REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 12 P-3200/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Vukšiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Bačić Odrljin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Željka Macana, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 38.247,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 0,26 eura od 1.9.2006. do isplate,

- na iznos od 6,04 eura od 1.10.2006. do isplate,

- na iznos od 4,52 eura od 1.11.2006. do isplate,

- na iznos od 2,75 eura od 1.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,55 eura od 1.2.2008. do isplate,

- na iznos od 1,01 eura od 1.3.2008. do isplate,

- na iznos od 3,09 eura od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,01 eura od 1.5.2008. do isplate,

- na iznos od 1,22 eura od 1.6.2008. do isplate,

- na iznos od 1,03 eura od 1.7.2008. do isplate,

- na iznos od 1,32 eura od 1.8.2008. do isplate,

- na iznos od 1,30 eura od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 1,04 eura od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 17,89 eura od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 5,71 eura od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 28,22 eura od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 27,60 eura od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 18,74 eura od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 16,06 eura od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 10,49 eura od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 12,07 eura od 21.7.2009. do isplate,

- na iznos od 11,20 eura od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 11,66 eura od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 11,28 eura od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,95 eura od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 13,18 eura od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 14,44 eura od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 18,43 eura od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 21,77 eura od 19.3.2010. do isplate,

- na iznos od 24,25 eura od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 24,13 eura od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 31,16 eura od 18.6.2010. do isplate,

- na iznos od 33,31 eura od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 37,76 eura od 18.8.2010. do isplate,

- na iznos od 42,19 eura od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 43,18 eura od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 52,87 eura od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 63,91 eura od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 80,55 eura od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 72,95 eura od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 77,14 eura od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 69,49 eura od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 69,25 eura od 1.5.2011. do isplate,

- na iznos od 123,10 eura od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 136,65 eura od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 150,87 eura od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 157,89 eura od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 130,76 eura od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 168,55 eura od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 168,06 eura od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 168,92 eura od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 186,09 eura od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 189,65 eura od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 184,11 eura od 1.4.2012. do isplate,

- na iznos od 187,03 eura od 1.5.2012. do isplate,

- na iznos od 191,02 eura od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 190,20 eura od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 185,28 eura od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 180,50 eura od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 169,36 eura od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 183,48 eura od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 186,80 eura od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 181,51 eura od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 170,29 eura od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 174,37 eura od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 180,05 eura od 1.4.2013. do isplate,

- na iznos od 183,79 eura od 1.5.2013. do isplate,

- na iznos od 166,13 eura od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 164,29 eura od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 165,03 eura od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 167,91 eura od 1.9.2013. do isplate,

- na iznos od 175,33 eura od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 175,00 eura od 1.11.2013. do isplate,

- na iznos od 177,08 eura od 1.12.2013. do isplate,

- na iznos od 184,52 eura od 1.1.2014. do isplate,

- na iznos od 148,41 eura od 1.2.2014. do isplate,

- na iznos od 157,41 eura od 1.3.2014. do isplate,

- na iznos od 159,29 eura od 1.4.2014. do isplate,

- na iznos od 158,51 eura od 1.5.2014. do isplate,

- na iznos od 152,47 eura od 1.6.2014. do isplate,

- na iznos od 153,71 eura od 1.7.2014. do isplate,

- na iznos od 157,50 eura od 1.8.2014. do isplate,

- na iznos od 160,64 eura od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 16.026,20 eura od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 123,74 eura od 1.10.2014. do isplate,

- na iznos od 40,10 eura od 1.11.2014. do isplate,

- na iznos od 38,46 eura od 1.12.2014. do isplate,

- na iznos od 14.272,62 eura od 30.12.2014. do isplate,

i to do 1. siječnja 2008. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 57,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19.8.2020. do isplate i to do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u ostalom iznosu od 242,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 2,46 eura od 2.1.2007. do isplate,

- na iznos od 2,55 eura od 2.2.2007. do isplate,

- na iznos od 8,56 eura od 2.3.2007. do isplate,

- na iznos od 4,86 eura od 2.4.2007. do isplate,

- na iznos od 8,65 eura od 2.5.2007. do isplate,

- na iznos od 15,26 eura od 2.6.2007. do isplate,

- na iznos od 17,27 eura od 2.7.2007. do isplate,

- na iznos od 19,59 eura od 2.8.2007. do isplate,

- na iznos od 11,86 eura od 2.9.2007. do isplate,

- na iznos od 16,44 eura od 2.10.2007. do isplate,

- na iznos od 18,50 eura od 2.11.2007. do isplate,

- na iznos od 10,69 eura od 2.12.2007. do isplate,

- na iznos od 17,06 eura od 2.1.2008. do isplate,

- na iznos od 4,78 eura od 2.2.2008. do isplate,

- na iznos od 9,51 eura od 2.3.2008. do isplate,

- na iznos od 9,91 eura od 2.5.2008. do isplate,

- na iznos od 12,66 eura od 2.6.2008. do isplate,

- na iznos od 10,66 eura od 2.7.2008. do isplate,

- na iznos od 14,78 eura od 2.8.2008. do isplate,

- na iznos od 14,94 eura od 2.9.2008. do isplate,

- na iznos od 11,52 eura od 2.10.2008. do isplate i

- na iznos od 0,14 eura od 2.12.2008. do isplate,

kao ni potraživanje zakonskih zateznih kamata:

- na iznos od 0,89 eura od 2.1.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 0,92 eura od 2.2.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 3,11 eura od 2.3.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 1,77 eura od 2.4.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 3,17 eura od 2.5.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 5,63 eura od 2.6.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 6,41 eura od 2.7.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 7,31 eura od 2.8.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 4,45 eura od 2.9.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 6,20 eura od 2.10.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 7,02 eura od 2.11.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 4,08 eura od 2.12.2007. do 19.8.2020.,

- na iznos od 6,54 eura od 2.1.2008. do 19.8.2020. godine.

