Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž-1595/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. AT (Tome), OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1933., a umrle **.**.2023., s posljednjim prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, kuharice, odlučujući o žalbama zakonskih nasljednika ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Alenu Nola, odvjetniku iz Makarske, BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TT iz [adresa], 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Bojanu Filipoviću, odvjetniku iz Makarske, izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. O-467/2023 od 03. srpnja 2025., dana 30. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe ET, BT i TT i ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj pod posl. br. O-467/2023 od 03. srpnja 2025, te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točci I) izreke prekinut je ostavinski postupak iza pok. AT, dok su toč. II) izreke upućeni zakonski i oporučni nasljednici ST i TT, braća ostaviteljice, da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu protiv zakonske nasljednice ET, sestre ostaviteljice, radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ulazi nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], te da o pokretanju obavijeste sud, dok je toč. III) izreke određeno da će prekid postupka trajati dok parnica ne bude pravomoćno okončana. Također su toč. IV) izreke upozoreni oporučni nasljednici da ukoliko ne pokrenu parnicu u ostavljenom im roku i podnesu dokaz da su parnicu pokrenuli, da će se predmetni postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg su upućeni u parnicu.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi zakonska nasljednica ET iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), a koji propis se primjenjuje temeljem odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ( NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN-a ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. U žalbi žaliteljica ET u bitnom navodi da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ne ulazi nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da ista predstavlja u cijelosti vlasništvo njenog sina ŠT, a kojeg je stekao na temelju Ugovora dosmrtnom uzdržavanju od 25.08.2016. zaključenog sa ostaviteljicom. Navodi da upis prava vlasništva ostaviteljice na 1/4 dijela predmetne nekretnine ne odražava u potpunosti stvarno vlasničko stanje predmetne nekretnine jer da sadržaj navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ukazuje na to da je ostaviteljica bila u cijelosti vlasnica predmetne nekretnine ( 1/4 dijela knjižno i 3/4 dijela izvanknjižno ), a koju da je u isključivo vlasništvo stekla darovanjem od svog pok. oca VT kao ranijeg isključivog vlasnika. Navodi i da se u svezi predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vodio parnični postupak pod posl. br. P-1088/2020 pred Općinskim sudom u Makarskoj koji je okončan na način da je pok. ostaviteljica pravomoćno odbijena sa tužbenim zahtjevom na raskid ugovora zbog neispunjenja. Kako da je dakle predmetni ugovor od strane nadležnih sudova već ocijenjen pravno valjanim, to da nema razloga da se u parnici ponovno utvrđuje da li predmetna nekretnina ulazi u ostavinsku imovinu jer da se radi o res iudicatae.
4. Protiv citiranog rješenja žalbu podnose i zakonski nasljednici ST i TT iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlažu ukinuti pobijano rješenje i na pokretanje parnice uputiti nasljednicu ET.
5. U žalbi navedeni u bitnom navode da predmetna nekretnina ne predstavlja u cijelosti vlasništvo ŠT, već da je isti stekao suvalsništvo u 1/4 dijela predmetne nekretnine na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok da je ostatak predmetne nekretnine njihovo vlasništvo. Navode da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je njihovo pravo kao zakonskih i oporučnih nasljednika manje vjerojatno od prava ET, pa da je na pokretanje parnice kako 3/4 dijela predmetne nekretnine ne ulazi u sastav ostavinske imovine, trebalo uputiti ET.
6. U odgovoru na žalbu ET istakla je da su žalbeni navodi BT i TT neosnovani, te da smatra da u konkretnom slučaju uopće nije bilo osnove za upućivanja u parnicu iz razloga koje je iznijela u svojoj žalbi na pobijano rješenje.
7. Žalbe su osnovane.
8. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je na ostavinskom ročištu održanom 29.03.2024. zakonska nasljednica ET izjavila da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ne ulazi nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer da ista predstavlja u cijelosti vlasništvo ŠT na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 25.08.2016.,
- da su na istom ročištu navedene navode osporili oporučni i zakonski nasljednici ST i TT,
- da iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 25.08.2016. proizlazi da je isti sklopljen između ostaviteljice kao primateljice uzdržavanja i ŠT kao davatelja uzdržavanja, da je u vrijeme sklapanja ugovora ostaviteljica u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] bila upisana kao suvlasnica za 1/4 suvlasničkog dijela nekretnine označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, površine 22 m2, te da se davatelj uzdržavanja obvezao doživotno uzdržavati ostaviteljicu, a ona mu se obvezala zauzvrat na ime naknade za uzdržavanje, odmah po zaključenju tog ugovora dati vlasništvo naprijed navedene nekretnine,
- da iz Izvatka iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] ZGR proizlazi da je ČT upisan za 1/4 suvlasničkog dijela,
- da je u konkretnom slučaju manje vjerojatnim pravo na koje se pozivaju zakonski i oporučni nasljednici ST i TT, odnosno to da bi sastav ostavine ostaviteljice činila nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] iz razloga što da je zakonska nasljednica ET, u prilog tvrdnje da upravo naprijed navedena nekretnina ne čini sastav ostavine, dostavila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji je i bio osnova stjecanja te nekretnine od strane ŠT.
9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da su između nasljednika sporne činjenice o kojima ovisi sastav imovine u smislu članka 224. st. 1. t. 1. ZN-a, pa primjenom odredbe 222. st. 1. ZN-a prekida ostavinski postupak i temeljem čl. 225. st. 1. i 2. ZN-a upućuje nasljednike ST i TT na pokretanje parnice jer da je njihovo pravo manje vjerojatno, odnosno donosi pobijano rješenje.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 175. st. 2. ZN-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP-a.
11. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prekinuo predmetni ostavinski postupak temeljem odredbe čl. 224. st. 1. ZN-a jer je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 224. st. 2. ZN-a.
12. Naime, u konkretnom slučaju je zakonska nasljednica ET osporila da u ostavinsku imovinu ulazi nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da ista predstavlja vlasništvo njenog sina ŠT kojeg je stekao na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 25.08.2016. zaključenog sa ostaviteljicom kao primateljicom uzdržavanja, slijedom čega da ta nekretnina nije bila ostaviteljičina u trenutku smrti. Navedeno su osporili zakonski i oporučni nasljednici ST i TT jer da je predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanja bio samo suvlasnički udio od 1/4 dijela predmetne nekretnine.
13. Odredbom čl. 224. st. 2. ZN-a propisano je da sud neće prekinuti postupak u slučaju iz st. 1., ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.
14. Dakle, sukladno čl. 224. st. 2. ZN-a, sud neće prekinuti ostavinski postupak ako se sporne činjenice mogu utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, već će u tom slučaju donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onog tko tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici. To znači da ako iz javne isprave ( npr. izvatka iz zemljišnih knjiga i sl.) proizlazi da je ostaviteljica u trenutku otvaranja nasljedstva bila vlasnica nekretnina, tada je sud dužan na temelju predmnijeve istinitosti javne isprave, bez prekida postupka, donijeti rješenje o nasljeđivanju i rasporediti takvu nekretninu. U suprotnom slučaju, ako iz javne isprave proizlazi da ostaviteljica nije bila vlasnica nekretnine niti tada nisu ispunjene pretpostavke da se postupak prekine, već se u tom slučaju ta nekretnina, za koju pojedini nasljednik smatra da bi trebala ući u sastav ostavine, rješenjem o nasljeđivanju ne utvrđuje kao ostavinska imovina, a nasljednika koji tvrdi suprotno od javne isprave se upućuje da to dokaže u parnici.
15. U konkretnom slučaju iz stanja u spisu nesporno proizlazi da ostaviteljica nije uknjižena u zemljišnu knjigu kao vlasnica predmetne nekretnine označene kao kč.br.
37/2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list 37 spisa ), već su kao suvlasnici te nekretnine uknjiženi ĐT u 1/4 dijela, RT u 1/4 dijela, JT pok. A u 1/4 dijela i ČT u 1/4 dijela.
16. Nadalje iz stanja u spisu nesporno proizlazi da je ostaviteljica za života kao primateljica uzdržavanja zaključila sa ŠT kao davateljem uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 25.08.2016., a čiji predmet raspolaganja je bila upravo prijeporna nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], s time da je čl. 1. st. 2. ugovora utvrđeno da je primateljica uzdržavanja, bez obzira na zemljišnoknjižni upis vlasnica za cijelo predmetne nekretnine koja se nalazi u [adresa], na adresi [adresa] i sastoji se od podruma i 2 kata.
17. Uzimajući u obzir da je izvadak iz zemljišne knjige javna isprava, kao i da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje, te da iz citiranog Izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da predmetna nekretnina nije uknjižena kao vlasništvo ostaviteljice, već trećih osoba, to iz javne isprave proizlazi presumpcija vlasništva tih trećih osoba, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 224. st. 1. ZN-a o prekidu ostavinskog postupka.
18. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju je prvostupanjski sud bio dužan donijeti rješenje o nasljeđivanju u svezi ostale utvrđene ostavine ( potraživanja prema HZMO i novčana sredstva na računu kod OTP banke d.d. ) temeljem čl. 224. st. 2. ZN- a, a onog tko tvrdi suprotno ( u konkretnom slučaju zakonski i oporučni nasljednici ST i TT ) uputiti da svoja prava na predmetnoj nekretnini ostvaruju u parnici. Naime, ukoliko bi navedeni zakonski i oporučni nasljednici uspjeli u toj parnici, tada mogu tražiti da se predmetna nekretnina rasporedi kao naknadno pronađena imovina.
19. Valja istaknuti i da spor na kojeg su upućeni nasljednici pobijanim rješenjem, odnosno spor koji bi se vodio između ET s jedne strane, te BT i TT s druge strane, ne bi imao nikakvu svrhu jer ET niti ne polaže nikakva nasljedna prava na predmetnu nekretninu, a niti bi takav spor imao učinke u odnosu na zemljišnoknjižne suvlasnike ( kao treće osobe ) predmetne nekretnine.
20. Žalbeni navodi ET u svezi presuđene stvari nisu osnovani iz razloga što se parnica pod posl. br. P-1088/20 vodila između ostaviteljice i ŠT u svezi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja slijedom čega takva parnica u odnosu na ovu, na koju su upućene stranke iz ovog ostavinskog postupka, nema niti subjektivni, niti objektivni identitet. Naime, da bi se radio o presuđenoj stvari mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora, odnosno mora se raditi o istovjetnom pravomoćno presuđenom pravnom odnosu, a pravni odnos je istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
21. Slijedom navedenog u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pravilnom primjenom materijalnog prava tj. odredbe čl. 224. st. 2. ZN-a donijeti rješenje o nasljeđivanju i istovremeno uputiti BT i TT da svoja prava ostvaruju u parnici.
22. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 30. prosinca 2025.
SUTKINJA:
Iva Smokvina-Dadasović
