REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Posl.br. P-303/2025

(raniji posl. broj: P-480/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mateo Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženika pod 1. VM, [adresa], pod 2. OM, [adresa], pod 3. GM, [adresa], pod 4. PM, [adresa], pod 5. ĐM, [adresa], pod 6. LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, 30. prosinca 2025.godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini i isključivi vlasnik, za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica], pov. 101 m2, ZU 313, k. o. [katastarska općina], pa je isti ovlašten temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena LM Č p Ante, VM V, Ante, VM O, Ante, VM G, Ante, VM P, Ante, KM, Ante, VM Đ, Ante, LM Ante p L, LM O p L, LM K p E, LM Z p E, LM M p E, LM J ud L, LM VM p L, LM C ud U, LM A p U, LM Š p U, LM K p E, LM C ud U, LM A p U, LM Ž p L, LM Ante p L, LM EM, ZM, ĐM i MM, što su tuženici dužni trpjeti.

2. Tužitelju ČM se ne dosuđuje trošak ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da u odjelu za zemljišne knjige Naslovnog suda kao suvlasnici nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica], ZU 313, k. o. [katastarska općina], su upisani tuženici, odnosno njihovi pravni prednici. Kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Vrgorac kao posjednik nekretnine označene sa 1059, k. o. [katastarska općina], upisan je pravni prednik tužitelja – otac – JM sin pok. D. Međutim, bez obzira na takav upis i zemljišnoknjižno stanje, tužitelj je jedini i isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sve ovo budući predmetnu nekretninu putem svog pravnog prednika (otac JM) posjeduje još od revizije katastra pa sve do danas, što znači, da je putem dosjelosti stekao vlasništvo navedene nekretnine za cijelo. Nekretnina iz toč. 1. ove Tužbe u naravi predstavlja dvorište obiteljske kuće tužitelja, a kako je rečeno, nekretnina tužitelja u katastarskom operatu nosi oznaku k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Preklopom stare i nove katastarske izmjere koja je egzistentna u [adresa], dolazi se do različitih podataka u evidencijama, pa tako prema sudskoj izmjeri, tužiteljev posjed pada na nekretninu iz toč. 1., kao i na nekretninu č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a u odnosu na koju je tužitelj utvrđen vlasnikom u parnici kod ovog suda br. P 475/14. Naime, u rečenoj parnici tužitelj je utvrđen vlasnikom u odnosu Republiku Hrvatsku, a u tom predmetu sud je izvodio dokaze, posebno dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Zlatana Polića. Upravo za potrebe te parnice sačinjena je skica lica mjesta, te je ovdje jasno do kuda seže posjed tužitelja, pa upravo nekretnina iz toč. 1. tužbe predstavlja dvorište i vrt uz kuću tužitelja, te nosi površinu od 101 m2 i oblik trokuta. Iz nalaza vještaka jasno je, da k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prema staroj premjeru odgovara nekretninama č. zem. [katastarska čestica], te 77/3, sve u k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i kuća, sveukupne pov. 569 m2. Tužitelj je, a kako je to rečeno, u posjedu navedenih nekretnina još od 70-tih godina prošlog stoljeća, a ovu nekretninu mu je otac darovao darovnim ugovorom od 23.04.2019. godine, dok je u parnici kod ovog suda br P 475/14 utvrđen vlasnikom č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Kako tužitelj želi uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, to ista ima pravni interes za podnošenje ove tužbe sudu, pa stoga predlaže Naslovnom sudu da isti donese presudu.