IV. Potraživanja iz toč. I. i II. izreke ove presude prebijaju se u iznosu od 57,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19.8.2020. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.190,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 19,47 eura od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 27,60 eura od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 18,74 eura od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 16,06 eura od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 10,49 eura od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 12,07 eura od 21.7.2009. do isplate,

- na iznos od 11,20 eura od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 11,66 eura od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 11,28 eura od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,95 eura od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 13,18 eura od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 14,44 eura od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 18,43 eura od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 21,77 eura od 19.3.2010. do isplate,

- na iznos od 24,25 eura od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 24,13 eura od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 31,16 eura od 18.6.2010. do isplate,

- na iznos od 33,31 eura od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 37,76 eura od 18.8.2010. do isplate,

- na iznos od 42,19 eura od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 43,18 eura od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 52,87 eura od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 63,91 eura od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 80,55 eura od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 72,95 eura od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 77,14 eura od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 69,49 eura od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 69,25 eura od 1.5.2011. do isplate,

- na iznos od 123,10 eura od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 136,65 eura od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 150,87 eura od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 157,89 eura od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 130,76 eura od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 168,55 eura od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 168,06 eura od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 168,92 eura od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 186,09 eura od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 189,65 eura od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 184,11 eura od 1.4.2012. do isplate,

- na iznos od 187,03 eura od 1.5.2012. do isplate,

- na iznos od 191,02 eura od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 190,20 eura od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 185,28 eura od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 180,50 eura od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 169,36 eura od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 183,48 eura od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 186,80 eura od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 181,51 eura od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 170,29 eura od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 174,37 eura od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 180,05 eura od 1.4.2013. do isplate,

- na iznos od 183,79 eura od 1.5.2013. do isplate,

- na iznos od 166,13 eura od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 164,29 eura od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 165,03 eura od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 167,91 eura od 1.9.2013. do isplate,

- na iznos od 175,33 eura od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 175,00 eura od 1.11.2013. do isplate,

- na iznos od 177,08 eura od 1.12.2013. do isplate,

- na iznos od 184,52 eura od 1.1.2014. do isplate,

- na iznos od 148,41 eura od 1.2.2014. do isplate,

- na iznos od 157,41 eura od 1.3.2014. do isplate,

- na iznos od 159,29 eura od 1.4.2014. do isplate,

- na iznos od 158,51 eura od 1.5.2014. do isplate,

- na iznos od 152,47 eura od 1.6.2014. do isplate,

- na iznos od 153,71 eura od 1.7.2014. do isplate,

- na iznos od 157,50 eura od 1.8.2014. do isplate,

- na iznos od 160,64 eura od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 16.026,20 eura od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 123,74 eura od 1.10.2014. do isplate,

- na iznos od 40,10 eura od 1.11.2014. do isplate,

- na iznos od 38,46 eura od 1.12.2014. do isplate,

- na iznos od 14.272,62 eura od 30.12.2014. do isplate,

kao i zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 0,26 eura od 1.9.2006. do isplate,

- na iznos od 6,04 eura od 1.10.2006. do isplate,

- na iznos od 4,52 eura od 1.11.2006. do isplate,

- na iznos od 2,75 eura od 1.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,55 eura od 1.2.2008. do isplate,

- na iznos od 1,01 eura od 1.3.2008. do isplate,

- na iznos od 3,09 eura od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,01 eura od 1.5.2008. do isplate,

- na iznos od 1,22 eura od 1.6.2008. do isplate,

- na iznos od 1,03 eura od 1.7.2008. do isplate,

- na iznos od 1,32 eura od 1.8.2008. do isplate,

- na iznos od 1,30 eura od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 1,04 eura od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 17,89 eura od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 5,71 eura od 1.1.2009. do isplate i

- na iznos od 8,75 eura od 1.2.2009. do isplate,

i to do 1. siječnja 2008. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju ostali iznos od 1.308,69 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 12,07 eura od 1.7.2009. do 21.7.2009.,

- na iznos od 21,77 eura od 1.3.2010. do 19.3.2010.,

- na iznos od 31,16 eura od 1.6.2010. do 18.6.2010. i

- na iznos od 37,76 eura od 1.8.20201. do 18.8.2010. godine.

VII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12.561,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitnom, da su 21. srpnja 2006. tuženik, kao kreditor, tužitelj, kao korisnik kredita, ZT iz [adresa] i HT iz [adresa], kao sudužnici, te društvo MINI-ING d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao založni dužnik, sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103071911 (u daljnjem tekstu: Ugovor). Odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu tuženik je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 158.193,08 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a tužitelj se, sukladno čl. 7. Ugovora o kreditu, obvezao otplatiti dio glavnice kredita u iznosu od 94.915,85 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima od 595,92 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, a preostali dio glavnice kredita u iznosu od 63.277,23 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka sukladno otplatnom planu. Povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazio i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/13.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., odbijena je revizija tuženika protiv gornje drugostupanjske presude kao neosnovana (točka II. izreke navedene revizijske presude). Predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19.), a identična je i odredba čl. 138.a (ranijeg) Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09.), propisana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene zbog postupanja tuženika. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora/ugovorne odredbe, s time da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima).

2. Stoga, tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku vratiti tužitelju preplaćene iznose u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule, u ukupnom iznosu od 293.127,62 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 37,79 kuna od 1.9.2006. do isplate, na iznos od 27,17 kuna od 1.10.2006. do isplate, na iznos od 29,03 kuna od 1.11.2006. do isplate, na iznos od 13,88 kuna od 1.12.2006. do isplate, na iznos od 175,23 kuna od 1.11.2008. do isplate, na iznos od 219,43 kuna od 1.1.2009. do isplate, na iznos od 237,42 kuna od 1.2.2009. do isplate, na iznos od 255,72 kuna od 1.3.2009. do isplate, na iznos od 202,27 kuna od 1.4.2009. do isplate, na iznos od 156,50 kuna od 1.5.2009. do isplate, na iznos od 98,81 kuna od 1.6.2009. do isplate, na iznos od 31,21 kuna od 1.7.2009. do isplate, na iznos od 59,58 kuna od 1.8.2009. do isplate, na iznos od 109,27 kuna od 1.9.2009. do isplate, na iznos od 61,67 kuna od 1.10.2009. do isplate, na iznos od 57,40 kuna od 1.11.2009. do isplate, na iznos od 114,86 kuna od 1.12.2009. do isplate, na iznos od 161,12 kuna od 1.1.2010. do isplate, na iznos od 221,38 kuna od 1.2.2010. do isplate, na iznos od 207,35 kuna od 1.3.2010. do isplate, na iznos od 310,83 kuna od 1.4.2010. do isplate, na iznos od 289,03 kuna od 1.5.2010. do isplate, na iznos od 313,95 kuna od 1.6.2010. do isplate, na iznos od 588,64 kuna od 1.7.2010. do isplate, na iznos od 528,44 kuna od 1.8.2010. do isplate, na iznos od 752,25 kuna od 1.9.2010. do isplate, na iznos od 642,07 kuna od 1.10.2010. do isplate, na iznos od 675,83 kuna od 1.11.2010. do isplate, na iznos od 867,53 kuna od 1.12.2010. do isplate, na iznos od 1.014,65 kuna od 1.1.2011. do isplate, na iznos od 905,31 kuna od 1.2.2011. do isplate, na iznos od 939,66 kuna od 1.3.2011. do isplate, na iznos od 848,13 kuna od 1.4.2011. do isplate, na iznos od 858,86 kuna od 1.5.2011. do isplate, na iznos od 1.286,09 kuna od 1.6.2011. do isplate, na iznos od 1.244,37 kuna od 1.7.2011. do isplate, na iznos od 1.579,69 kuna od 1.8.2011. do isplate, na iznos od 1.532,62 kuna od 1.9.2011. do isplate, na iznos od 1.269,88 kuna od 1.10.2011. do isplate, na iznos od 1.296,76 kuna od 1.11.2011. do isplate, na iznos od 1.278,22 kuna od 1.12.2011. do isplate, na iznos od 1.346,73 kuna od 1.1.2012. do isplate, na iznos od 1.423,25 kuna od 1.2.2012. do isplate, na iznos od 1.425,03 kuna od 1.3.2012. do isplate, na iznos od 1.377,23 kuna od 1.4.2012. do isplate, na iznos od 1.392,94 kuna od 1.5.2012. do isplate, na iznos od 1.422,41 kuna od 1.6.2012. do isplate, na iznos od 1.394,40 kuna od 1.7.2012. do isplate, na iznos od 1.396,50 kuna od 1.8.2012. do isplate, na iznos od 1.369,57 kuna od 1.9.2012. do isplate, na iznos od 1.316,28 kuna od 1.10.2012. do isplate, na iznos od 1.377,62 kuna od 1.11.2012. do isplate, na iznos od 1.395,14 kuna od 1.12.2012. do isplate, na iznos od 1.396,50 kuna od 1.1.2013. do isplate, na iznos od 1.307,68 kuna od 1.2.2013. do isplate, na iznos od 1.364,83 kuna od 1.3.2013. do isplate, na iznos od 1.380,30 kuna od 1.4.2013. do isplate, na iznos od 1.346,04 kuna od 1.5.2013. do isplate, na iznos od 1.249,77 kuna od 1.6.2013. do isplate, na iznos od 1.211,78 kuna od 1.7.2013. do isplate, na iznos od 1.251,38 kuna od 1.8.2013. do isplate, na iznos od 1.291,77 kuna od 1.9.2013. do isplate, na iznos od 1.366,19 kuna od 1.10.2013. do isplate, na iznos od 1.330,29 kuna od 1.11.2013. do isplate, na iznos od 1.349,74 kuna od 1.12.2013. do isplate, na iznos od 1.363,05 kuna od 1.1.2014. do isplate, na iznos od 590,82 kuna od 1.2.2014. do isplate, na iznos od 610,18 kuna od 1.3.2014. do isplate, na iznos od 596,48 kuna od 1.4.2014. do isplate, na iznos od 571,82 kuna od 1.5.2014. do isplate, na iznos od 559,55 kuna od 1.6.2014. do isplate, na iznos od 570,10 kuna od 1.7.2014. do isplate, na iznos od 599,64 kuna od 1.8.2014. do isplate, na iznos od 637,36 kuna od 1.9.2014. do isplate, na iznos od 418,15 kuna od 1.10.2014. do isplate, na iznos od 424,26 kuna od 1.11.2014. do isplate, na iznos od 429,37 kuna od 1.12.2014. do isplate i na iznos od 231.773,57 kuna od 30.12.2014. do isplate.

3. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, te osporava zahtijevani tijek zakonskih zateznih kamata. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer su uplate vršene ne samo od tužitelja, već i od strane, između ostalog, sudužnice HT. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u predmetnom Ugovoru o kreditu je zakonita i dopuštena, jer odredba članka 22. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Korisnicima kredita u CHF, pa tako i tužitelju, pruženo je sasvim dovoljno informacija o valutnoj klauzuli temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak, odnosno tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak nije bila nepoštena, te je bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

4. Ujedno je naveo i da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.677,78 kuna (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 38,75 kuna od 2.1.2007. do isplate, na iznos od 67,04 kuna od 2.2.2007. do isplate, na iznos od 53,58 kuna od 2.3.2007. do isplate, na iznos od 61,44 kuna od 2.4.2007. do isplate, na iznos od 134,83 kuna od 2.5.2007. do isplate, na iznos od 152,86 kuna od 2.6.2007. do isplate, na iznos od 176,65 kuna od 2.7.2007. do isplate, na iznos od 176,48 kuna od 2.8.2007. do isplate, na iznos od 143,89 kuna od 2.9.2007. do isplate, na iznos od 192,38 kuna od 2.10.2007. do isplate, na iznos od 193,57 kuna od 2.11.2007. do isplate, na iznos od 159,55 kuna od 2.12.2007. do isplate, na iznos od 163,27 kuna od 2.1.2008. do isplate, na iznos od 95,89 kuna od 2.2.2008. do isplate, na iznos od 44,62 kuna od 2.3.2008. do isplate, na iznos od 112,76 kuna od 2.5.2008. do isplate, na iznos od 145,75 kuna od 2.6.2008. do isplate, na iznos od 109,71 kuna od 2.7.2008. do isplate, na iznos od 181,53 kuna od 2.8.2008. do isplate, na iznos od 165,39 kuna od 2.9.2008. do isplate, na iznos od 94,45 kuna od 2.10.2008. do isplate i na iznos od 14,09 kuna od 2.12.2008. do isplate. Također, predlaže sudu konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

5. Tužitelj je u odgovoru na tuženikov odgovor na tužbu naveo, u bitnom, da je upravo zbog nepoštene/ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s jednostranim odlukama tuženika i valutne klauzule u CHF, između ostalog, i došlo do kolektivnog spora, kao i ovog pojedinačnog spora tužitelja kao potrošača protiv tuženika. Stoga bi prihvaćanjem tuženikovog prigovora radi prijeboja tužitelj bio doveden u položaj nejednakosti pred zakonom (protivno odredbi čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske), a osim što bi bila povrijeđena vladavina prava, kao jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka, tužitelju bi na taj način bilo povrijeđeno i pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Konačno, tužitelj ističe prigovor zastare u odnosu na navodnu tuženikovu tražbinu istaknutu prigovorom radi prijeboja.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je u podnesku od 2. prosinca 2021., sukladno rezultatima vještačenja, povisio svoj zahtjev na iznos od 298.036,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini pozitivni iznos razlike naveden u stupcu "j" Tabele 1 iz nalaza vještaka od dospijeća pojedinog iznosa navedenog u stupcu "b" Tabele 1 iz nalaza vještaka pa do isplate.

7. Potom je u podnesku od 13. siječnja 2023. uskladio svoj zahtjev s činjenicom da je euro postala službena valuta u Republici Hrvatskoj na način da ga je izrazio i u eurima pa zahtijeva isplatu iznosa od 39.556,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 0,26 eura od 1.9.2006. do isplate, na iznos od 6,04 eura od 1.10.2006. do isplate, na iznos od 4,52 eura od 1.11.2006. pa do isplate, na iznos od 2,75 eura od 1.12.2006. do isplate, na iznos od 4,62 eura od 1.4.2008. do isplate, na iznos od 27,27 eura od 1.11.2008. do isplate, na iznos od 8,56 eura od 1.1.2009. do isplate, na iznos od 43,62 eura od 1.2.2009. do isplate, na iznos od 42,61 eura od 1.3.2009. do isplate, na iznos od 28,55 eura od 1.4.2009. do isplate, na iznos od 36,97 eura od 1.5.2009. do isplate, na iznos od 23,46 eura od 1.6.2009. do isplate, na iznos od 27,17 eura od 1.7.2009. do isplate, na iznos od 25,07 eura od 1.8.2009. do isplate, na iznos od 26,15 eura od 1.9.2009. do isplate, na iznos od 25,22 eura od 1.10.2009. do isplate, na iznos od 19,75 eura od 1.11.2009. do isplate, na iznos od 29,68 eura od 1.12.2009. do isplate, na iznos od 32,68 eura od 1.1.2010. do isplate, na iznos od 42,55 eura od 1.2.2010. do isplate, na iznos od 51,13 eura od 1.3.2010. do isplate, na iznos od 57,72 eura od 1.4.2010. do isplate, na iznos od 57,31 eura od 1.5.2010. do isplate, na iznos od 77,28 eura od 1.6.2010. do isplate, na iznos od 83,76 eura od 1.7.2010. do isplate, na iznos od 98,04 eura od 1.8.2010. do isplate, na iznos od 113,65 eura od 1.9.2010. do isplate, na iznos od 117,10 eura od 1.10.2010. do isplate, na iznos od 95,89 eura od 1.11.2010. do isplate, na iznos od 119,29 eura od 1.12.2010. do isplate, na iznos od 158,10 eura od 1.1.2011. do isplate, na iznos od 139,55 eura od 1.2.2011. do isplate, na iznos od 149,36 eura od 1.3.2011. do isplate, na iznos od 131,25 eura od 1.4.2011. do isplate, na iznos od 130,56 eura od 1.5.2011. do isplate, na iznos od 167,72 eura od 1.6.2011. do isplate, na iznos od 188,05 eura od 1.7.2011. do isplate, na iznos od 209,90 eura od 1.8.2011. do isplate, na iznos od 220,79 eura od 1.9.2011. do isplate, na iznos od 178,86 eura od 1.10.2011. do isplate, na iznos od 168,55 eura od 1.11.2011. do isplate, na iznos od 168,06 eura od 1.12.2011. do isplate, na iznos od 168,92 eura od 1.1.2012. do isplate, na iznos od 186,09 eura od 1.2.2012. do isplate, na iznos od 189,65 eura od 1.3.2012. do isplate, na iznos od 184,11 eura od 1.4.2012. do isplate, na iznos od 187,03 eura od 1.5.2012. do isplate, na iznos od 191,02 eura od 1.6.2012. do isplate, na iznos od 190,20 eura od 1.7.2012. do isplate, na iznos od 185,28 eura od 1.8.2012. do isplate, na iznos od 180,50 eura od 1.9.2012. do isplate, na iznos od 169,36 eura od 1.10.2012. do isplate, na iznos od 183,48 eura od 1.11.2012. do isplate, na iznos od 186,80 eura od 1.12.2012. do isplate, na iznos od 181,51 eura od 1.1.2013. do isplate, na iznos od 170,29 eura od 1.2.2013. do isplate, na iznos od 174,37 eura od 1.3.2013. do isplate, na iznos od 180,04 eura od 1.4.2013. do isplate, na iznos od 183,79 eura od 1.5.2013. do isplate, na iznos od 166,13 eura od 1.6.2013. do isplate, na iznos od 164,29 eura od 1.7.2013. do isplate, na iznos od 165,03 eura od 1.8.2013. do isplate, na iznos od 167,91 eura od 1.9.2013. do isplate, na iznos od 175,33 eura od 1.10.2013. do isplate, na iznos od 174,10 eura od 1.11.2013. do isplate, na iznos od 177,08 eura od 1.12.2013. do isplate, na iznos od 184,52 eura od 1.1.2014. do isplate, na iznos od 148,41 eura od 1.2.2014. do isplate, na iznos od 157,41 eura od 1.3.2014. do isplate, na iznos od 159,29 eura od 1.4.2014. do isplate, na iznos od 158,51 eura od 1.5.2014. do isplate, na iznos od 153,47 eura od 1.6.2014. do isplate, na iznos od 153,71 eura od 1.7.2014. do isplate, na iznos od 157,50 eura od 1.8.2014. do isplate, na iznos od 160,64 eura od 1.9.2014. do isplate, na iznos od 16.026,24 eura od 1.9.2014. do isplate, na iznos od 123,74 eura od 1.10.2014. do isplate, na iznos od 40,10 eura od 1.11.2014. do isplate, na iznos od 38,46 eura od 1.12.2014. do isplate i na iznos od 14.272,62 eura od 30.12.2014. do isplate.

8. Tuženik je nakon provedenog financijskog vještačenja naveo da izjavljuje prigovor radi prebijanja u iznosu od 16.889,89 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 25,22 kuna od 2.1.2007. do isplate, na iznos od 26,15 kuna od 2.2.2007. do isplate, na iznos od 87,94 kuna od 2.3.2007. do isplate, na iznos od 49,94 kuna od 2.4.2007. do isplate, na iznos od 89,04 kuna od 2.5.2007. do isplate, na iznos od 157,43 kuna od 2.6.2007. do isplate, na iznos od 178,42 kuna od 2.7.2007. do isplate, na iznos od 202,71 kuna od 2.8.2007. do isplate, na iznos od 122,90 kuna od 2.9.2007. do isplate, na iznos od 170,55 kuna od 2.10.2007. do isplate, na iznos od 192,30 kuna od 2.11.2007. do isplate, na iznos od 111,30 kuna od 2.12.2007. do isplate, na iznos od 177,83 kuna od 2.1.2008. do isplate, na iznos od 53,42 kuna od 2.2.2008. do isplate, na iznos od 105,58 kuna od 2.3.2008. do isplate, na iznos od 109,89 kuna od 2.5.2008. do isplate, na iznos od 139,79 kuna od 2.6.2008. do isplate, na iznos od 118,06 kuna od 2.7.2008. do isplate, na iznos od 162,68 kuna od 2.8.2008. do isplate, na iznos od 164,39 kuna od 2.9.2008. do isplate, na iznos od 127,22 kuna od 2.10.2008. do isplate i na iznos od 1,62 kuna od 2.12.2008. do isplate.

9. Ujedno je naveo da se protivi preinaci tužbe.

10. Ovaj sud je zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući da nije mogao precizno znati visinu zahtijevane razlike s osnove valutne klauzule prije dobivenih rezultata financijskog vještačenja. Nadalje je ocijenio da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, budući da je tužitelj svoj zahtjev, ne mijenjajući činjeničnu i stvarnu osnovu tužbe, samo povisio sukladno rezultatima financijskog vještačenja, pa zbog preinake nije bilo potrebno izvoditi nikakve dokaze. Stoga je, primjenom odredbi čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), na ročištu održanom 20. prosinca 2023., odlučio kao u izreci ovog rješenja.

11. Nakon dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka u kojoj su uzeti u obzir iznosi dosuđeni tužitelju po osnovi razlike između početno ugovorene kamatne stope i povišenih kamatnih stopa tijekom razdoblja otplate kredita u predmetu ovoga suda poslovni broj: P-5381/19, tužitelj je u podnesku od 26. srpnja 2024. snizio tužbeni zahtjev na iznos od 38.239,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedini pozitivni iznos naveden u stupcu "n" Tablice vještaka na str. 652-656 spisa od datuma dospijeća navedenog u stupcu "b" spomenute Tablice vještaka.

