Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-335/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Stokrp kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku MM, protiv 1. tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, i 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-3104/2023-27 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba 2. tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-3104/2023-27 od 17. ožujka 2025., preinačuje u točki II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se 2. tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, iznos od 568,57 EUR, uvećan za zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od 5. studenog 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. do 31. prosina 2022. godine određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba 2. tuženika u odnosu na rješenje o trošku sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P- 3104/2023-27 od 17. ožujka 2025. te se isto preinačuje i rješava:

"Nalaže se 1. tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.237,07 EUR, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uvećano za zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na predmetni iznos teku od 17. ožujka 2025. sve do konačne isplate."

dok se žalba tužitelja protiv točke III. izeke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-3104/2023-27 od 17. ožujka 2025. odbija kao neosnovana i odluka o trošku potvrđuje u pobijanom dijelu.

II Nalaže se tužitelju NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV Nalaže se tužitelju NM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P- 3104/2023-27 od 17. ožujka 2025., odlučeno je:

"

I. Nalaže se tuženiku ad)1 isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iznos od 801,73 eura, uvećan za zatezne kamate od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatezne kamate od 01. kolovoza 2015. god. do 31. prosinca 2022.god. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.siječnja 2023. god. do konačne isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta zatri postotnih poena a koje na iznos od:

-469,92 eura teku od 17. siječnja 2012. godine;

- 331,81 eura teku od 01. kolovoza 2012. godine;

II. Nalaže se tuženiku ad)2 isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iznos od 568,57 eura, uvećan za zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od 05. studenoga 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatezne kamate od 01. kolovoza 2015.god. do 31. prosinca 2022. god. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. god. do konačne isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju cjelokupan parnični trošak u iznosu od 2.237,07 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uvećano za zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a koje na predmetni iznos teku od donošenja odluke o troškovima sve do konačne isplate.".

2. Pravovremenom žalbom tužitelj djelomično pobija rješenje o trošku iz točke III. izreke navedene presude. Navodi da je dana 5. veljače 2024. podnio dva obrazložena podneska jer su 1. i 2. tuženici podnijeli dva odgovora na tužbu, a da mu je sud priznao samo jedan podnesak, pa predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Drugotuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, ulaže žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da se presuda ne može ispitati. Navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu da CROATIA osiguranje d.d. nikada nije bila procesna stranka u kolektivnom sporu zaštite potrošača i da CROATIA osiguranje d.d. nije bila ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer se u obrazloženju pobijane presude poziva na utvrđenja iz presuda u kolektivnim sporovima, u kojima 2. tuženik nije bio stranka. Ističe da se 2. tuženik ne smatra vjerovnikom u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, kao ni obveznikom utvrđenja iz kolektivnog spora, niti je kreditna institucija. Smatra da je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku na činjenicama o kojima strankama nije dao priliku da se izjasne, pa da je time počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Ističe da netočno prvostupanjski sud navodi da bi iz članka 90. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) proizlazilo da bi tuženik stupio u pravnu poziciju banke i da bi tužitelj tako imao pravo iznositi sve prigovore kao i prema banci. Drugotuženik navodi da potražuje od tužitelja isključivo iznos koji je isplatio banci, pa da zato na strani 2. tuženika ne postoji neosnovano obogaćenje na temelju stjecanja bez osnove, a za iznose koje bi tužitelj eventualno preplatio, niti može biti odgovoran 2. tuženik, jer da 2. tuženik nije ništa stekao temeljem takvih ugovornih odredbi. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je neosnovan prigovor zastare 2. tuženika jer da je predmetna tužba podnesena 8. kolovoza 2023. pa da je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, radi čega je cijelo potraživanje tužitelja u zastari. Pobija i odluku o trošku te ističe da je 2. tuženiku trebalo priznati zatraženi trošak u cijelosti, jer je u odnosu na 2. tuženika tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev i da 2. tuženiku dosudi parnične troškove u cijelosti zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

5. Odgovor na žalbu 2. tuženika nije podnesen.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Žalba 2. tuženika je osnovana.

8. U skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom da je presuda razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude te se ista može ispitati.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a budući da su stranke bile u mogućnosti raspravljati pred sudom te prvostupanjski sud nije niti jednom konkretnom radnjom ili propuštanjem dostave stranke onemogućio u raspravljanju.

