REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-244/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica BG, OIB [osobni identifikacijski broj], B 5, st. 65, 141500 Solnečnogorsk, Ruska Federacija, koju zastupa punomoćnik Goran Pajić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d., odvjetnicima u Puli, protiv tuženika MG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić, odvjetnica u Puli, radi osporavanja ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave 26. studenog 2025. godine u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 30. prosinca 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od dana 26. srpnja 2021. godine, solemniziranog istoga dana kod Javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira u Puli, posl. broj: OV-2011/21, koji poslovni udio je upisan u knjigu poslovnih udjela društva pod rednim brojem 1, u nominalnom iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 EUR-a, uplaćen u cijelosti u novcu, zaključen između 1. tuženice MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], B [adresa], st. 65, 141500 Solnečnogorsk, Ruska Federacija (sa privremenim boravkom na adresi [adresa]), kao prenositelja poslovnog udjela, i II. tuženika IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52 212 Fažana, kao stjecatelja poslovnog udjela, u cijelosti bez pravnog učinka.

II. Nalaže se 2. tuženiku kao jedinom članu uprave društva Undina d.o.o. temeljem članka 410. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima da upiše 1. tuženicu kao vlasnika cijelog poslovnog udjela u društvu Undina d.o.o. te da istu promjenu provede u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu dostavom popisa članova društva, i to u roku od 15 dana od dana od pravomoćnosti ove presude, jer će to u protivnom zamijeniti ova presuda.

III. Nalaže se sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu postupiti po točki I. i točki II. ove presude.

IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.198,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. rujna 2024. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine bez pravnog učinka podredno da je pobojan odnosno ništetan.

2. Predmet pobijanja je ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu UNDINA d.o.o. (jednog jedinog poslovnog udjela, u cijelosti), a koji ugovor je sklopljen dana 26. srpnja 2021. godine između MG, 1. tužene, kao prenositeljice, i IG, 2. tuženika, kao stjecatelja. Ugovor je sklopljen bez naknade. U vrijeme sklapanja tog ugovora ZG i IG su bili u vezi, a u brak su stupili 11. lipnja 2022. godine.

3. Navedeni poslovni udio ZG stekla je od BG, majke svog bivšeg supruga, ovdje tužiteljice, ugovorom od 12. lipnja 2019. godine (u koje vrijeme je brak između MG i sina tužiteljice postojao). Nakon sklapanja tog ugovora narušili su se obiteljski odnosi te se ZG razvela od AG, tužiteljičina sina, radi čega je NG pokrenula postupak pred sudom u Rusiji gdje je Zelengradski okružni sud Moskve presudom broj 2-1183-2020 od dana 19. kolovoza 2020. godine poništio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu UNDINA, a koji je 12. lipnja 2019. godine sklopljen između BG kao prenositeljice i GG kao stjecateljice. Ta je presuda postala pravomoćna 26. studenog 2020. godine. U Republici Hrvatskoj je odmah zatim pokrenut postupak priznanja stranke sudske odluke, koja je priznata rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalne služne u Rovinju posl. broj: R1-145/21-3 od 05. srpnja 2021. godine, no obzirom na izjavljenu žalbu, isto je postalo pravomoćno 06. veljače 2024. godine kada je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, posl. broj: Gž-466/23-2 od 06. veljače 2024. godine.

4. Paralelno sa postupkom koji se vodio u Rusiji, tužiteljica je pokrenula i kod ovog suda 04. lipnja 2020. godine postupak u kojem je osporavala valjanost istog tog ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 12. srpnja 2019. godine u društvu UNDINA. Taj postupak se vodio pod posl. brojem: P-363/2020-67 te je dana 12. siječnja 2024. godine donesena presuda kojom se taj ugovor poništava.

5. Postojanje parničnog postupka posl. broj: P-363/2020 konstatirano je u osporenom ugovoru o prijenosu od 26. srpnja 2021. godine.

6. Tužiteljica smatra da je ugovor od 26. srpnja 2021. godine prividan obzirom je zaključen nakon što je postupak pred ruskim sudom, a kojim je poništen ugovor kojim je ŽG stekla poslovni udio, pravomoćno okončan. Namjera tuženika kod sklapanja tog ugovora bila je da se oteža provedba odluke oba suda (ruskog, a potom i hrvatskog). Zato smatra kako je na strani tuženika postojala zla namjera jer su postupali sukladno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice.

7. Radi navedenog, podnaša tužbu sa osnovnim tužbenim zahtjevom kojim zbog toga što je prividan predlaže da sud utvrdi da ugovor od 26. srpnja 2021. godine nema pravnog učinka te da naloži 2. tuženiku kao jedinom članu uprave upis 1. tužene kao vlasnice poslovnog udjela u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru, a podredno, u vidu eventualne kumulacije postavlja još tri tužbena zahtjeva kojim predlaže, redom kako slijedi: 1/ poništavanje tog ugovora uz obvezu povrata svega što je po tom ugovoru primljeno, 2/ utvrđivanje da je ugovor nepostojeći i da ne proizvodi pravne učinke uz povrat svega onoga što je temeljem ugovora stečeno, te 3/ utvrđivanje ugovora ništetnim i povrat svega što je po osnovi ugovora primljeno.

8. U odgovoru na tužbu tuženi su se u cijelosti protivili tužbi i tužbenim zahtjevima.

9. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev koji je usmjeren na poništenje ugovora ističu prigovor promašene aktivne legitimacije pozivom na čl. 331. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da poništaj ugovora može tražiti samo ona ugovorna strana u čijem je interesu da se pobojnost ustanovi, a tužiteljica nije ugovorna strana ugovora čiji poništaj traži. No, pored toga, ospravaju postojanje bilo kojeg razloga koji bi doveo do poništaja.

10. Iz istog razloga ističu prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na osnovni i 2. kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže da sud utvrdi nepostojanje pravnog učinka osporenog ugovora, a s obzirom da se temelje na istoj činjeničnoj osnovi. Također, smatra da tužiteljica nema nikakvu dospjelu tražbinu prema tuženima pa tužbeni zahtjev ne može temeljiti ni na čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim se pobija pravna radnja dužnika.

11. Neosnovan je i tužbeni zahtjev kojim se traži ništetnost ugovora jer isti nije sklopljen ni protivno ustavu, ni prisilnim propisima ni moralu društva. U vrijeme kada je pobijani ugovor sklopljen odluka ruskog suda nije proizvodila nikakav pravni učinak u Republici Hrvatskoj jer rješenje o priznanju strane sudske odluke nije još bilo dostavljeno 1. tuženoj, a 2. tuženik nije bio stranka tog postupka. Osim toga, u oba postupka ugovor koji je bio predmet tih postupaka je bio poništen, a poništaj vrijedi ex nunc. Kako je odluka stranog suda pravomoćno priznata 06. veljače 2024. godine to u trenutku kada je ugovor koji je predmet ovog postupka sklopljen ista nije proizvodila pravni učinak i nije mogla utjecati na njegovu valjanost.

12. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica je istaknula kako njezin pravni interes prvenstveno stoji u činjenici što je u međuvremenu presuda posl. brojem: P-363/2020-67 od dana 12. siječnja 2024. godine postala pravomoćna (potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž- 1540/2024-4 od 15. siječnja 2025. godine), no ista se nije mogla provesti u sudskom registru zbog toga što je nakon pokretanja tog postupka 1. tužena ugovorom koji je predmet ovog postupka poslovni udio (za koji je u postupku posl. broj: P-363/2020 određeno da se treba vratiti tužiteljici) prenijela na 2. tuženika.

13. Postojanje tog postupka (P-363/2020) konstatirano je u ugovoru o prijenosu od 26. srpnja 2021. godine, a osim toga tužiteljica je u dopisima koje je uputila tuženima (1. tužena je taj dopis primila 07. prosinca 2020. godine, a 2. tuženik 02. prosinca 2020. godine) upozorila iste o ishodu postupka pred ruskim sudom no unatoč tome isti su sklopili ugovor od prijenosu poslovnog udjela 26. srpnja 2021. godine. Taj ugovor je zaključen tri tjedna nakon što je pred prvostupanjskim sudom u Republici Hrvatskoj priznata odluka ruskog suda.

14. Povrh toga, 05. ožujka 2024. godine, nedugo nakon što je odluka o priznanju odluke ruskog suda postala pravomoćna (06. veljače 2024. godine), tuženi su isti ugovor poput ovog koji se pobija sklopili u odnosu na društvo VILA PREMANTURA (u odnosu na koje je također poništen ugovor o prijenosu od 12. srpnja 2019. godine) te su sudskom registru podnijeli prijedlog za upis no isti je odbijen jer je tužiteljica u odnosu na to društvo uspjela provesti priznatu odluku ruskog suda. Upravo to dokazuje da je pravi razlog sklapanja osporenog ugovora onemogućiti tužiteljicu u provedbi sudske odluke donesene u njezinu korist.

