REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

P-1426/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŠPEHAR & ŠPEHAR & RUKAVINA j.t.d. Zagrebu, Masarykova ulica 7, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude od 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, platiti tužitelju Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, iznos od 6.126.91 eura (slovima: šest tisuća sto dvadeset šest eura i devedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 4.016,90 eura (slovima: četiri tisuće šesnaest eura i devedeset centi) tekućima od 25. kolovoza 2021. do isplate i na iznos od 2.110,01 eura (slovima: dvije tisuće sto deset eura i jedan cent) tekućima od 30. kolovoza 2021. do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.861,58 eura (tisuću osamsto šezdeset jedan euro i pedeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. srpnja 2024. navodi da se 24. srpnja 2021. dogodila prometna nezgoda na Dugom Otoku, u mjestu Sali, ulica Božava 0, LC-63044, u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], obvezno osigurano kod tuženika, a kojim je upravljao CĐ i vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja kasko osiguranjem, a kojim je upravljao KĐ. Navodi da vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] zbog neprilagođene brzine nije pravovremeno zaustavio svoje vozilo te je zbog takve vožnje u nepreglednom lijevom zavoju na njega naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika reg. oznake [registarska oznaka]. Nadalje navodi da je u navedenom štetnom događaju oštećeno vozilo tužiteljevog osiguranika kojem je tužitelj isplatio naknadu imovinske štete. Tužitelj navodi da smatra da su za prometnu nezgodu suodgovorni osiguranici tužitelja i tuženika. Naime, pojašnjava da se protiv osiguranika tuženika CĐ, u vezi predmetne prometne nezgode, vodi prekršajni postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. rojem Pp-6401/2021, da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme prometne nezgode bilo u vlasništvu društva HOVAL d.o.o., Puškarićeva ulica 11E, 10250 Lučko, a koje je kod tužitelja imalo sklopljenu policu kasko osiguranja moj auto broj 04400931179 MAX. Ističe da je tužitelj vlasniku na ime štete na vozilu 25. kolovoza 2021. isplatio iznos troška popravka od 8.033,80 € / 60.530,67 kn i 30. kolovoza 2021. iznos troška popravka od 4.220,03 € / 31.795,81 kn na temelju izvida štete broj: KA11375/21 - osnovni + 2. naknadni od 23. kolovoza 2021. i računa broj 7243/11401/33 Porsche inter Auto d.o.o. od 26. kolovoza 2021.. Tužitelj smatra kako za nastanak štetnog događaja postoji suodgovornost vozača osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika i to u omjeru od 50% svaki pa da se stoga tužitelj obratio tuženiku s regresnim zahtjevom za isplatom iznosa od 6.126,91 € / 46.163,24 kn, što odgovara 50% iznosa kojeg je isplatio svom osiguraniku i koji iznos potražuje od tuženika ovom tužbom, no da je tuženik otklonio tužiteljev zahtjev kao pravno neosnovan. Tužitelj navodi, obzirom da smatra da je za predmetnu prometnu nezgodu suodgovoran osiguranik tuženika, da je na tužitelja prešlo pravo potraživati isplaćeni iznos u visini od 6.126,91 eura od odgovorne osobe sukladno čl. 963. Zakona o obveznim odnosima i tužiteljevih uvjeta osiguranja. Slijedom navedenoga, tužitelj pozivajući se na odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.126,91 eura, sa zateznim kamatama na iznos od 4.016,90 eura tekućima od 25. kolovoza 2021. do ispate te na iznos od 2.110,01 eura tekućima od 30. kolovoza 2021. do isplate (od dana kada je oštećenom isplatio štetu).

2. U odgovoru na tužbu od 2. kolovoza 2024. tuženik navodi da nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, međutim sporna je odgovornost budući da smatra da u vožnji njegovog osiguranika nema protupravnosti i da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastali štetni događaj. Osporava i visinu isplaćenog iznosa štete obzirom na dopunski izvid štete.

