REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2504/2020-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKIH ŠUMA d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju LŠ, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marija Krupeca, odvjetnika, i punomoćnice tuženika, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKIM ŠUMAMA d.o.o. isplatiti tužitelju PŠ iznos od 2.610,02 EUR (slovima: dvije tisuće šest stotina deset eura i dva centa) zajedno sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom brutoiznosu, koje teku na iznos od:

- 9,25 EUR od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- 82,46 EUR od 16. studenog 2015. do isplate,

- 6,34 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,

- 10,15 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 117,05 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 0,25 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 45,69 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 18,13 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 13,62 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 16,77 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 47,64 EUR od 16. listopad 2016. do isplate,

- 33,44 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 48,19 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 15,26 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 33,05 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- 30,57 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 62,62 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- 27,26 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- 30,50 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 48,36 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 40,00 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 5,79 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- 7,43 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- 66,84 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,

- 12,57 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

- 7,28 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- 10,60 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- 6,70 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- 0,46 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 4,01 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 1,51 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 4,99 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- 0,12 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- 0,19 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- 0,16 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- 1,12 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 0,38 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 42,20 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 0,18 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 2,06 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 72,02 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 2,68 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 14,38 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 34,23 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- 171,34 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- 102,98 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 83,62 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 127,94 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 141,33 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 128,20 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 144,56 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 155,32 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 153,77 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 147,61 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 108,87 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- 13,84 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 18,65 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- 25,30 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 52,16 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PŠ za iznos od 1.300,42 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na razliku pojedinačnih mjesečnih iznosa teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim brutoiznosima.

III Nalaže se tuženiku HRVATSKIM ŠUMAMA d.o.o. naknaditi tužitelju PŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.758,63 EUR (slovima: dvije tisuće sedam stotina pedeset osam eura i šezdeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja PŠ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 7.615,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

V Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKIH ŠUMA d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 33,18 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev tuženika HRVATSKIH ŠUMA d.o.o. za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. svibnja 2020. navodi da je 11. lipnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: ZG-01-07-33/79, a 14. lipnja 2010. Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: ZG-08/IS-10-081/132 radi obavljanja poslova i zadataka šumskog radnika sjekača za koje radno mjesto je prema Pravilniku tuženika imao plaću u visini 2.600 bodova, da je tužitelj zbog profesionalne bolesti, a na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. studenog 2013., premješten na poslove šumskog radnika za koje radno mjesto je imao plaću prema Pravilniku tuženika u visini 2.000 bodova, da zbog premještaja na niže plaćeno radno mjesto zbog profesionalne bolesti ostvaruje nižu plaću, iako prema članku 11. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika ima pravo na plaću koju je primao do trenutka premještaja. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 11. lipnja 2025. po osnovi razlike plaće u razdoblju od kolovoza 2015. do studenog 2020. potražuje isplatu iznosa od 3.910,44 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28. svibnja 2020. predlaže da ga sud oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi. Navodi da su svi navodi iz tužbe proizvoljni, paušalni, neutemeljeni te u suprotnosti s dokumentacijom koja je priložena tužbi i stvarnim činjeničnim stanjem, da je poslodavac radniku kojem je po konačnom rješenju nadležnog tijela – Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj, odnosno preostaloj radnoj sposobnosti, u skladu s mogućnostima i potrebama posla, odnosno poslova za koje je on sposoban, te u tom slučaju radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka kada mu je utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost (čl. 45. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika), da tužitelju nije utvrđeno smanjenje radne sposobnosti po konačnom rješenju HZMO, nego mu je 9. srpnja 2013. priznata profesionalna bolest od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) pa tužitelj nema pravo na zadržavanje plaće prethodnog radnog mjesta. Smatra da tužitelj u utuženom razdoblju nije trpio nikakvu štetu, već mu je plaća obračunata i isplaćena sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, sukladno vrsti, opsegu i vremenu obavljanja radova u šumarstvu u okviru radnog mjesta šumski radnik, u skladu s Cjenikom radova u šumarstvu i šumskom građevinarstvu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 11. lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio ranije postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 10.662,52 EUR (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 12. prosinca 2025.

