Republika Hrvatska
Trgovački sud u Bjelovaru
Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42
Poslovni broj: P-29/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnice [obrt], [obrt] [adresa], koga zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetnik u Koprivnici, Antuna Nemčića 4a/I, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. za osiguranje, OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, koga zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ANIĆ I PARTNERI j.t.d. Zagreb, Ljudevita Gaja 53/II, radi naknade štete u iznosu od 2.789,10 eura (slovima: dvijetisućesedamstoosamdeset deveteuradesetcenti), u pisanom postupku, 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzlova 70 da tužitelju [obrt], [adresa], vlasnik KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.789,10 EUR, na ime naknade imovinske štete za popravak vozila, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25.07.2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."
II Tužitelj KN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnica [obrt], [obrt], [adresa], je dužan tuženiku Allianz Hrvatska d.d. za osiguranje, OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeseteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 2.789,10 eura. U tužbi je naveo da se dana 3. lipnja 2024. oko 18:30 sati dogodila prometna nezgoda na južnoj obilaznici iz pravca Koprivnice prema mjestu Štaglinec na način da je KN upravljajući osobnim automobilom marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] ostala zadnja u koloni vozila sa predmetnim vozilom, jer nije mogla izaći iz veće količine vode koja se nakupila na tom dijelu prometnice, nakon čega su djelatnici policijske postaje zaustavili promet. Dana **.**.2024. KN je u ime ovdje tužitelja prijavila događaj osiguratelju Croatia osiguranju d.d. koji su izradili izvid i obratila se upravitelju ceste Hrvatskim cestama d.d. i ugovornom izvoditelju redovitog održavanja cesta tvrtki PZC Varaždin d.d. te 11. rujna 2024. i tuženiku kao osiguratelju budući su osigurani policom osiguranja. Ovdje tuženik je osporio svoju odgovornost navevši kako pojava vode na kolniku i redovito održavanje prometnice nisu u uzročnoj vezi sa nastankom štete. Tužiteljica smatra kako je šteta nastala uslijed propusta u održavanju predmetne prometnice jer nisu bili postavljeni adekvatni prometni znakovi niti oprema koja bi učinila prometnicu sigurnom za promet. Također je naveo kako se prije ovog štetnog događaja na istoj dionici ceste ukazivalo na opasnost zbog neadekvatnog održavanja kanala za odvodnju oborinskih voda. Tužitelj je naveo kako mu je temeljem provedenog osiguranja dokaza utvrđeno kako je nastala šteta u iznosu od 2.789,10 eura, a sastoji se u oštećenju fara za maglu, mjerača protoka zraka, usisnog crijeva, interkulera i dr. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i potražuje parnični trošak.
2. U svom odgovoru na tužbu, tuženik je osporio sve navode tužitelja, odnosno osnov potraživanja, visinu potraživanja i tijek zakonskih zateznih kamata. Osporio je da je do štete tužitelju došlo uslijed ikakvog propusta u redovitom održavanju predmetne državne ceste, a osobito tvrdnja da nisu postavljeni adekvatni znakovi i oprema koja bi učinila prometnicu sigurnom za promet. Osporava postojanje uzročno-posljedične veze između pojave vode na kolniku i redovitog održavanja predmetne državne ceste. Uzrok pojave vode na prometnici nisu oborinske vode sa prometne površine, već slivne vode koje su se uslijed iznimno obilnih oborina slile sa okolnih parcela, poljoprivrednih površina sa nagibom te su napunile cestovni jarak i prelile se na kolnik ceste. Navedeno je potvrdila sama oštećenica, ovdje tužitelj. Predmetni cestovni jarak je projektiran i izgrađen isključivo za potrebe odvodnje oborinskih voda sa površine ceste, a ne za količinu vode-slivne vode sa poljoprivrednih površina. Upravljanje slivnim vodama je u nadležnosti Hrvatskih voda. Naveo je i kako se održavanje cesta provodi sukladno Zakonu o cestama i Pravilniku o održavanju cesta, Pravilniku o ophodnji cesta kao i prema planovima održavanja koje donosi upravitelj cesta – Hrvatske ceste. Na dan štetnog događaja ophodnja predmetne ceste je obavljena te nisu uočene nikakve nepravilnosti glede predmetne dionice ceste odnosno cestovnog jarka. Po zaprimljenoj dojavi izvršena je odgovarajuća intervencija te mjesto označeno postavljanjem privremene prometne signalizacije sa prometnim znakovima. Što se tiče samog cestovnog jarka isti je redovito održavan sukladno Ugovoru i nalozima upravitelja državnih cesta Hrvatskih cesta d.d. Tuženik ukazuje i kako njegovog osiguranika PZC Varaždin d.d. te Hrvatske ceste d.o.o. nisu terećeni za počinjenje bilo kakvog prekršaja, a niti je protiv istih pokrenut prekršaji postupak povodom štetnog događaja. Dalje iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovara visini tužbenog zahtjeva, prigovara da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja jer je imala razumnu mogućnost uslijed pada kiše pomaknuti svoje vozilo i izbjegnuti nastanak štetnog događaja. Dalje je naveo kako prema stanju spisa ne prileži da je tužiteljica popravila svoje vozilo i platila račun za popravak te da zato kamata teče od presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Ovaj sud je temeljem čl. 286. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) po prijedlogu tužitelja priklopio spis Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-21/2024.
4. Tužitelj i tuženik su propisno upozoreni sukladno čl. 461.a ZPP-a, a ovaj sud nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka jer smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta te nije održano ročište (čl. 461. st. 4. ZPP-a).
5. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u spis i pročitani su: preslika prometne dozvole za vozilo BMW, serije 5 (list spisa 4-5), Potvrda javne vatrogasne postrojbe grada Koprivnice (list spisa 6), fotografije mjesta štetnog događaja (list spisa 7-11), izvadak iz obrtnog registra za tužitelja (list spisa 12), odštetni zahtjev po osiguranju od odgovornosti (list spisa 13-14), dopis punomoćnika tužitelja PZC Varaždinu od 24. srpnja 2024. (list spisa 15-16), e-mail korespodencija (list spisa 17-22 i 28), novinski članak (list spisa 23-25), izvid štete (list spisa 26), izvješće o izvanrednom pregledu ceste (list spisa 44-45), Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 2. (list spisa 46-70), Godišnji plan ophodnje i redovitih pregleda cesta i objekata na području Tehničke ispostave Varaždin za 2024. (list spisa 71-134), Zapisnik o kontrolnom pregledu ophodarskih vozila (list spisa 135-157), Zapisnik o kontrolnom pregledu mjesta stalnog dežurstva ugovornog izvoditelja PZC Varaždin d.d. (list spisa 158-160) i preslika Dnevnika br. 022 od 3. lipnja 2024. 7:00 do 4. lipnja 2024. 7:00 (list spisa 161-170).
6. Tužitelj je predložio saslušanje tužiteljice KN i svjedoka ČN. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka PN, ŠN i MN.
6.1 Ovaj sud nije izveo naprijed predložene personalne dokaze, jer ih smatra nepotrebnim budući da činjenično stanje u dovoljnoj mjeri proizlazi iz dokumentacije u spisu. S obzirom da odlučne činjenice proizlaze iz dokumentacije u spisu, a personalni dokazi su predloženi na iste okolnosti, to ovaj sud nije smatrao potrebnim izvesti gore navedene personalne dokaze.
6.2. Nadalje, ovo je spor male vrijednosti te je riječ o pisanom postupku, sukladno čl. 492.a ZPP-a, u postupku pred trgovačkim sudovima sud će u pravilu odlučne činjenice utvrditi na temelju isprava. Zaključno, obzirom da odlučne činjenice proizlaze iz dostavljene dokumentacije, a ovo je spor male vrijednosti pred trgovačkim sudom, to nije bilo potrebe izvoditi naprijed navedene personalne dokaze.
7. Iz preslike prometne dozvole za vozilo BMW, serije 5 (list spisa 4-5), Potvrde javne vatrogasne postrojbe grada Koprivnice (list spisa 6), fotografija mjesta štetnog događaja (list spisa 7-11) i izvatka iz obrtnog registra za tužitelja (list spisa 12) proizlazi da je tužiteljica vlasnica osobnog automobila BMW, registarske oznake [registarska oznaka], koji automobil je ostao u kvaru zbog vode na cesti prema naselju Štaglinec.
8. Iz odštetnog zahtjeva po osiguranju od odgovornosti (list spisa 13-14), dopisa punomoćnika tužitelja PZC Varaždinu od 24. srpnja 2024. (list spisa 15-16) i e-mail korespodencije (list spisa 17-22 i 28) proizlazi da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev osiguravajućim društvima Croatia osiguranje d.d. i Allianz osiguranje d.d. jer ih je smatrala osigurateljima PZC Varaždin d.o.o. navodeći ga kao štetnika te da je štetnik otklonio odštetni zahtjev jer uzrok poplavljene ceste nisu oborinske vode već slivne vode.
9. Iz izvješća o izvanrednom pregledu ceste (list spisa 44-45), Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 2. (list spisa 46-70), Godišnjeg plana ophodnje i redovitih pregleda cesta i objekata na području Tehničke ispostave Varaždin za 2024. (list spisa 71-134), Zapisnika o kontrolnom pregledu ophodarskih vozila (list 135-157), te Zapisnika o kontrolnom pregledu mjesta stalnog dežurstva ugovornog izvoditelja PZC Varaždin d.d. (list spisa 158- 160) proizlazi kako je osiguranik tuženika vršio ophodnju i pregled predmetne ceste, kako su ophodarska vozila periodično kontrolirana te su sadržavala propisanu opremu kao i da je kontrolirano mjesto stalnog dežurstva za koje je također utvrđeno kako je u skladu sa propisima.
10. Iz Dnevnika br. 022 od 3. lipnja 2024. 7:00 do 4. lipnja 2024. 7:00 (list spisa 161-170) proizlazi da je u 18:32 dana 3. lipnja 2024. dojavljeno da se zadržava velika količina vode na cesti gdje je tužiteljičino vozilo oštećeno. Iz spisa ovog suda poslovni broj R1-21/2024 o osiguranju dokaza proizlazi kako je rješenjem poslovni broj R1-21/2024-3 od 20. studenoga 2024. određeno provođenje osiguranja dokaza na okolnost identifikacije kvara vozila, uzroka nastanka kvara, osiguranja i snimanja trenutnog stanja vozila i visine štete na vozilu s iskazanom cijenom popravka vozila. Imenovani vještak je iznio zaključak da je vozilo ovdje tužiteljice oštećeno na način da je prilikom kretanja vozilo naišlo na veću količinu vode koja je preplavila prometnicu. Na vozilu su vidljivi tragovi potapanja vozila, u usisnoj grani nalazi se određena količina taloga zemlje i blata iz vode koja je isparila. Voda u usisnoj grani je štetna za rad motora te je njena pojava razlog ovih oštećenja na motoru vozila. Donio je mišljenje da je visina štete 2.231,28 eura uvećano za PDV od 25% u iznosu od 557,82 eura što ukupno iznosi 2.789,10 eura.
11. Sukladno čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljici nastala šteta na vozilu uslijed potapanja vozila zbog kojeg je u usisnoj grani motora vozila pronađen talog zemlje i blata, dok je voda koja je nanijela taj talog i blato isparila. Visina štete je procijenjena u iznosu od 2.789,10 eura sa PDV-om. Voda koja je prodrla u vozilo se nalazila na prometnici na kojoj je vozilo prometovalo u trenutku nastanka štete. Dalje proizlazi kako je na teren pristupila ophodarska služba konkretne ceste koja je osigurala mjesto pojave vode na cesti te je cesta i zatvorena za promet. Također proizlazi kako je ophodarska oprema (automobili, oprema unutar automobila te mjesto stalnog dežurstva) uredno kontrolirana te su bili u skladu sa pravilima, dok iz dostavljenog Dnevnika za dan nastanka štete proizlazi kako je ophodnja prolazila i konkretnom dionicom ceste tijekom dana nastanka štete te je stanje ceste bilo mokro zbog kiše, ali nije bilo vode na cesti. Voda je zabilježena u 18:32 sata.
14. Predmet ovog spora je isplata materijalne štete u iznosu od 2.789,10 eura.
15. Nije sporno da se dana 3. lipnja 2024. oko 18:30 sati dogodio štetni događaj na južnoj obilaznici iz pravca Koprivnice prema mjestu Štaglinec na način da je KN upravljajući osobnim automobilom marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] ostala zadnja u koloni vozila sa predmetnim vozilom, jer nije mogla izaći iz veće količine vode koja se nakupila na tom dijelu prometnice, nakon čega su djelatnici policijske postaje zaustavili promet. Prilikom štetnog događaja nastala je šteta na predmetnom osobnom automobilu.
16. Nije osporeno da se tužiteljica KN obratila osigurateljima za naknadu štete, nije osporeno da je ovdje tuženik osiguratelj društva PZC Varaždin – izvoditelja radova redovitog održavanja predmetne ceste.
17. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženikovog osiguranika za štetu koja je nastala tužiteljici i visina štete.
18. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantni su: Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18. 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), Zakon o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 133/23, dalje: ZC), Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" broj: 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17 i 66/19, dalje: ZFVG), Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine" broj: 90/14 i 3/21, dalje: Pravilnik o održavanju), Pravilnik o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj: 75/14 i 7/21, dalje: Pravilnik o ophodnji) i Zakon o vodama ("Narodne novine" broj: 66/19, 84/21 i 47/23, dalje: ZV) s obzirom na činjenicu da je štetni događaj nastao 3. lipnja 2024. kada su naprijed navedeni zakoni bili na snazi.
19. Čl. 1045. st. 1. ZOO-a navodi da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok st. 3. istog članka navodi da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.
19.1. Čl. 1046. ZOO-a navodi da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
19.2. Čl. 1085. st. 1. ZOO-a navodi da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.
19.3. Čl. 1086. ZOO-a navodi da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
20. Čl. 2. st. 1. t. 18. ZC-a navodi da je "Hrvatske ceste d.o.o." društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta.
21. Čl. 1. st. 1. ZFVG-a navodi da se Prihod od naknade za uređenje voda koristi za:
- provedbu preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava,
- gradnju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina,
- gradnju građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju,
- gradnju mješovitih melioracijskih građevina kojima upravljaju Hrvatske vode,
- gradnju i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju,
- uklanjanje riječnog nanosa u pomorskom dobru,
- sufinanciranje troškova sanacije klizišta i odrona nastalih djelovanjem erozija i bujica kojima je ugrožena javna infrastruktura,
- financiranje gradnje građevina urbane oborinske odvodnje (akumulacije, retencije i obodni kanali) kada je prijemna sposobnost izgrađenih građevina urbane oborinske odvodnje ili postojećih vodotoka nedostatna primiti višak oborinskih voda i
- podmirenje troškova pripremnih i pravnih radnji radi upisa javnoga vodnog dobra u zemljišne knjige i katastar, te kupnje i izvlaštenja nekretnina u korist javnoga vodnog dobra.
22. Čl. 20. st. 2. Pravilnika o održavanju navodi da je ophodarska služba dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste.
23. Čl. 3. st. 1. Pravilnika o ophodnji navodi da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje:
- tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama,
- jednom dnevno na državnim i ostalim javnim cestama s PGDP > 4000,
- dva puta mjesečno na županijskim cestama,
- jednom mjesečno na lokalnim cestama.
24. Čl. 4. st. 1. t. 6. ZV-a navodi da je detaljna melioracijska odvodnja djelatnost prikupljanja i odvođenja viška vode s poljoprivrednog zemljišta.
24.1. Čl. 4. st. 1. t. 96. ZV-a navodi da su usluge vodne usluge, vodoistražni radovi i druge hidrogeološke usluge, pogon i održavanje vodnih građevina, poslovi preventivne obrane od poplava, poslovi i mjere redovite i izvanredne obrane od poplava, sprječavanje širenja i otklanjanje posljedica izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda i vodnoga dobra, čišćenje i uklanjanje nanosa u području značajnom za vodni režim, uzimanje uzoraka i ispitivanje vode, ispitivanje vodonepropusnosti građevina za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, navodnjavanje, uključujući i javno navodnjavanje, melioracijska odvodnja i drugi poslovi koji ovim Zakonom nisu određeni kao radovi .
24.2. Čl. 4. st. 1. t. 100. ZV-a navodi da je vodna politika skup akata, postupaka i mjera kojima se, u okvirima djelokruga Republike Hrvatske uređenoga ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva, uređuje i provodi upravljanje vodama, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje te vodne usluge.
24.3. Čl. 119. ZV-a u st. 1. navodi da zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica. St. 2. istog članka navodi da upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda obuhvaća: izradu prethodne procjene rizika od poplava, izradu i provedbu planova upravljanja rizicima od poplava i Državnoga plana obrane od poplave, provedbenih i logističkih planova uz taj plan, uređenje voda, provedbu redovite i izvanredne obrane od poplava, provedbu obrane od leda na vodotocima, zaštitu od erozija i bujica, osnovnu melioracijsku odvodnju i provedbu ograničenja prava vlasnika i drugih posjednika zemljišta.
24.4. Čl. 120. st. 1. ZV-a navodi da se uređenjem voda, prema ovome Zakonu, smatra gradnja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, gradnja građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i usluge održavanja voda, sve u svrhu neškodljivog protoka voda. St. 2. istoga članka navodi da kada se vode uređuju u području koje je posebnim zakonom određeno kao ekološki značajno odnosno zaštićeno područje, prevladavajući se javni interes utvrđuje sukladno propisima o zaštiti prirode. U st. 3. istog članka navodi se da gradnju iz st. 1. ovoga članka Hrvatske vode ustupaju primjenom propisa o javnoj nabavi.
25. Za utvrđivanje postojanja prava na naknadu štete potrebno je utvrditi elemente naknade štete, subjekte odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik), štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost.
26. U konkretnom slučaju, oštećenik je tužiteljica s obzirom da je u vrijeme nastanka štete bila vlasnik vozila na kojem je nastala materijalna šteta. Identitet oštećenog proizlazi iz preslike Prometne dozvole za oštećeno vozilo te nije bio osporavan tijekom postupka.
27. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud ocjenjuje osnovanim te će u daljnjem dijelu ove presude biti podrobnije argumentiran.
28. Šteta tužiteljice se sastoji u iznosu potrebnom za popravak njenog vozila, odnosno iznosa potrebnog da se vozilo vrati u stanje prije nastanka štetnog događaja. Visinu štete je izračunao prometni vještak prilikom osiguranja dokaza te iznosi 2.789,10 eura. Uzrok nastanka štete na automobilu je iznenadna pojava vode na prometnici dok je tužiteljica upravljala vozilom, a koja voda je tom prilikom prodrla u motor vozila i nastala je šteta.
29. Tuženik je naveo kako je cestovni jarak projektiran i održavan za prihvat vode sa prometnice, dok je iz iskaza oštećenice (ovdje tužiteljice) iznesenog u zahtjevu za naknadu štete, razvidno kako se konkretna velika količina vode (kišnice) slila na cestu sa okolnih poljoprivrednih zemljišta pod nagibom.
30. Temeljem čl. 21. st. 1. ZFVG-a prihod od naknade za uređenje voda se koristi za gradnju građevina za melioracijsku odvodnju, a temeljem istog zakona, riječ je o prihodu Hrvatskih voda d.d. Dakle, gradnja građevina za melioracijsku odvodnju je u nadležnosti Hrvatskih voda. Teleološkim tumačenjem naprijed citiranog članka, proizlazi da je obveza Hrvatskih voda isušivanje viška vode sa poljoprivrednih zemljišta gradnjom građevina za melioracijsku odvodnju jer postoji obveza plaćanja naknade za uređivanje voda koja naknada je prihod Hrvatskih voda.
31. Iz ZFVG-a proizlazi kako se prihod od naknade za uređenje voda koristi za (između ostaloga) melioracijsku odvodnju (isušivanje viška vode sa poljoprivrednih zemljišta) te kako je ta melioracijska odvodnja obveza Hrvatskih voda d.d. čiji je prihod naknada za uređenje voda. Iz ZV-a proizlazi kako je uređena melioracijska odvodnja, definirana kao detaljna melioracijska odvodnja (čl. 4. st. 1. t. 6.) te je riječ o usluzi (čl. 4. st. 1. t. 96.) koja je dio vodne politike (čl. 4. st. 1. t. 100.), dok je zaštita od štetnog djelovanja voda uređena čl. 119. i 120. istog zakona.
32. Tuženik je osporio postojanje svoje odgovornosti za štetu tužitelju te uzročno-posljedičnu vezu između pojave vode na kolniku i redovitog održavanja državne ceste gdje je nastupio štetni događaj.
33. Iz dostavljenih ophodarskih dnevnika proizlazi kako je cesta održavana sukladno Pravilniku te da su postavljeni potrebni prometni znakovi. Ovaj sud drži da nikakvi prometni znakovi nisu mogli spriječiti naprijed opisani štetni događaj. Naime, u svom odštetnom zahtjevu je oštećenica navela kako je počela padati jaka kiša te da se vozilo u koloni i voda je počela nadolaziti sa brežuljaka, puniti kanal i slijevati se na cestu. Iz navedenoga, ovaj sud drži kako je voda došla sa poljoprivrednih površina uz cestu i slila se u jarak, a potom na cestu. Dakle, uzrok pojave vode je u neadekvatnoj melioracijskoj odvodnji (isušivanje viška vode sa poljoprivrednih zemljišta), a ne u propustu tuženika na poduzimanje radnji sukladno čl. 20. st. 2. Pravilnika o održavanju i sukladno čl. 3. st. 1. Pravilnika o ophodnji.
34. Zaključno, ne postoji uzročno-posljedična veza između pojave vode na kolniku i neadekvatnog redovitog održavanja ceste u nadležnosti tuženika, također, tuženik nije pasivno legitimiran u ovom sporu tj. njegov osiguranik nije štetnik jer uzrok štete (kvar na motoru vozila uslijed prodora vode) nije nastao propustom tuženikovog osiguranika u održavanju ceste.
35. Budući da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom sporu jer je šteta nastala zbog pojave slivnih voda sa poljoprivrednih zemljišta na cesti, dok nije riječ o propustu pri ophodnji i održavanju cesta, tako nije niti uspješno dokazano postojanje uzročno-posljedične veze između propusta osiguranika tuženika i nastale štete tužiteljici odnosno, tužiteljica nije uspješno dokazala da je propust tuženikovog osiguranika prouzročio joj štetu, nije dokazano ispunjenje svih pretpostavki iz čl.1045. ZOO-a te je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.
36. Temeljem odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku, kao troškove potrebne za vođenje postupka, naknaditi trošak parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT15), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje: OT23), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 37/2023, dalje: Tarifa).
37. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 2.789,10 eura.
38. Tuženik je zatražio trošak podnošenja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura uvećan za PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura, dakle ukupno 250,00 eura.
39. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 23. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8. t.1.OT), kao i trošak PDV-a u iznosu od 50,00 eura (Tbr.46. OT) jer je pravilno obračunat i bio je potreban za vođenje ove parnice.
39.1. Zaključno, tuženiku je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 250,00 eura te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
40. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.
Bjelovar, 30. prosinca 2025.
Sutkinja
Sanjana Zorinc
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).
Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.