REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-995/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Mihanovićeva 3, radi prava na prijevremenu starosnu mirovinu, 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/22-01/03218797360, URBROJ: 341-99-05/3-22-7842 od 16. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/22-01/03218797360, URBROJ: 341-99-05/3-22-7842 od 16. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/I 140-02/22- 01/03218797360, URBROJ: 341-25-05/3-22-137869 od 30. studenog 2022., kojim je odbijen njegov zahtjev za određivanje prijevremene starosne mirovine.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da podnosi tužbu protiv osporenog rješenja radi pogrešne primjene zakona. Dodaje da je pobijanim rješenjem tuženik odbio njegovu žalbu izjavljenu na rješenje prvostupanjsko rješenje od 30. studenog 2022. u postupku određivanja najniže mirovine prema odredbi članka 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Opisuje da se u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome navodi da mu je po službenoj dužnosti, bez donošenja novog rješenja, određen novi iznos najniže mirovine sukladno članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, počevši od 1. ožujka 2018., te da činjenica da je navršio 65 godina života nije od utjecaja na određivanje najniže mirovine u punom iznosu prema odredbi tog Zakona, jer je korisnik prijevremene starosne mirovine. Iznosi da je točno da je on korisnik prijevremene starosne mirovine, međutim, da nije u duhu Zakona da se hrvatski branitelj s 35 i više godina radnog staža i s navršenih 65 godina života stavlja u nepovoljniji položaj od hrvatskog branitelja koji nema niti dana radnog staža, a što implicira stavak 3. članaka 49. predmetnog Zakona i priznaje mu se najniža mirovina u punom iznosu. Smatra da je on sa navršenih 65 godina života (a i ranije s obzirom na mjeseci sudjelovanja Domovinskom ratu) ispunio uvjete za starosnu mirovinu i da je sigurno u duhu zakona da se analogno gore navedenom, odredi najniža mirovina u punom iznosu prema članku 49. navedenog Zakona. Smatra da sve navedeno tuženik ignorira. Predlaže poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Dodaje da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da, naime, najniža mirovina iz članka 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji nije samostalno pravo te da se veže uz mirovinu koja je priznata i određena ranijim pravomoćnim rješenjem. Iznosi da tužitelj, kako je korisnik prijevremene starosne mirovine te mu je u isplatu, kao povoljnije mirovinsko primanje, stavljena pripadajuća najniža mirovina određena prema odredbama članka 49. navedenog Zakona, ne ispunjava uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji uvjeti, propisani člankom 100. Zakona o mirovinskom osiguranju (uvjeti godina života, mirovinskog staža i da je nakon stjecanja prava na mirovinu navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja) moraju biti kumulativno ispunjeni, ne ispunjava niti uvjete za određivanje veće svote najniže mirovine prema članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u punom iznosu. Slijedom navedenog smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja od 15. studenog 2022. za određivanje prijevremene starosne mirovine.
7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio žalbu tužitelja protiv tog prvostupanjskog rješenja.
8. U obrazloženju osporavanog rješenja u bitnome je navedeno da je tužitelju rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj: 332985 od 27. rujna 2016. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od 12. kolovoza 2016., te je u isplatu određena najniža mirovina prema odredbama članka 31. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Dodano je da je daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno da je tužitelju s danom 1. ožujka 2018. najniža mirovina po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja, prema odredbi članka 206. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji određena u novom iznosu u skladu s odredbom članka 49. stavka 6. istog Zakona. Obrazloženo je da je postupak u kojem je doneseno pobijano rješenje pokrenut na zahtjev tužitelja od 15. studenoga 2022. kojim je tužitelj tražio da mu se prizna pravo na puni iznos najniže mirovine prema članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Izneseno je da je povodom zahtjeva tužitelja tijelo prvog stupnja pravilno utvrdilo da se tužitelju već isplaćuje najniža mirovina određena prema odredbi članka 49. navedenog Zakona te je odbilo zahtjev za određivanje prijevremene starosne mirovine. Vezano uz navode tužitelja o tome da je hrvatski branitelj sa 35 i više godina radnog staža i s navršenih 65 godina života te da ga se stavlja u nepovoljniji položaj od hrvatskog branitelja koji nema niti dana radnog staža i kojemu se priznaje najniža mirovina napomenuto je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje provodi važeće zakone sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, a da je u nadležnosti Ustavnog suda ocjena suglasnosti zakona ili pojedinih odredbi zakona s Ustavom, a koji o tome odlučuje u povodu zahtjeva/prijedloga osoba i tijela navedenih u Ustavnom zakonu. Opisano je da činjenica da je tužitelj navršio 65 godina života nije od utjecaja na ponovno određivanje najniže mirovine, dok je vezano uz navode o prevođenju invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti na starosnu mirovinu navedeno kako se isto ne primjenjuje na tužitelja s obzirom da je on korisnik prijevremene starosne mirovine. Zaključeno je da se tužitelju ne može priznati pravo na starosnu mirovinu s obzirom da nije ostvario najmanje jednu godinu staža osiguranja, odnosno staža osiguranja po osnovi drugog dohotka sukladno članku 100. Zakona o mirovinskom osiguranju.
9. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u
Zagrebu KLASA: UP/I 140-02/16-01/03218797360, URBROJ: 341-25-05/3-16-93178 od 27. rujna 2016. utvrđeno je da je tužitelju, rođenom **.**.1955., hrvatskom branitelju-dragovoljcu iz Domovinskog rata, priznato od 12. kolovoza 2016. pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 1.741,74 kn mjesečno te da je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u iznosu od 2.133,06 kn mjesečno prema članku 31. stavku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 33/13., 148/13. i 92/14.).
10. Tužitelju je s 1. ožujkom 2018. određen po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja, novi iznos mirovine prema članku 206. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/17., 98/19. i 84/21.) u skladu s člankom 49. stavkom 6. istog Zakona.
11. Iz zahtjeva tužitelja od 15. studenog 2022. utvrđeno je da je tužitelj zatražio da mu se prizna puni iznos najniže mirovine prema članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
12. Kako je tužitelju već određen novi iznos mirovine sukladno članku 49. stavku 6. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te kako nisu ispunjeni uvjeti da mu se odredi nova mirovina u skladu s člankom 100. Zakona o mirovinskom osiguranju osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. RT, [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Mihanovićeva 3 – putem e. komunikacije
3. U spis