4. Budući da je člankom 172. ZPP propisano da pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pravnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć te da sud na temelju Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) nema ovlaštenje odlučivati o zahtjevu stranke za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. studenog 2013. (list 6-7 spisa), Mišljenja o profesionalnoj bolesti od 7. veljače 2013. (list 8-10 spisa), Prijave profesionalne bolesti (list 11-12 spisa), IP obrazaca (list 13-21 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 6. travnja 2020. (list 22-23 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 27. listopada 2011. (list 30-40 spisa), Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika s prilozima (list 41-43, 156-195 spisa), Dodatka III Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika (list 44-46 spisa), obračuna plaće (list 52-152 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2007. (list 153-154 spisa), Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. lipnja 2010. (list 155 spisa), dopisa HZMO od 1. srpnja 2025. (list 491 spisa), spisa HZZO Klasa: UP/I-502-03/13-03/15 (list 497-529 spisa), saslušani su tužitelj PŠ (list 201-202 spisa) i svjedok VŠ (list 207-208 spisa), provođenjem financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković (list 211-218, 229-230 spisa) te po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak (list 427-442, 464-477 spisa).

6. Tuženik je na ročištu održanom 12. prosinca 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka EŠ, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće zbog premještaja na niže plaćeno radno mjesto zbog profesionalne bolesti za razdoblje od kolovoza 2015. do studenog 2020.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima šumskog radnika sjekača na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2007. i Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. lipnja 2010. u Upravi šuma Podružnica Zagreb, Šumarija Zagreb, da je PŠI, dr. med., spec. medicine rada Mišljenjem o profesionalnoj bolesti br. 01/2013 od 7. veljače 2013. utvrdila postojanje profesionalne bolesti kod tužitelja uzrokovane vibracijama koje se prenose na ruke, da tužitelj nije sposoban za rad na poslovima koji zahtijevaju rad s vibrirajućim alatima i teški fizički rad te da je prilikom rada obvezna zaštita ruku od hladnoće i vlage, da je tužitelj, uz svoju suglasnost, Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 15. studenog 2013. , premješten na poslove šumskog radnika u Šumariji Zagreb, Upravi šuma Podružnica Zagreb.

10. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće zbog premještaja na niže plaćeno radno mjesto zbog profesionalne bolesti za razdoblje od kolovoza 2015. do studenog 2020., je li za isto potraživanje nastupila zastara prava, kao i visina tužbenog zahtjeva.

11. Odredbom članka 11. stavka 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 27. listopada 2011. ("Narodne novine" broj: 130/11; dalje: KU) propisano je da se ugovor o radu može izmijeniti bez prethodnog otkaza ugovora o radu osobito, između ostalog, kad tijekom radnog vijeka radnika ovlašteno tijelo utvrdi da je smanjena njegova radna sposobnost zbog profesionalne bolesti, bolesti, ozljede na radu, ozljede izvan rada i tjelesnog oštećenja, uz pristanak radnika.

12. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da, ukoliko je smanjena radna sposobnost iz alineje 3. stavka 1. citiranog članka uzrokovana profesionalnom bolešću ili ozljedom na radu, te kao takva utvrđena rješenjem nadležnog tijela, radnik u slučaju izmjene ugovora o radu zadržava plaću koju je ostvario do trenutka izmjene ugovora o radu.

13. Stavkom 4. citiranog članka propisano je da je plaća u smislu prethodnog stavka prosječna mjesečna plaća isplaćena radniku u prethodnih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je doneseno rješenje nadležnog tijela kojim je utvrđena smanjena radna sposobnost i ista se usklađuje s porastom plaća kod tuženika.

14. Uvidom u Prijavu profesionalne bolesti od 8. travnja 2013. utvrđeno je da tužitelju 9. srpnja 2013. od strane HZZO utvrđena profesionalna bolest sy. vibratione prof. šifra 173.0, M85.9, šifra bolesti prema važećem Zakonu o listi profesionalnih bolesti 37.1, evidencijski broj priznate profesionalne bolesti 7849090713 3 2013 (list 11-12 spisa).

15. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj, uz svoju suglasnost, Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 15. studenog 2013., premješten s poslova šumskog radnika sjekača na poslove šumskog radnika u Šumariji Zagreb, Upravi šuma Podružnica Zagreb nakon što mu je utvrđeno postojanje profesionalne bolesti uzrokovane vibracijama.

