REPUBLIKA HRVATSKA

P-2557/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te pod 2) ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su tužitelji: HG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĆG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] (z. k. ul. [broj ZK uloška]) i 1171/8 (z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], u omjerima od po ½ dijela prava vlasništva.

2. Ovlašćuju se tužitelji, temeljem ove presude na k. č. br. [katastarska čestica] (z. k. ul. [broj ZK uloška]) i 1171/8 (z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti, odnosno, u omjerima od po ½ dijela prava vlasništva, uz prethodno brisanje tuženice kao pravnog sljednika OPĆE NARODNE IMOVINE – MJESNI NARODNI ODBOR HVAR.

3. Nalaže se tuženici, tužiteljima naknaditi parnični trošak u novčanom iznosu od 6.172,79 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na navedeni iznos od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe 30. lipnja 2022. radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je to pobliže navedeno u izreci presude. U tužbi se navodi da su u Posjedovnom listu Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina [adresa], br. 282, k. o. [katastarska općina], upisane nekretnine, ukupne površine 6.957 m2, a koje da se nalaze na području [adresa] u [adresa], i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Kao posjednik istih, tvrdi se da je upisan prednik tužitelja (otac) – MG pok. H iz [adresa]. Dana 28. rujna 2009. da je doneseno pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, odnosno po Javnom bilježniku Jadranki Plenković iz Starog Grada, kao sudskom povjereniku, broj O-96/2009, UPP/OS-85/2009, temeljem kojeg da su tužitelji proglašeni isključivim nasljednicima u odnosu na ''preostale nekretnine''. Tužitelji da su od istog katastarskog tijela pribavili Povijest promjena na predmetnim katastarskim česticama, koje datira od 1952. godine naovamo. Iz predmetne Povijesti promjena, tvrdi se kako je vidljiv neprekinuti pravni slijed posjedovanja, koji je započeo najkasnije po prednici tužitelja, pok. EG ud. pok. H, što je utvrđeno prilikom revizije katastra 1952., te je posjed kasnije prešao na oca tužitelja, pok.MG pok.H. Dakle, tužitelji smatraju evidentnim da se oni danas nalaze u neprekinutom posjedu predmetnih čestica i to slijedom svojih prednika već više od gotovo 70 godina, u kojem posjedovanju ih nitko nikada nije ometao. Tako su se predmetne čestice koristile za pribavu ogrjeva i razne poljoprivredne kulture. Predmetna čestica k. č. br. [katastarska čestica] danas je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], na ime Opće narodne imovine - mjesni narodni odbor Hvar, dok je k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], na ime Republike Hrvatske. Tužitelji da su pribavili Uvjerenje Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Klasa 350-01/22-10/000014, iz kojeg proizlazi da su se predmetne nekretnine na dan stupanja Zakona o šumama iz 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991., nalazile izvan građevinskog područja. Tužitelji su takđer pribavili Potvrdu o uključenosti katastarske česte u šumskogospodarski plan, klasa ST/22-01/346, od 31. siječnja 2022., iz koje da proizlazi kako predmetne nekretnine nisu obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima hvarskog užeg područja krša za razdoblje 1984. - 1993., kao ni Izvanrednom revizijom Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu ''Sveti Nikola'' za razdoblje od 1. siječnja 2014. - 31. prosinca 2023. Tužitelji su također pribavili očitovanje Državnog arhiva u Split, Klasa 612-06/22- 17/16, od 8. veljače 2022. godine, iz kojeg proizlazi da ne postoje agrarne prijave obrađivača sa prezimenom MG, u odnosu na predmetne nekretnine. Tužitelji su se Zahtjevom od 16. veljače 2022., obratili tuženici radi pokušaja mirnog rješenja spora, u smislu odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku, no, 30. lipnja 2022. zaprimljen je negativan odgovor. Tužitelji tvrde da su izvanknjižni vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina, pa stoga, uslijed nesređenog zemljišno-knjižnog stanja, ustaju ovom tužbom radi utvrđenja prava vlasništva.

2. Tužitelji u uz tužbu dostavili odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj N-DO-119/2022 od 24. lipnja 2022., kao dokaz da su se tužitelji prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske obratili zakonskom zastupniku iste radi pokušaja mirnog rješenja spora, sve sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014). Naime prema navedenoj odredbi, osoba koja namjerava tužiti Republiku Hrvatsku, prije podnošenja tužbe mora se obratiti istoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili ako se o njemu ne odluči u roku od tri mjeseca od podnošenja nadležnom Državnom odvjetništvu, osoba je ovlaštena podnijeti tužbu nadležnom sudu.

3. Rješenjem od 4. srpnja 2022. tuženica je pozvana dati pisani odgovor na tužbu, te je istim rješenjem upoznata i upozorena na zakonske odredbe u slučaju nedavanja odgovora i u svezi predlaganja dokaza.

4. Tuženica je podneskom, koji je zaprimljen u spis 15. srpnja 2022. dala pisani odgovor na tužbu, kojim se usprotivila tužbenom zahtjevu, te predložila nakon izvođenja dokaza, isti odbiti. Name, u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev ističe se da isključivim vlasnikom ne mogu istodobno biti oba tužitelja. Nadalje, tužitelji da se pozivaju na dosjelost kao osnov stjecanja, navodeći da su, putem svojih pravnih oprednika, u neprekinutom posjedu više od 70 godina, te svoje navode potkrepljuju prijepisom PL 282, uvjerenjem o povijesti promjena, potvrdom HŠ-a te očitovanjem Državnog arhiva u Splitu. Na okolnost aktivne legitimacije priloženo je rješenja o nasljeđivanju broj O- 96/2009 od 28. rujna 2009. Nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana je kao šuma, vlasništvo Republike Hrvatske, a čest.em. 902/6 kao vlasništvo ONI-MNO [adresa]. Predmetna nekretnina i u naravi predstavlja šumu, odnosno, šumsko zemljište, a što je razvidno kako iz upisa u zemljišnoj knjizi, katastarskom operatu, tako i uvidom na Geoportalu. Kako je odredbom članka 55 stavak 2. Zakona o šumama, na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu bilo propisano da se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću (navedeno je bilo izričito propisano i odredbom čl. 49. st. 2. Zakona o šumama SRH – NN 20/77), a koja odredba je bila na snazi sve dok je Ustavni sud Republike Hrvatske nije ukinuo Odlukom broj: U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000., pa se upravo i vrijeme posjedovanja za koje je na snazi bila ukinuta navedena odredba, odnosno razdoblje od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. ne računa u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Činjenica da je u potvrdi Hrvatskih šuma koja priložena uz tužbu navedeno da predmetna nekretnina nije obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za razdoblje od 1984-1993. sama po sebi ne znači da ista doista nije šuma, dakle, ne može biti jedini relevantni dokaz u tom smislu. Nastavno svemu navedenom, na utuženim nekretninama pravo vlasništva dosjelošću moglo se steći jedino ako je, uz ostale pretpostavke stjecanja prava vlasništva temeljem dosjelosti i vrijeme određen zakonom, isteklo do 6. travnja 1941. po propisima koji su tada bili na snazi – OGZ-u, dakle, da se do 6. travnja 1941. navršilo vrijeme od 40 godina potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću primjenom instituta izvanredne dosjelosti, a sukladno pravnim pravilima OGZ-a. U konkretnom slučaju navedeni uvjeti evidentno nisu ispunjeni, niti je tužitelj uz tužbu, a ni prethodno u postupku mirnog rješenja spora dostavio dokaze na tu okolnost. Tužitelji kao dokaz aktivne legitimacije dostavljaju rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca MG, navodeći da su temeljem istog proglašeni isključivim nasljednicima u odnosu na “preostale nekretnine” pod kojima tužitelji očito podrazumijevaju i utužene. S tim u vezi, tužena ističe da se “preostale nekretnine” iz naprijed navedenog rješenja o nasljeđivanju nipošto ne odnose na nekretnine koje predmet ovog postupka, već na one iz točke I. rješenja o nasljeđivanju, a koje nisu raspoređene točkom III. istog rješenja. Osim toga, utužene nekretnine nisu navedene niti kao izvanknjižno vlasništvo prednika tužitelja, pa ako bi se iste i tretirale kao nakadno pronađena imovina, u tom smislu je potrebno pribaviti i rješenje o nasljeđivanju iza DG, a osobito iza EG – bake tužitelja. Naime, iz obrazloženja rješenja O-96/09 iza pok. oca tužitelja MG razvidno je da je imenovani nasljednik svoje majke DG za ½ dijela, iz čega se dade zaključiti da isti nije bio jedini nasljednik. Nadalje, potrebno je izvršiti uvid i u povijesni ZK izvadak za predmetne nekretnine, a sve kako bi se utvrdilo da li su u odnosu na iste podnesene agrarne prijave od strane prednika tužitelja ili eventualno drugih osoba, te je li o istima riješeno i na koji način.

5. Vrijednost predmeta spora je 13.272,28 eura (100.000,01 kuna).

6. Na pripremnom ročištu održanom 9. svibnja 2024. odlučeno je u dokazne svrhe izvesti sve predložene dokaze, kako od strane tužitelja, tako i od strane tuženice.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na uknjižbu prava vlasništva nad česticama kako je označeno u izreci presude. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 11. siječnja 2023., na način da isti glasi kako je citiran u izreci ove presude.

9. Pregledom zemljišno- knjižnih uložaka [broj ZK uloška], oboje za k. o. [katastarska općina], proizlazi da su nekretnine č.z. 902/6 (vrt), odnosno, 1171/8 (šuma) upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno, Opća narodna imovina Mjesni narodni odbo Hvar.

10. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama, u odnosu na čestice 902/6 i 1171/6, k. o. [katastarska općina], proizlazi da su upisani podaci 1952. prilikom revizije katastra i to na temelju ranijih upisa i to: za č.z. 902/6 Bilanjice – površina 2707 m2; te za č.z. 1171/8 Bilanjicqa, površine 4250 m2. U glavi PL broj 282 je izvršena promjena podataka, na način da je kao posjednica brisana ranije upisana DG ud. pk. ĐG, a kao posjednik prilikom revizije je upisan MG pk. H. Prilikom prijepisa pisanih podataka u automatsku obradu podataka, koja je vršena 1996. i 1997., podaci su na dan 2. veljače 2022. bili nepromijenjeni, odnosno, kao posjednik istih čestica je i 11. Nadalje, iz podataka Državnog arhiva u Splitu, koji je obavijestio tužitelje podneskom od 8. veljače 2022., proizlazi da u odnosnu na navedene i ovdje utužene čestice nije bilo nikakvih agrarnih prijava , što da je utvrđeno prilikom pregleda arhivskog popisa serije Agrarne prijave 1931. arhivskog fonda HR- DAST-593.

12. Iz Uvjerenja o statusu čestice, koje je izdala Splitsko-dalmatinska županija, pod Klasa: 350-01/22-10/000014 dana 26. siječnja 2022. proizlazi da se ovdje utužene čestice, obje nalaze izvan građevinskog područja.

13. Iz Potvrde Hrvatskih šuma, Klasa: ST/22-01/346 od 31. siječnja 2022. proizlazi kako obdje utužene čestice nisu obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, za razdoblje od 1984. -1993, a niti da su obuhvaćene izvanrednom revizijom Programa gospodarenja za jedinicu "Sveti Nikola" za razdoblje 1. siječnja 2014. – 31. prosinca 2023.

14. U postupku su saslušani svjedoci RG i SG, dok se od saslušanja svjedoka ČG odustalo na ročištu od 13. studenog 2025.

15. Svjedoci RG i SG su iskazivali na temelju njihovih neposrednih saznanja, te su tako detaljno opisali utužene čestice, odnosno, što iste predstavljaju na terenu. Iskazi svjedoka su, u bitnim dijelovima, identični i podudarni, a s obzirom da su oboje još kao djeca pomagali, zajedno sa svojim ocem, ocu tužitelja FG u branju maslina i "taklja", te s obzirom i na dojam prilikom svjedočenja, sud je iskaze svjedoka uzeo kao vjerodostojne. Tako svjedoci tvrde da se na utuženim nekretninama prije šezdesetak godina, kada su oni bili djeca, nalazila dijelom (manjim) šuma, dok je ostatak oduvijek bio maslinik, što da je i danas. Osim branja maslina, tamo se i skupljalo "taklje" i drva za ogrjev, a isto tako i brala borovina, u čemu su svjedoci neposredni sudjelovali. U to vrijeme, a s obzirom na godine svjedoka, radi se o 1970-ima, utužene nekretnine je posjedovao otac ovdje tužitelja – FG. Prema sjećanju svjedoka, još tada se točno znalo koja je čija zemlja, a do utuženih zemalja da je postojao i put, kojim bi svjedoci s ocem, te prednikom tužitelja išli na magarcu, na kojem bi nosily zaobljena drva, koja bi se koristila za gradnju brodova. Svjedocima nije ništa poznato ni o kakvim eventualnim sporovima oko posjeda ili vlasništva tih zemalja, jer po njima se "točno znalo u kojim granicama je posjed i vlasništvo tužiteljevog prednika" (ovo iz iskaza svjedoka RG, s ročišta 27. svibnja 2025 – list 81 spisa).

16. Od saslušanja svjedoka ČG se odustalo, budući da se svjedok nije odazvao na četiri ročišta na kojima je trebao biti saslušan, a na pretposljednjem ročištu bilo je odlučeno u slučaju nedolaska svjedoka na ročište 13. studenog 2025. da će se od njegovog saslušanja odustati. Ovo iz razloga što je po ocjeni suda, glavna stvar dovoljno raspravljena da nije nužno izvođenje ovog konkretnog dokaza.

17. Zakonom o šumama (kako trenutno važećem, tako i onom iz 1990.) propisano je što se smatra šumom. Šumom se, u smislu zakona, smatra zemljište koje je suvislo obraslo šumskim drvećem i/il njegovim grmolikim oblicima, grmljem ili prizemlim rašćem na površini od 0,1 ha i većoj, gdje se trajno proizvode šumski proizvodi i ostvaruju općekorisne funkcije, a između biocenoze i staništa vladaju uravnoteženi odnosi.

18. Prigovori tuženice su prvenstveno usmjereni na tvrdnju da utužene čestice predstavljaju šumu, pa se nad istima ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Međutim, iz izvedenih dokaza, po ocjeni suda, proizlazi neprijepornim kako ovdje nije riječ o šumi u smislu citiranih odredbi zakona, već o zemlji koja je samo jednim dijelom pokreivena drvećima, dok je u ostatku i to u večem dijeku, riječ o maslinicima. Ovakav zaključak proizlazi iz snimke geoportala (na kojem se zaista vidi ddijelom drveće, ali veći dio se in a snimci vidi da su maslinici, uredno položeni), ali je dodatno potkrijepljen iskazima svjedoka, a tim više i potvrdom Hrvatskih šuma, prema kojoj ove zelje nisu obuhvaćene nikakvim planom upravljanja, što bi bilo za pretpostaviti da je riječ o šumskom području.

19. Dakle, kada je otklonjeno pitanje da li je riječ o šumi ili ne, ostaje pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad nekretninama u društvenom vlasništvu, odnosno, kasnije vlasništvu Republike Hrvatske.

20. Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 146/08, 308/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

21. U konkretnom postupku, stupanjem na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80, i 36/90) 1980., odredbom članka 29. zabranjeno je stjecanje prava vlasništva nad nekretninama u društvenom vlasništvu. Ta odredba je ukinuta Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991.

22. Dakle, prije 8. listopada 1991., da bi se dosjelošću moglo steći pravo vlasništva na zemljištu koje se vodi kao društveno vlasništvo, potrebno je, osim ostalih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva (sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određenih kvaliteta) i vrijeme zakonom određeno koje mora biti dovršeno do 6. travnja 1941. po propisima koji su tada bili na snazi.

23. Od 8. listopada 1991., nakon što je ukinuta odredba o zabrani stjecanja dosjelošću stvari u društvenom vlasništvu, moguće je stjecanje pod pretpostavkama iz članka 28. stavka 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

24. Od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1997., u članku 388. stavak 4., u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

25. Nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. stavio izvan snage stavak 4. članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za stjecanje stvarnih prava na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, više se u vrijeme dosjedanja ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, što se primjenjuje od 14. prosinca 1999.

26. Suprotno tome, prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, sud je dužan primijeniti shvaćanje izraženo u odlukama Trgo protiv Republike Hrvatske. broj 35298/04, Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske broj 37685/10 i Ć protiv Republike Hrvatske broj 22768/12/10.

27. Navedena shvaćanja se odnose na primjenu i učinke odredbe članka 338. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999.

28. U presudi M protiv Republike Hrvatske, izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, po samom Zakonu, na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

29. U presudama E i drugi, te Ć protiv Republike Hrvatske, izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno, nije odlučno je li tužba podnesena prije ili nakon 17. studenog 1999. kao dana donošenja odluke Ustavnog suda kojom je ukinuta odredba članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

30. O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu i Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje u više odluka (Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema zauzetom pravnom shvaćanju, za takve nekretnine, a o tome je i ovdje riječ, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

31. Zaključno, nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjena je suda da su tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću i to nad čestice 902/6 i 1771/8, k. o. [katastarska općina], upravo onako kako se traži tužbom. U vrijeme posjedovaja se ima računati i vrijeme posjedovanja njegovih prednika, sve kako jepredmetnih nekretnina od revizije katastra 1952. I njegova prednica je držala u posjedu predmetne nekretnine još i ranije. Pravni slijed su tužitelji dokazali dostavom rješenja o nasljeđivanju iza pok. MG i DG, te je izvršen uvid u ista. Kao što je već rečeno, iskazi svjedoka su uvjerljivi i logični, a svjedoci su svoje iskaze dali na temelju nsporednih saznanja koja imaju o predmetu spora. Ovo bi značilo da su, zajedno s vremenom posjedovanja prednika, tužitelji imali u posjedu nekretninu dulje od potrebnih 40 godina za stjecanje prava vlasništva nad zemljom u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno, ranije društvenog vlasništva.

32. Uporište za ovakvu odluku, sud nalazi u sudskoj praksi, izraženoj u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Gž1681/2021 od 2. veljače 2022., u pravno i činjenično identčnoj situaciji.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, te budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, valjalo je tuženicu obvezati na naknadu parničnih troškova istima.

34. Visina troška je određena sukladno vrijednosti predmeta spora od 13.272,28 eura, te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023), budući da je tužitelje zastupao punomoćnik odvjetnik.

35. Prema važećoj Tarifi, vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

36. Tužitelj je popisao trošak u ukupnosti 2.312,50 bodova, odnosno, kada se zbroje i fiksni troškovi pristojbi, ukupno 6.172,79 eura.

37. Zahtjev za troškom je u cijelosti osnovan, stoga je tužiteljima priznat u cijelosti kako je i traženo.

38. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Starom Gradu, 30. prosinca 2025.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužiteljima po punomoćniku, Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, putem e- komunikacije;

- tuženici Republici Hrvatskoj, po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu – putem e-komunikacije;

- u spis.