i s novinarkom TĐ koja je kao novinarka RTL-a radila reportažu o psihijatru iz [adresa], a kojoj je tužitelj iznosio svoju stranu priče. Navodi da se u članku vjerodostojno prenosi obavijest kontrolora HZZO-a. Vezano za članak od 14. rujna 2020. objavljen na web portalu www.jutarnji.hr tuženik navodi da tužitelj može davati svoje sugestije kako bi se trebao obavljati novinarski posao ali mu to ne daje pravo na isplatu iznosa od 100.000,00 kn te da je promašeno pozivanje tužitelja na to kako je utuženi članak mogao imati naslov. U odnosu na članak objavljen 13. rujna 2020. na web portalu www.jutarnji.hr tuženik navodi da članak predstavlja autorizirani intervju s VĐ, dakle čak i da je tužitelju objavom tog članka nastala šteta za istu ne odgovara tuženik. Navodi da je iz tužbe razvidno da članak od 13. rujna 2020. nije prouzročio štetu tužitelju. U odnosu na članak od 16. rujna 2020. objavljen na web stranicama tuženik navodi da tužitelj namjerno krivo tumači obavijest Policijske uprave Varaždin od 16. rujna 2020. te da je glavni urednik osnovano odredio naslov članka.

2.6. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da tužitelj tuženiku stavlja na teret odgovornost radi objave komentara trećih osoba na utužene članke, a komentari nisu sastavni dio članka već reakcije trećih osoba i predmetne komentare objavile su tuženiku nepoznate treće osobe za čije postupke tuženik ne može odgovarati primjenom odredbi Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je promašeno pozivanje tužitelja na komentare trećih osoba.

2.7. Tuženik smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima prema kojima nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Također prema odredbi čl. 21. st. 4. alineja 6. nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

2.8. Tuženik navodi da tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku naknadu štete iz Zakona o obveznim odnosima, a koje se moraju kumulativno ispuniti.

2.9. Tuženik u cijelosti osporava i visinu tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete i navodi da je isti postavljen paušalno.

3. Radi utvrđenja relevantnih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitane su priložene isprave: prilozi tužitelja uz tužbu (str. 18-169), dopis prof. OĐ od 16. siječnja 2020. (str. 18-19), prilog (str. 20-24, 25-26, 27-28), prilog (str. 29-30, 31-32), mišljenje povodom predstavke ČĐ Hrvatske liječničke komore od 23. siječnja 2017. (str. 33-34), mišljenje Centra za socijalnu skrb Varaždin od 16. studenoga 2018. (str. 35-36), prilog (str. 37-38), impressum (str. 39), ovjereni prijevod sa slovenskog na hrvatski jezik prijedlog za izdavanje privremene mjere i prijedlog za dopunu vještačkog mišljenja (str. 40-65), prilog (str. 66-67), prilog (str. 68-69), mišljenje Hrvatske liječničke komore od 16. listopada 2020., mišljenje Hrvatske liječničke komore od 2. studenog 2020., mišljenje Hrvatske liječničke komore 23. rujna 2020. (str. 70-71, 73-74, 76-77), prilog (str. 72), očitovanje Opće bolnice Varaždin od 29. svibnja 2019. (str. 75), zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija od 5. listopada 2020. (str. 80-81, 82-83, 84-86, 87-92), izvršen je uvid u preslike povratnica (str. 93-100), uvid u nalaz i mišljenje Multidisciplinarnog tima poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba (str. 101-104), pročitana je odluka Hrvatske liječničke komore od 23. lipnja 2020. (str. 105-113), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-197/2016-12 od 30. kolovoza 2016. (str. 115-120), dopis Opće bolnice Varaždin od 15. ožujka 2019. (str. 121), upozorenje na obveze iz radnog odnosa Opće bolnice araždin od 8. ožujka 2019. (str. 122), uvid u priloge (str. 123-128), odgovor na upit PU Varaždinske od 16. rujna 2020. (str. 129), presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-16/16-29 od 9. lipnja 2016. (str. 130-132), potvrda RĐ od 3. rujna 2018. (str. 133-135), predstavka Hrvatskoj liječničkoj komori dr. ČĐ od 25. kolovoza 2016. (str. 136-137), prilog (str. 138), potvrda Županijske bolnice Čakovec od 12. rujna 2016. (str. 139), prilog (str. 140), zapisnik Hrvatske liječničke komore, Časnog suda Komore od 27. svibnja 2020. (str. 141-142), prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere osiguranja radi zabrane emitiranja priloga u TV emisiji Provjereno Nove TV od 3. rujna 2020 (str.143-151), rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-342/2020-2 od 3. rujna 2020. (str. 152-162), prilozi tužitelja (str.163-165), zaključak Opće bolnice Varaždin od 5. ožujka 2019. (str. 166), sporazum ZĐ i HĐ od 1. lipnja 2016. (str. 167-169), izvršen je uvid u priloge tužitelja uz podnesak od 29. lipnja 2022. (str. 178-262), priloge tužitelja (str. 263-271), izvršen je uvid u priloge tužitelja uz podnesak od 31. ožujka 2021. (str. 307-312), izvršen je uvid u prilog tuženika uz podnesak od 6. svibnja 2022. (str. 321-336), izvršen je uvid u priloge uz podnesak tužitelja od 10. lipnja 2022. (str. 348-544), službena bilješka Općinskog suda u Varaždinu od 2. studenog 2022., izvršen je uvid u novinske članke (str. 560-605), uvid u dopis Županijske bolnice Čakovec od 3. studenoga 2022. s prilozima (str. 606-636), uvid u dopis Opće bolnice Varaždin od 9. studenog 2022. (str. 637), o obavljenom zdravstvenom inspekcijskom nadzoru Službe zdravstvene inspekcije Ministarstva zdravstva od 10. i 11. rujna 2020. (str. 638-643), zapisnik Opće bolnice Varaždin, Povjerenstvo za unutarnji nadzor od 8. rujna 2020. (str. 644-646), Zapisnik o informativnim razgovorima Opće bolnice Varaždin, Povjerenstvo za unutarnji nadzor od 16. rujna 2020. (str. 647-653), dopis Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 17. studenoga 2022. (str. 655), pročitani su Ugovori o djelu od 1. ožujka 2011., 31. prosinca 2011., 31. prosinca 2012., 10. prosinca 2013., 12. svibnja 2014. (str. 656-658, 660-661), odobrenje za samostalni rad Hrvatske liječničke komore od 14. siječnja 2009. i 1. srpnja 2014. (str. 659, 662), dopis Općinskog u Varaždinu 30. studenoga 2022. (str. 665-666), pročitani su spisi Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-135/2020 i P Ob-16/2016, saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci: ŠĐ, AĐ, HĐU, CĐ, ĆĐ, DĐ, PĐ, ĐĐ, JĐ, MĐ, AĐU, IĐ, ČĐ, OĐ, VĐ, FĐU, UĐ, EĐ, KĐ, LĐ, RĐ.

3.1. Odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje svjedoka TĐ, ŠĐU, HU, ŠU, FU, AU, jer sud smatra da se izvođenjem tih dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora s obzirom na to radi utvrđenja kojih činjenica su predloženi svjedoci odnosno da su i bez izvođenja tih dokaza utvrđene relevantne činjenice za predmet spora.

3.2. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje psihijatrijskog vještačenja tužitelja, jer sud smatra da su i bez izvođenja tog dokaza utvrđene relevantne činjenice za odluku o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.

4. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

5. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane sadržajem objavljenim u člancima tiskanog izdanja Jutarnji list i na portalu Jutarnji.hr., pobliže navedenim u tužbi.

7. Nesporno je utvrđeno da je tuženik objavio sve naprijed navedene članke u dnevniku Jutarnji list i na portalu Jutarnji.hr., u razdoblju od 3. do 16. rujna 2020. kako je to navedeno u tužbi.

8. Tuženik je prigovorio nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja navodeći da u predmetnim člancima nigdje nije navedeno tužiteljevo ime.

9. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

9.1. Činjenica je da u objavljenim člancima nije navedeno tužiteljevo osobno ime, ali nije sporno između stranaka da je tužitelj psihijatar na kojeg se odnose predmetni članci.

9.2.Također, u predmetnim člancima je objavljeno dovoljno informacija o tužiteljevom radnom mjestu, njegovim suradnicima, bliskim osobama i pacijentima na temelju kojih je tužitelj, kao i dio javnosti, mogao zaključiti da se objavljene informacije odnose na tužitelja. Budući da je na dijelu naslovnica članaka objavljena fotografija tužiteljeve bivše izvanbračne supruge ZĐ kao i njezino ime, a u člancima su navedena i imena tužiteljevih suradnika i kolega, kao i ime njegove bivše šefice ČĐ i činjenica da je inkriminirana osoba varaždinski psihijatar, bez obzira što nije objavljeno tužiteljevo ime i prezime ni njegova fotografija, tužiteljevi članovi obitelji, kolege, prijatelji, poznanici, pacijenti u Varaždinskoj bolnici kao i žitelji [adresa] kao relativne manje sredine, mogli su iz sadržaja objavljenih članaka zaključiti da se objavljene informacije odnose na tužitelja.

10. Stoga je sud utvrdio da tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe te je neosnovan zahtjev tuženika da sud odbaci tužbu.

11. Također je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je nesporno utvrđeno da je tuženik nakladnik dnevnika Jutarnji list i dnevnog portala Jutarnji.hr., a nije sporno da su objavljeni utuženi članci na dnevnom portalu Jutarnji.hr i u tiskanom izdanju dnevnih novina Jutarnji list.

11.1. Činjenica je da tužitelj traži naknadu štete zbog objavljenih informacija u člancima, a ne zbog komentara ispod tih članaka koje komentare tuženik nije objavio niti ih je pisao novinar zaposlen kod tuženika niti su ti komentari sastavni dio članaka.