3. Podneskom od 11. rujna 2024. tužitelj u bitnome navodi da tuženik ničime ne potkrepljuje svoje tvrdnje o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika. Uz podnesak je dostavio pisane iskaze predloženih svjedoka KĐ i JĐ.

4. Na ročištu od 28. ožujka 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu, a riješeno je da će se radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete provesti dokaz prometnim vještačenjem.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u potvrdu Postaje prometne policije Zadar od 24. srpnja 2021. (list 5-7 spisa), odštetni zahtjev (list 8 spisa), policu kasko osiguranja (list 9-10 spisa), tužiteljeve Uvjete osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (list 11-110 spisa), presliku prometne dozvole (list 111 spisa), tužiteljev izvid štete sa fotografijama (list 112-120 spisa), račun Porsche-a od 26. kolovoza 2021. (list 121-126 spisa), tužiteljeve dopise svojem osiguraniku HOVAL d.o.o. (list 127-128 spisa), tužiteljev izvadak prometa po računu (list 129-130 spisa), pisane iskaze svjedoka KĐ i JĐ (list 144-147 spisa), dokumentaciju prometne nesreće – CD dostavljen od Postaje prometne policije Zadar (list 158 spisa) i nalaz i mišljenje prometnog vještaka (list 164- 190 spisa).

6. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146.2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Između stranaka nije sporno da se 24. srpnja 2021. dogodila prometna nezgoda na Dugom Otoku u mjestu Sali, na lokalnoj cesti u ulici Božava 0 kada je vozač vozila tužiteljevog osiguranika KĐ upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] marke Škoda i da je tuženikov osiguranik CĐ upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a da je do nezgode došlo na suženom dijelu kolnika.

8. Između stranaka nije sporna niti tuženikova pasivna legitimacija. Dakle, nije sporno da je tuženik bio osiguratelj vozila kojim je upravljao CĐ.

9. Međutim, između stranaka u ovoj parnici sporan je doprinos oba vozača nastanku štetnog događaja. Naime, tužitelj smatra da je osiguranik tuženika suodgovoran za nastanak prometne nesreće u omjeru od 50% jer je u trenutku nesreće upravljao svojim vozilom neprilagođenom brzinom zbog koje nije mogao pravovremeno zaustaviti svoje vozilo na lijevom nepreglednom zavoju, a zbog čega je svojim vozilom naletio na vozilo tužiteljevog osiguranika kojim je upravljao KĐ. Tuženik smatra da je za nastanak prometne nesreće isključivo odgovoran vozač vozila tužiteljevog osiguranika. Između stranaka je sporna i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna je visina štete isplaćena po tužitelju.

10. Iz pisanog iskaza svjedoka KĐ, koji je bio vozač vozila tužiteljevog osiguranika, proizlazi da je do nezgode došlo na suženom dijelu ceste, u nepreglednom zavoju i da se vozač tuženikovog osiguranika CĐ nije kretao svojom voznom trakom, već se nalazio više po sredini kolnika i prešao je na stranu kolnika kojom se kretao KĐ. Iz iskaza proizlazi da je KĐ pokušavao izbjeći sudar, skrenuvši udesno, no takvim svojim manevrom nije uspio izbjeći sudar.

11. Iz pisanog iskaza svjedokinje JĐ, koja je bila putnica u vozilu kojim je upravljao KĐ, proizlazi da je do nezgode došlo na suženom dijelu kolnika, da je KĐ pokušavao izbjeći udar skretanjem više udesno, no vozač vozila tuženikovog osiguranika nije se kretao svojom trakom i pa je tako došlo do nezgode.

12. Iz pisanih iskaza svjedoka KĐ i JĐ sud je neprijepornim utvrdio da je prometne nezgode došlo na suženom dijelu ceste u nepreglednom zavoju kada se tuženikov osiguranik kretao više sredinom kolnika, a vozač vozila tužiteljevog osiguranika KĐ pokušavao je izbjeći sudar skretanjem udesno, no do nezgode je ipak došlo.

