REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1065/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika Jelenčić i Prgomet d.o.o., OIB: 88708501458, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Mesiček. odvjetnica u Zagrebu, Margaretska 3/IV radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedreca iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24, od 24. kolovoza 2022. posl. broj Ovrv-54081/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-794/2022) u dijelu u kojem je tuženiku Jelenčić i Prgomet d.o.o., OIB: 88708501458, [adresa], naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 iznos od 2.821,80 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. kolovoza 2022. g. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedreca iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24, od 24. kolovoza 2022. posl. broj Ovrv- 54081/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-794/2022) u dijelu u kojem u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu tekuću:

na iznos od 235,15 EUR od 6. siječnja 2021. do 2. ožujka 2022. na iznos od 235,15 EUR od 6. veljače 2021. do 2. ožujka 2022.

na iznos od 235,15 EUR od 6. ožujka 2021. do 2. ožujka 2022.

na iznos od 235,15 EUR od 6. travnja 2021. do 2. ožujka 2022.

na iznos od 235,15 EUR od 6. svibnja 2021. do 2. ožujka 2022.

na iznos od 235,15 EUR od 6. lipnja 2021. do 2. ožujka 2022.

na iznos od 235,15 EUR od 6.srpnja 2021. do 2. ožujka 2022.

na iznos od 235,15 EUR od 6. kolovoza 2021. do 2. ožujka 2022. na iznos od 235,15 EUR od 6. rujna 2021. do 2. ožujka 2022.

na iznos od 235,15 EUR od 6. listopada 2021. do 2. ožujka 2022. na iznos od 235,15 EUR od 6. studenog 2021. do 2. ožujka 2022. na iznos od 235,15 EUR od 6. prosinca 2021. do 2. ožujka 2022.

te se tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-54081/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-794/2022) koje je dana 24. kolovoza 2022. donio javni bilježnik bilježnika Božo Svedrec iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24, nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 08. studenog 2022., posl. broj Povrv-2547/2022 stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu. Predmetni sud se rješenjem od 3. rujna 2025. godine oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet je dostavljen ovom sudu na nadležno postupanje.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava potraživanje tužitelja te navodi da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari s obzirom da nije vlasnik nekretnine i nije ovlašten naplaćivati zakupninu.