12. Na temelju priloženih isprava utvrđeno je da je tužitelj 5. listopada 2020. glavnom uredniku PĐ podnio zahtjev za objavu ispravka i isprike zbog iznošenja netočnih informacija i to za članke za koje je u tužbi navedeno da je zahtjev podnesen.

13. Nesporno je da tuženik nije objavio ispravak ni ispriku.

14. Iako tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju u odnosu na pojedine članke radi o autoriziranom intervjuu s VĐ, iz iskaza autora članaka saslušanih kao svjedoka proizlazi da predmetni članci nisu autorizirani intervjui.

15. Također, iako je tuženik u odgovoru na tužbu tvrdio da je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora, iz iskaza AĐ, ŠĐ i HĐU, autora spornih članaka, proizlazi da u člancima nisu objavljeni njihovi vrijednosni sudovi.

16. Tuženik tvrdi da su informacije objavljene u dobroj vjeri. No, na temelju analize iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, sadržaja spornih članaka i svih priloženih isprava sud je utvrdio da informacije nisu bile dane u dobroj vjeri. Naime, utvrđeno je da autori predmetnih članaka prije objave spornih informacija nisu stupili u kontakt s tužiteljem i nisu poduzeli sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacija niti su imali osnovani razlog povjerovati da su te informacije točne s obzirom da su imali na uvidu određenu dokumentaciju koja je u suprotnosti s navodima iz članka, a mogli su radi provjere objavljenih informacija zatražiti i pribaviti relevantnu dokumentaciju od ustanova i drugih nadležnih tijela te obaviti razgovore s nadležnim osobama.

