Poslovni broj: P-233/2024-33
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja BARIĆ – GRADNJA d.o.o. iz Rijeke, Ivekovićeva 5, OIB: 35201801997, kojeg zastupa Alen Bilić, odvjetnik iz Viškova, Petrci 5 b, protiv tuženika FIDAL d.o.o. iz Rijeke, Braće Pavlinić 10, OIB: 50881546962, kojeg zastupa Maja Vukelić Brčić, odvjetnica iz Rijeke, Trpimirova 3, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenoga 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Alena Bilića, odvjetnika iz Viškova, punomoćnice tuženika Maje Vukelić Brčić, odvjetnice iz Rijeke, zastupnika po zakonu tuženika IF i prokuriste tuženika ŠF, a objavljene dana 30. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastva poslovni broj: Ovrv-262/2023 od 9. svibnja 2023. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.107,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 1.810,48 EUR od 18. kolovoza 2022. godine do isplate i
- na iznos od 1.297,51 EUR od 2. listopada 2022. godine do isplate
kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a-trgovački ugovori) koje na taj iznos teku od 9. svibnja 2023. godine do isplate te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.577,53 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu od 17. siječnja 2023. godine utužio po računu br. 282-1-1 iznos od 13.641,06 kn na ime najma skele za radove na OŠ Centar u razdoblju od 18. svibnja do 18. srpnja 2022. godine, a po računu br. 395-1-1 najam skele u razdoblju od 18. srpnja do 31. kolovoza 2022. godine u iznosu od 9.776,09 kn.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika naložena je tuženiku isplata utuženih iznosa i nadoknada nastalih troškova ovrhe u iznosu od 273,75 EUR.
3. Tuženik je u prigovoru osporio utuženo potraživanje i po osnovi i po visini. Naveo je da se radi o pravnom poslu kojeg je tužitelj, u svojstvu izvršitelja dogovorio s Gradom Rijekom kao naručiteljem prema ugovornom troškovniku koji je bio sastavni dio ugovora zaključenog između tuženika i Grada Rijeke. Po toj stavci da je bilo predviđeno samo postavljanje skele te da je po toj osnovi bio predviđen iznos od 6.300,00 kn. Grad Rijeka da nije priznala iznos po toj osnovi tuženiku, a niti da je naknadno izdana narudžbenica od strane Grada Rijeke kojom bi bili pokriveni troškovi najma prethodno postavljene skele. Stoga je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Na iznijete činjenice predložio je saslušanje zastupnika po zakonu tuženika IF, svjedoka ŠF, TF, EF, UF i ČF kao i uvid u pisanu dokumentaciju dostavljenu u spis. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-306/2023 od 26. rujna 2023. godine stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha rješenje o ovrsi javnog bilježnika.
5. Rješenjem od 8. ožujka 2024. godine Općinski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje te predmet, po pravomoćnosti rješenja, ustupio ovome sudu.
6. Rješenjem od 15. travnja 2024. godine stranke su pozvane da iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (str. spisa 64-65).
7. U podnesku od 26. travnja 2024. godine tužitelj je na okolnost dokazivanja činjenice korištenja skele od strane tuženika predložio saslušanje ČF i UF koje je predložio pozvati na adresu [adresa] kao i svjedoke ŽF i SF. Predložio je građevinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene najma skele.
8. U podnesku od 27. svibnja 2024. godine tuženik je osporio postojanje pravnog posla po utuženoj osnovi s tužiteljem. Naveo je da tuženik nikada nije s tužiteljem sklopio pravni posao najma/zakupa skele. Račune koje je tužitelj izdavao tuženik da nije knjižio u svojim poslovnim knjigama i da po istima nije koristio odbitak pretporeza. Računi da su trebali biti upućeni Gradu Rijeci. Predložio je da se provede dokaz saslušanjem nadzornog inženjera GF na okolnost dokazivanja činjenice da tuženiku nisu priznati radovi vezani za predmetnu skelu. Predložio je pribavu građevinskog dnevnika, građevinske knjige te privremenih i okončanih situacija od Grada Rijeke.
9. Na pripremnom ročištu održanom 9. listopada 2024. godine tužitelj je naveo da je skela postavljena na temelju Ugovora o javnim radovima (str. spisa 68-72). Grad Rijeka da je javio tužitelju da će radove na gradilištu nastaviti tuženik koji da je pristao platiti najam skele. Takav dogovor da je postignut između predstavnika [adresa] ČF, UF, ŽF i SF te na strani tuženika IF, a na strani tužitelja sa zastupnicom po zakonu tužitelja FF. Dogovor da je bio da će najam skele u utuženom razdoblju podmiriti tuženik koji će taj trošak prefakturirati Gradu Rijeci. Do 18. svibnja 2022. godine najam skele da je tužitelju platio Grad Rijeka. Cijene iz utuženih računa da su fakturirane po troškovniku na str. spisa 73-74. Tuženik je na ročištu osporio postojanje dogovora da se troškovi najma skele obračunavaju tuženiku. Tuženik da ih nije pristao platiti.
10. Sud je nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja o sadržaju plana upravljanja postupkom zaključio prethodni postupak i odredio plan upravljanja postupkom (str. spisa 96-98).
11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. studenoga 2025. godine tužitelj je odustao od provođenja dokaza saslušanjem ŽF i SF. Predložio je građevinsko vještačenje na okolnost dokazivanja činjenice da je tuženik obračunao radove koji odgovaraju točki I.1.1. troškovnika ugovorenog s Gradom Rijekom.
12. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka GF (str. spisa 114-115), svjedoka ČF (str. spisa 115-116), svjedoka UF (str. spisa 116-117), zastupnika po zakonu tužitelja KF (str. spisa 118-119), svjedoka EF (str. spisa 326- 328), svjedoka ŠF (str. spisa 337-338) i zastupnika po zakonu tuženika IF (str. spisa 338-340).
13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
14. Nesporna je okolnost da je tužitelj s Gradom Rijekom (kao naručiteljem) sklopio ugovor o djelu (čl. 590. ZOO-a - NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23) i to u svojstvu izvršitelja radova sve u vezi ugovora o javnim radovima (str. spisa 68-72) s pripadajućim troškovnikom na str. spisa 73-74. Na temelju predmetnog ugovora tužitelj se obvezao izvesti radove na izvedbi zaštitne ograde i skele ulaza u zgradu OŠ "Centar".
15. Nesporna je činjenica da su radovi po tom ugovoru izvedeni od strane tužitelja.
16. Nesporna je okolnost da je nakon napuštanja gradilišta na OŠ "Centar" od strane prethodnog izvođača (Premec j.d.o.o.), tuženik, u svojstvu izvođača radova, s Gradom Rijekom, kao naručiteljem, sklopio ugovor o javnim radovima sanacije vanjske ovojnice OŠ Centar u ponovljenom postupku (ev. broj 17-00-28/2022) od 10. svibnja 2022. godine (str. spisa 134-151) s dodacima I. i II. (str. spisa 189-190 i 191- 192) s pripadajućim troškovnikom na str. spisa 165-185.
17. Uvidom u ugovorni troškovnik (str. spisa 165-185) utvrđeno je da je kod pripremnih radova pod stavkom I.1.1. predviđena stavka dobave, montaže i demontaže cijevne - tunelske zaštitne skele za pješake u nivou prizemlja u predviđenom iznosu obračuna po m2 u iznosu od 6.720,00 EUR (str. spisa 165) koja prema korekciji nadzornog inženjera prema ispravi na str. spisa 194 (GF) nije priznata tuženiku.
18. Nesporna je i okolnost da je tuženik na gradilištu zatekao već montirano cijevno-tunelsku zaštitnu skelu koju je postavio tužitelj.
19. Sporna je okolnost postoji li obveza tuženika na plaćanje najma postavljene cijevne-tunelske zaštitne skele odnosno postoji li obveza tuženika da plati naknadu za stečenu korist od njezinog korištenja u vidu utuženog najma po računima br. 282- 1-1 (str. spisa 9) i 395-1-1 (str. spisa 10).
20. Iz iskaza GF (str. spisa 114-115), nadzornog inženjera na gradilištu imenovanog od strane investitora Grada Rijeke, proizlazi da su se tijekom radova vodili razgovori o tome da mjesečni najam skele preuzme tuženik budući da je dolaskom na gradilište došao na već postavljenu skelu. Pojasnio je da je svrha te skele bila zaštititi djecu prilikom ulaska i izlaska iz škole. Iskaz je u naznačenom dijelu sud prihvatio kao vjerodostojan i uvjerljiv. Zaštitnu funkciju skele uvjerljivo je u tom dijelu, potvrdio u svom iskazu i svjedok ČF (str. spisa 115-116), predstavnik Grada Rijeka koja je operativno pratila radove i koja je navela da je predmetna skela imala za funkciju da zaštiti djecu od radova koji su se izvodili na fasadi zgrade.
21. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja KF (str. spisa 118-119) proizlazi da je ugovor sklopljen između tužitelja i Grada Rijeke uključivao i najam skele, a kako to proizlazi uostalom iz ugovornog troškovnika na str. spisa 73-74 iz kojeg je vidljivo da je mjesečni najam za godinu dana iznosio 10.848,60 kn. Prema njezinim izjavama najam je do uvođenja u posao tuženika plaćao Grad Rijeka. Plaćanje najma skele prema ugovornom troškovniku koji čini sastavni dio ugovora sklopljenog između tuženika i Grada Rijeke nije bilo ugovoreno (str. spisa 165-185). Stoga su neutemeljeni i neuvjerljivi iskazi svjedoka ČF (str. spisa 115-116) u dijelu iskaza da je tuženik bio svjestan da će morati platiti najam skele budući da navedeno ne nalazi temelj u sadržaju ugovornog troškovnika na str. spisa 165-185.
22. Da su se vodili pregovori u pogledu preuzimanja obveze plaćanja najma potvrdio je i svjedok UF koja je bila zadužena za praćenje radova na strani investitora kao zaposlenica Grada Rijeke. Ona je u svom iskazu (str. spisa 116-117) izjavila da je bila zadužena za praćenje radova i da tuženik nije prihvatio račune tužitelja jer da mu nije odgovarala cijena obračunata dnevna. Sud je ocijenio neuvjerljivim dio njezina iskaza da joj, kao operativno zaduženoj osobi, ne bi bilo poznato je li tuženik tražio od Grada Rijeke izdavanje posebne narudžbenice kojom bi se pokrila razlika za koju je tuženika teretilo društvo tužitelja. Navedeno iz razloga što je iz dostavljene pisane prepiske vidljivo da je IF (zastupnik po zakonu tuženika) tražio da mu se ispostavi narudžbenica na ime predmetnog najma, a kako to proizlazi iz sadržaja e-mail poruke od 27. listopada 2022. godine (str. spisa 38-40). Nesporna je činjenica da Grad Rijeka narudžbenicu za najam predmetne skele tuženiku nije nikada izdala. Sud je stoga ocijenio životnim, logičnim i uvjerljivim navod iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika IF (str. spisa 338- 340) u dijelu u kojem je naveo da je povodom toga bio održan sastanak i da je na tom sastanku on iskazao suglasnost da je tuženik spreman platiti montažu cijevne- tunelske skele samo pod uvjetom da Grad prizna u građevinskoj knjizi tuženiku taj iznos pa da se predmetnom cesijom naplati. Naveo je da Grad nije priznao u građevinskoj knjizi stavku I.1.1., a navedeno nalazi potvrdu u korekciji nadzornog inženjera na str. spisa 194. Isto tako, istinitim je sud ocijenio i dio iskaza u dijelu u kojem je naveo da s Gradom Rijekom nikada nije bila ugovorena obveza plaćanja najma cijevno-tunelske zaštitne skele budući da navedeno nalazi potvrdu u sadržaju ugovornog troškovnika na str. spisa 165 i 194. Stoga i unatoč vođenim pregovorima nije bio ispunjen postavljeni uvjet da bi se moglo zaključiti da je tuženik pristao platiti tužitelju troškove najma te skele budući da Grad Rijeka u vezi cijevne tunelske zaštitne skele za pješake nije priznao tuženiku niti troškove dobave, montaže i demontaže te skele, a niti najam skele kroz razdoblje odvijanja radova ( str. spisa 194).
23. Činjenicu da se radilo o uvjetu koji je predstavljao pretpostavku za postizanje suglasnosti oko plaćanja najma skele potvrđuje i sadržaj pisane korespondencije IF od 24. studenoga 2022. godine (str. spisa 44) u kojoj zastupnik po zakonu tuženika navodi da je bilo rečeno da se preko tuženika naplati sva skela od tužitelja koja se bude priznala kroz građevinsku knjigu ili za koju se izda narudžbenica. Kako narudžbenica nije izdana, a naručitelj (Grad Rijeka) je odbio priznati po stavci cijevne tunelske zaštitne skele za pješake iznos po ugovornom troškovniku ( str. spisa 194), sud je ocijenio životnim i uvjerljivim sadržaj tuženikovih navoda u mail poruci od 24. studenog 2022. godine u kojem se navodi: "Dok ne dobijemo narudžbenicu ne možemo potpisati ugovor o cesiji jer bi to značilo da mi priznajemo trošak skele Barić gradnji koji mi Gradu Rijeci nismo obračunali, što bi značilo da mi financiramo skelu od Barić gradnje za Grad Rijeku što nam nikako nije prihvatljivo niti je realno." Stoga je sud ocijenio uvjerljivim i navod iz iskaza svjedoka ŠF, tuženikovog prokuriste ( str. spisa 337-338) u dijelu u kojem je naveo da je načelna suglasnost za rješavanje tog pitanja od strane tuženika bila iskazivana samo ukoliko bi Grad Rijeka htio pristati na nadoknadu tih troškova najma tuženiku, no da se Grad Rijeka nije očitovao, a niti dao jasno očitovanje tuženiku da bi takvu vrstu troškova naknadio tuženiku. Suglasno i podudarno s pisanom korespondencijom je o tom pitanju iskazivao i zastupnik po zakonu tuženika IF (str. spisa 338-339).
24. Iz dokumentacije pribavljene od Grada Rijeke (str. spisa 133-322) ne proizlazi da bi tuženik obračunao Gradu Rijeci najam skele (cijevne tunelske zaštitne) koju potražuje tužitelj od tuženika. Zbog toga nema dokaza da bi između stranaka i s Gradom Rijekom kao naručiteljem radova bila postignuta suglasnost oko plaćanja obračunatog najma skele. Tuženik stoga nije u ugovornoj obvezi plaćanja najma predmetne skele. Najam skele obvezao se plaćati tužitelju Grad Rijeka, a kako to proizlazi iz troškovnika na str. spisa 73-74 i ugovora str. spisa 68-72.
25. Sve i da je tuženik obračunao stavku I.1.1. ugovornog troškovnika i unatoč činjenici što ju nije postavio, takva okolnost nije od odlučnog značaja zbog utvrđenja da predmetna stavka nije niti priznata od strane nadzornog inženjera, a kako to proizlazi iz isprave na str. spisa 194. Stoga je sud odbio provesti predloženo građevinsko vještačenje kako je to predložio tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenoga 2025. godine cijeneći takav dokazni prijedlog suvišnim i nepotrebnim.
26. Isto tako, stav je ovoga suda da nije tuženik taj koji je stekao koristi od postavljene cijevne-tunelske zaštitne skele. Navedeno iz razloga što je Grad Rijeka kao naručitelj radova imao obvezu uporabu predmetne zgrade (škola) zaštiti skelom budući da je iz čl. 5. ugovora o javnim radovima (str. spis 68-74) vidljivo da je ova vrsta skele bila potrebna kako bi se stvorili sigurni uvjeti za korištenje zgrade i okućnice škole nakon primopredaje gradilišta od strane prethodnog izvođača Premec j.d.o.o.. Navedeno nalazi potvrdu i u činjenici da se nije radilo o skeli koja je bila potrebna za izvođenje samih radova već o skeli koja je imala za svrhu zaštiti djecu pri ulasku i izlasku iz škole, a kako je to uvjerljivo opisao nadzorni inženjer GF u svom iskazu (str. spisa (str. spia 114-115). Stoga je sud prihvatio kao vjerodostojan, istiniti i uvjerljiv iskaz svjedoka EF (str. spisa 326-328), glavnog inženjera gradilišta, koji je naveo da je tunelska skela i zaštitna ograda već bila postavljena, da ona nije koristila tuženiku za izvođenje radova, već štoviše, da ju je tuženik premostio svojom skelom. Pojasnio je da je tuženik postavio fasadnu skelu duž pročelje zgrade te na skici –Prilog 1-str. spisa 329 plavom bojom označio skelu koju je postavio tuženik, a crvenom bojom tunelsku skelu koju je tuženik zatekao na gradilištu.
27. Slijedom iznijetih utvrđenja tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije je zbog nepostojanja ugovorne obveze kao i nepostojanja ostvarenja koristi na strani tuženika, sud ocijenio utemeljenim, zbog čega je tužbeni zahtjev pravno neosnovan. Stoga je valjalo, primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25), odlučiti kao u točki I. izreke.
28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tuženiku je zbog uspjeha u sporu priznat trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora 200,00 EUR (T.br.8.1.), podneska od 27. svibnja 2024. godine 200,00 EUR (T.br.8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 9. listopada 2024. godine 200,00 EUR (T.br.9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 22. siječnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br.9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 15. svibnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br.9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenog 2025. godine 200,00 EUR (T.br.9.1.), PDV 25% 300,00 EUR i sudske pristojbe za prigovor 77,53 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i pripadajućoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci, 30. prosinca 2025. godine
Sudac
Jasenka Pavišić Čačić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).
Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).