3. Tužitelj se u podnesku od 7. rujna 2023. godine i u daljnjem tijeku postupka očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te istaknuo da su tužitelj i tuženik sklopili 21. travnja 1999. Ugovor o zakupu poslovnog prostora, , za poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u uličnoj zgradi prizemno u ukupnoj površini od 23,67 m2 na adresi u [adresa], dok je vještačenjem utvrđeno u upravnom postupku da površina iznosi 23,49 m2 i na tu površinu tužitelj obračunava naknadu. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije i činjenice da nema zaključen ugovor o zakupu navodi da tuženik već niz godina bespravno koristi predmetni poslovni prostor, a bez da ikome plaća bilo zakupninu bilo naknadu za korištenje. Ističe da je ovlašten upravljati predmetnim poslovnim prostorom na način da ga daje u zakup, te da ima aktivnu legitimaciju za ubiranje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora protiv bespravnog korisnika sve do utvrđenja vlasnika sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i to kao ovlaštenik prava raspolaganja i predmnijevani vlasnik, a što proizlazi iz toga što tužitelj je imao pravo upravljanja i raspolaganja predmetnim poslovnim prostorom budući da je zgrada u kojoj se isti nalazi nacionalizirana i postala društveno vlasništvo danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta odnosno dana 26. prosinca 1958.g., a što je utvrđeno rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Gornji Grad od 04.05.1960. g. Poziva se na odredbe čl. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Službeni list SFRJ br.43/45 i 57/65- Narodne novine br.52/73) bilo je propisano da na posebnom dijelu zgrade u društvenom etažnom vlasništvu pravo raspolaganja stječe općina, ako je društveno vlasništvo ustanovljeno nacionalizacijom ili konfiskacijom. Sukladno navedenom Zakonu pravo raspolaganja na nekretninama u društvenom vlasništvu davalo je ovlaštenje svom nosiocu da može koristiti nekretninu, da može to svoje pravo korištenja prenositi na drugoga, te da može raspolagati nekretninom tako da ju može i otuđiti iz društvenog vlasništva. Prema čl. 4. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Narodne novine SRH 52/71) bilo je propisano da ako se iz isprve na osnovi koje se uknjižuje nekretnina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nositelj prava korištenja, uknjižit će se općina na području na kojoj se nekretnina nalazi. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj predmnjevani vlasnik u smislu čl. 166.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12). Sukladno čl.5.ZN odredbe tog zakona odnose se na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzeli na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92,94/93,117/93), a prenesena je u društveno vlaništvo na temelju propisa iz čl.2., te akata i načina propisanih čl.3. tog zakona. Čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 33/01) bilo je određeno da će općine, gradovi i županije utemeljeni sukladno Zakonu o područjima županija, gradova i općina, preuzeti nekretnine, te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik najkasnije do 31. ožujka 1994.g. Sva imovina, koja je ranije bila obuhvaćena jedinstvenim pojmom društvenog vlasništva, dijelila se na novonastale općine, odnosno gradove. Člankom 67. u svezi sa čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi propisano je da sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu, a isto je bilo propisano i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu (Narodne novine 90/92). Slijedom navedenog, razvidno je da je riječ o prostoru koji je bio u društvenom vlasništvu, te kojim ovdje tužitelj raspolaže i upravlja temeljem gore navedenih zakona, pa je shodno tomu i predmnijevani vlasnik u odnosu na bespravne korisnike sve dok se ne utvrdi vlasnik sukladno odredbama ZN. Predmetni poslovni prostor upisan je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod red.brojem 3 kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 23,49 m2 u 35/480 dijela kao vlasništvo Šalek Isabelle, te u 35/480 dijela kao vlasništvo Šalek Christiana, dok je za ostatak, dakle za 410/480 dijela upisano Društveno vlasništvo. Tužitelj je ranije davao, te bi i dalje, da ga bespravno ne koristi tuženi, predmetni prostor davao u zakup. Sukladno odredbi čl.41. Zakona o zakupu i kupoporodaji poslovnog prostora” (NN 125/11, 64/15 I 112/18) tužitelj je mogao i može davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, a za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (dalje ZON) do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Za 70/480 dijela (svakome od dva ovlaštenika naknade po 35/480 dijela) predmetnog poslovnog prostora doneseno je rješenje Gradskog ureda za imovinsko- pravne odnose i imovinu Grada pod Klasom: UP/I-942-01/2011-13/15 dana 25. srpnja 2012.g. koje je postalo pravomoćno dana 29.08.2012.g. Navedenim rješenjem poslovni prostor, naknada za koji je predmet tužbenog zahtjeva, vraćen je - dan u vlasništvo fizičkim osobama, ER I ČR, svakome u 35/480 dijela. Za ostatak poslovnog prostora (410/480 dijela) u tijeku je postupak sukladno ZN. Slijedom navedenog, primjenom navedenih zakonskih odredbi kao i odredbe čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, tužitelj je u utuženom razdoblju bio ovlašten upravljati predmetnim poslovnim prostorom i ubirati naknadu za korištenje od tuženika kao bespravnog korisnika, i to za 85,42 % prostora (410/480 dijela poslovnog prostora.

4. Navodi nadalje kako je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor bez pravne osnove, a isti koristi i dalje. Navedeno proizlazi iz samog izvatka iz sudskog registra obzirom da tuženi na navedenoj adresi ima prijavljeno sjedište. Također, nakon prestanka ugovora o zakupu, tuženi nije tužitelju vratio predmetni poslovni prostor, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11). Tuženi je na navedenoj adresi obavljao djelatnost trgovine. Visina mjesečne naknade za korištenje određena je u visini mjesečne zakupnine koju bi tužitelj ostvario da je mogao davati u zakup predmetni poslovni prostor, odnosno koliko bi tuženi trebao plaćati tužitelju da ima sa istim zaključen ugovor o zakupu. Ista je određena na temelju Zaključaka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor objavljenih u Službenom glasniku Grada Zagreba. Zaključcima je regulirano da se zakupnina za poslovni prostor određuje prema slijedećim kriterijima: - kvadraturi korisne površine - zone u kojoj se nalazi - djelatnosti koja se tu obavlja - položaju prostora u zgradi Zakupnina se određuje primjenom gore navedenih kriterija, a prema “Tablici za izračun visine zakupnine” koje čine sastavni dio Zaključaka o kriterijima za određivanje zakupnine. Slijedom navedenog, naknada za korištenje za poslovni prostor koji je predmet ovog postupka obračunata je sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine (Sl. glasnik Grada Zagreba broj 06/2016.godine) na sljedeći način: - površina: 23,49 m2 - zona: I

- djelatnost: trgovina - položaj poslovnog prostora u zgradi: ulično Mjesečno zaduženje obračunto je kako slijedi: 23,49 m2 x 70,64 kn = 1.659,33 kn 1.659,33 kn x 85,42 % = 1.417,40 kn - Grad Zagreb u vlasništvu 85,42 % 354,35 kn uvećanje PDV 25% 1.771,75 kn koliko iznosi mjesečno zaduženje Navedeni iznos od 1.771,75 kn odgovara iznosu od 235,15 EUR-a nakon zaokruživanja. Za utuženo razdoblje (2021.) uzimajući u obzir preračunati iznos od 235,15 EUR mjesečno (235,15 EUR x 12 mjeseci) utuženi iznos odgovara iznosu od 2.821,80 EUR-a. Tužitelj ističe da tuženi duguje utuženu tražbinu s naslova korištenja poslovnog prostora i sukladno odredbi čl. 165.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06, 146/08, 152/14), a u svezi odredbe čl. 166.st.st.1. i čl.166.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao naknadu koristi-civilnih plodova koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja. Tuženi je nepošteni posjednik obzirom da je znao da je ugovor o zakupu raskinut pravomoćnošću upravnog rješenja jer je u navedenom postupku sudjelovao kao stranka. Tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje utužene tražbine dostavom računa i posebnom opomenom od 21.02.2022.

5. Tuženik je tijekom postupka ustrajao na tvrdnjama da tužitelj nije dokazao da je predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, osporava da tužitelj ma pravo tražiti naknadu temeljem svog vlastitog akta, a nastavno tvrdi da sve i da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine da bi imao pravo na potraživanje naknade za posjedovanje nekretnine, tužitelj je trebao od tuženika zatražiti predaju u posjed, odnosno u suposjed prije podnošenja zahtjeva za isplatu naknade.

6. Tijekom dokaznog postupka su pročitane isprave: izvadak iz poslovnih knjiga ( list 13 spisa) Ugovor o zakupu poslovnog prostora 21. travnja 1999 ( list 46-48 spisa), djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno – pravne poslove, Prvi područni odsjek, klasa: UO/I- 942-01/2011-12/15 od 25. srpnja 2012. (list 949-54 spisa), presliku ručno vođenog zk uloška ( list 56-66 spisa) zk izvadak ( list 67-68 spisa), Rješenje Komisije za nacionalizaciju ( list 69 spisa), dopis tužitelja ( list 71 spisa), Poziv na plaćanje ( list 75-76 spisa) Zapisnik ( list 77 spisa), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovne prostore ( list 78-85 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga ( list 86 spisa) Dopis tužiteljaleja tuženiku od 7. veljače 2013. godine ( list 112 spisa), sudsku praksu koju su dostavili tužitelj i tuženik.

Sud nije provodio daljnje dokazne prijedloge predložene od strane tužitelja ( uvid u upravni spis Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, te financijsko knjigovodstveno vještačenje ) budući je zaključeno da u ovom sporu male vrijednosti daljnje provođenje bilo kakvih dokaza ne bi bilo svrsishodno i samo bi suprotno načelu ekeonomičnosti izazvalo daljnje nepotrebne troškove, tim više što u spisu prileži dovoljno materijalnih dokaza temeljem koji je sud mogao donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnice potraživanja, a djelomično osnovanim u pogledu zahtjeva za isplatu zateznih kamata.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2-821,80 EUR sa zateznim kamatama na ime naknade za korištenje bez pravne osnove poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 23,49 m2, u razdoblju od svibnja do prosinca 202021.

9. Između stranaka nije sporno da se tuženik u utuženom razdoblju (svibanj – prosinac 2021.) nalazio u posjedu poslovnog prostora na adresi [adresa], upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] te da je navedeni prostor koristio bez pravne osnove.

10 .Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnova i visina utuženog potraživanja.

11. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999. je razvidno da je sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika. Predmet zakupa je poslovni prostor u uličnoj zgradi, površine 23,67 m2, na adresi [adresa]. U članku 4. je navedeno da će zakupnik poslovni prostor koristiti za obavljanje djelatnosti – trgovačka djelatnost neprehrambenim proizvodima. Člankom 15. je određeno da kada zakupnik prestane koristiti poslovni prostor iz bilo kojeg razloga, dužan je poslovni prostor predati zakupodavcu u stanju u kojem ga je primio, uzimajući u obzir prepravke koje je učinio uz odobrenje zakupodavca te promjene do kojih je došlo redovitom upotrebom poslovnog prostora.

12. Uvidom u Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne odnose i imovinu Grada, Odjel za upravno – pravne poslove, klasa: UP/I-942-01/2011- 13/15 od 25. srpnja 2012. (pravomoćno 29. kolovoza 2012.) utvrđeno je, između ostalog, da se predmetni poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije, u prizemlju ulične zgrade, površine 23,49 m2 daje u vlasništvo (vraća) fizičkim osobama, ER i ČR, svakome u 35/480 dijela (točka I. izreke). Prema točki II. izreke toga rješenja obveznik naknade je Grad Zagreb. Iz obrazloženja toga djelomičnog rješenja proizlazi da su se ER i ČR, kao nasljednici iza pok. supruga, odnosno oca FR, obratili sa zahtjevom za povrat oduzete imovine, zgrade u [adresa], sagrađene na čk. br. 415, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je ranije (prije nacionalizacije) bila u suvlasništvu CR u 1/3 dijela, zatim NR odnosno njegovih zakonskih nasljednika OR, LR udate E i FR u 1/3 dijela. Punomoćnik podnositelja zahtjeva u spis je dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojim je izvršena izmjera točne površine posebnih dijelova predmetne nekretnine te su utvrđeni suvlasnički omjeri bivših vlasnika s obzirom na izuzete dijelove nekretnine. Iz nalaza i mišljenja vještaka u odnosu na poslovne prostore u predmetnoj zgradi utvrđeno je da se, između ostalog, u prizemlju ulične zgrade nalaze dva poslovna prostora i to poslovni prostor zakupnika Jelenčić i Prgomet d.o.o. koji se sastoji od dvije prostorije, ukupne površine 23,49 m2. Prema navedenom elaboratu vještaka, nasljednici ER i ČR ostvaruju pravo na povrat u vlasništvo poslovnih prostora, svaki u 35/480 dijela. Također proizlazi da su se zamjenica Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i punomoćnik Grada Zagreba, a po prijedlogu punomoćnika podnositelja zahtjeva, usuglasili da se donese odluka u odnosu na dva poslovna prostora u prizemlju ulične zgrade, budući da je u odnosu na njih nesporno utvrđeno činjenično stanje, dok će se u odnosu na ostale poslovne prostore odlučiti posebnim rješenjem kada se utvrde sve pravno relevantne činjenice.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, k. o. [katastarska općina], zk uložak [broj ZK uloška] koji se odnosi na predmetnu nekretninu upisanu pod rednim brojem 3. proizlazi da je kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), upisan poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 23,49 m2, upisan u 35/480 dijela kao vlasništvo Šalek Isabelle, te u 35/480 dijela kao vlasništvo Šalek Christiana. U odnosu na preostalih 410/480 dijela predmetnog poslovnog prostora vrijedi upis koji vrijedi za sve upise na B listu (vlastovnici), odnosno društveno vlasništvo.

14. Iz navedenih isprava, koje je ovaj sud cijenio vjerodostojnima, osobito s obzirom da ih niti jedna od stranaka nije osporila, utvrđeno je da su ER i ČR, kao nasljednici jednog od ranijih suvlasnika nekretnine koju, između ostalog, čini i predmetni poslovni prostor, podnijeli zahtjev za povrat oduzete imovine te da im je po provedenom postupku vraćen u vlasništvo, između ostalog, i predmetni poslovni prostor, i to svakom u 35/480 dijela. Temeljem navedenog, isti su u zemljišnim knjigama na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine s kojim je neodvojivo povezan predmetni poslovni prostor uknjiženi kao suvlasnici, svaki u 35/480 dijela predmetnog poslovnog prostora, dok u odnosu na preostalih 410/480 dijela predmetnog poslovnog prostora vrijedi upis koji vrijedi za sve upise na B listu (vlastovnici), odnosno društveno vlasništvo.

15. Stoga, ovaj sud smatra da je u postupku povrata oduzete imovine u kojem je doneseno djelomično rješenje o vlasništvu, između ostalog, i predmetnog poslovnog prostora, odlučeno isključivo o povratu 70/480 suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora, dok da se glede povrata preostalih 410/480 dijela i dalje provodi dokazni postupak. Sud napominje kako tuženik u tijeku postupka nije ni osporavao da je za preostali suvlasnički dio predmetnog poslovnog prostora (410/480) i dalje u tijeku postupak povrata. To nedvojbeno proizlazi iz Djelomičnog rješenja od 25. srpnja 2012.

16. Odredbom članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj:

91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014., dalje u tekstu: ZV), propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati stvar vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

17. Prema odredbi članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine” broj: 125/11., 64/15. i 112/18.) Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Prema tome, tužitelj može davati u zakup poslovne prostore za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji su bili u društvenom vlasništvu, ako je na tom prostoru imao pravo korištenja, a tužitelju pripada i ovlast ostvarivati naknadu za njihovo protupravno korištenje.

18. Nadalje, prema članku 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list” SFRJ broj 10/65. i 57/65., „Narodne novine” broj 52/73. i 46/90.) na posebnom dijelu zgrade u društvenom etažnom vlasništvu pravo raspolaganja stječe općina, ako je društveno vlasništvo ustanovljeno nacionalizacijom ili konfiskacijom. Prema tome, tužitelj je na temelju te zakonske odredbe stekao pravo raspolaganja predmetnog poslovnog prostora; pri tome, činjenica što je Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne znači da taj Zakon nije proizveo pravne učinke odnosno da su njegovim prestankom važenja prestali i pravni učinci koje je proizveo. Slijedom navedenog, upravo zbog toga što je tužitelj imao pravo raspolaganja predmetnim poslovnim prostorom, on je sukladno članku 13. stavku 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine obveznik naknade te je on upravo kao takav i bio dužan vratiti suvlasnički dio nekretnine ranijim vlasnicima (njihovim potomcima); uostalom, točkom II. izreke djelomičnog rješenja od 25. srpnja 2012. je i navedeno da je obveznik naknade tužitelj. Prema tome, budući da je prema članku 13. stavku 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine određeno da je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju tog Zakona daje prijašnjem vlasniku, a pravomoćnim djelomičnim rješenjem Klasa: UP/I- 942- 01/2011-13/15, Ur. broj: 251-14-02/208-12-33 od 25. srpnja 2012. je određeno da je obveznik naknade tužitelj, to je tužitelj kao pravna osoba u čijoj se imovini nalazila cijela predmetna nekretnina tim rješenjem dao u vlasništvo dio predmetnog poslovnog prostora fizičkim osobama koji se spominju u tom rješenju u (ukupno) 70/480 dijela. Ujedno je time tužitelj i predmnijevani vlasnik preostalog dijela nekretnine (u 410/480 dijela).

19. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-161/22 od 20. travnja 2022., ovlast davanja u zakup prostora daje ovlašteniku tog prava ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, kao što su na primjer, ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje – ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio.

20. Prema tome, upravo zbog toga što tužitelju prema članku 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora pripada pravo da do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine daje predmetni poslovni prostor zakup (odnosno, u konkretnom slučaju preostali suvlasnički dio poslovnog prostora od 410/480 dijela), to tužitelju pripada i ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje (ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu, što je u ovom sporu nesporno slučaj), a tuženik se na račun toga neosnovano okoristio.