15. Proveden je dokazni postupak u koje je izvršen uvid u dokumentaciju priloženu u sudskom spisu (list 1-170), u dijelove spisa Općinskog suda u Puli, posl. broj R1-145/21, dijelove ovosudsnih spiseva P-363/20, P-243/24, Tt-24/2656, Tt- 24/2912, Tt-25/1557, P-86/2024, sve priloženo ovome spisu, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

16. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

17. Ovaj postupak, kao i oni koji su mu prethodili, posljedica su propalog braka i narušenih obiteljskih odnosa.

18. ŽG bila je supruga AG, sina tužiteljice BG. Tužiteljica je na tuženu CG ugovorom od 12. srpnja 2019. godine prenijela poslovne udjele u društvu UNDINA (isto je učinila i u odnosu na društvo VILA PREMANTURA) isključivo u uvjerenju da će 1. tuženica u kratko vrijeme na temelju okolnosti vlasničkog udjela u tim društvima ishodovati državljanstvo Republike Hrvatske za sebe i članove svoje obitelji (sina i unuke tužiteljice), no, naknadno je shvatila da je bila u zabludi jer, ne samo da 1. tuženica na temelju navedene okolnosti neće moći ishodovati državljanstvo za sebe i članove obitelji, već 1. tuženica nije ni imala u planu ishodovanja državljanstva za sebe i članove svoje obitelji jer se razvela od sina tužiteljice (brak je razveden 30. travnja 2021. godine), pri čemu je sud ocijenio da tužiteljica ne bi zaključila predmetne ugovore da nije bila u uvjerenju da će njezin sin i članovi njegove obitelji na temelju rezultata tih ugovora ishodovati državljanstvo Republike Hrvatske. Sve navedeno utvrđeno je i u odnosu na drugo društvo VILA PREMANTURA. Slijedom toga, donesena je presuda poslovni broj P-363/2020-67 od 12. siječnja 2024. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1540/2024-4 od 15. siječnja 2025., a kojom je ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu UNDINA od 12. srpnja 2019. godine poništen.

19. Postojanje tog spora bilo je zabilježeno u sudskom registru u odnosu na poslovni udio tužene MG u UNDINI i isto je konstatirano u ugovoru o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine kojim je ŽG taj udio prenijela na svog tada partnera IG, a od 11. lipnja 2022. godine i supruga.

20. Odlukom ovog suda poslovni broj: Tt-25/1557 od 23. lipnja 2025. godine odbijena je provedba presude posl. broj: P-363/2020-67 od 12. siječnja 2024. godine kojom se NG trebala ponovno upisati imateljicom poslovnog udjela u UNDINI, a to sve zato što je ZG prenijela taj poslovni udio na IG (ugovorom koji je predmet ovog postupka), i to unatoč zabilježbi spora koje je bila poznata i IG, a sve obzirom na stav sudske prakse prema kojem se pravni učinci zabilježbe spora u sudskom registru sastoje samo u davanju vanjske vidljivosti činjenice da se glede nekog prava ili pravnog odnosa pred sudom vodi postupak, čiji ishod može biti od utjecaja na podatke upisane u sudskom registru. Upisom zabilježbe spora ne upisuju se prava niti se ona zabilježbom mogu stjecati, mijenjati ili prestati. Svrha zabilježbe spora sadržana je u činjenici da se nakon provedbe zabilježbe nitko ne može pozvati na to da nije znao ili nije mogao znati da se glede određenog prava ili pravnog odnosa vodi takav postupak (rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1008/24 od 05. veljače 2024. godine). Uređujuća sutkinja u ovom predmetu ne slaže sa takvim stavom već smatra da bi učinak zabilježbe spora u sudskom registru trebao biti istovjetan onome u zemljišnim knjigama (čl. 88. st. 2. Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.), dakle ne samo informativan, jer bi se time izbjegli sporovi poput ovog. Ovako se postavlja pitanje svrhe zabilježbe spora obzirom da stranke poput tužiteljice ni nakon dugogodišnjeg vođenja parničnog postupka koji je okončan priznanjem prava koje je podložno upisu u sudski registar i dalje ne mogu ostvarivati to pravo već moraju pokretati nove postupke (poput ovog). No, ako ništa drugo, onda upravo zbog opisanog tužiteljica ima nepobitni pravni interes pokrenuti ovaj postupak odnosno aktivnu legitimaciju.

21. Tužiteljica prvenstveno tvrdi da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine prividan jer da je sklopljen sa svrhom da se tužiteljicu onemogući u provedbi sudskih odluka temeljem kojih je poništen ugovor kojim je 1. tužena LG stekla poslovni udio od tužiteljice, a provedbom kojih je poslovni udio trebao biti vraćen tužiteljici.

22. Prema članku 285. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO) prividan (fiktivan, simulirani) ugovor nema učinka prema ugovornim stranama. Kod prividnog (simuliranog) ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

23. Oba tuženika su u svom iskazu navela da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine sklopljen zato da bi 1. tužena stekla pravo boravka u Republici Hrvatskoj na što ju je uputilo nadležno tijelo uz obrazloženje da to pravo može ostvariti samo ukoliko ima poslovne udjele u jednom, ne i u dva društva. Radi navedenog je sklopljen sporni ugovor kojim je 1. tužena poslovni udio u društvu UNDINA prenijela na 2. tuženika. Navedeni iskazi, a polazeći od toga da su oba tuženika iskazivala istinito, upućuju na ono što je tužiteljica tvrdila, a to je da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine prividan pravni posao, iako iz drugog razloga.

