Broj: Ppž-2653/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GM, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. te članka 196. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika GM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres, od 13. rujna 2024., Klasa: 211-07/24-1/13924, Urbroj: 511-09-26-24-1, na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenika GM te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata ukupno izrečene novčane kazne od 1450,00 eura (tisućučetristopedeset eura), u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude, a svaki sljedeći dospijeva do 15. dana u narednom mjesecu, pa ukoliko okrivljenik u danim rokovima za obročno plaćanje izrečene novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik GM obvezan je naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres, od 13. rujna 2024., Klasa: 211-07/24-1/13924, Urbroj: 511-09-26-24-1, okrivljenik GM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 1450,00 eura (tisućučetiristopedeset eura), zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. te članka 196. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga.
2. Za pojedine prekršaje okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) i 130,00 eura (stotrideset eura).
3. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
4. Predmetnim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetšest centa).
5. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog odluke o kazni i izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja vozilom u trajanju od tri mjeseca, navodeći u bitnom da priznaje počinjenje prekršaja, te da se zbog istih kaje, jer inače uvijek vozi propisno i po pravilima. Istaknuo je da je u potpunosti zaboravio podignuti vozačku dozvolu, no da mu je vozačka dozvola neophodna za posao i uzdržavanje obitelji. Dodao je da su mu mjesečna primanja oko 1200 eura, tako da nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu. Predlaže da mu se smanji izrečena novčana kazna i ukine izrečena zaštitna mjera.
6. Okrivljenik predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
7. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove propisane člankom 237. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
8. Prigovor okrivljenika je djelomično osnovan.
9. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za svaki od počinjenih prekršaja okrivljeniku je izrečena najniža zakonom propisana kazna za takvu vrstu prekršaja. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja znatno ugrožavanje zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, naročito stoga što okrivljenik nije dokazao navode svojeg prigovora relevantnom dokumentacijom o svojim imovinskim i obiteljskim prilikama.
11. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da je u konkretnom slučaju opravdana primjena odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne u vremenu do 6 mjeseci, slijedom čega je preinačio prvostupanjski prekršajni nalog u odluci o kazni i odredio obročnu otplatu izrečene novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ukoliko okrivljenik na taj način plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
12. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, konkretno specijalna i generalna prevencija, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je izdavatelj prekršajnog naloga osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
14. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri kojeg ističe okrivljenik. Naime, okolnost koju ističe okrivljenik da mu je potreban automobil za posao i uzdržavanje obitelji, okrivljenik nije dokazao relevantnom dokumentacijom, pa stoga ovaj sud nije niti mogao ocijeniti takav navod okrivljenika. Ovaj sud ističe da sam paušalni navod prigovora okrivljenika nema takav značaj da bi na temelju istog došlo do promjene odluke o izricanju zaštitne mjere izdavatelja prekršajnog naloga. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle bliže minimalnom trajanju propisanom zakonom, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, konkretno da je okrivljenik odbio otići u zdravstvenu ustanovu radi vađenja krvi i uzimanja urina nakon što je preliminarnim testiranjem utvrđena u njegovom organizmu prisutnost droge, što predstavlja znatno ugrožavanje zaštićene vrijednosti, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim člankom 51a. Prekršajnog zakona.
15. Stoga, navodi prigovora okrivljenika nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke izdavatelja prekršajnog naloga, o visini izrečene novčane kazne i duljini trajanja izrečene zaštitne mjere.
16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog suda u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
18. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji Mali Lošinj s Ispostavom Cres, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