21. Prema odredbi članka 46. stavak 2. ZV-a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

22. Primjenjujući navedenu odredbu na konkretan slučaj proizlazi da je svaki suvlasnik ovlašten prema trećem postavljati zahtjev za naknadu koristi koju je ovaj imao od uporabe stvari razmjerno svojem suvlasničkom omjeru, obzirom da se radi o djeljivoj obvezi (čl. 41. st. 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO), izuzev predaje stvari u posjed, što može zahtijevati prema pravilima o nedjeljivim obvezama.

23. U odnosu na navode tuženika da je prethodno pozivanje posjednika na predaju stvari uvjet podnošenja tužbe za isplatu naknade za koristi koje je posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja sud ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2021. na drugoj sjednici Građanskog odjela toga suda, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pri čemu nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. U ugovoru o zakupu od 21. travnja 1999. koji je sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika jasno je navedeno u članku 15. da kada zakupnik prestane koristiti poslovni prostor iz bilo kojeg razloga, dužan je poslovni prostor predati zakupodavcu u stanju u kojem ga je primio. Time je nedvojbeno izraženo volja tužitelja za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora koje je tuženik neosnovano, bez pravnog temelja nastavio koristiti pa je tuženik stoga i dužan isplatiti naknadu za koristi koje ima od uporabe predmetne nekretnine.

24. Slijedom svega navedenoga, da bi se ostvarilo pravo na naknadu koristi od uporabe predmetnog poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZVa potrebno je da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: da je tužitelj (predmnijevani) vlasnik predmetne nekretnine, da se tuženik nalazi u njezinom posjedu bez pravnog temelja, da je tuženik uporabom predmetne nekretnine ostvario korist te da je takav zahtjev tužitelja dospio.

25. Sukladno pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom 15. lipnja 2021. na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova iz kojeg proizlazi da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. Uvidom u dopis od 1. veljače 2022. (list 75 spisa) i pripadajuću povratnicu (list 76 spisa) razvidno je da je tužiteljev zahtjev dospio.

26. Stoga, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj na temelju odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a, kao predmnijevani suvlasnik 410/480 dijela predmetnog poslovnog prostora, ovlašten od tuženika, kao nepoštenog posjednika predmetnog poslovnog prostora, potraživati korist koju je imao od upotrebe 410/480 suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.

27. Iako je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, sud sukladno načelu ekonomičnosti postupka nije proveo dokaz financijskim i građevinskim vještačenjem. Naime, uzimajući u obzir vrijednost predmeta ovoga spora provođenje financijskog vještačenja bi prouzrokovalo nepotrebne troškove i dovelo do odugovlačenja postupka. Sud je odluku o visini tužbenog zahtjeva donio na temelju isprava u spisu uz slobodnu ocjenu dokaza propisanu odredbama članka 223. i 464a ZPP-a.

28. Prema mišljenju ovoga suda, obujam koristi koju je tuženik imao uslijed uporabe predmetnog poslovnog prostora u svoju korist ne može biti niža od cijene zakupnine koju bi plaćao da je s tužiteljem u predmetnom razdoblju imao sklopljen ugovor o zakupu tog poslovnog prostora.

29. Takav stav je također suglasan pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom povodom dopuštene revizije pod poslovnim brojem Revd-753/2020, u odluci o reviziji pod poslovnim brojem Rev-1129/2020, u kojem iznosi da korist koju je posjednik poslovnog prostora ostvarivao nije pravilno utvrđivati prema zakupnini koja je bila relevantna u vremenu u kojem je ugovor o zakupu poslovnog prostora bio na snazi već je nakon prestanka zakupa koristi koje je zakupnik imao potrebno utvrditi prema visini zakupnine koju bi nakon prestanka zakupa zakupnik bio u obvezi plaćati i to u iznosu kojeg je realno na tržištu za konkretan prostor bilo moguće postići te tako utvrđen iznos predstavlja korist koju je korisnik prostora nakon prestanka zakupa ostvario.