12. Naprijed navedeni podnesak tužitelja dostavljen je tuženiku 23. kolovoza 2024. i tuženik je u podnesku od 28. kolovoza 2024., dakle u roku od 15 dana, izjavio da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

13. Prethodno je tuženik u podnesku od 21. kolovoza 2024. snizio svoj prigovor radi prebijanja na iznos od 2.261,48 kuna / 300,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini negativni iznos naveden u stupcu "n" Tablice vještaka na str. 652-656 spisa od datuma dospijeća navedenog u stupcu "b" spomenute Tablice vještaka.

14. Nakon druge dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka u kojoj su izračunate negativne tečajne razlike koje se odnose na glavnicu, tužitelj je u podnesku od 4. studenoga 2025. postavio zahtjev na isplatu iznosa od 38.247,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini pozitivni iznos naveden u stupcu "n" Tablice vještaka na str. 776-780 spisa od datuma dospijeća navedenog u stupcu "b" spomenute Tablice vještaka.

15. Tuženik nije prigovorio naprijed navedenoj dopuni, ali nije ni svoj prigovor uskladio s drugom dopunom nalaza i mišljenja vještaka.

16. Ovaj sud je, imajući u vidu tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe i mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 na iznos od 26. travnja 2021.), odlučivao o zahtjevu tužitelja iz podneska od 2. prosinca 2021., a koji je tužitelj izrazio u valuti euro u podnesku od 13. siječnja 2023., a potom isti zahtjev ponovio u podnesku od 23. ožujka 2023., koji je podnesak prethodio odluci ovoga suda o preinaci tužbe, te o prigovoru tuženika radi prebijanja iz podneska od 21. kolovoza 2024. godine.

17. Izvodeći tijekom postupka sve dokaze od kojih stranke nisu odustale izričito ili predlažući zaključenje glavne rasprave, ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103071911 s javnobilježničkom potvrdom (str. 7-15 spisa), punomoć Erste & Steiermarkische bank d.d. od 8.11.2004. (str. 16-18 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 19-20 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 21 spisa), potvrdu o plaćenim kamatama po namjenskom stambenom kreditu (str. 22 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. (str. 23-93 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. (str. 94-121 spisa), otplatni plan za kredit (str. 122-127 spisa), pregled prometa po partiji kredita 5103071911 za razdoblje od 21.7.2006. do 7.1.2015. (str. 128-138 spisa), obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu (str. 139-142 spisa), obavijesti o povećanju kamatne stope (str. 143 spisa), otplatni plan (str. 147-149, 152-154, 157-159, 162-164 i 166-168 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (str. 144-146, 150-151, 155-156 i 160-161 spisa), obavijest o kreditu (str. 165 spisa), izračun (str. 169-172 spisa), Informaciju Pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (str. 190-194 spisa), brošuru Erste stambeni krediti Sve je u Vašim rukama (str. 195-204 i 235-237 spisa), presudu Europskog suda poslovni broj: C-81/19 od 9.7.2020. (str. 227-232 spisa), pisani iskaz ŠT od 27.1.2020. (str. 233-234 spisa), dopis HNB-a Trgovačkom sudu u Zagrebu od 7.6.2013. (str. 238-240 spisa), obrazac VR-1 Izvješće o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama (str. 241 spisa), mail korespondenciju ŠT upućene naloženim službama s pitanjima i odgovorima za stambene kredite (str. 242-246 spisa) i priopćenje za javnost od 21.1.2015. Hrvatske narodne banke (str. 247-259 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka HT (str. 557-558 spisa) i tužitelja (str. 558 spisa) i financijskim vještačenjem (str. 566-571, 650-657, 775-780 i 790 spisa).

18. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da su i tužbeni zahtjev i prigovor radi prebijanja djelomično osnovani.

19. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj, kao korisnik kredita, 21. srpnja 2006. sklopio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103071911, temeljem kojeg mu je tuženik odobrio stambeni kredit za kupnju nekretnine (čl. 3. Ugovora), te mu stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 158.193,08 CHF obračunatu po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2. Ugovora), uz rok otplate u 252 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika (čl. 6. i 7. Ugovora).

20. Nije sporno ni da je u predmetnom Ugovoru navedeno da potpisom na tom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja (čl. 7. Ugovora).

21. Sporno je da li su ništetne odredbe predmetnog Ugovora u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, a u vezi s tim i ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa od 39.556,35 eura na ime razlike između višeg tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na tečaj za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita (tzv. pozitivne razlike).

22. U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

23. Sporno je i pitanje aktivne legitimacije tužitelja i zastare novčanih potraživanja tužitelja, te postoji li potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja, a u vezi s tim i je li to potraživanje zastarjelo.

24. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007. postupio protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. To zbog toga što je, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen 21. srpnja 2006., dakle u razdoblju na koje se spomenute odluke odnose, s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF, te se tužitelj na spomenute odluke pozvao, a tuženik, s druge strane, nije dokazao da su u konkretnom slučaju postojale neke posebne okolnosti, koje se razlikuju od onih obuhvaćenih u kolektivnom sporu, a zbog kojih na predmetni Ugovor nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

27. Nadalje, tužitelj je iskazao da su mu kod tuženika ponudili ugovor na unaprijed formuliranom obrascu. Digao je stambeni kredit i kupio stan u [adresa] u kojem je živio sa svojom obitelji, te ga je prodao zbog financijske situacije. Rate kredita je plaćao on, pa i one rate kredita koje je uplatila njegova supruga, jer ih je uplatila s njegovim novcima i po njegovom nalogu. On ne zna što znači pojam valuta utočišta. To nije nikad čuo. Njemu su rekli da digne kredit u CHF i da je to sigurna valuta. Nije mu ni objašnjeno da bi postojale neke razlike u ovlastima HNB-a u slučaju kada raste euro prema slučaju kada raste CHF. Uopće mu nisu objasnili što znači valutna klauzula, niti je dobio ikakve letke ili pisane obrasce o kreditu u CHF. U poslovnici je bio radi realizacije kredita dva puta. Prvi puta je tražio kredit i razgovarao sa službenicom o tome, a drugi puta je došao potpisati ugovor. Osiguranje kredita je bilo njegovo životno osiguranje i taj stan zbog kojega je digao kredit. On je s prvog sastanka zapamtio što treba ponijeti u banku prilikom potpisivanja ugovora. Prije nego što je sklopio ovaj kredit, on je već ranije sklapao ugovore o kreditu u kunama. Nije bio svjestan da bi CHF mogao toliko narasti, mislio je da će to biti otprilike onako kao kada je zaključivao ugovor.

28. Svjedokinja HT (tužiteljeva supruga) je iskazala, u bitnom, da je bila sudužnica po predmetnom ugovoru o kreditu, ali je izvršila uplate koje je izvršila po nalogu tužitelja i njegovim novcem. To nije imao tko drugi učiniti, budući da je tužitelj bio bolestan. Bio je na štakama. Ležao je u krevetu. Bila je prisutna kada se sklapao predmetni ugovor o kreditu. Ne zna detalje o predmetnom ugovoru i dogovaranju odredbi, budući da je to radio njen suprug koji o tome ima saznanja. U zadnjih 10 godina ona nije bila u radnom odnosu, dakle nije bila zaposlena i nije primala plaću.

29. Odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

30. Ovaj sud nije imao razloga posumnjati u naprijed izloženi iskaz tužitelja iz kojega proizlazi da je digao kredit za osobne potrebe.

31. Stoga je utvrdio da je tužitelj predmetni Ugovor zaključio kao potrošač i da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici potraživati od tuženika pozitivne razlike koje je platio, a koje su nastale zbog povišenja tečaja u odnosu na tečaj prilikom isplate kredita.

32. Pritom valja kazati da tužitelj nije izgubio aktivnu legitimaciju time što je svjedokinja HT, tužiteljeva supruga, uplatila pojedine iznose anuiteta, budući da ih je platila po nalogu tužitelja i njegovim novcem, u ime i za račun tužitelja, a što je tuženik prihvatio kao ispunjenje obveze samog tužitelja. Dakle, navedenim uplatama nije došlo do subrogacije HT u položaj korisnika kredita, a interni odnos između tužitelja i njegove supruge HT (u smislu možebitnih regresa) ne umanjuje obvezu tuženika prema tužitelju.

33. Nadalje, iz iskaza tužitelja i opširne dokumentacije koju je tuženik priložio u spis ne proizlazi da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su, među ostalim, rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Pritom valja kazati da činjenica da je u Ugovoru navedeno da je tuženik informirao tužitelja o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja (čl. 7. Ugovora), ali da iz takve općenite formulacije nije moguće zaključiti da je u konkretnom slučaju, suprotno utvrđenju iz kolektivnog spora, tuženik tužitelja prilikom sklapanja ugovora informirao o naprijed spomenutim specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF. Stoga je ovaj sud, primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, kao prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari, utvrdio da su ništetni dijelovi odredbi predmetnog Ugovora, koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

34. Pritom, posebno, valja kazati da mogućnost izbora tužitelja da sklopi kredit u nekoj drugoj valuti (a ne u CHF) nije ni od kakvog utjecaja na razrješenje ove pravne stvari u kojoj je bilo bitno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, budući da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen s valutnom klauzulom u CHF.

35. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj ima pravo na isplatu pozitivne razlike po osnovi promjene tečaja CHF (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., dalje: ZOO), sve sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom od prvog dana iza dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

36. Iz jasnog, stručnog i razložnog, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenog pisano i usmeno iznijetog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića s dvije dopune, a na čiji nalaz i dopune u smislu izračuna stranke nisu imale prigovora, proizlazi:

- da je ugovoreni iznos od 158.193,08 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznosio protuvrijednost od 728.605,69 kuna,

- da ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada slijedi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. rujna 2006.) do konačne kredita (30. prosinca 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 38.247,66 eura, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1b na str. 776-779 spisa, a datumi plaćanja u stupcu "h" navedene Tabele i

- da ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj manje platio, tada slijedi da manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. rujna 2006.) do konačne otplate kredita (30. prosinca 2014.), a koji proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 57,50 eura, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1b na str. 776-779 spisa,

- da se naprijed navedene negativne razlike iz druge dopune nalaza i mišljenja odnose na dio anuiteta koji se odnosi na vraćanje glavnice kredita, a ne cijeli anuitet kako je to bilo napravljeno u prethodnom izračunu i

- da ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada slijedi da razlika primljenog u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. rujna 2006.) do konačne otplate kredita (30. prosinca 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 38.190,16 eura.

37. Stoga je ovaj sud, a imajući u vidu da tužitelj zahtijeva zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrdio da postoji tužiteljevo potraživanje u ukupnom iznosu od 38.247,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedini pozitivni iznos naveden u stupcu 'n' Tabele 1b iz druge dopune nalaza i mišljenja na str. 776-779 spisa od dana dospijeća pojedinog iznosa navedenog u stupcu "b" navedene Tabele pa do isplate, budući da su dani plaćanja prethodili danu dospijeća, osim na one iznose koji su plaćeni nakon dospijeća, a u kojem slučaju postoji tužiteljevo potraživanje od dana plaćanja do isplate (na iznos od 12,07 eura od 21.7.2009. do isplate, na iznos od 21,77 eura od 19.3.2010. do isplate, na iznos od 31,16 eura od 18.6.2010. do isplate i na iznos od 37,76 eura od 18.8.2010. do isplate), sve pobliže opisano u toč. I. izreke ove presude.

