Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-946/2022-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja SR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavku Milardoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika 1. AR, iz [adresa], S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Smiljanić, odvjetnici iz Rijeke, i tuženik 2. ČR, nasljednica iza pok. Marije Udovičić, zastupana po pun. Milomir Milanović, odvj. iz Rijeke, radi sporovi iz nasljeđivanja, nakon održane glavne rasprave 28. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika 1. i zamjenika punomoćnika tuženika 2., zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je pok. FR ( Antolovich) 30. studeni 2013. sačinio valjanu vlastoručnu oporuku koja je u međuvremenu uništena, izgubljena , sakrivena ili zametnuta, čiji izvornik u cijelosti odgovara priloženoj preslici u ostavinskom postupku, koja oporuka glasi:

„ Ja, FR oporučno ostavljam svoju imovinu koja se sastoji od nekretnine, stana 53m2, [adresa]. U [adresa], **.**.2013., FR. „“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku 1 parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku 2 parnični trošak u iznosu od .3.562,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se zahtjev tuženika 1 za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika 2 za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. ožujka 2017 navodi da je rješenjem ostavinskog suda od 27. siječanj 2017. upućen pokrenuti parnični postupak protiv tuženika 1 i prednice tuženice 2, radi utvrđenja postojanja vlastoručne oporuke FR, koja je uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, sadržaja pobliže opisano kao u točki I. izreke presude. Navodi da je u krvnom srodstvu sa FR, da je isti raspolagao svojom imovinom ( stanom u [adresa]), da je u posjedu preslike oporuke navedenog sadržaja, a izvornik da bi trebao imati tuženik 1, kojem je tužitelj isti poslao poštom preporučeno 13. veljače 2014. Vlastoručna oporuka da je valjana, jer je istu napisao i potpisao vlastoručno FR, uz naznaku mjesta i datuma sastava oporuke. Navodi da izvornik oporuke u cijelosti odgovara preslici koju prilaže uz tužbu, ali da ne zna je li izvornik uništen izgubljen zametnut ili skriven. Međutim, kako je oporuka postojala, da proizvodi pravni učinak , a izvornik da se nalazi kod tuženika AR, koji je isti uništio, izgubio , sakrio ili zametnuo. Tuženici 1 i 2 da su nedostojni za nasljeđivanje temeljem odredbe čl. 125 st.3 Zakona o nasljeđivanju ( Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) koja propisuje da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke: onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

2. Tuženik 2 u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, Ističe da tužitelj nikada nije dostavio u spis izvornik oporuke iako je na to pozvan rješenjem javnog bilježnika, odnosno iako je tijekom ostavinske rasprave tužitelj naveo da je voljan dostaviti javnom bilježniku oporuku prilikom dolaska na ostavinsku raspravu. Potom tužitelj ističe da je prvotuženik osoba koja navodno posjeduje oporuku i na drugačiji način nastoji ostvariti svoje namjere iako oporuka ne postoji i nikada nije napisana. Javnom bilježniku na raspravi 14 ožujka 2016 uručio je tužitelj presliku oporuke u kojoj se navodi ime oporučnog nasljednika SR, međutim uz tužbu se sada dostavlja preslika oporuke u kojoj je prostor ostavljen prazan bez oznake imena SR. Tužitelj je stoga tehnikom fotokopiranja o stvorio mogućnost krivotvorenja i naknadnog nadopisivanja imena oporučnog nasljednika. Razvidno je da ime SR napisano je znatno većim slovima od teksta koji je prethodno ispisan . Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3 . Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: rješenje posl br. O-.402/16-11 od 27. siječanj 2017. , preslika navodno vlastoručne oporuke FR od 20. studeni 2013., preslika potvrde o preporučenoj pošiljci od 13. veljače 2014., tekst rukopisa od 4. rujan 2006. i bilješka bez oznake datuma ( list spisa 7 do 11, 31- 33), osobna iskaznica, uvid u predmet posl.br. O-402/2016, O-1054/2000, saslušanje svjedoka tužitelja i tuženika 1 kao stranaka, kao i vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, usmeno pojašnjenje nalaza .

3. Tužitelj je odustao od saslušanja svjedoka CR i MR i TR, te stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Sud je odbio prijedlog tužitelja za donošenjem presude zbog ogluhe, i presude na temelju priznanja u odnosu na tuženika 1, jer je sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje takve presude propisane čl. 331 ZPP-a i 331b ZPP-a, budući da tuženik 1 nije do zaključenja glavne rasprave priznao tužbeni zahtjev, a i jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, pa je takav zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

5. Uvidom u presliku navodno vlastoručne oporuke FR od 20. studeni 2013. utvrđeno je da je tekst dostavljen u fotokopiji, na listu formata A4, ispisan crtama, pisan pisanim slovima , i to tekst : „Ja, FR oporučno ostavljam svoju imovinu koja se sastoji od nekretnine, stana 53m2, [adresa]. U [adresa], **.**.2013., FR. “

6. Iz preslike potvrde o preporučenoj pošiljci od 13. veljače 2014., razvidno je da je pošiljatelj tužitelj, a primatelj tuženik 1, predano u poštanskom uredu u Osijeku 13. veljače 2014.

7. Iz teksta rukopisa od 4. rujan 2006. i bilješka bez oznake datuma ( list spisa 10- 11,), razvidno je da nema naznake potpisnika bilješki, u kojima se spominju fotografije, kao i lijekovi, dostavljeno u preslici, sastavljeno na trgovačkom papiru, pisanim slovima.

8. Uvidom u presliku navodno vlastoručne oporuke FR od 20. studeni 2013. utvrđeno je da je tekst ovjeren kod javnog bilježnika 2. ožujka 2017. broj OV:1984/17, tekst dostavljen u fotokopiji, na listu formata A4, ispisan crtama, pisan pisanim slovima , i to tekst sadržaja : „Ja, FR oporučno ostavljam svoju imovinu koja se sastoji od nekretnine, stana 53m2, [adresa], …. U [adresa], **.**.2013., FR. “ Dakle, utvrđeno je da je tekst istovjetan sadržaju na listu spisa 7 , osim što se ne navodi tekst riječi „ SR“, odnosno, nema naznake niti imena niti prezimena oporučnog nasljednika.

9. Iz izjave od 6. prosinac 2017. utvrđeno je da se navodi kako tuženik 1 u cijelosti priznaje da je njegov brat FR vlastoručno napisao oporuku 20. studeni 2013. i da je to bila njegova posljednja volja , i koja je izjava je potpisana plavom kemijskom iznad imena i prezimena tuženika 1.

10. Iz dokumentacije na listu spisa 119-121, utvrđeno je da se radi o izvorniku teksta koji je dostavljen u preslici na listu spisa 31-33 ( tekst oporuke bez naznake imena i prezimena oporučnog nasljednika) , napisan na papiru formata A$, s crtovljem, arak papira, uz još i dodatno tekst druge oporuke u kojem se pored stana dodaje i raspolaganje bankovnim računima ( također bez oznake imena oporučnog nasljednika)

11. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da je ovaj stan na [adresa] a i dio pokretnima ostavljen njemu oporučno, budući da je on pazio na FR. Navodi da su FR i AR živjeli oboje u tom stanu na [adresa], svako u svojoj sobi, a da bi on dolazio povremeno kako su mu mogućnosti dopuštale, onda bi spavao u toj sobi Sa FR. Jedan dan kada su se ustali AR i FR, a bilo je negdje 9 ujutro, rekli su odn. FR da su se oni dogovorili i to FR je izjavio: "što je moje ja ću mu dati, a ti kako hoćeš". U tom stanu bili su tada AR, FR i on, nitko drugi, a bilo je to rekao bi 2013. odn., možda i ranije 2011., ne može reći točno zbog proteka vremena. Oni da su svi bili u kuhinji tamo gdje se jede, FR je počeo pisati, a on je točno vidio na tom stolu. On bi rekao da je on napisao: , ja, FR, oporučno ostavljam dio novca i nekretninu i onda je ispod ostavio prazno, a misli da je napisao i datum i mjesto. On je to osobno sve vidio jer su bili u istoj prostoriji, a sastavio je to na papiru A4 i to na crtice. On tada nije napisao ime osobe kojoj to ostavlja iako je njemu namigivao. AR je na to rekao da će kasnije to upisati kome ostavlja. On navodi da je FR sastavio dvije oporuke, na jednoj je napisao da ostavlja novčana sredstva, a na drugoj je napisao da ostavlja stan. Dakle, postoje dvije oporuke koje su pisane isti dan. Navodi da je dvije oporuke stavio u jednu kovertu i predao je tu kovertu njemu. On je potom otišao za Slavoniju te je otišao i kod javnog bilježnika da se preslikaju oporuke. On je oporuku gdje su novčana sredstva kopirao jednom i javni bilježnik mu je ovjerio pečatom, a ovu za stan je preslikao dva puta i to mu je također javni bilježnik ovjerio pečatom. On navodi da je tu kovertu i ono što je unutra otvorio u Slavoniji da vidi što se unutra nalazi, te bi po sjećanju mogao reći bez gledanja u papire da je FR napisao da sve to ostavlja ili sinovcu ili rođaku, ne zna točno koji naziv, ali tako nešto. Njega je AR dok je bio u Slavoniji nazvao, sav uplašenog glasa i rekao da vrati kovertu te je on vjerojatno znao šta se nalazi u toj koverti. Na upit suca zašto je AR bio uplašen, da mu nije jasno, ali da se vjerojatno s nekim konzultirao te je on tu kovertu s oporukama, i to sa dva preklopljena arka papira poslao i naslovio misli na FR, a možda i AR, nije siguran, ali poslao je u Rijeku, možda čak i na AR. Nije sa AR poslije pričao o toj oporuci iako je on njemu govorio da je taj stan i njegov, a ne samo tužiteljev. On je pitao gdje je ta oporuka i to nakon par mjeseci kad je došao da je ne može naći, da ju je izgubio. Na upit suca je li AR potpisao kakvu izjavu da postoji postojanje oporuke, tužitelj odgovara da jest, da je točno da je on to potpisao. Na upit suca da opiše kako je teklo to potpisivanje izjave, kada, gdje i na koji način, odgovara tužitelj da bi on to sve naučio na pamet da je znao, te da se on doista ne može izjasniti. Na upit suca tko je sastavio izjavu i da li je pisana rukom ili natipkana, odgovara da je natipkana, da ju je sastavio javni bilježnik, misli A, da je on osobno tu izjavu nosio na stan u [adresa] i rekao je AR da potpiše jer jedino je on svjedok te oporuke i on jedini zna što se desilo te ju je AR i potpisao pred njim isto u toj kuhinji, a ne zna je li to vidio FR jer je on tada već bio teško pokretan. Tužitelj predočava sucu kovertu za koju navodi da je u istoj poslao ta dva arka papira presavijena i adresirao na AR, s time da sudac utvrđuje da se radi o preslici na listu spisa 9, originala koji sada predočava tužitelj sudu. Utvrđuje se da tužitelj predaje u spis dokumentaciju za koju navodi da je istu u kuverti ta dva arka papira presavijena poslao u Rijeku Eliu, te se ista ulaže u spis te navodi da je ovo našao u stanu za života FR. Na upit suca da tužitelj pojasni činjenicu da se u predanom materijalu ne navodi kome se imovina ostavlja, a niti se navodi: "sinovcu, rođaku" tužitelj odgovara da je on mislio da je FR to napisao sinovcu ili rođaku. Na upit suca odakle ovaj papir na kome je pisan sadržaj, odgovara da je FR istrgnuo iz sredine jedne bilježnice. Također, tužitelj navodi i pokazuje sudu i kemijsku sa kojom je FR pisao navedeno, a koju je također našao u stanu. Kada se tužitelju predočava dokumentacija na listu spisa 7 da tužitelj pojasni od kada je i kako je došao u posjed iste i kako objašnjava da se navodi na tom ime: SR, tužitelj navodi da je on to poparao na pola, a da je to pred njim potpisao FR sa tom istom kemijskom. Na upit suca da tužitelj pojasni odakle i kako je tužitelj u posjedu preslike koja je na listu spisa 7, odgovara da je FR to napisao na štoku od vrata, da je AR bio vani i to nije vidio, i to isto u stanu pa da je tužitelj to kopirao, odn. navodi kako je ono što je prvo preslikao potpisao FR. Navodi tužitelj da kada su on i FR ostali sami da je on rekao FR ne važi ti to jer nisi napisao kome ostavljaš pa je onda FR to nadopisao i to na presliku koju je prethodno preslikao tužitelj. Na upit suca da tužitelj ponovno objasni kronologiju potpisivanja, tužitelj odg. da je on ostao u Rijeci još 15 dana i tada je napravio presliku i odnio je FR da potpiše te mu je i rekao da neka ne reče AR, a FR je na tome inzistirao da se napiše ime . Na pitanje pun. 1-tuženika što je tužitelj nosio u Slavoniju, odgovara upravo ono što je sada predao sucu na raspravi, ova dva papira, dok da papir koji je u preslici na spisu lista 7, odn. ispravlja se i navodi da je i to gdje piše SR nosio u Slavoniji, i to u preslici jer u originalu nema njegovog imena. Na pitanje pun. 2-tuženika kada je nosio na ovjeru javnom bilježniku dokumentaciju koja je u preslici na listu spisa 31-32, odgovara da je to nosio, možda 5 do 10 dana od tog potpisivanja i sastavljanja. Na daljnji upit pun. 2-tuženika odgovara da u mjestu svoga prebivališta živi sa suprugom i sinom te da ima domaćinstvo i poljoprivredu. Navodi da je on počeo dolaziti kod FR od 2010. i to 2-3 puta godišnje, češće zimi te bi ostajao i po mjesec dana.