17. Sud je utvrdio da je u članku objavljenom dana 05. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr i u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista pod naslovom „…Još 2010. tri cure su mi rekle što im radi, ali nisu htjele da to prijavim. Žrtava je barem 20-ak..“, autora AĐ, objavljene neistinite informacije. Navedene su neistinite informacije da je tužiteljeva šefica Zemira Medved 2016. primila dvije prijave kolega o tužiteljevom neprimjerenom ponašanju, da je pokrenula postupak no da je nakon toga smijenjena s mjesta voditeljice odjela jer ju je tužitelj tužio za mobing i taj postupak traje. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da su ČĐ, a potom uz nju i VĐ, ŠĐU i UĐ podnijeli predstavku Hrvatskoj liječničkoj komori protiv tužitelja u kojoj je navedeno da tužitelj neprimjereno postupa prema pacijentima te da je Hrvatska liječnička komora u siječnju 2017. donijela mišljenje da predstavke sadrže nepotkrijepljene i nedokazane tvrdnje. Utvrđeno je da tužitelj nije tužio za mobing ČĐ, a ista je pred sudom časti Hrvatske liječničke komore u lipnju 2020 proglašena odgovornom za povredu odredbi Kodeksa medicinske etike i deontologije Hrvatske liječničke komore. Autor članka je radi provjere točnosti informacije mogao od Opće bolnice u Varaždinu, Hrvatske liječničke komore, nadležnog suda, zatražiti relevantne informacije, kao i dokumentaciju od same ČĐ, te na temelju istog dati točnu, provjerenu i potpunu informaciju. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da su u članku objavljenom dana 06. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr pod naslovom „…Pisma 4 ugledna specijalista koji su pet godina upozoravali: Zaustavite psihijatra zlostavljača….“, i u članku u tiskanom izdanju nedjeljnog Jutarnjeg lista istoga dana pod naslovom: „…Zaustavite psihijatra zlostavljača…“, sve autorice ŠĐ, navedene neistinite informacije da je jednu od prijava potpisalo 4 liječnika, jer je utvrđeno da je prijavu podnijelo 4 osobe od kojih je jedini liječnik ČĐ (dok UĐ, VĐ i ŠĐU nisu liječnici), te je neistinito navedeno da VĐ još uvijek čeka reakciju na prijavu iz 2016. kojom je tužitelja prijavio Hrvatskoj liječničkoj komori zgrožen pričom pacijentice kojoj je tužitelj navodno stiskao grudi, jer se u predstavci iz 2016. navodna pacijentica ne spominje a o prijavi je odlučeno 2017. godine, a navedene činjenice je autor članka da je postupao u dobroj vjeri mogao provjeriti uvidom u isprave i pribavom relevantnih informacija od Hrvatske liječničke komore. Također su u članku navedene neistinite informacije da je tužitelj dobio otkaz u čakovečkoj bolnici nakon saznanja da je u vezi sa 16-godišnjom pacijenticom. Naime, utvrđeno je da je tužitelj u Županijskoj bolnici Čakovec bio u radnom odnosu, a na temelju priloženih isprava i iskaza svjedoka utvrđeno je da je tužitelj prestao raditi u toj bolnici zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme te da protiv njega nije vođen disciplinski postupak, a što je autor članka mogao provjeriti u Županijskoj bolnici Čakovec da je postupao u dobroj vjeri. Utvrđeno je da su u članku objavljenom dana 08. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr pod naslovom „… Psihijatar iskorištavao pacijentice: Procurili mailovi u kojima blate njegovu bivšu partnericu…“, i u članku u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista istoga dana pod naslovom „Psihijatar iskorištavao pacijentice u sporu s bivšom partnericom…“, oba autorice ŠĐ, navedene su neistinite informacije da je tužitelj iskorištavao pacijentice koje su oblatile UĐ i ZĐ. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je RĐ, medicinska sestra na Odjelu psihijatrije, samoinicijativno sastavila izjavu, kao i FĐU. Svjedok ZU je u iskazu navela da je 2018. sastavila pisanu izjavu jer se sama ponudila dr. LĐ da će mu biti svjedok na sudu u postupku u kojem su tužiteljice bile ČĐ i UĐ, a tuženik HĐ. Iz iskaza svjedoka FĐU proizlazi da s novinarima nije razgovarala o tužitelju, a s tužiteljevom majkom je sastavila e-mail koji je poslan socijalnoj radnici Centra za socijalnu skrb jer je željela iznijeti svoje mišljenje o tužitelju kao ocu, a nije pisala kao njegova pacijentica. Činjenicu da tužitelj nije iskoristio navedene osobe autor članka mogao je u utvrditi da je zatražio provjeru informacije od navedenih osoba. U članku objavljenom dana 11. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr pod naslovom …“ Sve više optužbi: Psihijatra se povezuje i s nestankom narkotika iz varaždinske bolnice…“, te članku s istim tekstom i naslovom koji je objavljen istoga dana i u tiskom izdanju Jutarnjeg lista, autorice ŠĐ, navedene su neistinite informacije da tužitelj ima veze s nestankom narkotika iz Opće bolnice Varaždin. Utvrđeno je da bolnica u svojem priopćenju djelomično objavljenom u spornom članku opovrgnula te navode, a nalaz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ne govori o nestajanju narkotika, već o potrebi usklađivanja načina vođenja evidencije, kao to proizlazi i iz iskaza svjedoka GU tadašnjeg ravnatelja Bolnice. U članku objavljenom dana 14. Rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr pod naslovom …“ Psihijatar kojeg pacijentice optužuju za spolno maltretiranje više ne radi u Varaždinskoj bolnici…“, autorice ŠĐ, ponavljaju se navedene neistinite informacije oko smjene i prijava dr. ČĐ. Utvrđeno je da su u članku objavljenom dana 13.09.2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr naslova „… Ispovijest zviždača: Heroj koji je razotkrio slučaj „psihijatar“: Prijete mi, ali nije me strah. Pa ja sam samuraj!...“, dok je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista kao tema broja objavljen članak naslova: „…Na strani slabijih…“, oba autorice HĐU, navedene neistinite informacije kojima se aludira da se istom prijeti, podmeće zbog tužitelja. U članku objavljenom dana 16. rujna 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr pod naslovom: „…Policija poziva žrtve pohotnog psihijatra iz Varaždina: „… Javite se bez straha, recite nam sve…“, i u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista isti dan u članak naslova: „… Kreće službena krim-istraga? Policija poziva sve žrtve psihijatra iz [adresa] da im se bez straha jave i ispričaju svoja iskustva…“, autorice ŠĐ, u naslovu se spominje pohotni psihijatar kao da je to već utvrđena nesporna javno poznata činjenica.

18. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da tužitelj nije osuđen niti za jednu povredu službene dužnosti, nije optužen niti osuđen radi počinjenja kaznenog djela, Hrvatska liječnička komora nije utvrdila da bi počinio disciplinsku ili etičku povredu, a provedenim inspekcijskim nadzorom u Općoj bolnici Varaždin nije utvrđeno da bi tužitelj počinio povredu profesionalne dužnosti.

18.1. Nesporno je da je Hrvatska liječnička komora, Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju donijelo negativna mišljenja povodom zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja HĐ od strane VĐ, ZĐU i OĐ i zauzelo stav da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka pred Časnim sudom Komore neosnovan jer nema dokaza da je prijavljeni liječnik HĐ postupio protivno odredbama Kodeksa medicinske etike i deontologije na način kako mu se stavlja na teret, kako to proizlazi iz dopisa Klasa:052-02/20-03/10, URbroj 385-02-02/05-20-10 od dana 02.studenog 2020., Klasa:052-02/20-03/9, URbroj:385-02-02/05-20-10 od dana 16. listopada 2020. i Klasa:052-02/20-03/8, URbroj:385-02-02/05-20-08 od dana 23. rujna 2020..

18.2.Nesporno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu donijelo Rješenje broj K-DO197/16-12 od 30. kolovoza 2016. kojim se odbacuje kaznena prijava protiv osumnjičenika HĐ zbog kaznenih djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. st.1. Kaznenog zakona i neovlaštenog slikovnog snimanja iz članka 144.st.1. Kaznenog zakona.

