- 1 -              Revd 3237/2023-2

Broj: Revd 3237/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz P., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. A., odvjetniku u M., protiv I-tuženika H. d.d., Z., ..., OIB: ... i II-tuženika H. d.d., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. S. i M. S., odvjetnicima u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Gž-884/2021-3 od 13. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-1625/2019-38 od 8. srpnja 2021., na sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Gž-884/2021-3 od 13. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-1625/2019-38 od 8. srpnja 2021. postavljajući dva pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Je li tužitelj, koji tužbeni zahtjev temelji na stjecanju prava vlasništva nekretnine putem dosjelosti, dužan dokazivati poštenje posjeda kao pozitivnu pravnu činjenicu čije postojanje zakon pretpostavlja, te u okolnostima kada tuženi ističe prigovor kojim obara tu presumpciju, utvrđuje li sud primjenom načela o teretu dokazivanja postojanje te pozitivne činjenice (da je posjed pošten) ili negativne činjenice (da poštenje posjeda ne postoji)?

2. Je li posjednik nepošten posjednik samo zbog činjenice da je u zemljišnim knjigama druga osoba upisana kao vlasnik nekretnine koju posjeduje, odnosno u konkretnom slučaju društveno vlasništvo?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-664/07 od 26. ožujka 2008., Rev-1628/2015 od 11. prosinca 2018. i Rev-543/2015 od 8. siječnja 2019.; dok se u odnosu na drugo postavljeno pitanje poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž-5707/2018 od 2. srpnja 2019. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 76/2014-2 od 21. listopada 2014. kao i na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izraženim u presudama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04) od 11. lipnja 2009., Jakeljić (Zahtjev broj:22768/12) od 28. lipnja 2016. i Radomilja i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) od 20. ožujka 2018., protiv Republike Hrvatske.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.2. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je tužbeni zahtjev odbijen zato što tužiteljica nije dokazala pošten posjed na predmetnim dijelovima nekretnina za koje tvrdi da čine njeno dvorište i to samo iz razloga što su u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine upisane kao društveno vlasništvo, a prednik tuženika je upisan kao nositelj prava korištenja. Međutim, tužbeni zahtjev je odbijen jer je, usprkos presumpciji poštenog posjeda, u postupku utvrđeno kako se radi o dijelu zemljišta na kojem je prednik tuženika izvršavao vlasnički posjed na način da je isti betoniran i predstavlja prolaz do zgrade poštanskog ureda, a što je tužiteljici kao i njenim prednicima bilo poznato, pa je tužbeni zahtjev odbijen primjenom odredbe čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) odnosno odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) prema kojoj odredbi je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pripada pravo na posjed, a to poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Stoga navedena pitanja nisu važna za ishod predmetnog postupka.

4.3. Neosnovano je i pozivanje tužiteljice na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izražena u presudama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04) od 11. lipnja 2009., Jakeljić (Zahtjev broj: 22768/12) od 28. lipnja 2016. i Radomilja i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) od 20. ožujka 2018., protiv Republike Hrvatske, jer su se u navedenim slučajevima razmatrale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, što dakle ne korespondira sa utvrđenjima u ovom postupku.

5. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. listopada 2023.

                            Predsjednik vijeća

                            Đuro Sessa, v.r.