REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-231/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 protiv tuženika AUDIO ARTIS d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Babonića 32, OIB: 27937891496, kojeg zastupa punomoćnik Marko Gašević, odvjetnik u Zagrebu, Pokornoga 16, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38, poslovni broj Ovrv- 15340/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-222/2023) od 4. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.564,50 EUR s zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 418,35 EUR od 6. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 418,35 EUR od 6. veljače 2022. do isplate

- na iznos od 10,88 EUR od 1. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 429,23 EUR od 6. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 429,23 EUR od 6. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 429,23 EUR od 6. svibnja 2022. do isplate

- na iznos od 429,23 EUR od 6. lipnja 2022. do isplate

po stopi koja se određuje, u razdoblju do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s zateznim kamatama od 4. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 522,08 EUR, s zateznim kamatama od 30. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović iz Zagreba donijela je dana 4. svibnja 2023. u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga od 19. siječnja 2023., rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-15340/2023. Izvadak iz poslovnih knjiga prileži spisu na listu 11.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem u bitnom ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, navodeći da tužitelj nije bio u ugovornom odnosu s tuženikom niti je vlasnik predmetnog poslovnog prostora u [adresa], pa stoga nema pravo potraživati naknadu za njegovo korištenje. Navodi da tužitelj nema nikakva prava na predmetnom prostoru, te da su računi na koje se poziva neosnovani. Tuženik nadalje navodi da su vlasnici poslovnog prostora fizičke osobe RĆ i JĆ, što proizlazi iz zemljišnih knjiga, te da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem iz 2012. godine predmetni poslovni prostor vraćen tim osobama, čime je postupak povrata u odnosu na taj prostor pravomoćno okončan. Smatra da tužitelj iz navedenog rješenja ne može izvoditi nikakva prava niti ovlaštenja. Tuženik se poziva na ranije parnične postupke vođene između istih stranaka po istoj pravnoj osnovi, u kojima su tužbeni zahtjevi tužitelja pravomoćno odbijeni, ističući prigovor presuđene stvari, budući da se radi o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, iako za drugo vremensko razdoblje. Također navodi da tužitelj pogrešno tumači propise Zakona o naknadi, ističući da jedinice lokalne samouprave nisu ovlaštenici naknade niti mogu steći vlasništvo na nekretninama koje su predmet povrata, već isključivo Republika Hrvatska. Tuženik dodatno osporava valjanost izvoda iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave, navodeći da između stranaka nije postojao poslovni odnos niti osnova za izdavanje računa, pa se naknada za korištenje bez pravne osnove ne može fakturirati. Osporava i obračun PDV-a, jer se PDV može obračunati samo u slučaju isporuke dobara ili usluga. Prigovoru prileži presuda ovog suda poslovni broj Povrv-140/2022 od 11. srpnja 2022. (list 32 do 36 spisa), presuda ovog suda poslovni broj Povrv-2194/2019 od 15. listopada 2020. (list 37 do 41 spisa) te Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, KLASA: UP/I-942-01/2011-13/15, URBROJ: 251-14-02/208- 12-33 od 25. srpnja 2012. (list 42 do 48 spisa).

3. Tužitelj se na navode tuženika očitovao podneskom od 22. svibnja 2024. U očitovanju navodi da se utužena tražbina odnosi na naknadu za korištenje 410/480 dijela (85,42 %) poslovnog prostora u [adresa], za razdoblje od siječnja do lipnja 2022., koji je tuženik koristio bez valjane pravne osnove.

4. Tužitelj ističe da je predmnijevani vlasnik navedenog suvlasničkog dijela, budući da postupak povrata tog dijela poslovnog prostora još nije pravomoćno okončan. Navodi da je djelomičnim rješenjem iz 2012. godine vraćen samo 70/480 dijela poslovnog prostora (po 35/480 RĆ i JĆ), dok preostalih 410/480 dijela nije vraćeno, već i dalje ima status društvenog vlasništva kojim upravlja tužitelj. Tužitelj naglašava da je tuženik pogrešno tumačio navedeno rješenje smatrajući da se njime odlučivalo o povratu cjelokupnog poslovnog prostora.

5. Tužitelj dalje ističe da, kao obveznik naknade prema Zakonu o naknadi, ima ovlast upravljati poslovnim prostorom, davati ga u zakup te potraživati naknadu za njegovo protupravno korištenje sve do pravomoćnog okončanja postupka povrata. Navodi da je tuženik predmetni dio poslovnog prostora koristio bez sklopljenog ugovora i bez plaćanja naknade, čime se neosnovano obogatio. Tužitelj se poziva na zapisnik iz 2013. godine iz kojeg proizlazi da tuženik koristi poslovni prostor od 1. ožujka 2013., te navodi da je tuženika pozvao na plaćanje duga dopisom od 6. listopada 2022., na koji se tuženik nije očitovao niti je izvršio uplatu.

6. U odnosu na visinu potraživanja, tužitelj navodi da je naknada obračunata prema važećem Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, uz primjenu propisanih kriterija (površina, zona i namjena prostora), uvećano za PDV i usklađenje s indeksom potrošačkih cijena, te da mjesečna naknada za utuženo razdoblje iznosi 429,23 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je tuženik dužan naknaditi korist ostvarenu neosnovanim korištenjem poslovnog prostora, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

7. U prilog svojih navoda tužitelj dostavlja u spis, osim ranije spomenutog izvatka iz poslovnih knjiga, izvadak iz zemljišne knjige (povijesni prikaz) za zk.čest.br. 414 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 78 do 88 spisa), dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba upućen društvu Jelenčić i Prgomet d.o.o. Zagreb te društvu Ileana d.o.o. Zagreb dana 7. veljače 2013. (list 89 spisa), dopis GSKG-a, Službe naplate naknada, Odjel poslova naplata upućen društvu AUDIO ARTIS d.o.o. Zagreb dana 6. listopada 2022. (list 90 i 91 spisa), potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti presude ovog suda poslovni broj Povrv-161872018 od 5. prosinca 2023. (list 92 i 93 spisa), Zaključak o kriterijim aza određivanje zakupnine za poslovni prostor od 26. travnja 2016. (list 94 do 102 spisa), indekse potrošačkih cijena u prosincu 2021. (list 103 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za kat. čest. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 104 do 107 spisa), presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2517/2023 od 5. prosinca 2023. (list 108 do 117 spisa), dopise Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba upućen Stručnoj službi gradske uprave dana 28. studenog 2022. i 10. kolovoza 2023. (list 118 do 120 spisa), zapisnici Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba sastavljeni dana 20. prosinca 2013., 18. listopada 2017. i 14. svibnja 2021. (list 121 do 123 spisa), Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, KLASA: UP/I-942-01/2011-

13/15, URBROJ: 251-14-02/208-12-33 od 25. srpnja 2012. (list 125 do 131 spisa) te presuda i rješenje ovog suda poslovni broj Povrv-2128/2021 od 13. travnja 2023. (list 132 do 146 spisa).

8. Tuženik se na navode tužitelja očitovao podneskom od 14. veljače 2025. U istom u bitnom navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja o statusu predmnijevanog vlasnika, navodeći da se u ovom postupku ne radi o vlasničkoj tužbi te da tužitelj nije dokazao pravni temelj niti način stjecanja vlasništva predmetnog poslovnog prostora. Naglašava da se vlasništvo nekretnine dokazuje isključivo upisom u zemljišne knjige, a iz aktualnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je jedini vlasnik poslovnog prostora UĆ (koji je nekretninu stekao od RĆ i JĆ). Tuženik napominje da se u posjedu poslovnog prostora nalazi na temelju ugovora o zakupu s upisanim vlasnikom, dok je odnose s ranijim vlasnicima uredno regulirao. Ističe da ni nakon provedenog postupka povezivanja posebnih dijelova Grad Zagreb nije upisan kao suvlasnik u bilo kojem omjeru. U odnosu na postupak denacionalizacije, tuženik navodi da je pravomoćnim Djelomičnim rješenjem iz 2012. godine poslovni prostor u cijelosti vraćen pravnim prednicima sadašnjeg vlasnika te da je tim rješenjem postupak povrata dovršen, zbog čega tužitelj iz tog rješenja ne može crpiti nikakva prava niti aktivnu legitimaciju. Dodaje da tužitelj ne raspolaže niti jednim drugim pravomoćnim rješenjem koje bi se odnosilo na preostali dio prostora. Tuženik nadalje ističe da je tužitelj u više ranijih postupaka protiv tuženika i drugih osoba po istoj pravnoj osnovi bio neuspješan, pri čemu su tužbeni zahtjevi odbijeni, pa smatra neosnovanim pozivanje tužitelja samo na odluke koje mu idu u prilog.

9. Tuženik osporava i valjanost izvoda iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave, navodeći da između stranaka ne postoji ugovorni odnos niti osnova za izdavanje računa, te da se naknada za korištenje bez pravne osnove ne može fakturirati. Smatra da tužitelj nije dokazao postojanje vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije. Također osporava obračun PDV-a, navodeći da se PDV može obračunavati isključivo na isporuku dobara ili usluga, a ne na naknadu za korištenje bez pravne osnove.

10. Dana 20. ožujka 2025. ovaj sud je, na traženje, zaprimio očitovanje Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Odjel za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-942-01/11-013/15, URBROJ: 251-04-51-1/001-25- 99 od 17. ožujka 2024. iz kojeg proizlazi da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem od **.**.2012. RĆ i JĆ vraćen suvlasnički dio od po 35/480 poslovnih prostora u zgradi u [adresa], i to prostora površine 41,79 m² i 23,49 m², upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje se navodi da u istoj zgradi postoji još jedan poslovni prostor u potkrovlju površine 129,50 m², u odnosu na koji još nije donesena odluka o povratu, te je postupak u tom dijelu i dalje u tijeku. U odnosu na preostali suvlasnički dio od 410/480 predmetnih poslovnih prostora, istaknuto je da se vodi postupak povrata oduzete imovine po zahtjevu drugih ovlaštenika (KLASA: UP/I-942-01/2005-13/220), koji nije pravomoćno okončan. U dopisu je izričito istaknuto da Grad Zagreb do pravomoćnog okončanja navedenog postupka upravlja preostalim suvlasničkim dijelom predmetnih poslovnih prostora u cijelosti, odnosno do dovršetka postupka povrata pod navedenom klasom.

11. Rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 18. ožujka 2025. određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke sa zadatkom utvrđenja visine potraživanja.

12. U svom nalazu i mišljenju vještak Darko Prpić iz društva DARFIN d.o.o. je na temelju provedene analize dostupne dokumentacije utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika ukupno 19.322,05 kn odnosno 2.564,50 EUR, a sve na temelju rješenja o ovrsi donesenog 4. svibnja 2023. godine. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da se potraživanje odnosi na naknadu za korištenje poslovnog prostora u razdoblju od siječnja do lipnja 2022., s pojedinačno iskazanim mjesečnim zaduženjima, uključujući i razliku nastalu uslijed usklađenja s indeksom potrošačkih cijena. Vještak je utvrdio da predmetni poslovni prostor ima površinu od 41,79 m², nalazi se u I. zoni, te da se prema kriterijima iz Zaključka o određivanju zakupnine primjenjuje cijena od 70,64 kn/m². Uzimajući u obzir suvlasnički omjer tužitelja od 85,42 %, kao i povećanje zakupnine za 2,6 % sukladno indeksu potrošačkih cijena za 2021. godinu, obračunata je visina mjesečne zakupnine. Na tako utvrđenu zakupninu obračunat je PDV od 25 %, a ukupni mjesečni iznosi iznose 418,35 EUR za siječanj 2022., odnosno 429,23 EUR za razdoblje od veljače do lipnja 2022. Zbrojem svih mjesečnih iznosa vještak je utvrdio da ukupna visina potraživanja odgovara iznosu od 19.322,05 kn odnosno 2.564,50 EUR, što je u skladu s iznosom navedenim u rješenju o ovrsi i izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja.

13. Parnične stranke iznijele su svoja očitovanja odnosno primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u sklopu svojih podnesaka od 4. lipnja 2025. i 18. lipnja 2025. u odnosu na koje se vještak očitovao prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 20. studenog 2025., a očitovao se i pisano dana 9. rujna 2025.

14. Vještak se prije usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu, pisano očitovao na podnesak tuženika od 18. lipnja 2025. pri čemu je u cijelosti ostao kod ranije danog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovor tuženika o nevjerodostojnosti ulaznih podataka, vještak navodi da se njegov nalaz ne temelji isključivo na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, već i na podnesku tužitelja od 22. svibnja 2024., Zaključku gradonačelnika Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine te ostaloj dokumentaciji u spisu, dok ostale tvrdnje tuženika ocjenjuje netočnima. U pogledu prigovora na obračun PDV-a, vještak ističe da je Grad Zagreb obveznik PDV-a od 1. siječnja 2014., te da stoga zakupninu i naknadu za korištenje poslovnog prostora obračunava uvećanu za PDV. U odnosu na primjenu indeksa potrošačkih cijena, vještak navodi da je uvećanje zakupnine pravilno primijenjeno sukladno točki V. Zaključka gradonačelnika, prema kojoj se zakupnina usklađuje ako indeks potrošačkih cijena poraste za više od 2%, prema objavama Državnog zavoda za statistiku. Na prigovor tuženika o pogrešnoj primjeni zakupnine za uredski prostor u I. zoni, vještak navodi da je djelatnost jedan od propisanih kriterija za određivanje zakupnine, te da tuženik nije dokazao da u predmetnom prostoru obavlja drugačiju djelatnost. Ističe da kao vještak financijske struke nije ovlašten mjeriti prostor, utvrđivati tržišne zakupnine niti provoditi konzultacije sa strankama.

15. Na ročištu održanom dana 20. studenog 2025. vještak je na ročištu ostao u cijelosti kod ranije danog nalaza i pisanog očitovanja, navodeći da je obračun visine potraživanja izvršen sukladno zadatku suda i važećim propisima.

16. Vještak je pojasnio da se njegov nalaz temelji na podacima iz spisa, Zaključku gradonačelnika Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine te navodima tužitelja o razdoblju i opsegu korištenja poslovnog prostora, a ne na proizvoljnoj procjeni ili isključivo na izvatku iz poslovnih knjiga. Naglasio je da ne ocjenjuje pravni temelj potraživanja niti vlasničke odnose, već isključivo izračunava visinu naknade ako se prihvati činjenična osnova koju je sud zadao. U odnosu na prigovore tuženika glede obračuna PDV-a, vještak je ponovio da je Grad Zagreb obveznik PDV-a te da se, u skladu s važećim poreznim propisima, naknada za korištenje poslovnog prostora obračunava uvećana za PDV. Vještak je također pojasnio da je usklađenje zakupnine s indeksom potrošačkih cijena provedeno temeljem izričite odredbe Zaključka gradonačelnika, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, te da se ne radi o diskrecijskoj odluci vještaka. Na prigovore vezane uz namjenu prostora i tržišnu zakupninu, vještak je naveo da kao vještak financijske struke nije ovlašten provoditi izmjeru prostora, utvrđivati tržišne cijene niti ispitivati stvarnu djelatnost, već primjenjuje podatke i kriterije propisane relevantnim aktima. Zaključno, vještak je naveo da utvrđena visina potraživanja ostaje nepromijenjena te da nema razloga za korekciju ranije danog izračuna.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke kao i njegovo usmeno očitovanje budući da su jasni, stručni, logični i međusobno usklađeni, te utemeljeni na objektivnim pokazateljima utvrđenim tijekom postupka.

18. Na temelju provedenog postupka, sud primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), utvrđuje da su odlučne činjenice u ovom postupku u cijelosti utvrđene, te da su navodi tužitelja o osnovi i visini utužene tražbine dokazani, dok su prigovori tuženika neosnovani.

19. Sud prije svega ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja. Iz provedenih dokaza, a osobito iz očitovanja nadležnog Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba (točka 11. obrazloženja), nedvojbeno proizlazi da postupak povrata oduzete imovine u odnosu na 410/480 suvlasničkog dijela predmetnih poslovnih prostora još nije pravomoćno okončan, te da Grad Zagreb do pravomoćnog okončanja tog postupka upravlja navedenim dijelom poslovnog prostora u cijelosti. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tužitelj ovlašten zahtijevati naknadu za korištenje navedenog dijela poslovnog prostora za vrijeme trajanja postupka povrata, neovisno o tome što u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik. Pri tome sud prihvaća pravno shvaćanje da se u ovakvim okolnostima ne radi o vlasničkoj tužbi, već o zahtjevu za naknadu koristi ostvarene korištenjem tuđe stvari bez pravne osnove, u kojem slučaju je za aktivnu legitimaciju odlučna ovlast upravljanja i raspolaganja predmetnom nekretninom, a ne isključivo zemljišnoknjižni upis vlasništva.

20. Sud nadalje ocjenjuje neosnovanim i prigovor tuženika da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem iz 2012. godine izvršen povrat cjelokupnog poslovnog prostora.

21. Iz sadržaja navedenog rješenja, kao i iz očitovanja nadležnog tijela, proizlazi da je tim rješenjem vraćen isključivo suvlasnički dio od po 35/480 RĆ i JĆ, dok preostali suvlasnički dio od 410/480 nije vraćen te je postupak povrata u tom dijelu i dalje u tijeku. Stoga tuženik pogrešno tumači navedeno rješenje kada tvrdi da je postupak povrata u cijelosti dovršen.

22. Sud također nalazi neosnovanim prigovor tuženika o presuđenoj stvari. Iako su između istih stranaka vođeni raniji parnični postupci po istoj pravnoj osnovi, u tim postupcima nije odlučivano o istoj tražbini za isto vremensko razdoblje, pa stoga nije ispunjen objektivni identitet predmeta spora u smislu odredbe čl. 333. ZPP-a. Sama činjenica da se radi o istom poslovnom prostoru i istoj pravnoj osnovi ne može dovesti do primjene instituta presuđene stvari kada se potraživanje odnosi na drugo vremensko razdoblje.

23. U odnosu na prigovore tuženika kojima osporava vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga i navodi da između stranaka ne postoji ugovorni odnos, sud ističe da tužitelj svoj zahtjev ne temelji na ugovornoj zakupnini, već na naknadi za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove. Stoga nepostojanje ugovornog odnosa ne isključuje pravo tužitelja na naknadu koristi koju je tuženik ostvario korištenjem poslovnog prostora.

24. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kojim je potvrđena visina utužene tražbine, pri čemu sud nalazi da je vještak pravilno primijenio važeće kriterije iz Zaključka o određivanju zakupnine za poslovni prostor, kao i odredbe o obračunu PDV-a i usklađenju zakupnine s indeksom potrošačkih cijena. Prigovori tuženika u tom dijelu ocijenjeni su neosnovanima, budući da se obračun PDV-a temelji na činjenici da je tužitelj obveznik PDV-a, a primjena indeksa potrošačkih cijena izričito proizlazi iz relevantnog akta Grada Zagreba.

25. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tuženik u utuženom razdoblju koristio 410/480 dijela poslovnog prostora bez valjane pravne osnove, te da je time ostvario imovinsku korist koju je dužan nadoknaditi tužitelju. Budući da je visina te koristi pravilno utvrđena i dokazana, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

26. Sud je pri donošenju odluke uzeo u obzir i pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-547/2025 od 19. svibnja 2025., međutim ocjenjuje da se navedena odluka ne može primijeniti na ovaj predmet. Naime, u konkretnom slučaju je, za razliku od citirane odluke, nedvojbeno utvrđeno da u odnosu na 410/480 suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora postupak povrata oduzete imovine još nije pravomoćno okončan, te da Grad Zagreb do okončanja tog postupka ima ovlast upravljati navedenim dijelom poslovnog prostora, što izričito proizlazi iz očitovanja nadležnog Gradskog ureda (točka 11. obrazloženja). Nadalje, tužbeni zahtjev u ovom predmetu ne temelji se isključivo na vlasničkopravnoj osnovi iz članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već na pravu na naknadu koristi ostvarene korištenjem poslovnog prostora bez valjane pravne osnove, u vezi s posebnim javnopravnim režimom upravljanja poslovnim prostorima propisanim člankom 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Sud pritom uzima u obzir i činjenicu da su u drugim postupcima vođenima između istih ili usporedivih stranaka, koji su se temeljili na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za druga vremenska razdoblja, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u korist tužitelja Grada Zagreba, što upućuje na zaključak da se u tim predmetima priznavala aktivna legitimacija tužitelja upravo s obzirom na njegovu ovlast upravljanja nevraćenim dijelom poslovnog prostora do pravomoćnog okončanja postupka povrata. Stoga sud nalazi da izdvojena odluka Pž-547/2025 predstavlja iznimku u sudskoj praksi, koja se, zbog bitno drukčijih odlučnih okolnosti, ne može primijeniti na ovaj predmet.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

28. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na troškove javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - ˝Narodne novine˝ broj: 9/21) s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje u tekstu: OZ).

29. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju su priznati troškovi na ime vještačenja u iznosu od 450,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,08 EUR, što ukupno iznosi ukupno 522,08 EUR. Na troškove postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

30. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i primjenu mjerodavnog prava, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. prosinca 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb

2. Odvj. Marko Gašević, Zagreb, Pokornoga 16