30. Stoga je visina tužbenog zahtjeva utvrđena na temelju točke II., podtočke 1. i 2. Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 6/2016.) kojima je propisano da se zakupnina za poslovni prostor određuje prema četvornom metru površine, zoni u kojoj se prostor nalazi, kao i vrsti djelatnosti koja se u tom prostoru obavlja, a prema Tablici za izračun visine zakupnine (Prilog 1). Pri tome je u Opisu granica zona za utvrđivanje zakupnine za poslovni prostor (Prilog 2) utvrđeno šest zona za određivanje zakupnine, a iz istog je vidljivo da I. zona obuhvaća, između ostalog, i [adresa], dok su u Popisu skupina djelatnosti za potrebe određivanja visine zakupnine za poslovni prostor (Prilog 3) razvrstane djelatnosti koje se mogu obavljati u poslovnom prostoru, a iz istog je vidljivo da je dopuštena djelatnost i trgovina, a koju djelatnost tuženik nije osporio da obavlja.

31. Kako se konkretno radi o poslovnom prostoru u [adresa], površine 23,49 m2, to je pravilno tužitelj za poslovni prostor površine do 50,00 m2, u I. zoni, u kojem se obavlja djelatnost trgovine, obračunao visinu zakupnine u iznosu od 70,64 kn/m2 (70,64 kn x 23,67 m2 = 1.659,33 kn/220,23 EUR), upravo kako to i proizlazi iz Tablice za izračun visine zakupnine (Prilog 1) i to uzimajući pritom u obzir samo omjer suvlasničkog dijela u odnosu na koji se tužitelj ima smatrati predmnijevanim vlasnikom (410 / 480 = 0,8542 ili 85,42%) (1.659,33 kn x 0,8542 = 1.417,40 kn/188,12 EUR), sve to uvećano za porez na dodanu vrijednost (članak 16. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost /Narodne novine, broj: 79/2013., 85/2013., 160/2013., 35/2014., 157/2014., 130/2015., 115/2016., 1/2017., 41/2017., 128/2017., 106/2018., 1/2019./). Dakle, ukupno u iznosu od 1.771,75 kn/235,15 EUR mjesečno.

32. S obzirom da je u međuvremenu promijenjena valuta u Republici Hrvatskoj, iznos mjesečnog zaduženja ima se preračunati u valutu EUR po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 1 EUR = 7,53450 kn, slijedom čega mjesečni iznos zaduženja tuženika iznosi 235,15 EUR.

33. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. U skladu s odredbom čl. 183. st. 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

34. U odnosu na zatraženi tijek zateznih kamata na glavnicu valja ukazati da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu (pravno shvaćanje sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2021.)

35. Uvidom u dopis od 21. veljače 2022. sud je utvrdio da je GSKG u ime Grada Zagreba, ovdje tužitelja, obavijestio tuženika da ima dospjela, a neplaćena potraživanja za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa], za razdoblje od svibnja do prosinca 2021. u iznosu glavnice od 21.261,00 kn. Navedenim dopisom tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje navedenog iznosa. Uvidom u povratnicu sud je utvrdio da je tuženik ovaj dopis zaprimio 2. ožujka 2022. Stoga dan dospijeća je 2. ožujka 2022., a tuženik onda sukladno odredbi članka 183. stavak 1. ZOO-a ima pravo na zatezne kamata dan nakon dospijeća utužene tražbine.

36. Odluka o stopi zateznih kamata temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a koji se odnosi na potraživanja proizašla iz ostalih odnosa.

37. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.821,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate slijedom čega je presuđeno kao u točki I/ izreke ove presude i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održan na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

38. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 2. ožujka 2022. pa je stoga sud presudio kao u točki II/ izreke ove presude i na temelju odredbe članka .

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

40. Sukladno članku 154. stavak 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj u sporu nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva u pogledu zateznih kamata u ovom postupku tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka.

41. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka i to trošak predujma naknade i ostatka naknade u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 11.1. Tarife te PDV sukladno Tbr. 46) sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik), o kojim troškovima je sud odlučio u okviru odluke o platnom nalogu, a druge troškove tužitelj nije ni zatražio do zaključenja glavne rasprave.

42. Tužitelj je zatražio zatezne kamate na troškove ovršnog postupka. O zateznim kamatama na iznos tih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, na troškove ovršnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelju

Tuženiku po pun

Pristojba na presudu