Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-448/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631) Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kardumu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (OIB: 87939104217), Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate 12. studenog 2025., 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima u Ugovoru o kreditu br. 718286 sklopljenim između tuženika i tužitelja 10.08.2006. godine, potvrđenim po Javnom bilježniku Ćuzela Vesni pod br. OV-1306/06, sljedeće odredbe:

čl. 2.1. u dijelu koji glasi: „promjenljiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

čl. 2.4. „Redovna kamata po dospijeću: Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.“

čl. 8. u dijelu koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 159,81 (stopedesetdevet i 81/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.497,93 EUR uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 02.09.2006. godine do 31.07.2008. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.08.2008. g. do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju čini kamatna stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 1,73 EUR od 2.9.2006. do isplate

- na iznos od 1,65 EUR od 3.10.2006. do isplate

- na iznos od 1,41 EUR od 3.11.2006. do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 2.12.2006. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 3.1.2007. do isplate

- na iznos od 0,09 EUR od 2.3.2008. do isplate

- na iznos od 1,41 EUR od 2.4.2008. do isplate

- na iznos od 6,73 EUR od 4.11.2008. do isplate

- na iznos od 0,80 EUR od 2.12.2008. do isplate

- na iznos od 8,14 EUR od 20.1.2009. do isplate

- na iznos od 9,06 EUR od 11.2.2009. do isplate

- na iznos od 9,73 EUR od 3.3.2009. do isplate

- na iznos od 8,55 EUR od 2.4.2009. do isplate

- na iznos od 8,27 EUR od 3.5.2009. do isplate

- na iznos od 6,89 EUR od 2.6.2009. do isplate

- na iznos od 5,08 EUR od 2.7.2009. do isplate

- na iznos od 5,71 EUR od 2.8.2009. do isplate

- na iznos od 6,63 EUR od 2.9.2009. do isplate

- na iznos od 5,53 EUR od 2.10.2009. do isplate

- na iznos od 5,31 EUR od 3.11.2009. do isplate

- na iznos od 6,95 EUR od 2.12.2009. do isplate

- na iznos od 8,37 EUR od 5.1.2010. do isplate

- na iznos od 9,51 EUR od 2.2.2010. do isplate

- na iznos od 9,23 EUR od 11.3.2010. do isplate

- na iznos od 11,94 EUR od 18.4.2010. do isplate

- na iznos od 11,09 EUR od 20.5.2010. do isplate

- na iznos od 12,58 EUR od 9.6.2010. do isplate

- na iznos od 19,33 EUR od 13.7.2010. do isplate

- na iznos od 17,66 EUR od 12.8.2010. do isplate

- na iznos od 23,53 EUR od 4.9.2010. do isplate

- na iznos od 20,58 EUR od 8.10.2010. do isplate

- na iznos od 17,93 EUR od 10.11.2010. do isplate

- na iznos od 25,60 EUR od 3.12.2010. do isplate

- na iznos od 29,61 EUR od 4.1.2011. do isplate

- na iznos od 26,04 EUR od 2.2.2011. do isplate

- na iznos od 26,45 EUR od 8.3.2011. do isplate

- na iznos od 24,83 EUR od 19.4.2011.do isplate

- na iznos od 26,72 EUR od 19.5.2011. do isplate

- na iznos od 32,83 EUR od 21.6.2011. do isplate

- na iznos od 34,42 EUR od 26.7.2011. do isplate

- na iznos od 44,41 EUR od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 41,31 EUR od 6.9.2011. do isplate

- na iznos od 35,15 EUR od 18.10.2011. do isplate

- na iznos od 35,29 EUR od 4.11.2011. do isplate

- na iznos od 677,31 EUR od 24.11.2011. do isplate

- na iznos od 1,14 EUR od 2.4.2008. do isplate

- na iznos od 1,13 EUR od 3.5.2008. do isplate

- na iznos od 1,07 EUR od 3.6.2008. do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 2.7.2008. do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 2.8.2008. do isplate

- na iznos od 1,03 EUR od 2.9.2008. do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 2.10.2008. do isplate

