Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-408/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv ovršenika VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-74/2025-3 od 22. travnja 2025., dana 30. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-74/2025-3 od 22. travnja 2025. u točki II. izreke.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 46,88 EUR, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 62,50 EUR) zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka odbijen (točka II. izreke).
2. Pravovremeno izjavljenom žalbom navedeno rješenje u dijelu odbijenog zahtjeva pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti rješenje u pobijanom dijelu i dosuditi mu zahtijevani trošak, a podredno isto u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno, zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. U obrazloženju rješenja, u dijelu koji se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR, prvostupanjski sud navodi da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje o ovrsi, kao i da rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, sve sukladno čl. 283. st. 1. i 4. Ovršnog zakona, pa iz tog razloga ovrhovoditelj nema pravo na zahtijevani trošak, ukazujući da je identično stajalište izraženo u rješenju Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Gž- 73/2025 od 26. ožujka 2025.
5. U žalbi ovrhovoditelj navodi da iz obrazloženja pobijane točke II. izreke proizlazi da prvostupanjski sud smatra da trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije osnovan, jer da nije dokazao da mu je taj trošak doista nastao. Takav stav smatra pogrešnim pozivajući se na odredbu čl. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj se punomoćniku ovrhovoditelja priznaje trošak za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili ovršnosti presude, rješenja i platnih naloga od 25 bodova. Navodi i da se u navedenoj Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti već da jednostavno taj trošak pripada stranci ili ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti. Smatra neprihvatljivim da bi se taj trošak morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu takve potvrde. Stoga nastavno evidentnim smatra da kod izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati da je tu radnju obavio. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., te praksu drugostupanjskih sudova koju prilaže uz žalbu.
6. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, niti sadržajno a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede, pa je ovaj sud ispitao rješenje po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a), te utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda pravila ovršnog/parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti.
7. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud nije odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije dokazao da bi mu taj trošak doista nastao, već iz razloga što ovrhovoditelj tu radnju nije trebao obaviti, budući da javni bilježnik sukladno čl. 283. st. 1. OZ-a bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te sukladno stavku 4. istog članka rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.
8. Činjenica da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba broj: Ovrv-63188/2024 (UPP/OS-Ovrv-876/2024) od 7. kolovoza 2024. na novčanim sredstvima ovršenika nije sporna, pa je stoga nastavno nesporno i da se radi o postupku izvansudske ovrhe iz čl. 284. st. 1. OZ-a kojim je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Kako javni bilježnik na temelju čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavlja na rješenje i dostavlja ga ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to je iz tog razloga zahtjev ovrhovoditelja na naknadu troškova za izvid ili pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika određen Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) neosnovan, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.
9. Pozivanje ovrhovoditelja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. u potpunosti je promašeno jer je u toj odluci na postavljeno pravno pitanje odgovoreno da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio.
10. Izravna naplata uređena je čl. 209. st. 1. OZ-a. Tom odredbom propisano je: „Ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.“
11. Nisu od značaja ni priložene odluke drugostupanjskih sudova, jer pravni stavovi jednog županijskog suda nisu obvezujući za drugi županijski sud.
12. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog je čega je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki II. izreke.
13. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
14. Točka I. izreke prvostupanjskog rješenja nije pobijana žalbom, pa ostaje neizmijenjena.
Varaždin, 30. prosinca 2025.
Sudac
Snježana Šaško
