Broj: Ppž-3055/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UM, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika UM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice, od 11. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-3/4188, Urbroj: 511-07-29-25-1, na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenika UM te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene novčane kazne od 800,00 eura (osamsto eura), u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 200,00 eura (dvjesto eura), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude, a svaki sljedeći dospijeva do 15. dana u narednom mjesecu, pa ukoliko okrivljenik u danim rokovima za obročno plaćanje izrečene novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik UM obvezan je naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Našice, od 11. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-3/4188, Urbroj: 511-07-29-25-1, okrivljenik UM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 800,00 eura (osamsto eura), zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
3. Predmetnim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 77,36 eura (sedamdesetsedam eura i tridesetšest centa).
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor, navodeći u bitnom da ne osporava krivnju za počinjeni prekršaj, no moli da mu se ne oduzima vozačka dozvola jer mu je ista potrebna za česte odlaske liječniku zbog lošijeg zdravstvenog stanja. Istaknuo je da je u mirovini, te da nije sklon brzoj vožnji u prometu, a uz to da je svjestan da je trebao kritične zgode naći siguran prijevoz kući radi sebe i drugih sudionika u prometu.
5. Okrivljenik predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
6. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove propisane člankom 237. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
7. Prigovor okrivljenika je djelomično osnovan.
8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura, predstavlja primjerenu kaznu za predmetni prekršaj, s obzirom da je ista odmjerena bliže donjoj granici propisane novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja znatno ugrožavanje zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
10. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da je u konkretnom slučaju opravdana primjena odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne u vremenu do 6 mjeseci, slijedom čega je preinačio prvostupanjski prekršajni nalog u odluci o kazni i odredio obročnu otplatu izrečene novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ukoliko okrivljenik na taj način plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
11. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, konkretno specijalna i generalna prevencija, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
12. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je izdavatelj prekršajnog naloga osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
13. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri kojeg ističe okrivljenik. Naime, okolnost koju ističe okrivljenik da mu je potreban automobil za česte odlaske k liječniku zbog lošijeg zdravstvenog stanja, okrivljenik nije dokazao relevantnom dokumentacijom, pa stoga ovaj sud nije niti mogao ocijeniti takav navod okrivljenika. Ovaj sud ističe da sam paušalni navod prigovora okrivljenika nema takav značaj da bi na temelju istog došlo do promjene odluke o izricanju zaštitne mjere izdavatelja prekršajnog naloga. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od devet mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i koncentraciju alkohola od 1,34 g/kg, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, naročito vodeći računa o činjenici da je okrivljenik već dva puta pravomoćno kažnjavan radi istovrsnog prekršaja, pa je takvo trajanje zaštitne mjere u skladu s načelom razmjernosti propisanim člankom 51a. Prekršajnog zakona.
14. Stoga, navodi prigovora okrivljenika nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke izdavatelja prekršajnog naloga o visini izrečene novčane kazne i duljini trajanja izrečene zaštitne mjere.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog suda u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
17. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Našice, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