13. Ovdje sud napominje da tuženik tijekom postupka nije osporavao pisane iskaze svjedoka KĐ i JĐ.

14. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužiteljevog osiguranika proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet Igoru Jakopliću.

15. U nalazu i mišljenju sudski vještak Igor Jakoplić navodi da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da se vozilo osiguranika tuženika marke OPEL neposredno prije nezgode kretalo od juga prema sjeveru, a vozilo osiguranika tužitelja marke ŠKODA se kretalo u obrnutom smjeru, da je do nezgode došlo na suženoj lokalnoj cesti koja je obilježena prometnim znakovima "suženje kolnika" u oba smjera pa su oba vozača bila upozorena na nemogućnost mimoilaženja s vozilima koja im dolaze iz suprotnog smjera. Uz kolnik su bile načinjene vrlo uske kameno šljunčane bankine širine svake od oko 0,50 metara, s unutarnje strane zavoja se nalazilo zeleno raslinje odmaknuto od unutarnjeg ruba kolnika za oko 1,50 metara koje je ograničavalo preglednost u zavoju na oko 25 metara. Na kolniku je bio fotografiran trag kočenja i zanošenja prednjeg lijevog kotača vozila OPEL, a koji je nastao je nakon sudara i smirivanja vozila prilikom izvlačenja vozila i pripreme za ukrcaj na vučnu službu, dugačak kao i međuosovinski razmak vozila OPEL, dakle oko 2,70 metara. Trag zemlje koji je otpao s podvozja oko prednjeg lijevog kotača ukazuje da se upravo na tom mjestu nalazio prednji lijevi kotač vozila OPEL u trenutku sudara i da vozila nisu dalje odbacivana nakon sraza, jedino je došlo do bočnog zanošenja stražnjeg dijela vozila osiguranika tužitelja ŠKODA u desno na bankinu, a što potvrđuje bočno sastrugan kameni materijal od strane stražnjeg desnog kotača vozila ŠKODA, kao i sama pozicija vozila u koju vozilo nije moglo doći uzdužnim kretanjem zbog većeg kamenja vidljivog neposredno iza stražnjeg desnog dijela vozila. Mjesto sudara nalazilo se na odmaku od unutarnjeg ruba kolnika za oko 1,40 metara, a obzirom da je čeoni preklop sudarnih površina iznosio oko 60 cm, slijedi da se vozilo osiguranika tuženika OPEL svojim lijevim bokom u trenutku sudara nalazilo na 1,10 metara od svog lijevog ruba kolnika, a vozilo osiguranika tužitelja ŠKODA svojim lijevim rubom za oko 1,80 metara od svog lijevog ruba kolnika. Mjesto sudara nalazilo se okvirno na sredini zavoja. Vještak dalje navodi da su na vozilima nastala oštećenja energetski ekvivalentna brzinama oko 25 km/h i obzirom da su mase vozila zajedno s putnicima bile podjednake i da vozila uzdužno gledano nisu odbacivana nakon sudara, slijedi da su se i sudarne brzine oba vozila kretale u visini od oko 25 km/h. Prema tragovima kočenja nađenim na kolniku vozilo osiguranika tuženika OPEL se u trenutku uočavanja opasnosti kretalo brzinom od oko 37 km/h. Isto tako, navodi da se brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja ŠKODA neposredno prije nezgode ne može točno izračunati jer za to nema tragova, ali ako se uvaži da je vozač reagirao forsiranim kočenjem u najranijem mogućem trenutku, tada se mogao prije nezgode kretati istom brzinom kao i vozilo OPEL, dakle oko 37 km/h. Navodi da je primjerna brzina za kretanje vozila kroz zavoj obzirom na polumjer zavoja iznosila oko 34 km/h, a granična brzina pri kojoj će bez odgode doći do destabilizacije vozila i slijetanja iznosila bi oko 46 km/h. Stoga vještak zaključno navodi da se vozila kroz zavoj nisu kretala brzinama bitno većim od primjerenih obzirom na mogućnost destabilizacije u zavoju. U odnosu na uzrok nezgode i mogućnost izbjegavanja sudara vještak navodi da je širina kolnika na mjestu nezgode bez bankina iznosila 3,50 metara i da bi za sigurno mimoilaženje vozila pri brzinama mimoilaženja od oko 25 km/h bila potrebna minimalna širina kolnika od oko 4,8 metara. Stoga navodi da kolnik nije bio dovoljno širok za sigurno mimoilaženje vozila pa da su se vozila prije mimoilaženja trebala zaustaviti ili značajno usporiti na neku minimalnu brzinu i mimoići se na način da se oba vozila djelomično izmaknu s kolnika. Pojašnjava da je za sigurno mimoilaženje potrebno osigurati i bočne sigurnosne razmake između vozila, kao i između vozila i rubova kolnika i da obzirom na duljinu preglednosti od 25 metara, svaki vozač je morao prilagoditi svoju brzinu kretanja uvjetima tako da na polovini puta preglednosti od 12,50 metara može zaustaviti svoje vozilo. Primjerena brzina za kretanje vozila osiguranika tužitelja preglednosti je iznosila 34 km/h pa su se stoga oba vozača kretala kroz zavoj brzinom previsokom za duljinu puta preglednosti koji su imali na raspolaganju. Međutim, vozač vozila osiguranika tuženika ŠKODA je do trenutka sudara uspio bočno pomaknuti vozilo djelomično na bankinu u mjeri da je s njegove lijeve strane ostalo slobodna širina kolnika od oko 1,80 metara ne računajući širinu lijevog osvrtnog zrcala, tako da je desnim rubom vozila u širini od oko 10 cm prešao na bankinu, a da je i vozač vozila osiguranika tuženika širokog 1,709 metara postupio na isti način do sudara ne bi došlo, već bi došlo samo do kontakta između lijevih vanjskih ogledala na oba vozila. Pojašnjava da je vozač vozila osiguranika tuženika OPEL imao na raspolaganju relativno dobro uređen u bankinu širine od oko 0,50 metara na koju se mogao izmaknuti, isto kao što je to učinio vozač vozila ŠKODA.

16. U odnosu na opseg i visinu štete na vozilu, a na temelju izvida štete tužitelja broj KA11375/21 od 23. kolovoza 2021 i fotografija oštećenog vozila pripadajuće izvidu štete, zatim računa za popravak vozila izdan od ovlaštene radionice za ŠKODA vozila Porsche inter auto d.o.o. iz Zagreba i provjerom pomoću specijaliziranog informatičkog programa Audatex, vještak je naveo da je tužitelj opseg štete utvrdio objektivno i prema pravilima struke, da prema utvrđenoj visini troška popravka proizlazi da je popravak vozila bio isplativ, jer vrijednost popravka nije premašivala 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan nezgode, koja se kretala zajedno s PDV- om u području oko 18.000,00 eura. Visina troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za ŠKODA vozila na dan saniranja štete i satnici od 23,89 eura + PDV iznosi 10.135,33 eura, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 20% iznosi 12.669,16 eura stoga je naveo da nema primjedbi na račun za popravak vozila.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, vještak je iznio mišljenje da su sudarne brzine vozila bile podjednake i iznosile su oko 25 km/h, a neposredno prije nezgode su se vozila kretala brzinom od oko 37 km/h, da kolnik nije bio dovoljno širok za normalno mimoilaženje vozila zbog čega je brzinu kretanja trebalo prilagoditi tako da se svaki vozač može zaustaviti na polovini duljine puta preglednosti, a primjerena brzina duljini preglednosti je iznosila 34 km/h. Međutim, vozač vozila osiguranika tužitelja ŠKODA do trenutka sudara uspio je vozilo izmaknuti van kolnika za oko 10 cm, tako da je sa svoje lijeve strane ostavio slobodnu širinu kolnika od oko 1,80 metara, a da je i vozač vozila osiguranika tuženika OPEL postupio na isti način, do sudara ne bi došlo, već bi došlo samo do kontakta između lijevih vanjskih ogledala na vozilima. U odnosu na utvrđen opseg štete od strane tužitelja prema izvidu štete mišljenja je da na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i da je popravak bio isplativ, što bi uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova i cijene radnog sata, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala iznosilo ukupno 12.669,16 eura.