18.3. Utvrđeno je da se protiv tužitelja u Općoj bolnici Varaždin ne vodi nikakav disciplinski postupak, da protiv njega ne postoje aktivne pritužbe ili prijave i da nije donesena nikakva odluka, kako to proizlazi iz dopisa Opće bolnice Varaždin od 9. studenog 2022..

19. Prema utvrđenju suda tuženik nije dokazao da se objavljene sporne informacije temelje na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti ni da je postupao u dobroj vjeri. Suprotno stajalištu tuženika, ne može se smatrati da je tuženik postupao u dobroj vjeri time što nije objavio tužiteljevo ime.

20. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su u spornim člancima objavljene neistinite informacije, a članci su opremljeni senzacionalističkim naslovima, čija objava nije bila u dobroj vjeri već s ciljem povećanja naklade i posjeta web portalu, te je objavom spornih članaka o neprimjerenom odnosu uglednog liječnika – psihijatra s pacijenticama koje su došle na terapiju dakle osobama koje su osjetljiva i ranjiva populacija, opisujući tužitelja kao zlostavljača, osobu koja iskorištava profesionalni položaj za neprimjerene odnose s pacijentima i seksualnog predatora, tuženik manipulirao čitateljima izazivajući kod njih osjećaje osude prema tužitelju zbog opisanog neprihvatljivog i neetičnog ponašanja te je tuženik javnosti prezentirao neistinite i nepotpune informacije o tužiteljevom poslovnom i privatnom životu navodeći da je tužitelj iskorištavao pacijentice i u sporu s bivšom suprugom kako bi blatile njegovu bivšu suprugu i njezinu majku, da su godinama na njegovo ponašanje upozoravala čak 4 liječnika psihijatra, da je zbog mobinga prijavio šeficu jer je upozoravala na njegovo ponašanje zbog čega je njoj prestao radni odnos u Općoj bolnici, povezujući tužitelja i s nestankom narkotika u bolnici i s narko miljeom, čime se dodatno difamira tužitelja.

21. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženik nakon najave priloga za emisiju Provjereno Nove TV senzacionalistički serijski objavljivao predmetne članke bez provjere istinitosti objavljenih informacija.

22. U smislu odredbe čl. 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13) informacija je podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u medijima.

23. U konkretnom slučaju, sporne informacije objavljene su u formi članaka koji se u svojoj ukupnosti imaju smatrati informacijom objavljenom u medijima, dakle članak predstavlja i dio koji je naslov. Kako je to naprijed navedeno, naslovi spornih članaka su senzacionalistički i svrha im je bila privući čitatelje a ne u dobroj vjeri objektivno informirati javnost.

24. Sud je na temelju analize svih provedenih dokaza utvrdio da su u spornim člancima iznesene neistinite informacije, a da njihovu istinitost nisu provjeravali proizlazi i iz analize iskaza autora predmetnih članaka, koji su u spornim člancima nekritički prenosili izjave trećih osoba (od kojih većina nije imenovana) te su se javno prenosile informacije koje tužitelja degradiraju privatno i poslovno, prikazujući ga zlostavljačem, manipulatorom, narkomanom, osobom čije je poslovno i privatno ponašanje neetično, nemoralno i nezakonito. Kako je to naprijed navedeno, na temelju sadržaja citiranih isprava utvrđeno je da tužitelj nije osuđen ni za jednu povredu službene dužnosti, nije optužen ni osuđen za kazneno djelo, a od strane Hrvatske liječničke komore također nije dokazano da bi počinio disciplinsku ili etičku povredu profesionalne dužnosti, ali se u naslovima članaka već osuđuje kao zlostavljač, pohotnik, osoba koja iskorištava pacijentice. Utvrđeno je da se u spornim člancima tužitelja, koji je dr. medicine - psihijatar, prikazuje kao dugogodišnjeg zlostavljača i seksualnog predatora, koji se je upuštao u nedozvoljene odnose sa svojim pacijenticama, koje je seksualno uznemiravao i iskorištavao, kao narkomana koji iskorištava pacijentice i da svjedoče o njegovom karakteru u privatnom sporu te kojeg se povezuje s nestankom narkotika iz bolnice u kojoj radi.

25. U tužbi i tijekom postupka tužitelj tvrdi da su mu objavom predmetnih članaka grubo povrijeđena prava osobnosti u smislu odredbi čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

26. Prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO dalje u tekstu: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a prema st. 2. citiranog članka pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

27. Tužitelj tužbom traži novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 13.272,28 eura.

28. Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a i to st. 1. u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. citiranog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Odredbom čl. 16. Zakona o medijima propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

30. Prema odredbi čl. 21. Zakona o medijima, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom, a na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno, time da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta), te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

31. Odredbom čl. 22. Zakona o medijima propisano je u st. 1. da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a prema st. 2. citiranog članka pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

32. Suprotno tvrdnji tuženika, sud smatra da je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu odnosno da je tužitelj dokazao štetnu radnju objavu informacije u medijima, neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti te uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i štete.

33. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti.

34. Prema odredbi čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom; objavljena unutar autoriziranog intervjua; utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri; točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

35. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu, jer iz iskaza samih autora i ostalih svjedoka čije je saslušanje predložio tuženik, kao i sadržaja dostavljenih isprava, proizlazi da sporne naprijed pobliže navedene informacije nisu prenesene iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, nisu objavljene unutar autoriziranog intervjua, nisu utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne niti su autori poduzeli sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti te iz iskaza samih autora članaka proizlazi da sporne informacije nisu proizašle iz vrijednosnih sudova autora, a utvrđeno je da informacije nisu dane u dobroj vjeri niti su u konkretnom slučaju autori mogli u dobroj vjeri zaključiti da se tužitelj slaže s njihovim objavljivanjem.

36. Iz iskaza svjedoka AĐ, autora spornog članka od 5. rujna 2020., proizlazi da je povod da se je pisalo o toj temi bio prilog u emisiji Provjereno Nove TV, a prije objave predmetnog članka razgovarao je s bivšom šeficom tužitelja voditeljicom odjela psihijatrije Opće bolnice u Varaždinu koja mu je rekla da je 2016. godine primila dvije prijave svojih kolega o neprimjerenom ponašanju tužitelja i da je ona pokrenula postupak u bolnici i kod Hrvatske liječničke komore protiv tužitelja, da ju je tužio za mobing i da je postupak u tijeku, a razgovarao je telefonskim putem te mu sugovornica o svojim navodima nije predočila nikakvu dokumentaciju. Svjedok je naveo da je informaciju da se je o neprimjerenom ponašanju tužitelja prema pacijenticama znalo ne samo u krugu bolnice već da je to bila javna tajna dobio od tužiteljeve bivše šefice, VĐ, a moguće i dr. OĐ, a od kojih je dobio i informaciju da je psihijatar - tužitelj imao moćne zaštitnike u ravnatelju bolnice te zaštitnike u krugu bolnice i crkvenim krugovima, a vjerojatno je od bivše tužiteljeve šefice dobio informaciju da tužitelju u čakovečkoj bolnici nije produljen ugovor kad se je saznalo da je bio u vezi sa 16-godišnjom pacijenticom. Svjedok navodi da je s VĐ i doktorom OĐ obavio samo telefonski razgovor te mu ni oni nikakvu dokumentaciju vezanu uz tužitelja i sadržaj predmetnog članka nisu predočili.

37. Svjedok ŠĐ, autorica većine gore navedenih članaka, navodi da je prvu informaciju o navedenoj temi dobila iz najave emisije "Provjereno" Nove TV, a za potrebe pisanja svakog članka informirala se s tim da je razmjenjivala informacije s kolegama i to iz Varaždinski.hr SU, s kolegicom s Nove TV AU, s kolegicom s RTL-a TĐ. Navodi da je kontaktirala s doktorom OĐ, dr. ČĐ i s gospodinom VĐ, UĐ te još dosta ljudi u tom istraživanju, od toga sa 4 ili 5 ženskih osoba koje su se predstavile kao žrtve navedenog psihijatra, a od kojih može spomenuti samo ZĐ.

38. Iz iskaza svjedoka HĐU, autorice spornog članka od 13. rujna 2020., proizlazi da je ona zapravo pisala članak o VĐ, a tema "psihijatar" bila je samo povod za pisanje članka, koji nije autorizirani intervju te joj VĐ nije predočio dokumentaciju o prijavi psihijatra iz 2016. ni pisane iskaze pacijentica ni dokaze da mu netko prijeti ili da ga je pokušao potkupiti, a kao pripremu za članak pročitala je članke ŠĐ i drugih autora te nije ni pokušala stupiti u kontakt s tužiteljem.

39. S obzirom na iskaze svjedoka UĐ i VĐ sud nije imao razloga sumnjati da su autori članaka s njima obavili razgovore prije objave članaka te da je u člancima preneseno ono što su navedene osobe izjavile. Svjedok OĐ tvrdi da se ne sjeća da je razgovarao s novinarima o tužitelju, no sud je u tom dijelu prihvatio iskaze autora članaka AĐ i ŠĐ o informacijama iz njihovih razgovora. Sud je prihvatio uvjerljivi iskaz svjedoka ČĐ da ona nije razgovarala s novinarkom ŠĐ.