2. Tuženici pod 4. PM (te ranije tužena MM) u odgovoru na tužbu ističu da tužitelj u tužbi nije dao ni jedan valjani razlog zbog kojeg bi njega i njegovu bližu daljnju rodbinu (u daljnjem tekstu Vlasnici) trebalo razvlastiti u pogledu vlasništva nad česticom zemljišta boj 70/2, ZU 313 k. o. [katastarska općina]. Među strankama je nesporno da su vlasnici uredno upisani u zemljišnim knjigama u vlastovnicu čestice zemljišta 70/2 katastraske općine 333972, [adresa] te nije sporno da su svoje vlasništvo stekli nasljeđivanjem od svojih predaka. Navodi da nije sporno da tužitelj nije upisan kao posjednik sporne čestice kao u katastarskom operatu već se za tu svrhu poziva na darovni ugovor između njega i njegovog oca koji nije javnobilježnički ovjeren. Svoje zamišljeno pravo na vlasništvo nad česticom 70/2 tužitelj zasniva na tvrdnji da je on odnosno njegov prednik posjednik čestice katastarske 1059 k. o. [katastarska općina] upisane u posjedovni list 86. Prema tužitelju navedena katastarska čestica rezultat je nove katastarske izmjere te tužitelj nije ničim dokazao njezinu vezu s česticom zemljišta 70/2 pa time niti svoju tvrdnju da je on posjednik čestice zemljišta 70/2. U svrhu pokušaja dokazivanja te veze tužitelj prilaže Rješenje Ureda za katastar, ali to Rješenje govori samo o katastarskim česticama [katastarska čestica] i iz njega se ne može vidjeti nikakva povezanost katastarske čestice [katastarska čestica] i čestice zemljišta 70/2. Tužitelj nepotrebno uz tužbu prilaže dokumentaciju o njegovom stjecanju čestice zemljišta broj 77/3 jer to nema nikakve veze s česticom 70/2, a iz nje se jedino vidi da je u tom postupku u tužbi tužitelj neistinito tvrdio da je vlasnik i čestice zemljišta 70/2. Tužitelj ne samo da nije dao nikakav dokaz da je nekim pravnim poslom došao u posjed čestice zemljišta 70/2 već tužbom zapravo tvrdi da takvog posla nije nikad ni bilo jer svoje vlasničke ambicije temelji na svojoj tvrdnji da vlasništvo stiče temeljem dosjelosti što se doima krajnje uzurpatorski. Na kraju svoje tužbe tužitelj se stavlja u poziciju Suda kada traži da se u slučaju osporavanja od strane tuženika ovako nepotpune, neargumentirane i preuranjene tužbe tuženik ima teretiti parničnim troškovima koje je izazvao tužitelj jer nikad nije mirnim putem pokušao riješiti mogući problem. Zbog naprijed navedenog tuženik predlaže odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka.

3 Tuženici pod 1., 2., 3. i 5. su se oglušili tijekom postupka, odnosno tužena . pod 5. je čak svojim podneskom istaknula da se "odriče sudjelovanja u ovom procesu u korist tužitelja".

4. Tuženici pod 4. i 6. PM i ranije MM (na čije mjesto je kasnije stupio nakon njene smrti tuženik pod 6. LM koji je bio pasivan nakon uključivanja u ovaj postupak na mjesto MM) su se i tijekom postupka nastavili protiviti tužbi u naravi osporavajući identifikaciju, odnosno da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaća čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posjed tužitelja i njegovog prednika prije 80-tih godina, poštenje posjeda tužitelja i tužiteljevih prednika, odnosno u konačnici vlasništvo tužitelja.

5. Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan

6. Sud takvo svoje utvrđenje temelji na sljedećim dokazima i na njime izvedenim zaključcima.

7. Iz spisa P-475/14 (raniji broj P-264/09) proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišno knjižna izmjera) ulazi u cijelosti u sastav, odnosno identifikacijom odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (katastarska izmjera).

8. Iz posjedovnog lista PL 86 k. o. [katastarska općina], odnosno rješenja (list 6 spisa) proizlazi da je posjednik k. č. [katastarska čestica] u cijelosti otac tužitelja JM i da je navedena nekretnina u naravi kuća 128 m2, zgrada 5 m2 i dvorište 436 m2.

9. Tijekom uviđaja na licu mjesta utvrđeno je da je predmet spora čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnja izmjera) baš kako je i prikazano u vještvu priloženom spisu P-475/14, površine 101 m2, a što je baš vještak Zlatan Polić na licu mjesta izvještačio, te je utvrđeno da predmet spora predstavlja kamenit vrt većim dijelom omeđen kamenim presanim zidovima i podzidama na kojim je smokva, vrt te dio kamenjar i maslina, a čemu sveme je pristup stepeništem spojen s tužiteljevom kućom.

10. Gornje navedeno nedvojbeno ukazuje da je predmet spora k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da ista odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je taj predmet spora upisan na tužiteljeva oca u katastru – JM, a sami tuženici koji su osporavali tužbu ne osporavaju da je takav upis datiran još od 1983.g. (navodeći da je revizija katastra vršena od 1979 - 1983 u svojim podnescima od 21.10.2019.g.- listovi 38 – 43 spisa).

11. Iz rješenja o izvedenom stanju od 23.05.2014.g. proizlazi da je tužitelj baš izvršio ozakonjenje stambenog objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Iz spisa P- 475/14 I presude, proizlazi da je tužitelj s uspjehom vodio spor protiv RH za susjedne nekretnine, te za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protiv fizičkih osoba, ali tada nije obuhvatio (kasnije upise) tužene PM i MM.

13. Sud je odlučio saslušati predložene svjedoke kako bi ispitao dugotrajnost i poštenje posjeda tužitelja i prednika obzirom su PM i MM osporavali navedeno.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka JM, CM, UM i AM proizlazi da su isti bili suglasni, da su svjedoci imali čvrsto znanje, da se radi dijelom o susjedima, da poznaju dobro predmet spora i povijest korištenja i posjedovanja. Stoga im je sud i poklonio vjeru, a njihov iskaz je i sukladan upisanom posjedovnom stanju – u Pl 86, upisu JM kao posjednika, te darovnom ugovoru kojim JM daruje svom sinu ČM nekretninu.

14.1. Svjedoci u bitnom suglasno navode da je predmet spora po njihovom saznanju od davnina u vlasništvu tužiteljeva oca EM, te da ih nitko nikada nije ometao ni osporavao posjed ili vlasništvo. Svjedoci su saslušani odvojeno, te su na licu mjesta sudu pokazali znanje o povijesti posjedovanja od strane tužitelja i njegova oca još od 70-tih godina te su iskazivali o tome da je tužiteljeva obitelj uvijek vršila neke radove na predmetu spora, držali to kao svoje, a pokazivali su znanje i o određenim detaljima kao što je držanje psa, gradnje stepeništa. Iz njihovog iskaza ne proizlazi da bi tužitelj i njegov prednik bili nepošteni, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj ili prednik imali sumnju ili razlog vjerovati da predmet spora ne pripada njima, odnosno svjedoci su iskazivali da im nitko nije osporavao posjed ili vlasništvo, a na terenu je bilo vidljivo da se praktički radi o sastavnom dijelu jedne cjeline kuće i dvorišta s vrtovima koje je jasno odvojeno od ostalog terena.

15. Sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim pravnim stvarima poštenje posjeda se predmnijeva, a tuženici nisu oborili tu predmnijevu, već suprotno tužitelj je posjedovnim listom br. 86 k. o. [katastarska općina] i Ugovorom o darovanju s ocem tužitelja kao darovateljka te predmetnom P-475/14, kao i svjedočkim iskazima potvrdio tu predmnijevu da je prije pokretanja parnice bio više od 2 desetljeća posjednik zajedno s ocem, a zapravo bar od 1970-tih godina kada je očito nekretnina kupljena.

16. Tužiteljev otac je stogao mogao pisanim ugovorom darovati nekretninu /predmet spora tužitelju jer je otac tužitelja JM kao pošteni posjednik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti, neprekidnim posjedovanjem najmanje 20 godina (u najnepovoljnijem tumačenju za njen ga od upisa u Katastar 1983.,pa do 2003.godine, ali po stavu suda i već 1990tih.godina) u smislu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“), u svezi čl. 159. i čl. 160. ZV

17. Stoga je tužiteljev zahtjev osnovan pa je valjalo odlučiti kao u toč. 1. Izreke.

18. Tužitelj je mogao tražiti trošak od tuženika pod 4. PM i ranije pod 6. MM (sada sljednika – LM) jer su ti tuženici uzrokovali trošak postupka, ali tužitelj nije popisao trošak, pa stoga mu isti nije ni dodijeljen na teret tuženika pod 4. I 6., pa mu isti nije dosuđen, te je odlučeno kao u toč. 2. Izreke ove presude.

Metković, 30. prosinca 2025.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Mateo Barbir, Vrgorac

2. VM, [adresa],

3. OM, [adresa],

4. GM, [adresa],

5. PM, [adresa],

6. ĐM, [adresa]

7. LM, [adresa]