18. Sud nalaz i mišljenje prometnog vještaka Igora Jakoplića prihvaća u cijelosti, jer smatra da je vještak proveo vještačenje u skladu s pravilima znanosti i vještine.

19. Dakle, provođenjem prometnog vještačenja sud je neprijepornim utvrdio da je za nastanak prometne nezgode odgovoran osiguranik tuženika. Naime, vještačenjem je utvrđeno da je vozač vozila tužiteljevog osiguranika ipak uspio svoje vozilo izmaknuti van kolnika i ostavio je sa svoje lijeve strane slobodnu širinu kolnika za siguran prolaz, a da je i tuženikov osiguranik postupio na isti način, do sudara ne bi došlo (već bi do kontakata između njihovih vozila došlo samo između njihovih lijevih vanjskih ogledala). Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka da je popravak vozila tužiteljevog osiguranika bio ekonomski isplativ i da visina štete na tom vozilu iznosi 12.669,16 eura.

20. Člankom 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018., 126./2021., 114./2022., 156./2022., 145./2023. i 155./2023.; dalje u tekstu: ZOO-a) određeno je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

21. Za subrogaciju osiguratelja trebaju se ispuniti slijedeće pravne pretpostavke: a) da je osiguratelj isplatio osigurninu na temelju ugovora o osiguranju, b) da osiguranik ima pravo na odštetni zahtjev prema trećoj osobi (osiguranik mora imati materijalnopravni zahtjev prema trećoj osobi, tj. svojstvo vjerovnika u pravnom odnosu odgovornosti za štetu), c) da postoji odgovornost treće osobe za štetu za koju je isplaćena osigurnina.

22. Člankom 1045. st. 1. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

23. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje. Međutim, Zakon o obveznim odnosima, pored odgovornosti po osnovi krivnje, sadrži i odredbe o odgovornosti po kriteriju uzročnosti. Kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti štetnik odgovara u okolnostima kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Izvan načelne odredbe članka 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, odgovornost po kriteriju uzročnosti uređena je člankom 1063. do 1080. ZOO-a.

24. Člankom 1072. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka je propisano da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

25. Dakle, kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti.

26. U ovoj parnici je između stranaka sporan stupanj krivnje vozača vozila osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika za štetni događaj koji se dogodio 24. srpnja 2021., odnosno sporna je odgovornost oba vozača za predmetni štetni događaj.

27. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da postoji isključiva krivnja, tj. isključiva odgovornost vozača osiguranika tuženika CĐ za predmetni štetni događaj. Naime, neprijeporno je provođenjem dokaza utvrđeno da je vozač vozila tužiteljevog osiguranika uspio izmaknuti svoje vozilo van kolnika i ostavio je dovoljno slobodnog prostora za prolazak, a da je i tuženikov osiguranik postupio na isti način, do sudara ne bi došlo, slijedom čega ovaj sud nalazi da ne postoji odgovornost vozača osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja.