40. Na temelju analize provedenih dokaza sud je utvrdio da autori članaka nisu pribavljali cjelokupnu relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na navode u člancima te su neke razgovore obavljali samo telefonskim putem te nisu obavili razgovore s mjerodavnim osobama odnosno ravnateljima ustanova. Iz iskaza svjedoka GU, koji od 2017. do 2022. bio ravnatelj Opće bolnice u Varaždinu proizlazi da s autorima spornih članaka nije razgovarao te da Opća bolnica Varaždin nema u arhivi korespondenciju s medijima vezano uz tužitelja, a u provedenom inspekcijskom nadzoru nije utvrđeno da bi tužitelj zlostavljao pacijentice te u obavljenom redovnom inspekcijskom nadzoru nije utvrđen nestanak lijekova iz bolnice. I iz iskaza svjedoka ĐĐ, koji je bio ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije od 2012. do 2016. proizlazi da ga nitko od novinara nije kontaktirao vezano uz tužitelja, a on, kao i svjedok AĐU, navodi da je tužitelju ugovorni odnos za rad u Centru za prevenciju ovisnosti prestao istekom roka. Također, autori članaka nisu izvršili provjere informacija kod nadležnih tijela: Opće bolnice Varaždin, Županijske bolnice Čakovec, Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te nisu tražili na uvid navodne tužbe, prijave, zapisnike, a sadržaj isprava kojima su raspolagali prenijeli su parcijalno i na način koji je u službi senzacionalističkih naslova članaka.

41. Iz iskaza urednika CĐ proizlazi da je priča o psihijatru krenula od emisije "Provjereno", Činjenica da je prije objave spornih članaka Nova TV priču najavila a potom i objavila u emisiji "Provjereno", kao ni činjenica da je autor većine članaka ŠĐ razmjenjivala informacije s kolegama iz npr. Varaždinski.hr SU i dr. ne upućuju na zaključak da su informacije objavljene u dobroj vjeri odnosno da autor, urednik, nakladnik nisu imali razloga sumnjati u objavljene informacije. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da tužitelja osobno u vezi informacija iz predmetnih članaka nije kontaktirao nitko od autora članaka kao ni drugi novinari ni urednici Jutarnjeg lista.

42. Iako se u spornim člancima ne navodi tužiteljevo ime niti je objavljena njegova fotografija, u spornim je člancima dovoljno informacija o tužiteljevom radnom mjestu, njegovim suradnicima i pacijentima na temelju kojih je tužitelj, i dio javnosti i to osobe bliske tužitelju, njegovi kolege, pacijenti, prijatelji i poznanici, stanovnici sredine u kojoj tužitelj živi i u kojoj se je pojavljivao sa svojom bivšom suprugom mogli su zaključiti da se objavljene informacije odnose na tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja te svjedoka.

43. Na temelju analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je objava spornih informacija kod tužitelja izazvala povredu prava osobnosti te da je tužitelju povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime. Na temelju tužiteljevog iskaza te iskaza svjedoka KĐ, tužiteljeve majke, i LĐ, tužiteljeve sestre, utvrđeno je da je tužitelj trpio duševne boli zbog objave spornih informacija u predmetnim člancima, da je tužitelj osjećao nemoć obraniti se od optužbi iznesenih u člancima, tužitelj je bio uzrujan, osjećao je nelagodu pred ljudima u radnoj i privatnoj sredini odnosno pred kolegama, prijateljima i poznanicima, zbog čega je nakon objave članaka izbjegavao samostalno izlaziti.

43.1.Tužitelj u iskazu navodi da su mu objavom spornih informacija povrijeđeni čast i ugled, dostojanstvo, osjeća se ustrašeno i nemoćno, povrijedili kao oca, čovjeka i profesionalno. Tužitelj navodi da nakon objave članaka nje mogao jesti, imao je odbojnost prema hrani u razdoblju oko godine dana, imao je noćne more, progonila ga je činjenica da njegovo dijete može doći do tih članaka i pročitati ih. Tužitelj navodi da je nastavio raditi i nakon objave članaka jer mu je tako bilo lakše nego da je sam sa svojim mislima, u njegovoj ambulanti su ga podržavali, ali su ga ostali liječnici u bolnici gledali podozrivo, pokazivali na njega prstom, a kad je prolazio bolnicom čuo je i da pacijenti govore "to je taj o kojem se piše", u bolnicu su mu slali pisma uvredljivog sadržaja i vrijeđali na telefon. Stoga se je tužitelj osjećao nesigurno i zastrašeno, osjećao je nelagodu u javnom prostoru, a kad je izlazio iz kuće s njim su išle majka i sestra kao podrška.

43.2.Svjedok LĐ navodi da su se nakon objave spornih članaka ljudi u javnosti okretali za tužiteljem i prstom pokazivali na njega, zvali su tužitelja doma na telefon i ružno govorili, tužitelj je loše spavao, noću se znojio, stalno je bio prisutan strah i tjeskoba, tužitelj je sada povučeniji i pristupa sa strahom što će reći i kako se vladati. Svjedok KĐ također navodi da se je nakon objave članaka tužitelj po noći znojio, imao grčeve, bio je frustriran, nije želio izlaziti van.

44. Nesporno je da se tužitelj nije obratio liječniku radi liječenja od posljedica nastalih objavom spornih informacija u predmetnim člancima. Tužitelj u svojem iskazu navodi da se zbog opisanih tegoba nije javio psihologu, psihijatru niti bilo kojem drugom liječniku.

