REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-700/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa SV, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MLINAR pekarska industrija d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 228 C, OIB: 62296711978, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/23-01/916, URBROJ: 338-01-06-05-23- 05 od 17. siječnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-04/1559, URBROJ: 338-21-02-02-23-6 od 24. svibnja 2023.

II. Priznaje se tužitelju dijagnoza M54.5. (Bol u donjem dijelu leđa) kao posljedica ozljede na radu pod dijagnozom S30.0, nastale u događaju od 25. svibnja 2021., i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi posljedice ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.250,00 eura, dok se tužitelj odbija s ostatkom zatraženog iznosa troška.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/23-01/916, URBROJ: 338-01-06-05-23-05 od 17. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-04/1559, URBROJ: 338-21-02-02-23-6 od 24. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja da mu se dijagnoza M54(Dorsalgia) prizna kao posljedica već ranije priznate ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da su pogrešni zaključci liječničkog povjerenstva Direkcije na kojima je ono utemeljeno. Ukazuje, između ostalog, da je netočan zaključak tuženika o tome da nije zadobio traumu kralježnice kada je iz dokumentacije vidljivo da je u događaju ozljeđivanja zadobio udarac u slabinski dio kralježnice, kao i udarac u torakalni dio kralježnice, radi čega je i došlo do prijeloma rebara. U prvom nalazu konstatira se postojanje kontuzijskog biljega desno lumbalno. Stoga, tužitelj smatra kako je težak udarac u leđa teretom težim od 500 kg, koji je zadobio u događaju ozljeđivanja, u konačnici doveo do bolova, zbog čega nesumnjivo postoji uzročno-posljedična veza između izvorne ozljede na radu i posljedične dijagnoze. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, podredno poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak tuženiku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka, provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po sudskom vještaku Božidaru Šebečiću, specijalisti kirurgije, ortopedije i traumatologije, te je održana rasprava 4. prosinca 2025. na kojoj je saslušan sudski vještak.

6. Prema članku 53. stavku 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/2017, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22; dalje: Pravilnik) posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj u događaju od 25. svibnja 2021. pretrpio ozljedu u proizvodnom pogonu poslodavca na način da je zadobio udarac paletama velike težine po leđima, koje su se nalazile na viličaru kojim je upravljao drugi radnik. U svezi navedenog događaja tužitelju su kao ozljede na radu priznate dijagnoze S22.4 (Višestruki prijelomi rebara) i S22.3 (Prijelom rebra). Izabrani doktor tužitelja zatražio je 29. ožujka 2023. da se tužitelju dijagnoza M54 (Bol u leđima) utvrdi kao posljedica priznatih ozljeda na radu, zadobivenih u događaju od 25. svibnja 2021. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, dok je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik u osporenom rješenju, pozivajući se na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/916, URBROJ: 338- 01-10-04-24-04 od 9. siječnja 2024., obrazlaže da tužitelj u događaju od 25. svibnja 2021. nije zadobio nikakvu ozljedu, odnosno traumu kralježnice niti mu je kao takva priznata ozljedom na radu (tužitelju su priznate ozljede dijagnoze S22.4 Višestruki prijelomi rebara i S22.3 Prijelom rebara), da je tražena dijagnoza M54 općenita dijagnoza koja uključuje 9 kroničnih sindroma i skupni je naziv za bol što predstavlja simptom, a ne oštećenje zdravlja koje bi predstavljalo posljedicu ozljede na radu, pri čemu se ista veže uz bolesti mišića ili kostiju. Osim toga, kod tužitelja su dijagnostičkom obradom utvrđene degenerativne promjene LS kralježnice koje su dokazane učinjenom neuroradiološkom obradom koje su mogle dovesti do subjektivnih tegoba koje opisuje u medicinskoj dokumentaciji.

8. S obzirom na prigovore tužitelja kojima se osporavaju stručni zaključci Liječničkog povjerenstva Direkcije, sud je odredio vještačenje u smislu članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

9. Sudski vještak Šebečić u pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da se dijagnoza M54 ne može priznati kao posljedica ozljede na radu tužitelja pod dijagnozama S22.3 i S22.4. Prijelomi rebara nisu uzrok bolova u leđima (dorzalgije). Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, odnosno nalazu KBC Zagreb od 25. svibnja 2021. nedvojbeno je da je tužitelj u štetnom događaju pored priznatih ozljeda (S22.3 i S22.4) zadobio i natučenje leđa, ozljedu šifre S30.0. Kao posljedica navedene ozljede, kod tužitelja je zaostala bol u leđima, bolest šifre M54. Kod prvog pregleda 25. svibnja 2021., u opisu RTG slika torakalne i slabinske kralježnice navedeno je da su izražene degenerativne promjene. Međutim, u opisu MR slabinske kralježnice dvije i pol godine iza štetnog događaja opisane su samo početne degenerativne promjene. Za očekivati je da bi, ako su 25. svibnja 2021. već bile izražene degenerativne promjene slabinske kralježnice, na MR slabinske kralježnice dvije i pol godine iza štetnog događaja te degenerativne promjene bile značajnije nego što je opisano. Sudski vještak smatra da početne degenerativne promjene slabinske kralježnice ne predstavljaju predispoziciju za šifru M54, odnosno zaključuje da je šifra M54 posljedica ozljede šifre S30.0 (Natučenje leđa).