16. Slijedom navedenog te činjenice da je tužitelju od strane HZZO utvrđena profesionalna bolest sy. vibratione prof. šifra 173.0, M85.9, šifra bolesti prema važećem Zakonu o listi profesionalnih bolesti 37.1, evidencijski broj priznate profesionalne bolesti 7849090713 3 2013, prema ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo na plaću koju je ostvarivao do trenutka izmjene Ugovora o radu, odnosno za radno mjesto šumskog radnika sjekača, sukladno članku 11. stavku 3. KU.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković.

18. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 29. srpnja 2022. proizlazi razlika plaće tužitelja u razdoblju od studenog 2013. do prosinca 2020. u iznosu od 1.795,91 EUR/13.531,28 kn.

19. Tužitelj je podneskom od 14. listopada 2022. prigovorio citiranom nalazu i mišljenju sudske vještakinje navodeći da je sudska vještakinja nalaz i mišljenje utemeljila na pogrešnoj tezi o približno jednakom broju bodova, a iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu jasno proizlazi na koju visinu boda je tužitelj u vrijeme prije premještaja na niže radno mjesto imao pravo.

20. Povodom prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje, na ročištu održanom 18. siječnja 2023. sudska vještakinja je navela kako je nalaz i mišljenje izradila sukladno zadatku suda te da je novi izračun po prijedlogu tužitelja moguće izraditi ukoliko se dostave obračunske liste usporednog radnika budući da se plaća sjekača sastoji od osnovne plaće za rad po vremenu, plaće po osnovi ostvarenog učinka, dodatka za radni staž te ostalih dodataka na osnovu plaću.

21. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 16. siječnja 2025., koja je određena sudskom vještakinjom tijekom postupka zbog preopterećenosti poslom stalne sudske vještakinje Petre Blašković, proizlazi razlika plaće između plaće obračunate primjenom parametara prema kojima je tužitelju obračunavana plaća u vrijeme kada je radio na radnom mjestu šumski radnik sjekač i plaće koju je tužitelj ostvario u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 2.610,02 EUR (varijanta 1.) i razlika između plaće obračunate primjenom plaće usporednih radnika i plaće koju je tužitelj ostvario u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 4.226,45 EUR (varijanta 2.).

22. Tužitelj nije imao primjedbi na citirani nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

23. Tuženik je podneskom od 13. ožujka 2025. prigovorio citiranom nalazu i mišljenju sudske vještakinje navodeći da je sporan korišteni način izračuna jer je vještakinja za prvog usporednog radnika od ostvarene plaće oduzela samo naknadu plaće za bolovanje, dok dodatak za minuli rad nije oduzela, da je vještakinja u izračunu u obzir uzela samo mjesece u kojima postoji razlika plaće, dok mjesece u kojima je potencijalna plaća manja od ostvarene nije uzela u obzir, da je pogrešno obračunala naknadu plaće za bolovanje kao prosjek tri mjeseca, a ne šest mjeseci kako je to ispravno.

24. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje, sudska vještakinja je podneskom od 26. svibnja 2025. ispravila nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2025. na način da je osnovni nalaz ispravila u 2. točki nalaza i mišljenja, tako da razlika između plaće obračunate primjenom plaće usporednih radnika i plaće koju je tužitelj ostvario u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2020. iznosi ukupno 3.910,44 EUR. Navela je da ako je sukladno stavu tuženika trebalo od mjesečnih pozitivnih razlika jednostavno oduzeti negativne razlike, tada razlika između plaće obračunate primjenom plaće usporednih radnika i plaće koju je tužitelj ostvario u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2020., a na dan 31. prosinca 2020. iznosi 592,44 EUR bruto te da je netočan navod tuženika da je naknadu plaće za bolovanje obračunala u visini prosjeka prethodna tri mjeseca, već je ta naknada utvrđena u visini prosječne plaće iz prethodnih šest mjeseci, a što je jasno naznačeno u nalazu, kako u tekstu, tako i u samoj tablici izračuna.