24. Naime, svrha ugovora o prijenosu poslovnog udjela je prijenos članstva u društvu i pripadajućih prava i obveza, kao i ostvarivanje tih prava. Tuženi nisu sporni ugovor sklopili radi toga već radi stjecanja prava na boravak što nije spojivo sa svrhom ugovora o prijenosu poslovnog udjela, a niti su oni htjeli sklopiti takav ugovor. Tome u prilog ide i navod 2. tuženika IG koji je iskazao: „Ja sam od prvog dana isticao kako ne smatram da polažem prava na ovom poslovnom udjelu…“.

25. Dakle, već temeljem iskaza samih tuženika proizlazi da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine sklopljen ne zato što su oni htjeli na 2. tuženika prenijeti poslovni udio radi ostvarenja prava i obveza koja proizlaze iz poslovnog udjela već kako bi 1. tužena ostvarila pravo na boravak, a što taj ugovor čini prividnim, i koji kao takav ne proizvodi pravni učinak tj. smatra se da nije nikada ni sklopljen.

26. Odredbom čl. 410. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24., dalje: ZTD) propisano je da je uprava dužna voditi knjigu poslovnih udjela društva… U stavku 2. je propisano da se u knjizi poslovnih udjela upisuje na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekoga od organa društva svaka izmjena podataka koji su u njoj navedeni. Uprava društva dužna je o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela bez odgađanja izvijestiti registarski sud dostavljanjem popisa članova društva koji potpišu članovi uprave. Uprava mijenja popis članova društva na temelju priopćenja o promjeni i podnesenog dokaza da je do promjene došlo. U čl. 4. je regulirana odgovornost člana uprave ako to ne učini.

27. Radi navedenog valjalo je naložiti 2. tuženiku, kao jedinom članu uprave u društvu UNDINA, da izvrši promjene u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru, a obzirom da ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine ne proizvodi pravne učinke, pa je potrebno uskladiti stanje u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru i vratiti poslovni udio na 1. tuženu. Ako to 2. tuženik ne učini to će se učiniti temeljem ove presude.

28. Slijedom navedenog, kako je sud utvrdio da je osnovni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan isti je prihvaćen te je utvrđeno da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 26. srpnja 2021. godine kao prividan pravni posao bez učinka te je naloženo 2. tuženiku kao jedinom članu uprave u društvu UNDINA da izvrši promjene u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru. Kako je osnovni tužbeni zahtjev osnovan to nije bilo potrebe raspravljati o eventualno kumuliranim zahtjevima te se smatra kao da nisu ni podneseni.

29. Stranke su potraživale troškove postupka.

30. Sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove postupka.

31. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.654,46 eura slijedom čega bi tužiteljici za svaku poduzetu radnju, za koju joj se priznaje 100% iz Tbr. 7.1., pripalo 100 bodova (200,00 eura).

32. Tužiteljica potražuje trošak za pristup ročištima 08. srpnja 2025. godine i 26. studenog 2025. godine iznos od 250,00 eura po ročištu, za sastav tužbe iznos od 250,00 eura po ročištu, te za sastav obrazloženih podnesaka od dana 08. travnja 2025. godine i 08. srpnja 2025. godine iznos od 250,00 eura po podnesku, kao i trošak sudskih pristojbi i sudskog tumača.

33. Tužiteljici se priznaje za pristup na ročišta 08. srpnja 2025. godine i 26. studenog 2025. godine iznos od 200,00 eura po ročištu prema Tbr. 9.1. (ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi), za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7.1., za sastav podneska od 08. travnja 2025. godine iznos od 200,00 eura prema Tbr. 8.1. (obrazloženi podnesak), ukupno 800,00 eura uvećano za pdv 25% u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 42.). Tužiteljici se priznaje trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 73,00 eura (50% sudske pristojbe na tužbu i presudu), te trošak sudskog tumača u iznosu od 125,00 eura (računa na listu 189 spisa).

34. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska – prijedloga za izdavanje privremene mjere od 08. srpnja 2025. godine, te sudska pristojba za prijedlog i rješenje o osiguranju jer je taj trošak priznat rješenjem kojim je određena privremena mjera posl. broj: Ovr-14/25 od 14. kolovoza 2025. godine.

35. Ukupno tužiteljici je priznat trošak ovog postupka u iznosu od 1.198,00 eura, a koji trošak su joj dužni platiti tuženi, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sukladno čl. 161. st. 3. ZPP-a , obzirom tuženi imaju položaj jedinstvenih i nužnih suparničara, njihova obveza na naknadu troškova je utvrđena kao solidarna.

36. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Pazinu, 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. 1. i 2. tuženika