10. Tuženik je u podnescima od 8. svibnja i 17. lipnja 2025. istaknuo prigovore stručne i pravne naravi. U bitnome, što se tiče stručnih prigovora, tuženik navodi da je dijagnoza M54 preopćenita i obuhvaća devet različitih bolnih sindroma, da dijagnoza M54 ne opisuje oštećenje zdravlja već simptom kao subjektivni osjećaj, da dijagnoza M54 nije bolest koja je zaostala nakon ozljede na radu, da su kod tužitelja na dan ozljeđivanja utvrđene degenerativne promjene lumbosakralne kralježnice i na kostima zdjelice, potvrđene i MR obradom 15. rujna 2023., da je poznato kako su degenerativne promjene lumbosakralne kralježnice najčešći uzrok bolova u leđima, da kod tužitelja dana 25. svibnja 2021. nije utvrđena niti potvrđena ozljeda slabinske kralježnice dijagnostičkom obradom (klinički je utvrđena površinska ozljeda lumbosakralnog područja desno, u okviru dijagnoze S30.0), da dijagnoza M54 mora biti direktno i isključivo vezana uz ozljedu na radu. Zaključno se ističe da ozljeda slabinske kralježnice u okviru dijagnoze S30.0 nije potvrđena kod tužitelja dijagnostičkom obradom, na pregledu od 25. svibnja 2021. utvrđena je površinska ozljeda donjeg dijela leđa, a dijagnostičkom obradom su potvrđene degenerativne promjene na sakralnoj kralježnici. Dijagnoza M54 nije isključivo posljedica dijagnoze S30.0, nego je posljedica i utvrđenih brojnih degenerativnih promjena lumbosakralne kralježnice koje nisu vezane uz ozljede radu. U odnosu na prigovore pravne naravi, tuženik u bitnome ističe da dijagnoza S30.0 nije predmet postupka i da dijagnoza S30.0 nije tražena kao ozljeda na radu niti kao dopunska dijagnoza.

11. Sudski vještak Šebečić se u pisanom očitovanju i na raspravi očitovao na prigovore tuženika koji su stručne naravi.

11.1. Prema obrazloženju sudskog vještaka, dijagnoza pod šifrom M54 predstavlja bolove u leđima – dorzalgija bez navođenja uzroka. To je dijagnoza koja se uobičajeno koristi kod bolova u slabinskoj kralježnici, nije nužno da šifra ima četiri znamenke, a na poseban upit suda navodi da bi kod tužitelja to bila dijagnoza M54.5. U odnosu na daljnje prigovore tuženika (da je klinički utvrđena površinska ozljeda, da na dan ozljeđivanja nije potvrđena ozljeda slabinske kralježnice i da je takvu ozljedu potrebno potvrditi dijagnostičkom obradom), sudski vještak ukazuje da je prema prijavi ozljede na radu tužitelj dana 25. svibnja 2021. zadobio udarac paletom gajbi težine oko 500 kilograma u leđa. Da se radilo o velikoj sili govori podatak da su kod tužitelja RTG obradom utvrđeni prijelomi osmog do desetog rebra na desnoj strani i šestog rebra na lijevoj strani prsnog koša. Tužitelj je neposredno po ozljeđivanju pregledan u KBC Zagreb, u povijesti bolesti se navodi da dolazi zbog bolova u lumbalnom dijelu leđa (znači u području slabinske kralježnice). U opisu statusa navedeno je da postoji kontuzijski biljeg na desnoj strani leđa lumbalno (znači s desne strane slabinske kralježnice) te torakalno. Na palpaciju je postojala bolnost trnastih nastavaka donjih torakalnih kralježaka. Donji torakalni kralješci se nalaze na prijelazu u slabinsku kralježnicu. Opisana je bolno ograničena pokretljivost lumbalne kralježnice i napeta paravertebralna muskulatura desno. Točno je da u nalazu nije navedena dijagnoza kontuzije slabinske kralježnice, ali iz svega ranije navedenog jasno proizlazi da je tužitelj pored kontuzije prsnog koša s prijelomima rebara zadobio i kontuziju slabinske kralježnice. Napeta paravertebralna muskulatura i bolna ograničena pokretljivost lumbarne kralježnice predstavlja i objektivne znakove kontuzije slabinske kralježnice.

