REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj : Gž-920/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri j.t.d., Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 11 .srpnja 2025. Poslovni broj: P-4537/2023-47, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2025., poslovni broj : P-4537/2023-47.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :
„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Heiznelova 70, OIB: 23759810849, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 55.838,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.03.2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društva izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stupu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.“
II.Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.418,61 eur sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III.Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eur sa zateznim kamatama.
2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka i -3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
2.1.Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je trebalo primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju s obzirom da je stupio na snagu poslije stupanja na snagu zakona o obveznim osiguranjima u prometu te u pravcu svojih tvrdnji navode odluke prvostupanjskih, drugostupanjskih sudova kao i Vrhovnog suda RH.
2.2. Smatra da je tuženik prema pravilima o teretu dokazivanja bio taj koji je trebao dokazati da nije nastupila šteta za tužitelja pa predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5.Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
6.Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.
7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.411,01 eur / 55.838,27 kn sa zateznim kamatama po osnovi isplaćene invalidske mirovine te po osnovi isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje, a sve za razdoblje od 1.3.2018. do 31.1.2020.
8. Među strankama je nesporno:
- nastanak štetnog događaja,
- aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika,
- činjenica da je prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja prouzrokovano osiguranik tuženika koji je kaznenom presudom proglašen krivim,
- doprinos nastanka štetnog događaja na strani sudionika i to doprinos na strani osiguranika tužitelja od 20% i doprinos na strani osiguranika tuženika od 80%.
9. Prvostupanjski sud je stajališta da kako tužitelj predmetnom tužbom od tuženika zahtjeva naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, o postojanju i opsegu štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP, navodeći da je tako odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 5292/19 od 16.6.2020., Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., Rev 3660/18 od 12.1.2022. i Rev-1354/16 od 18.5.2021.).
9.1. Prvostupanjski sud ističe da članak 27. st. 1. ZOOP određuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da stavak 2. istog čl. ZOOP određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, da stavak 3. istog čl. ZOOP određuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Zaključuje da iz zakonskih odredbi naprijed citiranih proizlazi da obveza društva za osiguranje postoji samo u slučaju da je razmjerni iznos mirovine veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu pa utvrđujući i analizirajući svu dokumentaciju tužitelj priloženu spisu te pozivajući se na odluku Vrhovnog suda RH Rev.552/2022 od 17.5. 2022. te članak članku 27. ZOOP prema kojem obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu kao i utvrđenje da iz rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 17.4.1997. i od 18.4.1997. proizlazi da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje novčanu naknadu za tjelesno oštećenje i invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj ozljede na radu koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.
11.Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
13. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
14. Ovaj drugostupanjski sud također smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
15. Stav drugostupanjskog suda, kao i pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode i da je suprotno tvrdnjama tužitelja upravo na tužitelju teret dokaza da postoji stvarna šteta u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju razliku tužitelj koji ima financijsku službu koja je u mogućnosti da ju utvrdi, to prije i tijekom postupka nije dokazao.
16. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima postupka koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.
17. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 30. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
