Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Ovr-1863/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivi Polić Turčić, na prijedlog više sudske savjetnice Vesne Dabo Gustin, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21 OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupani po Dori Hamžeković Žuža odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika PA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Bojani Pavković odvjetnici iz [adresa], radi pravnih sredstava ovršenika u postupku po zahtjevu za naplatu, 30. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 18. prosinca 2025. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-42199/2008 javnih bilježnica Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić od 25. rujna 2008., kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 11. u svezi s člancima 53., 54., 55. i 210. OZ-a (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu, žalbi nakon proteka roka od 18. prosinca 2025. navodi da je ovrhovoditelj 21. listopada 2025. podnio protiv ovršenika zahtjev za (izravnu) naplatu temeljem, rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić, Zagreb pod poslovnim brojem Ovrv-42199/08. O navedenome da je ovršenik obaviješten 24. listopada 2025. kada mu je stigla plaća i kada je vidio da je zaplijenjen iznos od 416,01 eur. Nadalje, ovršenik predlaže da sud prihvati ovu žalbu nakon proteka roka, a zbog razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 5. i 11. OZ-a, odnosno jer je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha te jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Ovršenik ističe da je ovrha još uvijek u tijeku, a zastara je nastupila nakon proteka roka za izjavljivanje žalbe pa ovršenik nije mogao žalbene razloge iznijeti u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Naime, ovršna isprava rješenje ovrsi Ovrv- 42199/08 doneseno je 25. rujna 2008., a postalo je pravomoćno i ovršno 17. siječnja 2009. Sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlast zastarijevaju za 10 godina pa i za one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Ovrhovoditelj je zahtjev za (izravnu) naplatu, odnosno tada izvansudsku ovrhu bankama podnio dana 31. ožujka 2009. te nakon toga nije podnesen novi zahtjev za izravnu naplatu sve do 21. listopada 2025. Dakle, od podnošenja prvog zahtjeva pa do njegova isknjižena te do podnošenja drugog zahtjeva za izravnu naplatu 2025. godine proteklo je više od 10 godina te je tražbina ovrhovoditelja pala u zastaru. Vezano uz trenutak isknjižena osnove za plaćanje sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/2010, 112/2012, 68/2018 dalje ZPONS) sukladno članku 33. istog, osnove za plaćanje donesene u ovršnim postupcima pokrenutim prije 1. siječnja 2011., a što je i ovdje slučaj, Agencija će izvršavati prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka. Dakle, u vrijeme pokretanja postupka ovrhovoditelja još nije bio donesen Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima već se primjenjivao Ovršni zakon (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08) Navedeni Zakon u članku 252. g. regulira izvansudsku ovrhu gdje se navodi da se na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi može od banke koja vodi glavni račun ovršenika izravno zatražiti da se s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Sukladno stavku 4. navedenog članka banka i isplatitelj stalnog novčanog primanja dužni sud u povodu rješenja o ovrsi iz tog članka postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud. Članak 180. a. istog Zakona navodi da se dostavom rješenja o ovrsi banci, ovrha smatra provedenom. Također ako se ovrhovoditelj ne naplati u roku od godinu dana, sud će obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj nije dao prijedlog za promjenom sredstva i predmeta ovrhe. Nakon toga da stupa na snagu novi Ovršni zakon (Narodne novine 139/2010) … gdje rješenja o ovrsi koja su dostavljena bankama prelaze na FINA-u. U članku 120. predmetnog Zakona u st. 4. navodi se da ako ovrhovoditelj ne bude namiren u doku od godinu dana od dostave obavijesti iz st. 3. istog stavka i ako u tom roku ovršno tijelo ne zatraži da se nastavi provoditi ovrha, Agencija će postupiti kao po pravomoćnom rješenju o obustavi ovrhe. Imajući u vidu sve Zakone koji su se izmijenili od 2008. godine kada je doneseno rješenje o ovrsi protiv ovršenika, vidljivo je da je osnova za plaćanje nedvojbeno isknjižena iz naplate, odnosno zakonom trebala biti isknjižena više od 10 godina prije nego je ovrhovoditelj ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu. Obzirom da je već iz dokumentacije koja se dostavlja u privitku vidljivo da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu. Sukladno članku 209. stavak 7. OZ-a ako Agencija u roku 60 dana od dana kad joj je dostavljen zahtjev za izravnu naplatu ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se prihvaća žalba ovršenika, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja. Također, odredbom čl. 210. st. 3. OZ-a određeno je da je sud dužan u roku od 8 dana odlučiti o prijedlogu za odgodu, te isto rješenje dostaviti odmah FINA-i. Slijedom navedenog moli se naslovni sud za žurno postupanje u ovom pravnom predmetu, te žurno donošenje odluka kako je to obrazloženo u nastavku. Sukladno odredbi članka 65. OZ-a sud može odgoditi ovrhu ako bi ovršeniku provedbom ovrhe nastala teško nadoknadiva šteta te ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu. Ovršenik ističe da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta budući je isti jedini zaposlen u svojoj obitelji, a ima i malodobno dijete koje polazi osnovnu školu. Stoga ovršenik u slučaju prijenosa novčanih sredstava neće imati dovoljno sredstava za život, a navedeno neće imati niti njegova tročlana obitelj. Ujedno protiv zahtjeva za izravnu naplatu podnesen je pravni lijek, a i već iz dokaza koji se dostavljaju jasno je da je tražbina ovrhovoditelja u zastari. Obzirom su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 65. Ovršnog zakona, predlaže se naslovnom sudu žurno donošenje rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovdje ovršenika, odnosno da donese rješenje o odgodi ovrhe, a temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovdje ovrhovoditelja i to do rješavanja ove žalbe, odnosno u slučaju upućivanja ovršenika u parnicu do pravomoćnog okončanja takve parnice. Ovršenik naposljetku ističe da je iz svega navedenog jasno vidljivo da su pljenidba i prijenos predloženi od strane ovrhovoditelja u cijelosti nedopušteni te da je tražbina ovrhovoditelja pala u zastaru zbog proteka roka od 10 godina.

2. Sud je Zaključkom od 19. prosinca 2025. pozvao ovrhovoditelja sukladno odredbi članka 54. stavak 1. OZ-a da se očituje o navodima ovršenika iz predmetne žalbe, koji odgovor od strane ovrhovoditelja je izostao.

3. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).

4. Uvidom u zahtjev za naplatu protiv ovršenika razvidno je da je ovrhovoditelj podnio predmetni zahtjev protiv ovršenika temeljem ovršne isprave Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-42199/2008 javnih bilježnica Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić od 25. rujna 2008. (list 7-17 spisa).

5. Odredbom članka 54. stavak 1. OZ-a određeno je da će se žalba dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako rješenje o žalbi prema članku 53. stavak 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (na odgovarajući način pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava) nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1 ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

6. Obzirom da se ovrhovoditelj u ovom predmetu nije očitovao na žalbene navode ovršenika, a ovršenik osnovanost žalbenih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima temelji svoj prijedlog nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je temeljem članka 52. stavak 3. i 6. u svezi s člankom 210. OZ-a odlučeno kao u zaključku.

7. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1.-10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

7.1. Obzirom je ovršenik podnio sadržajno i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ- a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da mu prijeti blokada računa. Sud ukazuje da ne raspolaže saznanjima o bitnim činjenicama, a to su primjerice koliki je sveukupni opseg ovršenikove imovine (ima li vrjednijih pokretnina i/ili nekretnina), koliki su mu točno mjesečni ili godišnji rashodi te prihodi, je li ostvario u prethodnoj godini ili kroz neko drugo vremensko razdoblje dobit, ako da u kojem iznosu ili je u gubitku, pa da utvrđenje svih tih i eventualno drugih relevantnih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev na naplatu, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome je li time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom sredstva) trpio upravo nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu. Navedene činjenice ovršenik nije učinio vjerojatnim niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njihovoj egzistenciji, a iste nisu sudu općepoznate ili da ih se može presumirati, pa da po tim osnovama ne bi bilo potrebe za njihovim utvrđenjem. Također ne postoji ni obveza suda da dokaze (kojim bi se potkrijepile relevantne činjenice za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe) pribavlja po službenoj dužnosti.

8. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 30. prosinca 2025.

Sudac:

Iva Polić Turčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- Financijskoj agenciji