Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž-1663/2025-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupan po Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i Partneri iz Zagreba protiv tužene FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod posl. br. Povrv- 199/2024 od 22. srpnja 2025., dana 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu pod posl. br. Povrv-199/2024 u toč. I), III) i IV) izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u [adresa] Rankice Benc od 25.06.2024. pod br. Ovrv-5346/2024, u dijelu kojim je naloženo tuženoj da namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 84,96 eura, dok je toč. II) izreke ukinut navedeni platni nalog u preostalom dijelu. Također je toč. III) izreke naloženo tuženoj da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je toč. IV) izreke odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka.
2. Protiv toč. I), III) i IV) izreke citirane presude žalbu podnosi tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i ukinuti platani nalog u cijelosti, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
3. U žalbi tužena u bitnom navodi da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi bila vlasnik nekretnine na adresi [adresa], niti vlasnik nekretnine u [adresa], kao niti član kućanstva, pa da tužitelj nije dokazao ispunjenje uvjeta iz čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje Zakon o HRT-u). Navodi da tužitelj nije dokazao da je visina utuženog potraživanja usklađena sa čl. 35. Zakona o HRT-u, da nije naveo koji su to prijamnici evidentirani, niti da je došlo do aktivacije, odnosno da nije dokazao svoju tražbinu niti na razini vjerojatnosti slijedom čega da je prvostupanjski sud trebao primijeniti pravila o teretu dokazivanja i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tužene isplatu novčane tražbine koja se odnosi na RTV pristojbu za razdoblje od srpnja 2023. do veljače 2024. u mjesečnim iznosima od po 10,62 eura, odnosno ukupno iznos od 84,96 eura zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:
- da nije sporno da tužena utuženo potraživanje u iznosu od 84,96 eura s osnova RTV pristojbe nije platila,
- da iz Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i Pregleda stanja računa obveznika, proizlazi da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentiran dug tužene po osnovu neplaćenih RTV pristojba za razdoblje od srpnja 2023. do veljače 2024. u mjesečnim iznosima od po 10,62 eura, odnosno ukupno 84,96 eura,
- da iz Prijave prijamnika proizlazi da je tužena prijavila prijamnik 19.06.2002. na adresi [adresa] u [adresa], te da je 28.07.2021. promijenjena adresa prijamnika na adresu [adresa], a koji status je kroz utuženo razdoblje bio aktivan,
- da je utužena tražbina u mjesečnim iznosima od po 10,62 eura sukladna odredbi čl. 35. Zakona o HRT-u jer je određena toč. I. Odluke o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2023. (10,62 eura), te navedeni iznos, prema objavama Državnog zavoda za statistiku dostupnim putem službene web stranice, ne prelazi 1,5 % prosječne neto plaće u godini koja prethodi 2022.,
- da Zahtjev za odjavu RTV prijamnika i izjava tužene da nije koristila RTV prijamnik zbog kvara u razdoblju od svibnja do 02.11.2006. kad je bio na popravku, ne predstavlja dokaz da tužena nije bila obveznica plaćanja RTV pristojbe u utuženom razdoblju iz razloga što da se navedeni zahtjev odnosi na adresu u [adresa] i to na razdoblje od svega nekoliko mjeseci u 2006., a ne na predmetnu prijavu od 28.07.2021. kojom je promijenjena adresa prijamnika na adresu [adresa],
- da iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužena bila od 19.06.2002. prijavljena kao posjednik RTV prijemnika i to prvo na adresi [adresa], u [adresa], a potom od 28.07.2021. na adresi [adresa], u [adresa],
- da tužena tijekom postupka nije dokazala da je odjavila prijemnik, pa da je sukladno čl. 34. Zakona o HRT-u dužna podmirivati mjesečnu RTV pristojbu.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev, odnosno održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika do iznosa od 84,96 eura, dok u odnosu na zahtijevane kamate ukida platni nalog, a odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (u odnosu na zahtijevane kamate).
9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Također pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te obvezao tuženu na plaćanje utužene RTV pristojbe.
11. Pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Naime, iz Prijave prijamnika od 28.07.2021. (list 60 spisa) proizlazi da je tužena navedenog dana izvršila prijavu prijamnika na adresi [adresa] temeljem koje prijave je ista i evidentirana kao obveznik plaćanja RTV pristojbe. Slijedom navedenog, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužena u utuženom razdoblju imala prijavljen TV prijamnik, te da istog nije odjavila, to je ista u obvezi sukladno čl. 34. i 35. Zakona o HRT-u tužitelju platiti utuženu RTV pristojbu, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
13. Žalbeni navodi tužene u svezi vlasništva nekretnine i statusa člana kućanstva nisu osnovani iz razloga što prema odredbi čl. 34. Zakona o HRT-u, obveza plaćanja RTV pristojbe nije vezana za vlasništvo nekretnine ili status člana kućanstva. Naime, obveza plaćanja RTV pristojbe ne nastaje automatski za sve građene Republike Hrvatske, niti je ista izravno vezana za vlasništvo RTV prijamnika, već obveza plaćanja mjesečne pristojbe tereti samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes, odnosno kao usluga od općeg interesa.
14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u svezi mjesečne visine utužene RTV pristojbe iz razloga što je ista na temelju čl. 35. st.2. Zakona o HRT-u utvrđena Odlukama o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2023. i 2024. (list 75-77 spisa).
15. Žalbenim navodima da je prvostupanjski sud trebao primijeniti pravila o teretu dokazivanja, sadržajno ističe relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 221.a ZPP-a, a zbog koje se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467 st. 1. ZPP).
16. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
17. Prvostupanjska presuda kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč. II) izreke.
U Rijeci 30. prosinca 2025.
SUTKINJA:
Iva Smokvina Dadasović