38. Prethodno je ocijenio da je neosnovan tuženikov prigovor zastare naprijed navedenog potraživanja.

39. Naime, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV- 47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

40. Stoga, a imajući u vidu da je ništetnost utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10, a od 14. lipnja 2018. do 2. prosinca 2021., kada je tužitelj preinačio tužbu, nije proteklo pet godina (čl. 225. ZOO-a), to naprijed izloženo potraživanje tužitelja ni u jednom dijelu nije zastarjelo (u tom smislu i VSRH u Rev 953/2020-2 od 11.1.2023.).

41. Nadalje, tužitelj je primio kreditni iznos u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, a pojedine anuitete kredita otplatio je po nižem tečaju od onoga koji je bio na dan puštanja kredita, što znači da nije vratio onaj dio isplaćenog mu kreditnog iznosa koji se odnosi na razliku između višeg tečaja primijenjenog na dan isplate kredita i tečaja primijenjenog na dan otplate pojedinog kreditnog iznosa. Dakle, negativna razlika se odnosi samo na glavnicu u anuitetu koju je tužitelj primio, a ne i na kamatu, koju tužitelj nije primio.

42. Stoga, a budući da se tuženika u naprijed izloženim okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati poštenim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, ovaj sud je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da postoji tuženikovo potraživanje za isplatu te razlike u ukupnom iznosu od 57,50 eura, a kako to proizlazi iz prihvaćenog financijskog vještačenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. kolovoza 2020., kada je tuženik u odgovoru na tužbu postavio prigovor radi prebijanja (koji je kasnije snizio) do isplate.

43. Prethodno je ocijenio neosnovanim tužiteljev prigovor zastare potraživanja tuženika, jer od 14. lipnja 2018., kada je spomenuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017-10, a koja se primjenjuje i na tuženika, koji je bio stranka u predmetnom kolektivnom sporu, pa do 19. kolovoza 2020., kada je tuženik postavio prigovor radi prebijanja, nije proteklo razdoblje od 5 godina (čl. 225. ZOO-a).

44. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio kao pod toč. II. I III. izreke ove presude, a potom je izvršio prijeboj međusobnih potraživanja stranaka (pod toč. IV. izreke), nakon čega je naložio tuženiku platiti tužitelju dio tužiteljevog potraživanja koji nije prebijen u iznosu od 38.190,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sa zakonskim zateznim kamatama na prebijeni dio potraživanja od dospijeća (kojemu je prethodilo tužiteljevo plaćanje) pa do dana od kada tuženik na prebijeni dio potraživanja ima pravo za zatezne kamate (pod toč. IV. izreke), dok je ostali dio zahtjeva, kojega se tužitelj nije odrekao nakon tuženikovog protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe, kao neosnovan, odbio, kao i dio zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva zakonske zatezne kamate od dospijeća, koje je prethodilo plaćanju, do dana plaćanja, odnosno na iznos od 27,17 eura od 1.7.2009. do 21.7.2009., na iznos od 51,13 eura od 1.3.2010. do 19.3.2010., na iznos od 77,28 eura od 1.6.2010. do 18.6.2010. i na iznos od 98,04 eura od 1.8.2010. do 18.8.2010. godine (pod toč. V. izreke).

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva i to s visinom zahtjeva od 3,45%, a zbog kojeg dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi postupka.

46. Tužitelju je trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

47. Tako je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora od 39.556,35 eura, a koja se nalazi unutar istog bodovnog razreda OT kao i vrijednost predmeta spora iz tužbe (38.904,72 eura, odnosno tadašnjih 293.127,62 kuna), priznat trošak sastava tužbe od 500 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 28.1.2021., 2.12.2021., 26.7.2024. i 4.11.2025. od po 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 2.2.2021., 7.5.2021., 20.12.2023. i 21.11.2025. od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i sastava podnesaka od 26.4.2021., 8.12.2021., 13.1.2023. i 21.10.2024. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), ukupno 4.900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 9.800,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (2.450,00 eura) 12.250,00 eura.

48. Pritom valja kazati da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28.4.2021., budući da nije bilo objektivne zapreke da sve izloženo u tom podnesku tužitelj iznese u podnesku od 26.4.2021. za koji mu je priznat trošak, pa se ne može smatrati da je trošak sastava tog podneska bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

49. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 23.3.2023. u kojemu je postavio isti zahtjev kao u podnesku od 13.1.2023., za koji mu je priznat trošak, te ponovio svoje ranije očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, a za što mu je priznat trošak (pod troškom sastava podneska od 2.12.2021.), pa se ni trošak sastava tog podneska ne može smatrati troškom koji je bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

50. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 7.10.2024., jer tužitelj u tom podnesku nije naveo niti jednu činjenicu ili pravno shvaćanje koje nije iznosio u ranijim podnescima za koje mu je priznat trošak, pa se trošak sastava tog podneska ne može smatrati potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

51. Naprijed navedenom trošku tužitelja valjalo je pribrojiti i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 217,75 eura (1.640,64 kuna) i predujma za financijsko vještačenje u zahtijevanom iznosu od 93,74 eura.

52. Tužitelj nije dužan platiti sudsku pristojbu na presudu, jer je odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 51/23.) izmijenjen čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18.) na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni i potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

53. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 12.686,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2025. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

54. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata do 1. siječnja 2008. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje: ZOO).

55. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja

II. Pun. tuženika