Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-501/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Stokrp kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Crvković & Partneri d.o.o., Vukovar, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-205/2022-44 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-205/2022-44 od 18. travnja 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-205/2022-44 od 18. travnja 2024. i sudi:

Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužitelju ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.171,54 EUR, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-205/2022-44 od 18. travnja 2024. odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sklopljenoga **.**.2007. između tužitelja ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnice Vukovar, pravnoga prednika tuženika tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, a sve u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužitelju ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova povrata preplaćenoga iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF) isplati novčani iznos od 5.160,60 € / 38.882,57 kn, (slovima: pet tisuća sto šezdeset eura i šezdeset centi / trideset osam tisuća osamsto osamdeset dvije kune i pedeset sedam lipa)1, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, te od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, i to:

188,68 € / 1.421,60 kn - od 10.11.2007.g. do isplate,

0,25 € / 1,86 kn - od 14.01. 2009.g. do isplate,

186,44 € / 1.404,75 kn - od 26.02. 2009.g. do isplate,

27,06 € / 203,86 kn - od 18.03. 2009.g. do isplate,

27,06 € / 203,86 kn - od 15.04. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 19.05. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 13.06. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 16.07. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 15.08. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 12.09. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 10.10. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 06.11. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 05.12. 2009.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 09.01.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 06.02.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 05.03.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 03.04.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 05.05.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 05.06.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 07.07.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 05.08.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 07.09.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 07.10.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 06.11.2010.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 03.12.2010.g. do isplate,

40,39 € / 304,36 kn - od 27.01.2011.g. do isplate,

19,96 € / 150,36 kn - od 05.02.2011.g. do isplate,

86,05 € / 648,36 kn - od 09.03.2011.g. do isplate,

64,15 € / 483,36 kn - od 06.04.2011.g. do isplate,

64,15 € / 483,36 kn - od 07.05.2011.g. do isplate,

64,15 € / 483,36 kn - od 04.06.2011.g. do isplate,

64,15 € / 483,36 kn - od 05.07.2011.g. do isplate,

64,15 € / 483,36 kn - od 03.08.2011.g. do isplate,

3.864,76 € / 29.119,56 kn - od 03.09.2011.g. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužitelju ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.269,60 € (slovima: dvije tisuće dvjesta šezdeset devet eura i šezdeset centi), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.".

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV, sudsku pristojbu i trošak poštarine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali samo u odnosu na odluku o trošku.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenooj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a obzirom da su stranke uredno pozvane na sva ročišta, saslušani su tužitelj i financijski vještak na sve okolnosti koje su predmet spora, te iz priležećih zapisnika u spisu ne proizlazi da bi bilo koja stranka bila onemogućena u raspravljanju pred sudom.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2007. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzla, te zahtjev za povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (CHF), sadržanoj u istom ugovoru.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika **.**.2007. sklopili Ugovor o kreditu za iznos od 25.000,00 CHF uz rok otplate od sedam godina, s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

11. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Utvrđeno je da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio ugovora, te da banka nije na transparentan način informirala tužitelja na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj s osnova tečajne razlike (valutne klauzule) preplatio kredit za 5.160,60 EUR (38.882,57 kn), pri čemu je vještak predmetne iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog anuiteta.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019. – dalje ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/2022. – dalje ZZP/22) te članka 502.c ZPP-a.

14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

15. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

16. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

17. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

18. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

19. Suprotno žalbenim navodima sud je saslušanjem tužitelja kao stranke utvrdio njegov konkretni status potrošača, obzirom da je kredit podigao kao namjenski koji je utrošio u tu svrhu jer je kupio osobni automobil koji mu je služio u privatne svrhe, pri čemu iskaz tužitelja je u potpunosti sukladan sadržaju samog ugovora o kreditu. Tuženik nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi bila dovedena u pitanje ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda.

20. Kako nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač mogao o njima pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučni za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o nesklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

21. Slijedom iznesenog tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 328. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. – dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

22. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

21. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

23. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 23. rujna 2022., tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 23. rujna 2022. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.

24. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnosti ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju.

25. Odluka o parničnom trošku je ispravno utemeljena na odredbama članka 154. i 155. ZPP-a i važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: Tarifa).

25.1. Neosnovano osporava u žalbi tuženik dio presude kojom je sud tužitelju priznao parnični trošak vrednujući odvjetnički bod s 15,00 kn i za one radnje poduzete prije 5. studenog 2022. Naime, odredbom članka 52. točka 3. Tarife propisano je da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Obzirom da je odluka o trošku donesena 18. travnja 2024., a Tarifa kojom je bila propisana vrijednost boda od 2,00 EUR koju je primijenio prvostupanjski sud je stupila na snagu 26. studenog 2023., to proizlazi da je ovaj žalbeni razlog neosnovan.

25.2. Trošak pristupa na ročište za objavu presude je pravilno priznat tužitelju sukladno Tbr. 9.3. Tarife, obzirom je iz zapisnika od 18. travnja 2024. vidljivo da je punomoćnik tužitelja na isto pristupio. Radi se o trošku koji je bio potreban jer objava presude proizvodi zakonom propisane pravne učinke, pa stranka čiji punomoćnik uredno pozvan pristupi na to ročište ima pravo na naknadu tog troška.

25.3. Pravilno, međutim, ukazuje u žalbi tuženik da je u odnosu na zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023. od 12. svibnja 2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi. Kako pravilno tuženik ukazuje da je ova zakonska odredba bila na snazi u virjeme donošenja presude, to je valjalo preinačiti odluku o trošku na način da se ukupno dosuđeni trošak tužitelja od 2.269,60 EUR umanji za nepripadajući iznos sudske pristojbe na presudu od 98,06 EUR, pa je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 2.171,54 EUR.

26. Kako prvostupanjskom odlukom, kao i postupkom koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. izreke, a u odnosu na odluku o trošku iz točke III. izreke žalba je prihvaćena i odluka preinačena u odnosu na trošak sudske pristojbe na presudu (članak 380. točka 3. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

27. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a uspio je samo u odnosu na neznatni dio troška, to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi članka 154. stavak 5. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec