- 1 -              Revd 2536/2023-2

Broj: Revd 2536/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz J., OIB …, zastupane po punomoćnici I. I., odvjetnici u O. protiv tuženika T. P. iz J., OIB …, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u O., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-94/2023-5 od 3. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-37/2019-44 od 8. ožujka 2023., na sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-94/2023-5 od 3. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-37/2019-44 od 8. ožujka 2023., u dijelu u kojem nije uspio u sporu, a zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Prosuđuje li se pravo na naknadu koristi od stvari koja je u suvlasništvu stranaka, a stvar je u nepromijenjenom obliku, prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a ili prema čl. 1120. ZOO-a?

2. Može li suvlasnik, a neposjednik pokretnine, potraživati od posjednika koji je ujedno i drugi suvlasnik  te pokretnine, naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela pokretnine, ako uz zahtjev za isplatu postignute koristi nije postavljen tužbeni zahtjev na predaju pokretnine u posjed ili suposjed (niti je takav zahtjev za predaju, kao samostalan zahtjev, postavljen u drugom postupku, a prije pokretanja postupka za naknadu)?

3. Je li suvlasnik/posjednik stvari pošteni posjednik ako drugi suvlasnik/neposjednik nije izričito zatražio da mu se stvar preda u posjed/suposjed, niti je podnio tužbu na predaju u posjed/suposjed?

4. Ima li suvlasnik/neposjednik pravo na naknadu za uporabu (korištenje) zajedničke stvari od drugog suvlasnika/posjednika, iako je ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice pokretnina koje je podobno za izvršenje.

5. Predstavlja li zlouporabu prava podnošenje zahtjeva za isplatu koristi suvlasnika/neposjednika stvari, koji raspolaže ovršnom ispravom kojom se suvlasništvo stvari razvrgava sudskom prodajom te stvari, protiv drugog suvlasnika/posjednika stvari, ali ga namjerno ne izvršava sa svrhom ostvarivanja naknade koristi?

6. Smatra li se da je suvlasnik/neposjednik stvari, podnošenjem zahtjeva za razvrgnućem suvlasništva na stvari njenom prodajom i ishođenjem pravomoćnog sudskog rješenja povodom tog zahtjeva, protiv suvlasnika/posjednika stvari, ali nepokretanjem ovrhe izrazio volju za neposjedovanjem stvari?

7. Je li zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske obvezujuće za drugostupanjska vijeća i jesu li ga sudovi dužni primijeniti u konkretnim sudskim predmetima (kao i u ovom) – a osnovom odredbe čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima?

8. Može li se uporabom osobnog automobila u osobne svrhe, a koji automobil je predmet suvlasništva, ostvariti novčana korist, te na koji način se utvrđuje visina te koristi suvlasničkog dijela?

9. U slučaju kada suvlasnik/posjednik stvari, preda stvar na uporabu trećoj osobi koja nije vlasnik niti suvlasnik stvari, a drugi suvlasnik/neposjednik za tu predaju stvari zna, ima li suvlasnik/neposjednik pravo tražiti isplatu naknade koristi od uporabe vozila od suvlasnika/posjednika ili od osobe koja se stvarno koristila tuđom stvari, i to primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (nepošteni posjednik)?"

2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda, dok ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4946/10. za koju smatra da sadrži oprečno pravno shvaćanje od onog iznesenog u pobijanoj presudi.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Prije svega valja ukazati da tuženik za pitanja postavljena pod 4. 5., 6. i 8. nije iznio razloge važnosti tih pitanja u smislu odredbe čl. 385. a ZPP, dok su pitanja postavljena pod 2. i 3. sadrže utvrđenja suprotna utvrđenjima na kojima se temelje presude nižestupanjskih sudova, odnosno polaze od pretpostavke da nije tražena predaja u posjed. Osim toga, ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje da nije potrebno tužbenim zahtjevom tražiti predaju u posjed prije podnošenja tužbe za isplatu naknade - „pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH, Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021.)“. Pitanja postavljena pod 1. i 7. preopćenito su postavljena, odgovor na njih daje sam zakon, dok primjena zakonskih odredbi u svakom pojedinom slučaju ovisi od utvrđenih odlučnih okolnosti i primjenjivosti pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svaki od tih pojedinačnih slučajeva. Pri tom je za ukazati, budući da predlagatelj sugerira obvezatnost vertikalnog učinka pravnih shvaćanja ovog suda na odluke nižestupanjskih sudova, da prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda. Iz navedene odredbe stoga proizlazi tek horizontalni obvezujući učinak pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici odjela pojedinog suda, dok vertikalni obvezujući učinak pravnih shvaćanja viših sudova na koje pitanjem upire predlagatelj se ostvaruje samo u pojedinačnim sudskim predmetima, u mjeri u kojoj je posebnim zakonima, koji uređuju različite vrste sudskih postupaka, propisano da je niži sud u ponovnom postupku nakon ukidne odluke višeg suda vezan pravnim shvaćanjem višeg suda izraženim u ukidnoj odluci. Ta vezanost, međutim, ne proizvodi nikakve pravne učinke izvan pojedinačnog slučaja. Naposljetku, 9. postavljeno pitanje polazi od proizvoljne tvrdnje, neutvrđene tijekom postupka, da je stvar prešla iz posjeda tuženika u posjed treće osobe koja bi je koristila kao nepošteni posjednik. Stoga u utvrđenim okolnostima ovog slučaja od odgovora na ovo postavljeno pitanje ne ovisi odluka o sporu.

6. Slijedom sveg navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. listopada 2023.