11.2. Na izravan upit može li se dijagnoza M54.5 javiti kao direktna posljedica dijagnoze S30.0 u smislu definicije iz članka 53. Pravilnika, sudski vještak je obrazložio da se ta dijagnoza može smatrati direktno posljedica šifre S30.0. U odnosu na prigovor da je riječ o akutizaciji kronične degenerativne bolesti, vještak je naveo kako je točno da je u opisu RTG snimaka torakalne slabinske kralježnice na dan štetnog događaja navedeno da su izražene degenerativne promjene kralježnice. Međutim, iz preslike zdravstvenog kartona, a koji obuhvaća period od 3. lipnja 2005. pa do ozljeđivanja, nije vidljivo da se tužitelj javio svom liječniku zbog degenerativnih promjena slabinske kralježnice. Također, na magnetskoj rezonanci slabinske kralježnice koja je učinjena 15. rujna 2023., dakle, više od dvije godine nakon štetnog događaja, nisu opisane degenerativne promjene koštanog dijela slabinske kralježnice. Opisane su samo početne degenerativne promjene intervertebralnih diskova, dakle iz nalaza MR slabinske kralježnice, a koja je puno sofisticiranija od RTG slikanja, proizlazi da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije imao značajnije degenerativne promjene, a da bi se moglo zaključiti da se radi o akutizaciji kronične degenerativne bolesti slabinske kralježnice.

11.3. Na poseban upit suda, vezano za period koji je protekao od ozljeđivanja tužitelja pa do pojave dijagnoze M54.5 kao posljedice dijagnoze S 30.0, sudski vještak ukazuje da je u nalazu fizijatra 25. listopada 2021. navedeno da tužitelj dolazi na pregled zbog bolova u leđima i prsištu, a nakon ozljede na radu. Prvi dan je odmah osjećao tegobe. U međuvremenu nije počeo raditi, a stanje se pogoršavalo iz dana u dan. Sve teže mu je sjediti, potom i stajati, a navodi i bol pri spavanju. U opisu statusa je navedeno da je antalgičnog stava i hoda (ukočenog stava i hoda), kretnje slabinske kralježnice su izrazito ograničene, bolne, a paravertebralna muskulatura je napeta. Sve to jasno ukazuje na dijagnozu pod šifrom M54.4 zbog čega je tužitelju predložena ambulantna fizikalna terapija. Sljedeći nalaz od fizijatra 25. studenog 2021. jasno je navedena dijagnoza posttramatskog lumbosakralnog sindroma (M54). Sve navedeno potvrđuje da postoji direktan razvoj dijagnoze M54 kao posljedice traume odnosno dijagnoze S30.0 kod tužitelja. Vezano za prigovor tuženika da je dijagnoza M54 samo bol kao simptom (bolni sindrom) i subjektivno stanje osigurane osobe te može biti posljedica brojnih bolesti, stanja ili ozljeda u području lumbosakralne kralježnice, sudski vještak je naveo da je šifra M54.5 kronični bolni sindrom lumbosakralne kralježnice, da predstavlja bolest, odnosno oštećenje zdravlja koje može biti posljedica traume ili različitih drugih stanja. U ovom konkretnom slučaju je posljedica traume.

12. Uvažavajući pisani nalaz i mišljenje te naknadno pisano i usmeno očitovanje sudskog vještaka, sud smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka potpun, stručan i uvjerljiv, zbog čega je prihvatio zaključke vještaka koji je dodatno na raspravi jasno i argumentirano otklonio stručne prigovore tuženika. U bitnome, vještak je detaljno i uvjerljivo obrazložio na temelju kojih objektivnih pokazatelja je zaključio da je tužitelj u događaju od 25. svibnja 2021. zadobio kontuziju slabinske kralježnice i dijagnozu S30.0 (objašnjenje vještaka izneseno u točki 11.1. obrazloženja), koja se konkretno dijagnoza (M54.5) i na koji način razvila kod tužitelja kao posljedična dijagnoza u odnosu na dijagnozu S30.0 (objašnjenje vještaka izneseno u točki 11.1. i 11.3. obrazloženja) te zbog kojih razloga ista nije rezultat početnih degenerativnih promjena kod tužitelja već predstavlja oštećenje zdravlja kao posljedicu traume (objašnjenje vještaka izneseno u točki 11.2. i 11.3. obrazloženja). Kod takvog stanja stvari, suprotno zaključcima javnopravnih tijela iz upravnog postupka, sud zaključuje da je tužitelj u događaju od 25. svibnja 2021. pretrpio ozljedu na radu pod dijagnozom S30.0 i da se dijagnoza M54.4 može u smislu članka 53. stavka 1. Pravilnika priznati kao posljedica dijagnoze S30.0.

13. U odnosu na prigovore tuženika koji su pravne naravi, sud smatra da kod postupaka koji se tiču priznavanja ozljede na radu, odnosno posljedica ozljede na radu, postoje određene specifičnosti koje je potrebno uvažiti u konkretnom slučaju. Naime, tužitelj, kao i njegov zastupnik (odvjetnik), osobe su bez stručno-medicinskog znanja. Stoga se od njih ne može osnovano zahtijevati da tijekom upravnog postupka, a kasnije i tijekom upravnog spora, ukazuju na pojedinu dijagnozu (u ovom slučaju dijagnozu S30.0) kao dopunsku ozljedu na radu u smislu članka 53. stavka 2. i 3. Pravilnika – sve dok o tome nemaju jasnu naznaku. U konkretnom slučaju, tek nakon upoznavanja s nalazom i mišljenjem vještaka Šebečića od 14. travnja 2025. tužitelj je imao relevantno saznanje da je u događaju od 25. svibnja 2021. pretrpio (i) dijagnozu S30.0. Odmah nakon toga, tužitelj je u podnesku od 5. svibnja 2025. sadržajno ukazao da mu je trebalo priznati dijagnozu S30.0 kao ozljedu na radu i da ne bi trebao trpjeti štetne posljedice zbog propusta njegovog izabranog doktora, odnosno liječničkog povjerenstva tuženika. S tim u vezi, sud ne može zanemariti okolnost da je sva medicinska dokumentacija koja je bila na raspolaganju sudskom vještaku ujedno bila dostupna i javnopravnom tijelu, odnosno članovima liječničkih povjerenstava tuženika kao kvalificiranim medicinskim stručnjacima koji su mogli izvesti iste one zaključke do kojih je došao i sudski vještak. Navedeno, uz opću obvezu javnopravnih tijela o pomoći (medicinski) neukoj stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP), ukazuje da je u konkretnom slučaju došlo do proceduralne povrede u upravnom postupku na štetu tužitelja, jer mu nije ukazano na mogućnost da zahtijeva priznavanje dijagnoze S30.0 kao dopunske dijagnoze ozljede na radu. Uslijed takve povrede, tužitelj je bio lišen mogućnosti da pravodobno (članak 47. Pravilnika) podnese zahtjev za priznavanje dijagnoze S30.0 kao dopunske dijagnoze ozljede na radu, a kako bi se onda dijagnoza M54.5 mogla cijeniti kao posljedica dotične dijagnoze S30.0.

13.1. Polazeći od naprijed navedenog, uz uvažavanje imperativa razumnog tumačenja prava u okviru specifičnih okolnosti konkretnog slučaja, sud smatra da se ne može tužitelju prigovoriti što nije pravodobno zatražio priznavanja dijagnoze S30.0 kao dopunske dijagnoze ozljede na radu, pretrpljene u događaju od 25. svibnja 2021. Nastavno tome, ne smije mu se uskratiti mogućnost priznavanja dijagnoze M54.5 kao posljedice dijagnoze S30.0 (koja je, s obzirom na podatke spisa i očitovanja sudskog vještaka, nedvojbeno zadobivena u okviru radne aktivnosti tužitelja i nema naznaka o postojanju zapreka iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, „Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: ZOZO).

14. Slijedom navedenog, sud je ocijenio nezakonitim osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, zbog čega je pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a poništio navedena rješenja pod točkom I. izreke ove presude.

15. Pod točkom II. izreke sud je korištenjem ovlasti iz članka 117. stavka 1. ZUS-a sam riješio upravnu stvar, uvažavajući članak 53. stavak 1. Pravilnika i naprijed navedene zaključke sudskog vještaka, na način da je tužitelju dijagnoza M54.5. priznata kao posljedica ozljede na radu pod dijagnozom S30.0, nastale u događaju od 25. svibnja 2021., te su mu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi posljedice ozljede na radu.

16. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom III. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška u ukupnom iznosu od 4.250,00 eura – 3.750,00 eura po osnovi poduzetih radnji od strane kvalificiranog opunomoćenika u svezi sastava tužbe, sastava podneska od 5. svibnja 2025. i pristupa na raspravu (1.000,00 eura po radnji, uvećano za PDV-e) sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1. i 2., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) te dodatnih 500,00 eura na ime troška vještačenja. Odbijen je zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 19. veljače 2024. U tužbi je iznesena relevantna argumentacija tužitelja, dok navedeni podnesak ne sadrži, u odnosu na navode iznesene u tužbi, dodatne bitne pravne ili činjenične tvrdnje relevantne za odluku u sporu.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik

3. zainteresirana osoba