28. Kao što je naprijed navedeno, tužitelj je svojem osiguraniku društvu HOVAL d.o.o. 25. kolovoza 2021. isplatio iznos od 8.033,80 eura i 30. kolovoza 2021. iznos od 4.220,03 eura, odnosno ukupno 12.253,83 eura (nalozi za isplatu i prometi izvadaka po zadanim uvjetima na listu 127- 130 spisa), a tužitelj ovom tužbom potražuje polovinu tog iznosa, dakle iznos od 6.126,91 eura (tužitelj je smatrao da postoji suodgovornost vozila njegovog osiguranika u omjeru od 50% pa je regresnim odštetnim zahtjevom od tuženika potraživao iznos od 6.126,91 eura). Tuženik je tijekom postupka osporavao visinu isplaćene štete obzirom na dopunski izvid štete. Međutim, prometnim vještačenjem neprijepornim je utvrđeno da je popravak vozila tužiteljevog osiguranika bio ekonomski isplativ i da visina štete na tom vozilu iznosi 12.669,16 eura. Ovdje se napominje je visina štete na vozilu prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka utvrđena čak i u nešto većem iznosu od iznosa koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku.

29. Stoga visina štete na vozilu tužiteljevog osiguranika u konkretnom slučaju iznosi 12.669,16 eura, pa bi tužitelj sukladno utvrđenoj odgovornosti vozača osiguranika tuženika imao pravo na isplatu tog iznosa u cijelosti, međutim tužitelj od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa od 6.126,91 eura koji mu i pripada u cijelosti.

30. Dakle, provođenjem dokaznog postupka sud je utvrdio da postoji dospjelo novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.126,91 eura, a do zaključenja glavne rasprave tuženik nije dokazao da je taj iznos podmirio tužitelju, što je bila tuženikova obveza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, pa je valjalo tužbenom zahtjevu udovoljiti.

31. Odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Ukazuje se da odredba čl. 963. st. 1. ZOO-a propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a osiguratelj koji je naknadio štetu oštećenoj osobi i na kojega je prešlo pravo osiguranika ima pravo od štetnika, odnosno njegovog osiguratelja naplatiti isplaćeni iznos štete. Isto tako, ima pravo na zatezne kamate na svotu isplaćene naknade štete od dana kada je izvršio isplatu. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-643/2022-2 od 6. prosinca 2023.. Tužitelj je svojem osiguraniku tj. oštećeniku 25. kolovoza 2021. isplatio iznos od 8.033,80 eura i 30. kolovoza 2021. isplatio mu je iznos od 4.220,03 eura. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je tu isplatu izvršio. Prema tome, na iznos od 4.016,90 eura tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od 25. kolovoza 2021. do isplate i na iznos od 2.110,01 eura tekuće od 30. kolovoza 2021. do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Pojašnjava se da se odluka o visini stope zatezne kamate primjenjuje propisana stopa za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora. Stoga je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to trošak sastavljanja tužbe od 2. srpnja 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.7.1.), trošak sastavljanja podneska od 11. rujna 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.1.), trošak zastupanja na ročištu od 28. ožujka 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.1.), trošak sastavljanja podneska od 26. kolovoza 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.1.) i trošak zastupanja na ročištu od 20. studenog 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.1.), sve uvećano za PDV u iznosu od ukupno 250,00 eura (Tbr.42.), a što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Tužitelj ima pravo i na trošak provedenog prometnog vještačenja u iznosu od 450,00 eura. Tužitelj ima pravo i na plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,86 eura i na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 107,72 eura. Dakle, tužitelju ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 1.861,58 eura. Obzirom da je tužitelj troškovnikom zatražio naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 1.924,08 eura, za neosnovanu razliku od 62,50 eura valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka. Pojašnjava se da tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 1. travnja 2025. u iznosu od ukupno 62,50 eura jer sud nalazi da taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice (tužitelj je samo obavijestio da je uplatio predujam za provođenje vještačenja, a to je prema mišljenju suda mogao učiniti dostavom potvrde o plaćanju).

33. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, počevši od dana donošenja ove presude do isplate, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Stoga je riješeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Karlovcu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku Domagoju Rukavina, odvjetniku u Odvjetničkom društvu ŠPEHAR & ŠPEHAR & RUKAVINA j.t.d. Zagrebu, Masarykova ulica 7

2. Tuženiku po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282