12. U svom iskazu tuženik 1 kao stranka, navodi da on tužitelja nije nikada vidio prije, a da se on samo pojavio jednom 2015. s time da je FR bio alkoholičar, te je jedan dan samo došao tužitelj i tražio da mu napiše svoju ostavinu. Želi reći da je prvo tražio da mu FR da 5.000,00 kn za kupnju zemljišta u Slavoniji, a potom da mu je netko bolestan u [adresa] Č a onda također sebi novce. Isto tako on je tražio da FR napiše oporuku, to je inicijativa tužitelja i on je diktirao sadržaj te oporuke, on je samo pisao. To je bilo sve u kuhinji na adresi [adresa], a bili su nazočni FR, tužitelj i on. Ne zna koji je sadržaj te oporuke, ali tužitelj je tražio da mu on ostavi sve, i FR je napisao tekst, ali je ostavio prazno na mjestu kome ostavlja, to nije htio potpisati. Njemu je kad su išli spavati tužitelj rekao da mu je ostavio malo. On smatra da taj stan pripada na 4 dijela, dakle i njemu. Ovo napisano SR je krivotvoreno to je falsifikat i smatra da se mora vještačiti. Kada se tuženiku predočava izjava na listu spisa 33 navodi da on nikada nije ništa potpisivao nikakve izjave da on priznaje oporuku, da ovo nije njegov potpis, da on to vidi prvi puta. Navodi da ne zna gdje se nalazi sada ta oporuka navodna, vjerojatno kod tužitelja. Navodi da tužitelj ima neku srbadiju nekog suca u Slavoniji koji je vjerojatno to potpisao SR instruirao ga neki sudac u mirovini. Na upit suca što 1-tuženik misli kada kaže da je tužitelj prisilio FR da potpiše oporuku odgovara da je to bila inicijativa od FR da ga je tužitelj nagovorio ali da nije napisao kome. Na upit pun. tužitelja kada je 1-tuženik naveo da su bili prisutni još neke osobe sa tužiteljem da pojasni tko i kada i jesu bili nazočni potpisivanju oporuke, 1-tuženik odg. da su bila djeca tužitelja F i C, a da on se ne sjeća da bi oni bili nazočni pisanju oporuke, misli da su ga samo dovezli tužitelja, ali da se ne sjeća. Na daljnji upit pun. tužitelja tko je bio nazočan i gdje prilikom pisanja oporuke odg. 1-tuženik da su bili nazočni u kuhinji te na upit je li on nešto sugerirao oporučitelju odg. da je on rekao da je stan njegov i Lorenin ali da je samo stajao. Misli da je to bilo 2015. Navodi da je prvi puta u životu vidio tužitelja tada 2015., nikada prije toga, a da su neki daljnji rod. Njegov otac M imao je brata T i sestru SRF. A ne zna je li ona ujedno i baka od tužitelja. Na upit pun. 1-tuženika je li ikada dobio oporuku poštom odgovara da nije nikada. Kada se 1-tuženiku predočava dokumentacija na listu spisa 119-121 navodi da to ništa nije pisao FR.

13. Odredbom čl. 41. ZN-a propisano je da oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti ali bez njegova znanja proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u Zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.

14. Odredbom čl. 30 st. 1 ZN-a propisano je da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.

15. Iz iskaza tužitelja kao stranke, i iskaza tuženika 1, koji su u tom dijelu suglasni, ovaj sud utvrđuje da je sada pok. FR u stanu na adresi [adresa], u kuhinji, 20. studenom 2013. u prisustvu tužitelja i tuženika 1, sastavio tekst koji se nalazi na listu spisa 119-121, u kojem raspolaže svojom imovinom ( tekst napisan na dva arka papira), ali u kojem nije naznačio oporučnog nasljednika, kako je to i razvidno iz sadržaja navedene dokumentacije na listu spisa 119-121.

16. Dakle, ovaj sud može prihvatiti kako je kako je FR doista pristupio sastavu oporuke sadržaja kao na listu 119-121, ali u kojem nikada nije naznačio oporučnog nasljednika, pa dakle, ne može se uopće raditi o oporuci koja bi udovoljavala zakonskoj odredbi čl. 30 st. ZN-a, vlastoručna oporuka.

17. Iskaz tužitelja koji pokušava uvjeriti sud da je oporučitelj ipak naknadno , dopunio oporuku, i nadopisao kome točno ostavlja svoju imovinu, ovaj sud ne prihvaća , budući nije uvjerljiv niti logičan, pa je time i nevjerodostojan. Iskaz tužitelja proturječan je sam sebi, ali i dokumentaciji koja prileži spisu. Tužitelj se tako nije mogao jasno izjasniti kada je navodno oporučitelj nadopisao kome ostavlja svoju imovinu, unatoč zahtjevu suda da kronološki pojasni slijed događaja, potom, na upit u korist koje osobe je oporučitelj raspolagao imovinom, navodi da je napisao da imovinu ostavlja:“ rođaku, sinovcu“, potom navodi da je FR tekst riječi SR nadopisao na presliku izvornog teksta oporuke ( koju je tužitelj prethodno preslikao i ovjerio kod javnog bilježnika), a što sve čini iskaz tužitelja konfuznim, proturječnim i nelogičnim u odnosu na slijed i kronologiju sastava i potpisivanja teksta oporuke od strane oporučitelja.

18. Kada tužitelj pokušava uvjeriti sud u postojanje pisane vlastoručne oporuke FR, kojom je raspolagao imovinom u korist tužitelja, osobitu sumnju u takav navod dovodi i dokumentacija koju u spis dostavlja sam tužitelj ( na listu spisa 119-121), a iz koje je razvidno da je sadržaj navodne oporuke dostavljen u spis bez naznake osobe oporučnog nasljednika. Ne može se dakle niti raditi o tome da bi tužitelj dokazao postojanje ikakve oporuke, jer sadržaj koji dostavlja u spis, upućuje sud na zaključak o suprotnom, a to je da takva vlastoručna oporuka nikada nije sastavljena, jer niti nema naznake oporučnog nasljednika.

19. U odnosu pak na činjenicu, je li tekst sastavljen na arku A4, papira, na listu spisa 119-121, u originalu, bez naznake kome oporučitelj ostavlja imovinu ( sadržaj nije popunjen) pisan rukom FR, odnosno, je li preslikani tekst navodne oporuke, na listu spisa 7, na kojem je ispod teksta oporuke nadopisan tekst riječi „Ljubinku “ pisan rukom FR, sud je izveo dokaz grafološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, usmeno pojašnjenje nalaza.

20. U nalazu i mišljenju vještak za rukopise i dokumente IR dipl. inž. navodi da je vještačenjem sporne oporuke trebalo utvrditi je li njezin sadržaj i potpis pisan rukom FR, odnosno je li ime SR na fotokopiji, također pisano rukom FR

21. Vještak analizira sporni materijal , dvije oporuke ispisane rukom plavog crta kemijskom olovkom na arcima papira s crtovljem izvornici na listu spisa 119, i to oporuka sadržaja „ Ja FR Oporučno Ostavljam svoju imovinu Koja se sastoji od nekretnina Stana 53 m2 [adresa], u [adresa], 20.11. 2013.“, i oporuka sadržaja . Ja FR Oporučno ostavljam svoju imovinu Koja se sastoji od nekretni... Stana 53 m2 [adresa], Svoj dio bankovni računi računu Kunski Devizni , 20.11. 2013.. Također, na listu spisa 7, oporuka istovjetna sadržaju gornje oporuke:, Ja FR Oporučno Ostavljam svoju imovinu Koja se sastoji od nekretnina Stana 53 m2 [adresa], u [adresa], 20.11. 2013.“, s dodanim imenom „ SR“ . Kao nesporni materijal analizirani s potpisi FR na obrascima osobne iskaznice, zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice, potpisnom kartonu

22. Vještačenje je izvršeno metodom ispitivanja i usporedbe rukopisa i potpisa koje se temelji na proučavanju općih i posebnih rukopisnih karakteristika i potpisa, proučavanjem detalja korištenjem mikroskopa te usporedbi utvrđenih elemenata rukopisa i potpisa u spornom odnosu na nesporni materijal. Sporni rukopisi i potpisi pisani su krupnijom i razvučenom formom, kombinacijom velikih i malih slova. Pripadaju grupi rukopisa srednjeg stupnja ispisanosti , neujednačene dinamike i ritma pisanja.. Sporni potpisi pisani su kao puni rukopisni navodi

23. Mišljenje je vještaka

1. da sporni rukopisi kojima su ispisani sadržaji izvornika oporuka FR na listu spisa 119, pisani su rukom iste osobe.

2. oporuka na listu spisa 7 nastala je u potpunosti kopiranjem oporuke na listu spisa 119, te naknadnim dopisivanjem i dodavanjem sadržaja „ SR“ i ponovnim postupkom fotokopiranja u postojeće pismeno na listu spisa 7 3. Nema temelja za identifikaciju skriptora spornog rukopisa kojim su pisani sadržaji oporuka na listu spisa 119, kao niti dopisanog navoda SR, na listu spisa 7 prema nalazu vještaka.

4. UR je skriptor spornih potpisa na izvornicima oporuka na listu spisa 119

24. Pun tužitelja istaknuo je primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, i osporava nalaz i mišljenje vještaka u onom dijelu u kojem vještak ne može izvršiti nespornu identifikaciju rukopisa i potpisa, a posebno skriptora spornog rukopisa iz točke 3., te nadalje kako se dalje u nalazu i mišljenu, te čitav nalaz i mišljenje vještaka u bitnom ostavlja puno upitnika, spornog i nerazjašnjenog, te zbog navedenog punomoćnik tužitelja predlaže usmeno pojašnjenje nalaza .

25. U pisanom očitovanju na primjedbe tužitelja vještak ističe kako je dostavljeni materijal analiziran u skladu s pravilima struke, a da za analizu rukopisa nije dostavljen materijal-nesporni rukopis FR , pa provedba analize u tom dijelu nije bila moguća ni za sporne sadržaje oporuka ni za tekst SR . Za to da je potrebno dostaviti nesporni rukopis FR iz istog ili približnog nastanka pisanog malim pisanim slovima u izvornom obliku.

26. U usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja, IR, dipl.inž, u cijelosti ustraje kod nalaza i mišljenja od 28. kolovoza 2025., kao i pisanog očitovanja od 20. listopada 2025. na primjedbe pun. tužitelja, te je spremna odgovoriti na sva pitanja stranaka. Na upit pun. tužitelja da vještak pojasni kada u nalazu navodi da nema dovoljno nespornog rukopisa za usporedbu navoda SR a iako ima rukopis iznad može reći da se prema pravilu ove struke može uspoređivati istovrsni sadržaj a ovdje prvenstveno navod SR koji je nedvojbeno nadopisan a za koji bi trebala raspolagati nespornim rukopisom FR koji je nedvojbenog porijekla i pisan malim pisanim slovima a posebno da isti sadrži u svom tekstu veliko pisano slovo LJ. Dakle slovo LJ nije moguće uspoređivati sa drugim velikim pisanim slovima u oporuci kao što su a, s, j, o i drugo, a i nespornog rukopisa nije ni imala na raspolaganju. Znači na prikazani sadržaj koji tužitelj prezentira vještaku i to u preslici, može li i je li bi taj materijal bio dostatan za analizu je li naznaka riječi SR pisana od strane oporučitelja, pun. tuženika prigovara da se navedeno predočava vještaku budući da se radi o dokumentaciji koja nije priložena u spis do zaključenja pripremnog ročišta. Može reći da naravno ne može uspoređivati u sudnici ovaj rukopis ali isti je u fotokopiji relativno lošoj i ovako vizuelno su vidljive razlike obzirom na sporost poteza koji je pisan ovaj sadržaj no isto može navesti kao konstataciju, jer svakako ne zna je li ovaj rukopis pisan rukom FR jer njegovog nespornog rukopisa nema. Ovo što je utvrdila sporost vizualno u predočenom rukopisu u odnosu na ovaj sporni navod SR ne mora imati posebni značaj. Pun. 1-tuženika ističe da osporava da bi se tekst predočen u preslici danas vještaku uopće bio pisan rukopisom FR te se protivi da se uopće koristi u predmetnom postupku. Na upit pun. 2- tuženika je li za analizu dostatno usporedba sa slovom L ukoliko je to bitno za slovo LJ, odg. da je slovo LJ zasebno slovo u kojem se proučava međusobni odnos oba grafema dakle i L i LJ, osim toga i samo jedno slovo L nije dostatno.

27. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Željke Tkalec dipl.inž. iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, kao i pismeno i usmeno pojašnjenje nalaza tog vještaka kao objektivno i stručno, budući je za mišljenje iznijela dostane i logične razloge, kao i otklonila istaknute primjedbe tužitelja u cijelosti.

28. Nalaz i mišljenje vještaka Željke Tkalec sud je prihvatio jer je vještak jasno navela na koji je način vršila analizu spornog i nespornog materijala, ispitivanjem i usporedbom rukopisa , te iznosi mišljenje koje ovaj sud u potpunosti prihvaća.

29. Kada se uzme u obzir mišljenje vještaka Tkalec da je oporuka na listu spisa 7 nastala u potpunosti kopiranjem izvornika oporuke na listu spisa 119, te naknadnim dopisivanjem i dodavanjem sadržaja „ SR“ i potom ponovnim postupkom fotokopiranja , dakle da je na takav način nastalo postojeće pismeno na listu spisa 7 , a cijeneći i iskaz samog tužitelja kao stranke, koji potvrđuje da je tekst sadržaja oporuka na listu spisa 119, FR napisao vlastoručno, ali ostavio prazan tekst ispod, ocjena je ovog suda da je oporuka na listu spisa 7 sastavljena protivno odredbi čl. 30 ZN-a.

30. Naime, osnovna je pretpostavka valjanosti pisane vlastoručne oporuke da je pisana rukom oporučitelja, i to kako tekst, tako i potpis oporučitelja, pa se nikako ne može smatrati valjanom i zakonitom oporuka koja je predočena ovome sudu na listu spisa 7 odnosno 31-33 kao navodna oporuka FR, jer je u postupku utvrđeno da je navedeno pismeno nastalo postupkom fotokopiranja izvornika oporuke, i nadopisivanjem teksta „ SR“, i kao takva ne može predstavljati valjanu oporuku sastavljenu sukladno odredbi čl, 30 Zakona o nasljeđivanju.

31. Iskaz tužitelja kao stranke, kada opisuje dinamiku i način nastanka navodnog sadržaja oporuke, nelogičan je, nerazumljiv i kontradiktoran, te iskaz tužitelja da bi FR vlastoručno sastavio oporuku na listu spisa 7 ovaj sud ne prihvaća.

32. Iskazi tužitelja i tuženika 1 u odnosu na mjesto i način nastanka sadržaja oporuka na listu spisa 119, suglasni su u odnosu na navode da je FR sastavio tekst ( kao na listu 119), u kuhinji, na adresi u [adresa], u nazočnosti tužitelja i tuženika 1. Opisane iskaze stranaka ovaj sud prihvaća jer su suglasni u tom dijelu, ali i nalazu vještaka , kada daje mišljenje kako je tekst na listu spisa 119 pisan rukom iste osobe. Dakle, doista jest za zaključiti da je opisani sadržaj moguće i sastavio FR, u kuhinji u predmetnom stanu, u prisustvu ovdje stranaka u sporu.

33. Međutim, nije sporno da u sadržaju navedenog teksta nema naznake kome ostavitelj oporučno ostavlja navedenu imovinu u svome vlasništvu, jer je tekst ispod oporuka potpuno prazan. Stoga se niti ne može raditi o valjano sastavljenoj oporuci, jer nedostaje ime osoba u čiju korist se vrši raspolaganje imovinom, pa je u potpunosti irelevantno je li istu ili nije sastavio FR, jer kao takve ne mogu imati nikakvu valjanost u smislu odredbe čl 30 ZN-a.

34. U odnosu pak na sadržaj pismena na listu spisa 7, koji je kako je to utvrđeno u postupku, nastao procesom fotokopiranja, ne radi se o oporuci koja bi bila pravno valjana, te ovaj sud zahtjev tužitelja odbija neosnovanim u potpunosti.

35. Niti tužitelj kao stranka u svom iskazu ne navodi valjano i logično objašnjenje vezano uz tekst sadržaja na listu spisa 7, o tome kako je nastao, osim što tvrdi da je tužitelj izvršio presliku teksta koji je priložio u izvorniku na listu 119. Pri tome je tužitelj neuvjerljiv, nelogičan i nerazumljiv kada objašnjava zbog čega je presliku izvršio i kada, a niti kada je to točno FR raspolagao svojom imovinom upravo u korist tužitelja, i kada je osobno napisao na izvorniku tekst riječi : SR.“

36. Upravo suprotno, tužitelj tvrdi da je oporučitelj ispod oporuke nadopisao tekst riječi : „ ili sinovcu ili rođaku“, a što je pak u suprotnosti sa tekstom u preslici na listu spisa 7, na kojem se navodi tekst riječi „ SR“, pa potom iskazuje da je FR tekst riječi „ SR“ napisao na fotokopiji koju mu je tužitelj dao na potpis, a što sve zapravo potvrđuje da se ne radi o vlastoručno napisanoj i potpisanoj oporuci oporučitelja , već o dokumentu nastalom fotokopiranjem, kako to i u svom mišljenju potvrđuje stalni sudski vještak.

37. Osobito tužitelj nije dokazao u postupku da bi tekst riječi SR, bio pisan rukom oporučitelja FR, a teret kojih činjenica leži na tužitelju. Naknadnu dokumentaciju koju je na ročištu dostavio tužitelj sud nije uzeo u obzir, jer je ista dostavljena nakon zaključenja pripremnog ročišta, a i jer su tuženici 1 i 2 izričito osporili da bi se radilo o rukopisu FR.

38. U odnosu na sadržaj potvrde, kojom tuženik 1 navodno potvrđuje da se radi o tekstu oporuke sastavljenom od FR, valja istaknuti da je tuženik 1 u svom iskazu pred sudom izričito osporio da se radi o oporuci FR, i da bi ikada priznao da se radi o valjanoj oporuci.

39. Kako tuženik 1 osporava tekst i sadržaj oporuke tijekom cijelog postupka, sud ne prihvaća da bi ikada priznao da je oporuka na listu 7 važeća i pravno valjana, a osobito to nije učinio tijekom predmetnog sudskog postupka.

40. Konačno, tužitelj nije dokazao niti da bi tuženik 1 uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, jer nije dokazao da bi valjano sastavljenu vlastoručnu oporuku FR od 20. studeni 2013. kojom je oporučitelj navodno raspolagao u korist tužitelja, ikada imao posjedu ( osim teksta na listu spisa 119-121, u kojem nema naznake oporučnog nasljednika), pa niti da bi valjanu vlastoručnu oporuku poslao poštom tuženiku 1, i koji bi istu uništio ili sakrio, pa nisu ispunjene pretpostavke za udovoljenje zahtjevu tužitelja.

41. Preslika preporučene pošiljke, ukoliko i jest upućena tuženiku 1, kako to tvrdi tužitelj, nije ujedno i dokaz postojanja vlastoručne oporuke, osobito ne sadržaja kako to tvrdi tužitelj, pa stoga zahtjev tužitelja ovaj sud odbija neosnovanim u cijelosti.

42. Stoga je zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

43. Tuženiku 1 je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), i to trošak sastava podnesak od 20. listopada 2021 , 26. ožujak 2025 i 21. studeni 2025. u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 18. svibanj 2023 u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife), sve uvećano za pdv 25% (1.062,50 eura), odnosno parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

44. S preostalim dijelom zahtjeva za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu kao previsoko postavljen zahtjev tuženika 1 za nadoknadu parničnog troška odbijen. Stoga je valjalo presuditi kao u točki IV. izreke presude.

45. Tuženiku 2 je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura ( Tbr. 8. točka 1 Tarife ) trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 6. srpanj 2018 u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. t. 5. Tarife), trošak pristupa na ročište od 18. svibanj 2023 u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife) , sve uvećano za pdv 25% (712,50 eura), odnosno parnični trošak u iznosu od 3.562,50 eura Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

46. S preostalim dijelom zahtjeva za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu kao previsoko postavljen zahtjev tuženika 2 za nadoknadu parničnog troška odbijen. Stoga je valjalo presuditi kao u točki V. izreke presude.

U Rijeci 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika 1

- pun. tuženika 2