- na iznos od 1,19 EUR od 4.11.2008. do isplate

- na iznos od 0,97 EUR od 2.12.2008. do isplate

- na iznos od 3,80 EUR od 20.1.2009. do isplate

- na iznos od 3,67 EUR od 11.2.2009. do isplate

- na iznos od 3,64 EUR od 3.3.2009. do isplate

- na iznos od 3,44 EUR od 2.4.2009. do isplate

- na iznos od 3,61 EUR od 3.5.2009. do isplate

- na iznos od 3,29 EUR od 2.6.2009. do isplate

- na iznos od 3,30 EUR od 2.7.2009. do isplate

- na iznos od 3,26 EUR od 2.8.2009. do isplate

- na iznos od 3,25 EUR od 2.9.2009. do isplate

- na iznos od 5,68 EUR od 2.10.2009. do isplate

- na iznos od 5,77 EUR od 3.11.2009. do isplate

- na iznos od 5,39 EUR od 2.12.2009. do isplate

- na iznos od 5,75 EUR od 5.1.2010. do isplate

- na iznos od 5,34 EUR od 2.2.2010. do isplate

- na iznos od 5,41 EUR od 11.3.2010. do isplate

- na iznos od 5,45 EUR od 18.4.2010. do isplate

- na iznos od 5,66 EUR od 20.5.2010. do isplate

- na iznos od 4,93 EUR od 9.6.2010. do isplate

- na iznos od 5,49 EUR od 13.7.2010. do isplate

- na iznos od 5,48 EUR od 12.8.2010. do isplate

- na iznos od 5,28 EUR od 4.9.2010. do isplate

- na iznos od 5,20 EUR od 8.10.2010. do isplate

- na iznos od 5,14 EUR od 10.11.2010. do isplate

- na iznos od 5,01 EUR od 3.12.2010. do isplate

- na iznos od 5,56 EUR od 4.1.2011. do isplate

- na iznos od 4,61 EUR od 2.2.2011. do isplate

- na iznos od 4,83 EUR od 8.3.2011. do isplate

- na iznos od 4,63 EUR od 19.4.2011. do isplate

- na iznos od 4,72 EUR od 19.5.2011. do isplate

- na iznos od 4,50 EUR od 21.6.2011. do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 26.7.2011. do isplate

- na iznos od 4,74 EUR od 2.8.2011. do isplate

- na iznos od 4,48 EUR od 6.9.2011. do isplate

- na iznos od 4,14 EUR od 18.10.2011. do isplate

- na iznos od 4,11 EUR od 4.11.2011. do isplate

- na iznos od 2,65 EUR od 24.11.2011. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.153,08 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se sukladno čl. 29. ZOO-a, određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju čini kamatna stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 196,92 eur.

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 718286 kojeg su parnične stranke sklopile 10. kolovoza 2006., i to u točkama navedenim u toč.I. izreke presude.

2. Nadalje tužitelj je zatražio da mu zbog utvrđene ništetnosti odredbi ugovora o kreditu navedenih u toč.I. izreke presude, a kao iznos kojeg je zbog te ništetnosti preplatio tuženoj s osnova promjene visine kamatne stope i tečaja valute, odnosno visine anuiteta kredita, isplati iznose navedene u toč.II. izreke ove presude uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od plaćanja svakog anuiteta do isplate.

3. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita sa tuženom kao kreditorom zaključio naprijed navedeni ugovor o kreditu kojim mu je tužena stavila na raspolaganje iznos od 10.886,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, da je tužena u predmetni ugovor o kreditu unijela ništetne odredbe i to odredbe koje se odnose na promjenu ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tužene, bez unaprijed utvrđenih kriterija o kojima bi ovisila izmjena kamatne stope, te da je ugovorila obvezu vraćanja kredita u valuti CHF, odnosno u jednakim mjesečnim anuitetima čija je visina također ovisila o jednostrano određenom povećanju kamatne stope i tečaja valute CHF, odnosno povećanju anuiteta kredita.

4. Tužitelj tvrdi da je tužena na temelju ništetnih odredbi ugovora neosnovano tužitelju naplatila novčane iznose koje je, nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja specificirao podneskom od 16. rujna 2025. na način kako je to navedeno u toč.II. izreke ove presude.

5. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima, prigovorila mjesnoj nadležnosti ovoga suda navodeći da je među strankama sporazumno ugovorna mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

6. Dalje je tužena istaknula prigovor zastare potraživanja tužitelja navodeći da se u naravi radi o postupku radi naknade štete u kojem se kao zastarni rok primjenjuje rok od 3 tri godine propisan čl.230 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

7. Također, tužena je osporila tužitelju status potrošača, ustvrdila da je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo dopušteno i propisano odredbama čl.26. i čl.22. ZOO, da tužitelj nije dokazao niti činjenice zbog kojih smatra da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništene, da nije dokazao da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, da se o mjesnoj nadležnosti nije među strankama pojedinačno pregovaralo, da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da se tužitelj u ovom parničnom postupku ne može pozivati na utvrđenja iz odluka donesenih u parnicama pokrenutim radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

8. Tužena tvrdi da su odredbe ugovora o kreditu jasne, razumljive, uočljive, da nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da je tužitelj bio slobodan odabrati neki drugi model kredita između onih kojih su u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bili dostupni na tržištu.

9. Također, tužena tvrdi da je odluku o promjeni visina kamatnih stopa donosila u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada da je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tužene, da tužena ni na koji način nije donosila jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

10. Tužena tvrdi da i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da su te odredbe bile jasne i lako uočljive, da se tužitelj bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora o kreditu, da je i prije sklapanja ugovora o kreditu od strane raspoloživih službenika tužene mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.

11. Nadalje, tužena tvrdi da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i osporavanih ugovornih odredbi ugovora nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tužene zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tužena morala djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

12. Također, navodi da je i tužena bila izložena riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF.

13. Tužena je osporila i zahtjev tužitelja da se preplata tužitelja nastala zbog promjene visine kamatne stope, tečaja valute CHF, odnosno povećanja anuiteta kredita utvrdi kao razlika u odnosu na početno ugovorene mjesečne obroke, visinu kamatne stope i tečaj CHF.

14. Tužena je predložila da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja.

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 4 ), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 5 do 45), Ugovor o kreditu broj 718286 od 10. kolovoza 2006. (list 46 do 54), prometna kartica po kreditu broj 718286 na ime SA (list 123 do 129), Otplatna tablica po kreditu (list 201 do 202), odgovor na tužbu (list 209 do 221), podnesak tužitelja od 10. Siječnja 2023. (list 248 do 250), podnesak tuženika od 7. veljače 2023. Sa dokumentacijom (list 255 do 296), podnesak tužitelja od 11. veljače 2025. (list 303 do 304), saslušao tužitelja (list 305 do 306), proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka 25. ožujka 2025. (list 311 do 325), račun vještaka 25. ožujka 2025. (list 327 do 328), podnesak tužitelja od 16. rujna 2025. (list 334 do 338), troškovnik tužitelja (list 350).

16. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 718286 (list 46), sud je utvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita 10. kolovoza 2006. zaključio navedeni ugovor o kreditu sa Volks bank d.d. Zagreb, da je namjena kredita bila kupnja vozila, da je tužena tužitelju stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 10.886,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednju tečaju HNB za devize važeće na dan isplate, da je ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 6,15% godišnje, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosima od 159,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

18. Među strankama nije sporno da je pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb bila prvotno tužena Sberbank d.d., a to je sud utvrdio i uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra priležeći spisu na listu 5.

19. Nije sporno, a to je sud utvrdio iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/18434-2 od 14. travnja 2022. (list 253) da je tim rješenjem upisana promjena tvrtke sa novim nazivom Nova Hrvatska banka d.d.

20. Također nije sporno da je pravni slijednik Nove Hrvatske banke sada tužena Hrvatska poštanska banka d.d., odnosno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-23/25802 od 3. srpnja 2023., Nova Hrvatska banka d.d. pripojena društvu Hrvatska poštanska banka d.d.

21. Nije sporno niti da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio 30. studenog 2011.

22. Iz čl.11.3. Ugovora o kreditu sud je utvrdio da je među ugovornim stranama za sve sporove koji proizađu iz ugovora o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

23. Po mišljenju ovog suda, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena i koja je omogućavala tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (udaljenost mjesta suda od mjesta prebivališta tužitelja, vrijeme potrebno za putovanje, troškove koji iz toga mog proizaći), sama činjenica da se radi o transparentnoj odredbi, ne znači da je ta odredba ugovora i poštena.

24. Sukladno odredbi čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, 46/07 - dalje ZZP/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije među ugovornim stranama pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Prema odredbi čl. 82. t.19. ZZP/03 (tzv. siva lista nepoštenih odredbi), nakon pojedinačne procijene u skladu s čl.81. istog zakona, ugovorna odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, može se smatrati nepoštenom.

26. Po mišljenju ovog suda, tužena je ugovaranjem nadležnosti suda u Zagrebu, za slučaj spora koji može proizaći iz ugovora o kreditu, jednostrano, svjesno i bez mogućnosti da tužitelj o tome pregovara, nametnula tužitelju nadležnost suda u Zagrebu, te je znajući za mjesto prebivanja tužitelja, svjesno izložila tužitelja mogućnosti da otežano sudjeluje u sudskom postupku jer je takovo sudjelovanje vezano za pojačane troškove koje bi tužitelj imao zbog putovanja iz [adresa] u [adresa], izostanka s posla, eventualne potrebne noćenja i plaćanja troškova noćenja u Zgrebu, a što je, po mišljenju ovog suda moglo utjecati na tužitelja da zbog tih troškova ne pokrene ovaj parnični postupak ili odustane od tužbe koja je jedino učinkovito pravno sredstvo tužitelju za zaštitu njegovih prava kao potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi.

27. Osim toga, radi se o ugovornoj odredbi koja isključivo pogoduje tuženoj kao trgovcu jer joj omogućuje da sve poslove u vezi sa svojom profesijom vodi na sudu koji se nalazi u mjestu sjedišta tužene, da time olakšano organizira svoje sudjelovanje pred sudom, bez da tužitelj kao potrošač uživa zauzvrat ikakove pogodnosti od te odredbe.

28. Sud smatra da navedena ugovorna odredba, umanjuje učinkovitost sudske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, pa takva ugovorna odredba potpada pod kategoriju odredbi čiji je predmet ili svrha isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe i zaštite.

29. Nepoštena ugovorna odredba koja se odnosi na mjesnu nadležnost je na temelju odredbe čl.87. st.1. ZZP/03 ništetna pa se smatra da ugovorna nadležnost sjedišta suda tužene u Zagrebu, nije nikada niti postojala.

30. Sukladno primjeni ZPP koji, osim odredbi o općoj mjesnoj nadležnosti iz čl.46. sSt.1. ZPP sadrži i odredbu o posebnoj nadležnosti po mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz čl. 59. ZPP prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koje ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

31. Iz sadržaja ugovora o kreditu, utvrđeno je da je isti ugovor zaključen u poslovnici pravnog prednika tužene u Rijeci, pa je stoga za suđenje u ovom postupku mjesno nadležan i ovaj sud kao Stalna služba Općinskog suda u Rijeci.

32. Neosnovan je prigovor tužene da tužitelj nema status potrošača.

33. Iz sadržaja ugovora o kreditu je utvrđeno da je tužitelj kredit od tužene ishodio radi kupnje motornog vozila.

34. Mada tužena osporava tužitelju status potrošača, ne navodi razloge zbog kojih tužitelj ne bi imao taj status.

35. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio postojanje činjenica zbog kojih tužitelj ne bi imao status potrošača u smislu odredbe čl.3. t.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03, NN broj 96/03).

36. Sukladno navedenom članku, potrošač je fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost.

37. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da je tužitelj kredit koristio za kupnju vozila radi obavljanja njegove profesionalne ili trgovačke djelatnosti, pa je neosnovan prigovor tužene o nedostatku statusa potrošača na strani tužitelja.

38. Neosnovan je prigovor zastare istaknut od strane tužene.

39. Suprotno navodu tužene, tužitelj svoje potraživanje ne temelji na odredbama ZOO koje propisuju naknadu štete i rokove zastare potraživanja te naknade.

40. Tužitelj svoj potraživanje temelji na odredbama čl.1111. i čl.1115. ZOO, odnosno na odredbama o stjecanju bez pravne osnove.

41. Tužitelj je tužbu podnio 22. ožujka 2021.

42. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je i Sberbank d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Sberbank d.d., postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 6. kolovoza 2007. i to čl.81, čl.82. i čl.90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09 ,079/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i čl.97. ZPP/07, te suprotno odredbama ZOO, pa da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Sberbanke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora Sberbank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku Sberbnak o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03.

43. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. , između ostalog je odbijena i žalba Sberbank d.d. te je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 pod toč. IV. njezine izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Sberbank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

44. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba Sberbank d.d. i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagreba poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u toč.4. njezine izreke u dijelu kojem je utvrđeno da je Sberbanka d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijest, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupala protivno odredbama čl.81., čl. 82. i čl.90. ZPP/03, a od 7. kolovoza 2007 do 31. prosinca 2008. protivno odredbe tada važećeg ZZP/07, i to čl.96. i čl.97. te suprotno odredbama ZOO.

45. Dakle, u odnosu na Sberbank d.d. pravomoćnost tzv. kolektivne presude i za ništetnost promjenjive kamatne stope i ništetnost valutne klauzule CHF, nastupila je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa je cijeneći zastarni rok od 5 godina (čl.225 ZOO) zastara potraživanja za preplaćene kamate i preplaćeni tečaj za Sberbank d.d. nastupila 15. lipnja 2023.

46. Kako je tužitelj tužbu ponio 22. ožujka 2021. to je tužba podnesena prije proteka propisanog zastarnog roka.

47. Suprotno navodima tužene tužitelj se u ovom postupku ima pravo pozivati na utvrđenje navedenih odluka donesenih u kolektivnih postupcima radi zaštite prava i interesa potrošača kao korisnika kredita.

48. Sporni ugovor o kreditu sklopljen je među strankama 10. kolovoza 2006., odnosno u vrijeme kada je na snazi bio i primjenjivao se Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03, dalje ZZP/03).

49. Odredbom čl.81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

50. Članak 82. st.1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

51. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.

52. Sud je uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 10. Kolovoza 2006. utvrdio da je isti ugovor tipski sa unaprijed formuliranim sadržajem od strane tužene, a isto proizlazi i iz sadržaja iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka.

53. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF, te odredbu kojom se tužiteljica obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužiteljici kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84.ZZP/03.

54. Obzirom na navedeno dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

55. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo.

56. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužitelja, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.

57. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužitelju lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.

58. Tužitelj kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogao procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za njega proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije na njemu razumljiv način informiran o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.

59. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužiteljici da o tim promjenama pregovara.

60. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužitelju da o tim promjenama pregovara.

61. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužitelja, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužitelj nije mogao predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imao egzaktne kriterije.

62. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti poštenja.

63. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.

64. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužitelja kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

65. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija, kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.

66. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljem nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč.I. izreke presude ništetne, te je u tom smislu usvojen taj tužbeni zahtjev tužitelja.

67. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužitelj u ovom parničnom postupku.

68. Odredbe čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi i odredbama čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, obvezuju ostali sudovi na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

69. Osim toga odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi 55. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

70. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

71. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu,a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

72. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.

73. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.I. izreke presude utvrđen osnovanim i usvojen.

74. Svoje potraživanje navedeno u toč.II. izreke ove presude tužitelj temelji upravo na činjenici da je iznose navedene u toč.II. tužitelj preplatio tuženoj upravo iz razloga što je tužena prilikom promjene početnih anuiteta, koristila odredbe ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim.

75. Na okolnost visine potraživanja tužitelja kako s osnova promjene visine kamatne stope tako i s osnova promjene tečaja valute CHF tijekom otplate kredita, odnosno s osnova promjene visine anuiteta kredita koji u sebi sadrži i kamatu i glavnicu određenu u CHF protuvrijednosti u KN, sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenju po vještaku Tomislavu Prpiću.

76. Vještak je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju spisu priležeće financijske i ostale dokumentacije, te je utvrdio da je tužitelj s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope preplatio tuženoj u razdoblju otplate kredita iznos od 175,42 EUR, a s osnova promjene CHF tečaja iznos od 322,51 EUR, odnosno da je po oba osnova preplatio tuženoj iznos od 1.497,93 EUR.

77. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Prpića u cijelosti prihvatio jer niti parnične stranke nalazu nisu prigovorile, a niti je sud utvrdio postojanje dokaza zbog kojih bi istinitost i točnost vještačkog nalaza bili dovedeni u pitanje.

78. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev specificirao sukladno nalazu vještaka Prpića, te je sud njegov tužbeni zahtjev naveden u toč.II. izreke ove presude utvrdio osnovanim i u cijelosti usvojio.

79. Sukladno odredbi čl.1111. ZOO tužitelju pripada pravo na restituciju plaćenih iznosa kako s osnova promjene visine ugovorene kamatne stope teko i s osnova promjene tečaja CHF i to za svaki preplaćeni mjesečni iznos nastao uslijed povećanja kamatne stope i tečaja valute u odnosu na početno ugovorenu visinu kamatne stope i tečaj CHF važeći na dan stavljanja kredita na raspolaganje tužitelju, pa do isplate.

80. Tužitelju također, a u smislu odredbe čl. 1115 ZOO pripada pravo da od tužene traži i ishodi naplatu zakonskih zateznih kamata u visinu koju propisuje čl.29. ZOO i to od dana uplate svakog preplaćenog iznosa i svakog mjesečnog anuiteta.

81. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.

82. Obzirom na utvrđenja ovog suda i utvrđenja iz kolektivnih presuda, tužena ima status nepoštenog stjecatelja, te je stoga dužna platiti tužitelju zakonske zatezne kamate od dana kada je primila uplate i to mjesečne iznose utvrđene kao preplata s osnova povećanja kamate i valute CHF do dana otplate kredita.

83. Suprotno navodima tužene vještak je sukladno zadaći danoj od suda u nalazu pravilno iskazao preplatu koje predstavlja razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćene kamate od strane tužitelja u odnosu na kamatu koju bi isti bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora o kreditu od 10. kolovoza 2006.

84. Isti princip vještak je primijenio i prilikom izračuna preplate izvršene od strane tužitelja s osnova izmjene tečaja valute CHF.

85. Cijeneći da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope i tečaj valute CHF utvrđene ništetnim, to su jedino kamatna stopa i tečaj valute CHF koji su bili ugovoreni ugovorom o kreditu od 28. rujna 2006. valjani, odnosno radi se o iznosima koji su tužitelju bili poznati u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a sve daljnje promjene su tužitelju bile neodređene, nepredvidive i nepoznate te su zbog tih razloga i utvrđene ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF.

86. Cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl.1111. ZOO, tužena je dužna tužitelju vratiti iznos kojeg je tužitelj preplatio u odnosu na iznos kojeg je bio dužan platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima.

87. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.151. st.3. i čl.155. st.1. ZPP.

88. O visini troškova postupka odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.536,21eur), zahtjevu punomoćnika tužitelja za naknadu troškova postupka, radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.

89. Tužitelj je troškovnikom zatražio da mu tužena plati trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.350,00 eura.

90. Sud je taj zahtjev tužitelja cijenio osnovanim do iznosa od 2.153,08 eura, a neosnovanim za iznos od 196,92 eur.

91. Tužitelju je kao osnovan dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 10. siječnja 2023., 11. veljače 2025. i 16. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 18. siječnja 2023., 8. siječnja 2025., 11. veljače 2025. i 12. studenog 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife).

92. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 24. ožujka 2023. jer takav podnesak spisu ne prileži.

93. Tužitelju je nadalje dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 26,54 eura, umjesto zatraženih 200,00 eura.

94. Kako je sud ukupno tužitelju utvrdio osnovnim i dosudio trošak postupka u iznosu od 2.153,08 eura, a tužitelj je zatražio trošak u visinu od 2.350,00 eura, to je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova iznosom od 196,92 eura.

95. Sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova tekuće od donošenja ove presude, a po stopi koju određuje čl.29. ZOO.

Mali Lošinj, 30. prosinac 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Nikola Kardum, odvjetnik

2. Tuženiku – Hrvatska poštanska banka d.d.