45. Kritički analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženik objavom spornih informacija povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti te je sud tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 EUR, primjenom odredbi čl. 1100. ZOO-a, a sud je prilikom dosuđenja visine pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli kod tužitelja te cilju kojemu služi naknada.

45.1. Sud je visinu štete utvrdio s obzirom na činjenicu da je radna, obiteljska i životna sredina znala da se predmetni članci odnose na tužitelja te su osobe iz tih sredina i reagirale na objavljene članke u odnosu s tužiteljem na način kako je to utvrđeno na temelju iskaza tužitelja i uvjerljivih iskaza svjedoka KĐ i LĐ, a sud nije imao razloga sumnjati da su informacije iz spornih članaka izazvala upravo takvu reakciju u javnosti jer je u predmetnim člancima tužitelj praktično već osuđen. Sud je cijenio činjenicu da je tužitelj, kako to navodi i tuženik u objavljenim člancima, bio ugledni psihijatar, a potom je iznenada postao meta serije novinskih članaka tuženika u kojima ga se progoni, i u čijim se naslovima i tekstu općenito iznosi kao već utvrđena činjenica da je tužitelj zlostavljač, manipulator, osoba čije je poslovno i privatno ponašanje neetično, nemoralno i nezakonito, iako tužitelj nesporno nije osuđen ni za jednu povredu službene dužnosti, nije optužen ni osuđen ni za jedno kazneno djelo niti je od strane Hrvatske liječničke komore utvrđeno da bi počinio disciplinsku ili etičku povredu profesionalne dužnosti.

46. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana 3. prosinca 2020. do isplate primjenom odredbi čl. 1103. ZOO-a jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja tužbe. Kamata je dosuđena po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

47. Stoga je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

48. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate iznosa od 5.272,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom jer smatra da je dosuđeni iznos naknade štete određen sukladno odredbama čl. 1100. ZOO-a te da bi dosuđenjem naknade u većem iznosu pogodovalo težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

48.1. Budući da u člancima nije objavljeno ime i prezime tužitelja, njegovi inicijali, kao ni njegova fotografija, prema ocjeni suda šira javnost, koja nije dolazila u neposredni ili posredni kontakt s tužiteljem, nije mogla zaključiti da se predmetni članci odnosno sporne informacije u člancima odnose na tužitelja pa nije odlučna ni visina naklade Jutarnjeg lista, ni broj čitatelja tiskanih izdanja dnevnih novina Jutarnji list ni broj posjeta portalu Jutarnji.hr.

48.2.Također, prema ocjeni suda jačina i trajanje povredom izazvanih duševnih boli kod tužitelja, a koji su utvrđeni na temelju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka KĐ i LĐ, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade preko dosuđenog iznosa od 8.000,00 EUR.

48.3. Iz obrazloženih razloga, presuđeno je kao u točki II. izreke presude.

49. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

50. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 7.143,76 eura, prema priloženom troškovniku (str. 821 i 826) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 20. listopada 2022., 6. rujna 2023., 13. rujna 2024., 3. prosinca 2024., 4. veljače 2025., 9. svibnja 2025., 5. rujna 2025., 7. studenog 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 31. ožujka 2022. – očitovanje na navode iz odgovora na tužbu i 10. lipnja 2022. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1), PDV u iznosu od 1.375,00 eura (Tbr. 46.), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 89,59 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 179,17 eura

50.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak podnesaka koji prema ocjeni suda nisu bili nužni za ovaj postupak. Nije priznat trošak za sastav podnesaka od 29. lipnja 2021., jer je tužitelj uz tužbu trebao i mogao dostaviti isprave dostavljene uz taj podnesak, ni podneska od 20.12.2024. jer je tužitelj trebao dostaviti točnu adresu svjedoka kad ga je predložio, kao ni podneska od 23. svibnja 2024. - prijedlog za odgodu ročišta koji prema ocjeni suda ne može ići na teret tuženika. Tužitelju kao trošak ovog postupka nije priznat ni trošak sastava 4 zahtjeva za objavu ispravka informacije, jer sud smatra da navedeni trošak nije trošak ovog postupka radi naknade štete, već bi taj trošak tužitelj mogao tražiti u eventualnom postupku radi ispravka objavljene informacije.

51. Sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te je naložio tuženiku naknaditi tuženiku dio parničnih troškova razmjerno uspjehu u parnici. Tužitelj je uspio sa 60,28% tužbenog zahtjeva po visini, ali je tuženik osporavao i visinu i osnov tužbenog zahtjeva te je sud utvrdio da je udio osnova u tužbenom zahtjevu 50% pa je uspjeh tužitelja u postupku ukupno 80,14%, a kad se isti umanji za uspjeh tuženika od 19,86% tužitelju je dosuđeno 60,28% troškova postupka odnosno s osnova troškova postupka tužitelju je dosuđen iznos od 4.306,26 EUR-a (kao 60,28 % od 7.143,76 eura)

52. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju je dosuđena je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

53. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Koprivnici, 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Iva Vučinić, Varaždin

2. Odvjetnik Vedran Vusić, Zagreb