11. Žalba tužitelja nije osnovana obzirom da nije bilo potrebe da istog dana, tj. 5. veljače 2024. na odgovore na tužbu 1. i 2. tuženika odgovara s dva obrazložena podneska. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj se mogao očitovati jednim podneskom, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud priznavši tužitelju sastav samo jednog podneska od 5. veljače 2024., a sve u skladu s odredbama članka 155. ZPP- a. Stoga je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

12. Razlozi koje je prvostupanjski sud naveo za prihvaćanje tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke, u odnosu na 1. tuženika, polazeći od presuda u kolektivnom sporu i postupajući u skladu s ustaljenom sudskom praksom, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu u tom dijelu presuda niti nije pobijana obzirom da 1. tuženik nije uložio žalbu.

13. Žalbu 2. tuženika drugostupanjski sud je u odnosu na pobijanu točku II. izreke prvostupanjske presude uvažio u cijelosti i to upravo iz razloga koji su navedeni u žalbi. Prvostupanjski sud je vrlo kratko obrazložio odgovornost 2. tuženika u 29. odlomku obrazloženja pobijane presude, navodeći da je 2. tuženik isplatio 1. tuženiku štetu koju je isti trpio zbog nevraćanja kredita, te da je posljedično tome u potpunosti stupio u 1. tuženikovu poziciju prema tužitelju. Prvostupanjski sud navodi da tužitelj prema novom vjerovniku ima pravo potraživati iznose koje je 2. tuženik stekao od tužitelja na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu, te da o tome govori članak 90. ZOO-a.

13.1. Odredbom članka 90. stavak 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina pređe na njega sa svim ili samo nekim sporednim pravima. U stavku 2. propisano je da vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja, sklopljenog prije ispunjenja. U stavku 3. propisano je da u ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem.

13.2. Prema tome, odredbom članka 90. ZOO-a propisan je odnos između ispunitelja i vjerovnika pri čemu nesporno u konkretnoj pravnoj stvari nije bio sklopljen nikakav ugovor između dužnika (tužitelja) i ispunitelja (2. tuženika). Prema tome, iz odredbe članka 90. ZOO-a ne proizlazi zaključak da bi tužitelj imao pravo potraživati iznose koje je 2. tuženik stekao od tužitelja bez pravne osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. To prvenstveno iz razloga što 2. tuženik nije bio stranka Ugovora o kreditu broj 9011457133 od 1. lipnja 2006. pa temeljem ništetnih odredbi toga ugovora nije niti mogao bilo što steći bez pravne osnove. Osim toga, pravilno ističe 2. tuženik CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, da nije bio stranka u kolektivnom sporu zaštite potrošača radi čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 500.c ZPP-a. Osnovan je i prigovor zastare jer je protekao trogodišnji rok od plaćanja pojedinih iznosa 2. tuženiku do podnošenja tužbe, a kako 2. tuženik nije bio stranka u kolektivnom sporu, to se pravila o zastari koja je prvostupanjski sud obrazložio za sudionike u kolektivnom sporu ne primjenjuje na 2. tuženika.

13.3. Slijedom navedenog valjalo je temeljem članka 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu koji je bio postavljen u odnosu na 2. tuženika.

14. Nadalje, valjalo je uvažiti žalbu 2. tuženika u odnosu na točku III. izreke presude kojom je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju trošak od 2.237,07 EUR uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, na način da se isplata navedenog troška naloži samo 1. tuženiku, budući je 2. tuženik uspio sa žalbom te je u odnosu na 2. tuženika odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti pa niti ne odgovara za trošak tužitelju jer tužitelj nije uspio u parnici u odnosu na 2. tuženika. Slijedom toga, valjalo je temeljem članka 166. stavak 2. i članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 380. točka 3. ZPP- a preinačiti odluku o trošku iz točke III. izreke prvostupanjske presude i riješiti kao u točki I rješenja ove drugostupanjske odluke.

15. Obzirom da je 2. tuženik u cijelosti uspio u parnici protiv tužitelja, jer je točka II. izreke presude preinačena, to je 2. tuženiku dužan tužitelj naknaditi parnični trošak temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15.1. Trošak 2. tuženika sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: Tarifa), te za zastupanje na ročištima od 13. veljače 2024., 21. listopada 2024., 3. prosinca 2024. i 3. veljače 2025. u iznosima od po 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) ili ukupno 1.000,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 1.250,00 EUR. Drugotuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu jer na isto nije pristupio, niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer ista nije plaćena.

15.2. Slijedom iznesenog riješeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je zato što nije uspio sa svojom žalbom pa je temeljem članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. Budući da je 2. tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom dužan mu je tužitelj naknaditi troškove žalbenog postupka. Trošak 2. tuženika sastoji se od troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10.1. Tarife), uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 31,25 EUR, što ukupno iznosi 156,25 EUR. Nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer u spisu nema dokaza da je ista plaćena, stoga je riješeno kao u točki IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Karlovcu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec