REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-176/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić kao predsjednice Vijeća te Dražena Tripala i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenih TĆ i OĆ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ), odlučujući o zahtjevima osuđenika TĆ i OĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. siječnja 2025. broj K-1/2025-5 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 19. ožujka 2025. broj Kž-81/2025-3, u sjednici održanoj 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi osuđenika TĆ i OĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. siječnja 2025. broj K 1/2025- 5, djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 19. ožujka 2025. broj Kž-81/2025-3, TĆ i OĆ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ-a pa su, na temelju tog propisa, osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju po dvije godine.
2. Osuđeni TĆ je po braniteljici, odvjetnici Aniti Pezer, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog "- povrede kaznenog zakona - bitnih povreda odredaba kaznenog postupka - povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku", s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijane presude preinači na način da ovog osuđenika oslobodi optužbe, podredno da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.
2.1. Osuđeni OĆ je po braniteljici, odvjetnici Tatjani Pracny Novak podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude "iz razloga što je u postupku koji se vodio (...) povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda", s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da "ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku u predmetu, te predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da presude preinači na način da podnositelja oslobodi svake krivnje i oslobodi od optužbe".
3. Zahtjevi sa spisom su, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) bili dostavljeni Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjeve u kojem je predložilo njihovo odbijanje, a taj odgovor dostavljen je osuđenicima i njegovim braniteljima.
4. Zahtjevi nisu osnovani.
5. Osuđeni TĆ u zahtjevu, obrazlažući povredu kaznenog zakona, tvrdi da "izostaje bilo kakav dokaz o osobama Bangladeškog i Pakistanskog državljanstva", da "obrana iz obrazloženja niti prvostupanjske niti drugostupanjske presude ne nalazi koji su to elementi temeljem kojih je utvrđena krivnja I-osuđenika" te da "ničim prvostupanjski sud nije objasnio kakvu imovinsku korist i koliku imovinsku korist je trebao steći ili stekao I-optuženik. Isti element u cijelosti izostaje, a isti čini bitno obilježje kaznenog djela."
5.1. Međutim, opisanim tvrdnjama, koje ovaj osuđenik argumentira pozivanjem na sadržaj pojedinih dokaza koje izlaže, on zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja (dakle, ističe osnovu pobijanja presude navedenu u članku 470. stavku 1. ZKP-a) odnosno valjanost obrazloženja pobijane presude (čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a). Međutim, niti jedna od ovih osnova nije, prema odredbama članka 517. ZKP-a, razlog za pobijanje pravomoćne presude ovim izvanrednim pravnim lijekom.
5.2. Stoga na ove tvrdnje zahtjeva treba samo odgovoriti da činjenični opis radnje kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude sadrži sva obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ-a, uključujući i navod da osobe koje su osuđenici prevezli iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku ne ispunjavaju uvjete za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj, kao i navod da su to učinili u nakani da se nepripadno imovinski okoriste na način da ostvare za sebe unaprijed obećani prijevoz do Zagreba.
6. Obrazlažući navod da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje osuđeni TĆ tvrdi da je "zauzet apriorni stav o njegovoj krivnji upravo na način kako se stavlja na teret optužnicom", pri čemu citira dijelove obrazloženja drugostupanjske presude, pa zaključuje da je time "povrijeđeno načelo nedužnosti, te da se zašlo duboko u ostvarenje zabranjenog pravnog principa “in dubio contra reum”."
6.1. Međutim, dijelovi obrazloženja drugostupanjske odluke (točke 7. i 8. tog obrazloženja na koje upire ovaj osuđenik) ne predstavljaju povredu načela pretpostavke nedužnosti, već sadrže otklanjanje žalbenih prigovora koji su se odnosili na pobijanje prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ništa u tom obrazloženju ne upućuje na zaključak da je na osuđenike bio prebačen teret dokazivanja svoje nedužnosti, jer se u njemu ukazuje na dokaze koji su bili temelj zaključka prvostupanjskog suda o krivnji osuđenika.
6.2. Zbog toga nije došlo do povrede prava na pravično suđenje (članak 517. stavak 1. točka 3. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-a), odnosno do osude nije došlo u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom (članak 515. stavak 1. ZKP- a).
7. U odnosu na povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, osuđeni TĆ navodi da se "Županijski sud (...) u svom obrazloženju uopće se ne dotiče žalbenog navoda kako ničim prvostupanjski sud nije objasnio kakvu imovinsku korist i koliku imovinsku korist je trebao steći ili stekao I-optuženik" te da se "drugostupanjski sud, niti vezano uz žalbene navode, a niti po službenoj dužnosti, uopće nije očitovao o žalbi".
7.1. Suprotno ovim tvrdnjama, drugostupanjski se sud u obrazloženju svoje presude u bitnome očitovao o svim žalbenim osnovama koje je u žalbi protiv prvostupanjske presude istaknuo osuđeni TĆ, pravilno istaknuvši da se ta žalba zapravo svodi na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda (točka 7. obrazloženja te presude), pri čemu je ukazao na dokaze na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu te uputio na odgovarajuće dijelove obrazloženja prvostupanjske presude, a time i na njen dio u kojem su analizirane i ocijenjene obrane optuženika upravo u odnosu na imovinsku korist koju su osuđenici trebali pribaviti prijevozom stranih državljana preko granice (točka 12. obrazloženja).
7.2. Zbog iznesenog, nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koju u zahtjevu ističe ovaj osuđenik (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP-a).
8. Osuđeni OĆ u zahtjevu tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno da su mu "povrijeđena ustavna prava na jednakost pred zakonom, kao i njegova prava zaštićena Konvencijom (...). Prvenstveno je povrijeđeno njegovo ustavno pravo iz čl. 14 i 29 Ustava, te pravo iz čl. 5 st 1 i 2 i čl. 6 Konvencije".
8.1. Međutim, i ovaj osuđenik tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje temelji, kako to proizlazi iz obrazloženja zahtjeva, na svom viđenju provedenih dokaza koje ocjenjuje nedostatnima za zaključak da je počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret. Na taj način i on pravomoćnu presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije osnova zbog koje bi se, kako to proizlazi iz odredaba članka 515. i 517. ZKP-a, ovaj izvanredni pravni lijek mogao podnijeti.
9. Slijedom iznesenog, zahtjevi osuđenika TĆ i OĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 30. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Božićević-Grbić
