- 1 -              Rev 1168/2022-2

Broj: Rev 1168/2022-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. Lj., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-994/2021-2 od 16. studenoga 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-875/2018 od 24. kolovoza 2021., na sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-994/2021-2 od 16. studenog 2021. i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-875/2018 od 24. kolovoza 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-994/2021-2 od 16. studenog 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-875/2018 od 24. kolovoza 2021. kojim je odbačena tužba.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1159/2022-2 od 23. ožujka 2022., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv navedenog drugostupanjskog rješenja, zbog pravnog pitanja koje glasi:

              "Je li sud onemogućio stranku u raspravljanju pred sudom, kada je odbacio tužbu po članku 186.a stavku 1. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o postupanju u smislu odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku, a tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj postupio po članku 186.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku?"

3. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio istu usvojiti.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba uz obrazloženje da tužitelj nije udovoljio odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP, jer da sudu nije podnio dokaz o podnošenju zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu. Stoga je pozivom na čl. 186.a st. 6. ZPP tužba odbačena kao preuranjena. Drugostupanjski sud odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsko rješenje navodeći da je tužitelj okolnost podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora obvezan navesti u tužbi, budući je to procesna pretpostavka za vođenje parnice protiv Republike Hrvatske. Ako to učini odmah u tužbi, ali zahtjev ne priloži uz tužbu, tada ga je sud dužan pozvati na dopunu sukladno čl. 109. ZPP. No, kako tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora nije priložio uz tužbu niti se na njega pozvao u tužbi, to ga sud nije bio dužan pozivati na dopunu. Nisu od utjecaja ni dokazi koje je tužitelj podnio uz žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, jer prvostupanjski sud u vrijeme odlučivanja nije znao niti mogao znati da je nadležnom državnom odvjetništvu podnesen zahtjev za mirno rješenje spora, budući da takva činjenica nije proizlazila iz navoda tužbe i dokaza priloženih uz tužbu.

8. Tužitelj u reviziji u bitnome ističe da je u ovom predmetu ključno to što tuženik, zastupan po nadležnom državnom odvjetništvu, u odgovoru na tužbu nije osporavao da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješavanje spora niti je problematizirao nedostatak procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe. U takvoj situaciji, prvostupanjski sud nije zakazao ročište niti je pozivao tužitelja na dostavu dokaza  radi razjašnjenja spornog pitanja ispunjenja procesne pretpostavke za vođenje parnice. Stoga, tužitelj smatra da je došlo do pogrešne primjene čl. 186.a st. 1. i 6. ZPP, što je dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i onemogućavanja tužitelja u ostvarivanju prava na raspravljanje pred sudom uslijed odbačaja tužbe.

9. Ovaj sud polazi od toga da je prvostupanjski sud, nakon primitka tužbe, nastavio s daljnjim postupanjem na način da je istu dostavio na odgovor tuženoj i da u tom odgovoru nadležno državno odvjetništvo, kojem se prethodno ima podnijeti zahtjev za mirno rješavanje spora u smislu čl. 186.a st. 1. ZPP, nije istaknulo da mu takav zahtjev nije bio podnesen ili da je tužba podnesena prije isteka roka iz čl. 186.a st. 5. ZPP. Navedeno predstavlja dodatnu okolnost koja se ne može zanemariti u vrijeme odlučivanja prvostupanjskog suda i u svezi koje je bilo potrebno razjasniti pitanje ispunjenja procesne pretpostavke za vođenje parnice protiv Republike Hrvatske. Stoga je u opisanoj situaciji prvostupanjski sud trebao tek nakon poduzimanja dodatnih radnji, primjerice pozivanjem tužitelja na dopunu tužbe, zaključivati o navedenom pitanju. Nadalje, uzimajući u obzir stajališta izražena u predmetu Rev-1389/2010 i s obzirom da se prema čl. 352. st. 1. ZPP uz žalbu mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi jedino ako se žalba odnosi na bitne povrede odredaba postupka zbog kojih se ona može izjaviti, što je ovdje slučaj, valja ukazati da je prilikom odlučivanja drugostupanjskog suda o žalbi tužitelja trebalo uzeti u obzir dokaze o postupanju prema čl. 186.a st. 1. ZPP koji su uz nju bili priloženi, a što nije učinjeno. Stoga, valja zaključiti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 186.a st. 1. i 6. ZPP, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a istu povredu počinio je i drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi kada nije otklonio navedenu bitnu povredu.

10. Uz već izneseno, ovaj sud upućuje i na to da je prema ustaljenom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koje prihvaća i ovaj sud, pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. S aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva je primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka broj: U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. – "Narodne novine", broj 145/14., točka 26.1.). Nadalje, u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. ("Narodne novine", broj 25/16.) Ustavni sud je istakao da pravna sigurnost – zajedno s načelom supremacije prava – podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.

11. Zbog svega prethodno iznesenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

              "Tužitelju je onemogućeno raspravljanje pred sudom u situaciji kada sud odbaci tužbu primjenom odredbe čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, bez prethodnog pozivanja tužitelja na dostavu dokaza o poštivanju obveze iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, u situaciji kada je sud, iako uz tužbu nije dostavljen takav dokaz, tužbu dostavio na odgovor nadležnom državnom odvjetništvu i ono u odgovoru na tužbu nije osporavalo da je tužitelj postupio po čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku već se upustilo u raspravljanje o meritumu spora."

12. Uvažavajući izloženo, valjalo je reviziju ocijeniti osnovanom i na temelju čl. 394. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. listopada 2023.