25. Tuženik je na ročištu održanom 17. lipnja 2025. naveo kako prigovara nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 26. svibnja 2025. pod točkom 1. jer nisu uzeti u obzir mjeseci u kojima je tužitelj ostvario veću bruto plaću od potencijalne bruto plaće usporednih radnika. Istaknuo je da se radi samo o matematičkom izračunu razlike te da nema pitanja za sudsku vještakinju jer se radi o pravnom pitanju.

26. Ovaj sud je prihvatio varijantu 1. nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 16. siječnja 2025. jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a na temelju uvida u priloženu dokumentaciju.

27. Naime, citirani nalaz i mišljenje je izrađen sukladno nalogu i zadatku suda pri čemu je sudska vještakinja izvršila izračun primjenom prosječne plaće tužitelja ostvarene u vrijeme prije premještaja na novo radno mjestom, a što predstavlja propisani način određivanja plaće koju radnik ima pravo zadržati u slučaju premještaja, sukladno članku 11. stavku 4. KU.

28. Sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 29. srpnja 2022., varijantu 2. nalaza i mišljenja sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 16. siječnja 2025. i dopunu istog od 26. svibnja 2025. budući da izračun u istima nije izrađen sukladno članku 11. stavku 4. KU.

29. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 2.610,02 EUR, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, budući da je zatražen u previsokom iznosu koji nije utemeljen na odredbi članka 11. stavka 4. KU.

30. U odnosu na prigovor zastare prava istaknut od strane tuženika u podnesku od 17. srpnja 2023. navodi se da potraživanje radnika za isplatu plaće za svaki pojedini mjesec ne predstavlja povremeno potraživanje, kako to pogrešno smatra tuženik, već novo i samostalno, zasebno potraživanje koje dospijeva mjesečno, nakon obavljenog rada, najkasnije do 15. u mjesecu. Stoga tijek zastare za jedno mjesečno potraživanje po toj osnovi ne utječe na zastarijevanje drugih mjesečnih potraživanja po istoj osnovi, već svakom pojedinom mjesečnom potraživanju po osnovi razlike plaće zastara teče neovisno o ostalim mjesečnim potraživanjima (tako i VSRH u presudi od 7. veljače 2017. poslovnog broja Revr 1416/2014-2).

31. Zbog navedenog, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi članaka 226. i 227. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), kako to navodi i predlaže tuženik, pri čemu se pogrešno poziva na odredbu članka 383. stavka 1. ZOO.

32. Budući da se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na srpanj 2015., koje je dospjelo 15. kolovoza 2015., a tužba je u ovom predmetu podnesena 6. svibnja 2020., ocjena je ovog suda da je, sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR), tuženikov prigovor zastare neosnovan.

33. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto razlikama plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24), porez na dohodak dospijeva tek s isplatom netoiznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

34. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. ZR.

35. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 3.910,44 EUR.

36. Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 14. listopada 2022., 3. veljače 2025. i 11. lipnja 2025. (kojima se očitovao na nalaze i mišljenja vještakinja) od 3x100 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročišta održana 3. svibnja 2021., 27. rujna 2021., 27. siječnja 2022., 8. prosinca 2022., 18. siječnja 2023., 18. travnja 2024., 17. lipnja 2025. i 12. prosinca 2025. od 8x100 bodova (Tbr. 9/1), što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 3.000,00 EUR.

37. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 67% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 33%. Uzimajući u obzir omjer 100:67% u odnosu na 0:33%, tužitelj je uspio u sporu 83,5%, a tuženik 16,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 67%, a što odgovara iznosu od 2.010,00 EUR.

38. Tužitelju je, također, dosuđen trošak plaćenih predujmova za provođenje financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 748,63 EUR, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

39. Tužitelju, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije dosuđen trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava od 6. travnja 2020. te podnesaka od 28. veljače 2023. (u prilogu kojeg dostavlja dokumentaciju), 15. rujna 2023. (kojim se očituje na prigovor zastare istaknut od strane tuženika) i 10. studenog 2025. (kojim se očituje na navode tuženika), budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za radnje navedene u točki 36. obrazloženja presude jer su predmetni troškovi u troškovniku zatraženi u previsokom iznosu.

40. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

41. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 33,18 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku