- 1 -              Revd 2284/2023-3

Broj: Revd 2284/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB … iz V., zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i d. d.o.o., V., protiv tuženice K. L. K. B., OIB … iz Š., zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-965/2022-3 od 10. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-244/2019-52 od 8. srpnja 2022., na sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu kojim je podnesen u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužitelja u dijelu kojim je podnesen u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u  Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-965/2022-3 od 10. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-244/2019-52 od 8. srpnja 2022., zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Može li se imovina koja u zemljišnim knjigama glasi na fizičku osobu osnivača ustanove/trgovačkog društva smatrati imovinom ustanove/trgovačkog društva ako je pribavljena sredstvima trgovačkog društva?

2. Da li se, u slučaju kada je kredit/zajam isplaćivan s računa ustanove/trgovačkog društva, a sredstva kredita su utrošena radi izgradnje poslovne zgrade na vlastitoj nekretnini/pravu građenja osnivača/člana ustanove/trgovačkog društva, u vrijeme kada je osnivač/član ustanove/trgovačkog društva i ravnatelj/direktor iste bio radnik ustanove/trgovačkog društva i ravnatelj/direktor koji si isplaćuje minimalnu plaću, da osnivač na taj način ostvaruje razliku primanja s osnove rada (na način da financira izgradnju poslovne zgrade na nekretnini/pravu vlasništva u svom vlasništvu)

te

može li se smatrati da su sredstva za isplatu zajma/kredita pribavljena radom bračnog druga u ustanovi/trgovačkom društvu te, posljedično, tako pribavljena imovina bračnom stečevinom?

3. Je li presuda drugostupanjskog suda nerazumljiva te se sadržaj iste ne može ispitati kada je drugostupanjski sud u istoj propustio iznijeti razloge u odnosu na odbijanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva?“

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda, dok ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4946/10, za koju smatra da sadrži oprečno pravno shvaćanje od onog iznesenog u pobijanoj presudi.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljena pitanja 1) i 2) usko su vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja te stoga odgovor na njih nije važan i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, time da je odluka predmetu Pž-4946/10 Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena u nepodudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima. Treće pak postavljeno pitanje se u suštini odnose na to je li drugostupanjski sud eventualno propustio ocijeniti i obrazložiti u odluci neke činjenice odnosno neki prigovor koji predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanja postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju. U situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili o kojem postoji različita praksa nižestupanjskih sudova (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I..

6. Tužitelj u prijedlogu ističe da mu je, propustom drugostupanjskog suda da u svojoj presudi obrazloži sve žalbene razloge, povrijeđeno i ustavno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, dalje: Ustav). Također, drži da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno i pravo vlasništva iz čl. 48. Ustava, budući da  smatra kako je stekao pravo vlasništva ex lege, a što je sudskom odlukom propušteno utvrditi odnosno naložiti isplatu s te osnove.

7.1. Razmatrajući iznesene povrede temeljnog prava ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje zahtjeve, iznese činjenice i predloži dokaze koje taj zahtjev potkrepljuju te da se izjasni o navodima tuženice i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

7.2. Što se tiče navoda prijedloga koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava, ovaj sud smatra da se odluke nižestupanjskih sudova odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba (utvrđenje bračne stečevine) te da odluke sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne pa navodima prijedloga tužitelj nije učinio vjerojatnim povredu tog temeljnog ljudskog prava.

7.3. Kako, dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje odnosno pravo vlasništva, prijedlog za dopuštenje revizije je trebalo u tom dijelu odbaciti kao nedopušten (točka II. izreke).

Zagreb, 25. listopada 2023.