1          Poslovni broj: 7 Us I-1059/2023-7

 

                                                                     

                                                                                                            Poslovni broj: 7 Us I-1059/2023-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja N. P. iz R., N. Q., kojeg zastupa opunomoćenik M. F., odvjetnik u P., D., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 25. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/22-02/1033, URBROJ: 443-02-02-17-23-13 od 13. travnja 2023.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

              Obrazloženje             

                           

1.               Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/22-02/1033, URBROJ: 443-02-02-17-23-13 od 13. travnja 2023. u točki 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/22-02/1033, URBROJ: 443-02-02-17-22-1 od 13. prosinca 2022., kojim je investitoru i suvlasniku N. P., ovdje tužitelju, naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni bespravne građevine izgrađene bez građevinske dozvole i to: stambene zgrade visine prizemlja, tlocrtnih dimenzija 8,0 × 7,10 m, dvostrešnog krovišta sa pripadajućim betonskim platoom i ogradnim zidom te sabirnom jamom od cca 20 m³, uz poravnanje terena; poluukopanog PVC spremnika za vodu kapaciteta 5000 l; drvene predgotovljene zgrade dvostrešnog krovišta, tlocrtnih dimenzija 1,50 × 1,52, sa pripadajućom temeljnom betonskom pločom – crpilište; PVC cijevi koje vode od crpilišta do spremnika za vodu; predgotovljene zgrade – dva WC-a, tlocrtnih dimenzija 2,0 m × 1,0 m ravnog krovišta; sve izgrađeno na k.č.br. . k.o. R. (u katastru k.č.br. . i k.č.br. ., sve k.o. R.), u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, unutar zaštitnog obalnog pojasa, izvan građevinskog područja, na području šume posebne namjene, prema Prostornom planu uređenja Grada Rovinja (Sl. Glasnik 09/21), postalo izvršno 10. siječnja 2023. Točkom 2. izreke utvrđeno je da tužitelj nije u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana niti nakon prve izrečene novčane kazne uklonio predmetne građevine pa se tužitelj prisiljava na uklanjanje opisanih građevina izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 10.617,82 € / 80.000,00 kn[1] (točka 3.), uz daljnja upozorenja u točkama 4., 5. i 6. izreke.

 

2.               Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi i kasnije u tijeku spora u bitnom navodi da suprotno utvrđenju tuženika posjeduje akt o gradnji sukladno članku 175. stavku 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 157/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: Zakon o gradnji), odnosno da posjeduje uvjerenje katastarskog ureda od 8. veljače 2022. iz kojeg proizlazi da je na ranijoj k.č.br. ., a sadašnjom k.č.br. . k.o. .prikazana građevina označena kao A, odnosno da je predmetna građevina vidljiva, a uvjerenje je izdano radi dokazivanja da je građevina evidentirana prije 15. veljače 1968. U tom smislu ističe da se sukladno članku 184. stavku 1. Zakona o gradnji građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a da se vrijeme izgradnje utvrđuje uporabnom dozvolom. Dodaje da je 11. listopada 2022. podnio nadležnom tijelu zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, o kojemu nadležno tijelo još nije donijelo odluku. Stoga smatra da je predmetna zgrada izjednačena sa zakonito izgrađenom zgradom pa drži da je tuženik postupio preuranjeno kada je donio osporeno rješenje kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne. S tim u svezi navodi kako je protiv rješenja o uklanjanju od 13. prosinca 2022. pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod poslovnim brojem Us I-24/2023. Također navodi da  je i protiv rješenja tuženika od 18. siječnja 2023. pokrenuo je upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod poslovnim brojem Us I-117/2023. Osporava i visinu izrečene novčane kazne, smatrajući da je kazna izrečena u iznosu koji prelazi dopušteni maksimum koji propisuje Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) iz razloga što prva i druga novčana kazna zajedno iznose 130.000,00 kn, a koji iznos je veći od dvije prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj koje se mogu izreći fizičkoj osobi. Stoga smatra da je povrijeđeno i načelo zakonitosti. Nadalje, osporava da je u konkretnom slučaju riječ o šumi posebne namjene, navodeći da je tužitelj objekte ucrtao u katastar, a kako to proizlazi iz kopije katastarskog plana. Također ističe i da je dobio suglasnost Ministarstva poljoprivrede na geodetski elaborat za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta (evidentiranje predmetnih zgrada). U nastavku predlaže da se u ovom sporu odredi prekid istoga sve dok se ne donese pravomoćna odluka u postupku izdavanja uporabne dozvole, držeći da je potonje navedeno prethodno pitanje, bez rješenja kojeg Sud ne može donijeti zakonitu odluku, kako o uklanjanju opisane građevine, tako i o novčanom kažnjavanju tužitelja. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta pa da po provedenom postupku poništi rješenje tuženika te obveže tuženika na naknadu troškova ovog spora tužitelju.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja pa je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

4.               Sud je zakazao ročište za raspravu za 20. listopada 2023., na koje stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.

 

5.               Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužitelju osporenim rješenjem pravilno izrečena druga novčana kazna kojom se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 13. prosinca 2022.

 

6.               Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

7.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.               Prije svega, a u odnosu na istaknuti prijedlog tužitelja za prekidom ovog spora valja reći da je člankom 45. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) propisano ispunjenjem kojih uvjeta se mora, odnosno može odrediti prekid spora.

 

8.1.           Tako je člankom 45. Zakona o upravnim sporovima propisano da će Sud rješenjem prekinuti spor: 1. do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu, 2. kad tužitelj umre ili prestane postojati, a spor se s obzirom na narav upravne stvari može nastaviti, 3. kad je to propisano zakonom (stavak 1.). Sud rješenjem može prekinuti spor: 1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom kao i kad sud odluči podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije, 2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje (stavak 2.).

 

8.2.           Prema shvaćanju Suda u konkretnom slučaju odluka nadležnog tijela o zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole za zagrade izgrađene prije 15. veljače 1968. ne predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi rješenje konkretnog upravnog spora, slijedom čega je prijedlog tužitelja ocijenjen neosnovanim.

 

9.               Nadalje, iako je izvršenje dio upravnog postupka, njegova provedba je samostalan procesni stadij koji se pokreće na poseban način (po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke) ako izvršenik dobrovoljno ne postupi prema izvršnom rješenju. Člankom 139. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba protiv rješenja o  izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

 

9.1.           Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, u ovom sporu se mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 139. ZUP-a.

 

9.2.           Stoga navodi tužitelja koji se odnose na zakonitosti rješenja koje se izvršava (rješenje tuženika od 13. prosinca 2022.), odnosno kojima tužitelj navodi da posjeduje akt o gradnji sukladno članku 175. stavku 4. Zakona o gradnji, kao i navodi koji se odnose na postupak izdavanja uporabne dozvole i primjenu članka 184. Zakona o gradnji u svezi zgrada izgrađenih prije 15. veljače 1968. te namjenu šume, nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužitelj mogao isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.). K tome, za istaknuti je da je spor koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Us I-24/2023 nepravomoćno dovršen donošenjem presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a predmet kojeg spora je bila ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 13. prosinca 2022

 

10.          U svezi istaknutog prigovora u odnosu na visinu izrečene novčane kazne, točno je da je člankom 142. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.

 

10.1.      U tom smislu valja imati u vidu i članak 14.b stavak 2. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 46/20 i 80/20, dalje Naputak o načinu rada građevinske inspekcije) kojim je propisano da su iznosi novčanih kazni izračunati na temelju članka 142. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

 

10.2.      S tim u svezi nadalje, članak 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku općenito određuje visinu novčane kazne, dok su Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije utvrđeni iznosi pojedinačnih novčanih kazni (prve, druge i treće). Također valja imati u vidu da je prema javno dostupnim podacima prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2022. godini iznosila 10.400,00 kn ("Narodne novine" broj 24/23), odnosno da se sukladno članku 142. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku novčana kazna može izreći do iznosa od 249.600,00 kn (10.400,00 kn x 12=124.800,00 kn, 124.800,00 kn x 2 = 249.600,00 kn).

 

11.          Stoga, suprotno tužbenim navodima, iznos izrečene novčane kazne je određen u skladu s člankom 142. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku u svezi s člankom 14.b. stavkom 2. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije. Slijedom navedenog, ocijenjeni su neosnovanima tužbeni navodi u tom dijelu.

 

12.          Tužitelj ističe da je tuženik preuranjeno pristupio novčanom kažnjavanju tužitelja radi prisiljavanja istoga na izvršenje rješenja o uklanjanju. Međutim, takvi navodi se ne mogu prihvatiti osnovanima. Ovo stoga što je tuženik sukladno članku 14.d stavku 2. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ovlašten donijeti sljedeće rješenje o novčanoj kazni u roku od 30 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, dok izvršenik ne dostavi dokaz da je izvršio uklanjanje građevine.

 

13.          Imajući u vidu kako tužitelj nije postupio sukladno izvršnom naslovu, odnosno rješenju o uklanjanju od 13. prosinca 2022. niti je nakon prve izrečene novčane kazne uklonio opisane građevine, koju činjenicu tužitelj ne osporava, to je tuženik pravilnom primjenom članka 114. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnim inspektoratu), kojom je propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, tužitelju izrečena druga novčana kazna u visini od 10.617,82 € / 80.000,00 kn u skladu s člankom 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije kojim su propisani iznosi novčanih kazni.

 

14.          U svezi primjene članka 14. g Naputka o načinu rada građevinske inspekcije, a na čiju primjenu se tužitelj poziva u tijeku ovog spora, valja reći sljedeće. Člankom 14.g Naputka o načinu rada građevinske inspekcije propisano je da iznimno od članka 14.d i članka 14.f ovoga Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. (za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje.

 

15.          Međutim, članak 14.g Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ne može se primijeniti budući da pretpostavke iz citiranog članka moraju biti kumulativno ispunjene, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

 

16.          Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

17.          Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to tužitelju sukladno članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova spora pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora.

 

18.          Nadalje, tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Tužitelj je u prijedlogu u bitnome naveo da istome prijeti teško popravljiva šteta (oduzimanje značajnog dijela imovine – vlasništva tužitelja), da bi ista značajno utjecala na egzistenciju tužitelja i njegove obitelji, otežala bi procesni položaj tužitelja, a odgoda nije protivna javnom interesu. U prilog svojih navoda poziva se te citira članak 26. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, članak 140. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku te članke 3., 18. stavke 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj  56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav Republike Hrvatske).

 

18.1.      Člankom 26. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ako bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

 

18.2.      Međutim, budući da je Sud u konkretnom slučaju osporenu odluku ocijenio zakonitom, prema shvaćanju Suda, ne postoje pretpostavke da bi se odredio odgodni učinak.

 

18.3.      Osim toga, Sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi istome izvršenjem pojedinačne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer nije dokazao, a niti učinio vjerojatnim, pa čak niti obrazložio da bi mu izvršenjem osporenog rješenja, bio ugrožen egzistencijalni ili neki drugi interes, već će naprotiv, u slučaju da se rješenje građevinskog inspektora izvrši, a tužitelj nakon toga u žalbenom postupku uspije u ovom upravnom sporu, tužitelj moći tražiti naknadu štete, što znači da šteta nije nepopravljiva niti teško popravljiva. Stoga je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

U Rijeci 25. listopada 2023.

 

                                                                                                                                                       S u d a c

                                                                                                                  Antun Žagar

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri  primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Protiv rješenja nije dopuštena žalba.

 

 

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja M. F., D., P.

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin