- 1 -              Rev 264/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 264/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz R., OIB …, zastupanog po punomoćnici dr. sc. A. H., odvjetnici u R., protiv tuženika L. R. d.d., R., OIB …, zastupanog po punomoćnicima M. M. i B. M., odvjetnicima u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1032/2018-4 od 28. svibnja 2020., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-141/2017-14 od 1. lipnja 2018., na sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1032/2018-4 od 28. svibnja 2020. preinačeno je rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-141/2017-14 od 1. lipnja 2018. u točki I. izreke na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn kao neosnovan.

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3388/2021-2 od 7. rujna 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1032/2018-4 od 28. svibnja 2020. zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

              „1. Može li se derogirati primjena odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog načela razmjernosti u situaciji kada se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva zbog zakonodavne intervencije (u ovom slučaju Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina, Narodne novine br. 130/17)?

 

              2. Ako se može, treba li u tom slučaju sud uzeti u obzir interese i pravnu poziciju tuženika?“

 

3. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio usvojiti reviziju i preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema čl. 391. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje ZPP) u povodu revizije iz čl. 400. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

7. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv tuženika kao bivšeg poslodavca radi isplate 22.837,32 kn na ime ukupnih mjesečnih iznosa dokupljene mirovine za period od 15. lipnja 2014. do 15. svibnja 2017. uz zatezne kamate i radi isplate daljnjih mjesečnih iznosa od 15. lipnja 2017. pa nadalje, sve nakon što je te iznose tužitelju prestalo plaćati društvo R. m. s. Naime, sporazumom o prestanku ugovora o radu od 31. svibnja 2011. tužitelj se suglasio da tuženik, njegov bivši poslodavac, uplati odgovarajući iznos društvu R. m. s. d.d. na ime dokupa mirovine, koja će se potom isplaćivati tužitelju kao razlika između iznosa ostvarene prijevremene starosne mirovine tužitelja i starosne mirovine koju bi ostvario da je nastavio raditi do 65 godine života. Nakon četiri godine plaćanja mjesečnog iznosa od 607,81 kn, uz daljnja usklađenja, društvo R. m. s. d.d. od lipnja 2014. prestalo je s isplatama. Tijekom pokrenutog postupka stupio je na snagu Zakon o nastavku isplate dokupljenih mirovina ("Narodne novine", broj 130/17 - dalje: ZNIDM), a tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva, obrazlažući takvo postupanje pozivom na čl. 6. ZNIDM, koji je ostvarivanje isplate dokupljene mirovine od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje vezivao, između ostalog, uz odricanje od tužbenog zahtjeva u već pokrenutim postupcima. Nastavno na takvo tužiteljevo raspolaganje zahtjevom, donesena je presuda na temelju odricanja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P4-141/2017-12 od 20. ožujka 2018., kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a potom i prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju pod točkom I. izreke naloženo platiti tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.375,00 kn. Preinačujući prvostupanjsko rješenje, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazlaže da treba voditi računa o ustavnopravnom načelu razmjernosti i da bi obveza naknade troškova za tužitelja predstavljalo nerazmjeran teret, jer je država zakonodavnom intervencijom udovoljenje tužbenom zahtjevu uvjetovala upravo odricanjem od tužbenog zahtjeva.

 

8. Prilikom ocjenjivanja osnovanosti revizije i davanja odgovora na postavljena pitanja potrebno je uzeti u obzir sljedeće odredbe ZNIDM:

 

              Čl. 1. ZNIDM

              "Ovim Zakonom Republika Hrvatska preuzima isplatu dokupljenih mirovina ostvarenih do 31. svibnja 2014. koje je korisnicima dokupljene mirovine isplaćivalo trgovačko društvo »R. m. s. d.d.« na temelju ugovora o dokupu mirovine zaključenih s poslodavcima sa sjedištem u Republici Hrvatskoj."

 

              Čl. 2. st. 1. i 3. ZNIDM

              "(1) Iznimno od odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, isplatu dokupljenih mirovina iz članka 1. ovoga Zakona obavljat će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) na temelju evidencije trgovačkog društva iz članka 1. ovoga Zakona o isplati tih mirovina, evidencije Ministarstva financija ‒ Porezne uprave i poslodavaca s kojima su sklopljeni ugovori o dokupu mirovine.

              (3) Zavod će isplaćivati dokupljene mirovine na temelju rješenja koje će Zavod donijeti po službenoj dužnosti, u kojima će na temelju podataka iz stavka 1. ovoga članka utvrditi iznos mjesečne dokupljene mirovine te ukupni iznos dospjelih, a neisplaćenih dokupljenih mirovina u vrijeme preuzimanja isplate."

 

              Čl. 6. st. 1. do 3. ZNIDM

              "(1) Korisnici i nasljednici korisnika dokupljene mirovine, koji su podnijeli tužbu i vode spor pred sudom radi ostvarivanja potraživanja iz ugovora o dokupu mirovine ili su već pravomoćno ostvarili svoje potraživanje pred sudom, ne mogu ostvariti isplatu dokupljene mirovine prema ovom Zakonu.

              (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, korisnici i nasljednici korisnika dokupljene mirovine koji se odreknu tužbenog zahtjeva odnosno izvršenja pravomoćne sudske odluke u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona mogu ostvariti isplatu dokupljene mirovine uz predočenje pravomoćne sudske odluke o okončanju toga postupka odricanjem od tužbenog zahtjeva odnosno ovjerene izjave o odustanku od naplate potraživanja s osnove sudske odluke, o čemu su dužni obavijestiti Zavod.

              (3) Korisnici dokupljene mirovine koji se odreknu tužbenog zahtjeva i daju ovjerenu izjavu da neće podnositi tužbu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona mogu ostvariti isplatu dokupljene mirovine uz predočenje ovjerene izjave."

 

9. Nadalje, ovaj je sud uzeo u obzir i obrazloženje prijedloga ZNIDM, na koje je upućivano u postupku pred nižestupanjskim sudovima i u kojem se, u bitnome, navodi da je institut dokupa mirovine pravno reguliran tek krajem 2013. Zakonom o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine ("Narodne novine", broj 153/13 - dalje: ZDO), da je društvo R. već prije toga dulje vrijeme bilo u financijskim teškoćama te je 3.860 korisnika u lipnju 2014. ostalo bez redovite isplate dokupljenih mirovina, nakon čega su započeli iscrpljujuće postupke zbog neisplaćenih dokupljenih mirovina, s realnim ishodom u njihovu korist, protiv poslodavaca u kojima većinom udjele ima Republika Hrvatske. S obzirom da bi isplata potraživanih iznosa, zajedno sa sudskim troškovima, mogla premašiti sredstva potrebna za provedbu zakona i s obzirom da je Republika Hrvatska preko svojih tijela poticala na primjenu instituta dokupa mirovine, za nju je nastala obveza da predloženim zakonom zaštiti dosadašnje korisnike te im osigura primanje dokupljenih mirovina.

 

10. Uz navedeno, potrebno je uputiti i na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda ESLJP-a od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13) i Derbuc protiv Hrvatske i Svečak i drugi protiv Hrvatske (odluka od 15. ožujka 2022., zahtjevi br. 53977/14 i 41902/15). U tim presudama se, između ostalog iznosi stajalište da troškovi parničnog postupka iznimno mogu otvoriti pitanje povrede konvencijskih prava i kada je stranka bila potpuno neuspješna s osnovom tužbenog zahtjeva, nakon čega je Europski sud za ljudska prava proveo i ocjenu razmjernosti nametanja obveze plaćanja troškova stranci koja nije uspjela u postupku.

 

11. Polazeći od izloženog, valja zaključiti da primjena čl. 154. st. 1. ZPP i načela "gubitnik plaća" u određenim, iznimnim okolnostima, može dovesti do nedopuštenog miješanja u ustavna i konvencijska prava, odnosno miješanja u pravo na pristup sudu kao sastavnom elementu prava na pošteno suđenje i jamstvo prava vlasništva. Stoga, nije uvijek automatski isključena mogućnost da se tuženiku ne priznaju troškovi postupka, iako je tužbeni zahtjev odbijen nakon tužiteljevog odricanja, u situaciji kada bi obvezivanje tužitelja na naknadu troškova dovelo do prekomjernog tereta za tužitelja i posljedične povrede konvencijskih prava. Za ocjenu opravdanosti odbijanja naknade troškova, s obzirom da ovdje nije sporno pitanje zakonitosti i legitimnosti cilja navedene zakonske odredbe te naknade troškova koja bi bila utemeljena na takvoj odredbi, relevantno je pitanje razmjernosti koje podrazumijeva vrednovanje više elemenata, primjerice razumnosti pokretanja postupka i razloga odricanja od tužbenog zahtjeva, tegobnosti troškova i značaju predmeta spora za pojedinog tužitelja. Istodobno, nema zapreke da se kod odvagivanja uzme u obzir predmetna naknadna zakonodavna intervencija, kao i pravni interesi i pozicija tuženika.

 

12. U konkretnom slučaju, ne čini se da je podizanje tužbe bilo nerazumno i lišeno sadržaja, čemu u prilog govore i navodi iz obrazloženja prijedloga zakona o potencijalnom uspjehu korisnika dokupljene mirovine u pokrenutim postupcima. Presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1978/14 od 31. ožujka 2016., na koju se poziva tuženik, nije bila pravomoćna u vrijeme pokretanja ovog postupka, a niti je tužitelj u tom drugom predmetu imao interes ustrajati u daljnjem osporavanju presude prvostupanjskog suda nakon donošenja ZNIDM. Nadalje, ne može se ocijeniti nerazumnim ni postupanje tužitelja u pogledu odricanja tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to, prema čl. 6. st. 2. i 3. ZNIDM, bila pretpostavka za ostvarivanje prava na isplatu dokupljenih iznosa mirovine od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u smislu čl. 2. st. 1. i 3. ZNIDM. Iako se iznos troškova koji bi tužitelj bio obvezan platiti tuženiku naizgled ne čini posebno visokim (4.375,00 kn, odnosno oko 580,00 eura), potrebno je uzeti u obzir da je navedeni iznos u relevantno vrijeme predstavljao otprilike sedam mjesečnih iznosa dokupljene mirovine i da se radi o značajnom pitanju za egzistenciju tužitelja koji je u prethodnom duljem periodu ostao bez navedenog dijela redovnog mirovinskog prihoda. Navedeno u dostatnoj mjeri ukazuje da bi obveza naknade troškova tuženiku, nakon što se u skladu sa zakonskim odredbama odrekao tužbenog zahtjeva, za tužitelja bila tegobna.

 

13. S druge strane, u odnosu na pravnu poziciju i interese tuženika, ne proizlazi da bi tuženik konkretno i argumentirano osporavao svoju povezanost s poticajnim mjerama Republike Hrvatske za korištenje instituta dokupljene mirovine dok iste nisu bile u cijelosti pravno regulirane. Osim općenitog pozivanja na pravnu sigurnost i legitimna očekivanja u svezi primjene čl. 154. st. 1. ZPP, tuženik nije naveo zbog čega bi odbijanje zahtjeva za naknadu troškova postupka, u naprijed izloženom kontekstu, za njega bilo tegobno ili posebno nepravedno. S obzirom na citiranu praksu ESLJP, valja otkloniti navode tuženika o narušavanju pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja u situaciji kada postoje doista opravdani razlozi za odstupanje od načela "gubitnik plaća" (u konkretnom slučaju, naknadna zakonodavna intervencija, koja uvjetuje dokup mirovine odricanjem tužitelja od tužbenog zahtjeva u već započetim postupcima pred sudom).

 

14. Uvažavajući izloženo, valja zaključiti da je tužitelj pokrenuo postupak u situaciji višegodišnjeg izostanka dijela mirovinskog primanja (dokupljene mirovine), a razumno se odrekao tužbenog zahtjeva potaknut zakonodavnom promjenom kako bi to primanje ostvario od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, pa bi mu, kao korisniku mirovine, nalaganje plaćanja parničnih troškova u visini od skoro sedam mjesečnih primanja dokupljene mirovine predstavljalo pretjerani teret, dok na drugoj strani nije učinjen izvjesnim nastanak tegobnog ili posebno nepravednog tereta za tuženika koji je bivši poslodavac tužitelja. Stoga, ovaj sud prihvaća stajalište drugostupanjskog suda da bi obveza naknade troškova tuženiku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP za tužitelja predstavljalo nerazmjeran teret jer je država zakonodavnom intervencijom udovoljenje traženju tužitelja uvjetovala upravo odricanjem od tužbenog zahtjeva.

 

15. Zbog iznesenog, odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

Dopušteno je odstupiti od primjene čl. 154. st. 1. ZPP, nakon što ocjena svih relevantnih okolnosti, uključujući odredbe ZNIDM te interesa i pravne pozicije parničnih stranaka, pokazuje da bi nametanje obveze plaćanja parničnih troškova tužitelju, koji se razumno odrekao tužbenog zahtjeva zbog naknadne zakonodavne intervencije, dovelo do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u situaciji kada nije izvjesno da bi se takvim odstupanjem od čl. 154. st. 1. ZPP drugoj strani, odnosno tuženiku nametnuo pretjerani teret.

 

16. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.