REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-446/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], Zaprešićka, Odvojak 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnica Senka Fazlić, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, odvjetnice Ivane Kucelj i punomoćnice tuženika, odvjetnice Senke Fazlić, 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena izvansudska ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1122/2007 od dana 22. kolovoza 2007. godine, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u cijelosti zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postu-paka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tužiteljici EF naknaditi tuženiku B2 Kapital d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeset eura), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EF podnijela je 8. svibnja 2025. ovom sudu tužbu protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. u kojoj je navela da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-526/2025-5 od 11. travnja 2025., a koji je zaprimila 27. travnja 2025., upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi kod njenog poslodavca Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-1122/2007 od 22. kolovoza 2007. koje je postalo pravomoćno i ovršno 4. rujna 2007. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Još je navela da je ova ovrha određena na prijedlog ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o. na imovini ovršenika RF, da je RF preminuo **.**.2022. te da je ona kao njegova kći naslijedila 1/3 dijela njegove imovine i da je ovdje tuženik 29. siječnja 2025. njenom poslodavcu dostavio dopis kojim traži provedbu ove ovrhe na njenim novčanim sredstvima. Također je navela kako smatra da je, obzirom je proteklo više od 17 godina od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do podnošenja zahtjeva za njenu provedbu, zahtjev tuženika od 29. siječnja 2025. zastario i to kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na zatezne kamate, a slijedom odredaba čl. 233. st. 1., čl. 226. st. 1. i čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog predložila je da sud presudom utvrdi da je navedena izvansudska ovrha nedopuštena te da tuženiku naloži da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako smatra da je tužba neosnovana jer je tražbinu iz u tužbi navedenog rješenja o ovrsi stekao cesijom od PBZ CARD d.o.o. od 18. lipnja 2018., a radnjama ranijeg vjerovnika prekinuto je zastarijevanje njegove tražbine. Još je naveo da je raniji vjerovnik rješenje o ovrsi bio podnio na naplatu u odnosu na dužnika RF Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 22. svibnja 2009. i da je time prekinuo tijek zastarijevanja, a da ga je ovaj zavod obavijestio da je mirovina dužnika preopterećena te da je ovo rješenje zaveo u redoslijed naplate kao i da je raniji vjerovnik od ovog zavoda tražio i očitovanje o predvidivom vremenu početka postupanja po tom rješenju, a 17. prosinca 2009. zaprimio očitovanje da to vrijeme nije u mogućnosti procijeniti. Još je naveo kako smatra da je prekid zastarijevanja trajao sve do smrti RF **.**.2022. kojom je provedba ovrhe postala nemoguća, a da do 29. siječnja 2025. nisu bili istekli zakonom propisani rokovi zastare od 3 i 10 godina. Još je naveo da je i on prekinuo zastarijevanje tako što je na temelju predmetnog rješenja o ovrsi 4. rujna 2017. podnio prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Zadru koji je 15. rujna 2017. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1280/17 na novčanim sredstvima RF i koje je dostavio Financijskoj agenciji na provedbu te da je ova agencija provodila ovrhu u razdoblju od 1. veljače 2021. do 2. studenog 2021. nakon čega je utvrdila nemogućnost izvršenja u skladu s odredbama članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Naveo je i kako smatra da je zastara nakon toga ponovno počela teći pa tako najranije 2. studenog 2021. . Slijedom svega navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

3. Tužiteljica je tijekom prethodnog postupka još navela kako smatra da podnošenje zahtjeva HZMO-u od strane prvog vjerovnika 22. svibnja 2009. nije prekinulo zastarijevanje jer se ovrha na mirovini dužnika nije mogla provesti, a da je vjerovnik nakon primitka te obavijesti odustao od ove ovrhe. Navela je i kako smatra da zastarijevanje nije prekinuto niti pokušajem naplate putem Financijske agencije, a jer se ovrha niti tako nije mogla provesti. Navela je i kako smatra da je RF trebao biti obaviješten o pokretanju ovrhe, a da to nije bio kao i da je ona prvu informaciju o tome primila tek 29. siječnja 2025. .

4. Tuženik je tijekom prethodnog postupka još naveo da svoj zahtjev za naplatu nije nikada bio opozvao niti povukao, a i da zakonom nije propisana obveza obavijestiti dužnika o prijedlogu za ovrhu.

5. Tužiteljica je tijekom prethodnog postupka također navela da tuženik HZMO- u nikada nije dokazao da je na njega prešla predmetna tražbina. Tijekom glavne rasprave je, pak, navela i da HZMO nikada nije obavijestio ovdje tuženika o nemogućnosti ovrhe već je obavijestio prvog vjerovnika. Navela je i kako smatra da ovdje tuženik nikada nije namjeravao nastaviti ovrhu pored HZMO već se odlučio na sudsku ovrhu putem Financijske agencije, no nakon što je predmetna tražbina već bila zastarjela, a u to vrijeme još i nije bio vjerovnik ove tražbine te sudu nije niti dokazao da se tražbina nije mogla naplatiti putem HZMO-a.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva (list 7 i 8 spisa), presliku izvatka (list 9 spisa), preslike rješenja (list 10 do 13, 29, 92 do 94 spisa), preslike prijedloga (list 14 do 16, 25 do 27 spisa), presliku specifikacije (list 23 spisa), presliku sudske prakse (list 38 do 40, 44 do 62, 69 do 71, 96 do 105, 113 do 115, 147 spisa), preslike obavijesti (list 75, 79, 91 spisa), preslike dopisa (list 80, 90 spisa), presliku povratnice (list 81, 151 spisa), presliku dodatka ugovora (list 82 do 88 spisa), presliku očitovanja (list 116 spisa), presliku očevidnika (list 118 do 146 spisa) i presliku podataka (list 153 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže proglasiti nedopuštenim prisilno ostvarenje (ovrhu) koje je među strankama nesporno određeno pravomoćnim rješenjem Javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-1122/2007 od 22. kolovoza 2007., a koje je, također među strankama nesporno, tuženik 29. siječnja 2025. predložio provesti na njenim novčanim sredstvima i to obzirom tužiteljica smatra da je u vrijeme podnošenja ovog prijedloga već bila nastupila zastara tražbine o kojoj je ovim rješenjem o ovrsi odlučeno, a što tuženik osporava.

9. Zastarijevanje tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi počelo je teći među strankama nespornog dana kada je to rješenje postalo pravomoćno 4. rujna 2007., obzirom je toga dana u smislu odredaba čl. 214. st. 2. i čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) vjerovnik tražbine koja je tim rješenjem određena da se prisilno provede, mogao zahtijevati njeno ispunjenje, a rok ovog zastarijevanja iznosio je slijedom odredbe čl. 233. ZOO-a 10 godina.

10. Među strankama nespornim podnošenjem u svibnju 2009. prijedloga Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da se provede prisilna naplata na temelju tog rješenja (list 80 spisa) prekinuto je zastarijevanje ove tražbine prije isteka navedenog zastarnog roka jer je time sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a vjerovnik ove tražbine (tada među strankama nesporno PBZ CARD d.o.o.) poduzeo radnju protiv dužnika ove tražbine (među strankama nesporno RF) pred nadležnim tijelom radi njenog ostvarenja, a na ovo utvrđenje nije ni od kakvog utjecaja eventualni propust tog vjerovnika da o ovom prijedlogu obavijesti dužnika predmetne tražbine.

11. Među strankama nesporna činjenica da HZMO nije proveo predloženu ovrhu jer dužnik za to nije imao raspoloživa novčana sredstva pa je ova tražbina stavljena u redoslijed čekanja, a koja jasno proizlazi i iz sadržaja isprave koju je sudu dostavio tuženik (list 91 spisa), prema stavu ovog suda na prethodno utvrđenje nije od utjecaja u smislu odredaba čl. 242. ZOO-a jer ne predstavlja niti odustanak vjerovnika ovdje predmetne tražbine od prijedloga nadležnom tijelu da se ista ostvari niti odbačaj ili odbijanje vjerovnikovog prijedloga za ostvarenjem ove tražbine.

12. Ni činjenica koju je sudu navela tužiteljica - da HZMO i ovdje tuženik u vezi ovog prisilnog ostvarenja tražbine nikada nisu kontaktirali, prema stavu ovog suda ne dokazuje da je vjerovnik ovdje predmetne tražbine (sada među strankama nesporno ovdje tuženik) od ostvarenja iste odustao u smislu odredaba čl. 242. ZOO-a, a niti da je postupak njenog prisilnog ostvarenja, koji je bio pokrenuo raniji vjerovnik, okončan u smislu odredaba čl. 245. st. 3. i 5. ZOO-a.

13. Ni činjenica koju je sudu naveo tuženik, a tužiteljica ju nije osporila te koja jasno proizlazi iz sadržaja isprave koju je sudu dostavio tuženik (list 25 do 29 spisa) - da je ovdje tuženik prisilno ostvarenje predmetne tražbine od dužnika zatražio prijedlogom za ovrhu koji je podnio sudu 6. rujna 2017. prema stavu ovog suda ne dokazuje da je vjerovnik ovdje predmetne tražbine (sada tuženik) od prisilnog ostvarenja iste odustao u smislu odredaba čl. 242. ZOO-a već upravo suprotno, da je za ovo ostvarenje bio svakako zainteresiran.

14. Iako činjenica koja među strankama također nije sporna, a i jasno proizlazi iz sadržaja isprave koju je sudu dostavio tuženik (list 23 spisa), da je Financijska agencija u svibnju 2021. godine utvrdila nemogućnost izvršenja prisilnog ostvarenja koje je ovdje tuženik predložio 6. rujna 2017. na temelju odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20) prema stavu ovog suda dokazuje da je taj postupak prisilnog ostvarenja ove tražbine okončan, u tom trenutku zastarijevanje predmetne tražbine koje je, kako je prethodno utvrđeno, 2009. bilo prekinuto, nije počelo ponovno teći sukladno odredbama čl. 245. st. 3. i 5. ZOO-a. Naime, tada je još uvijek bio u tijeku postupak prisilnog ostvarenja predmetne tražbine koji je bio započeo 2009. podnošenjem prijedloga prvog vjerovnika HZMO-u obzirom je ova tražbina i dalje stajala u redoslijedu čekanja naplate.

15. Ni činjenica da je HZMO 23. kolovoza 2022. uslijed smrti RF obavijestio prvog vjerovnika predmetne tražbine da prestaje sa provedbom predložene ovrhe, koja jasno proizlazi iz sadržaja isprave koju je sudu dostavio tuženik (list 75 spisa) prema stavu ovog suda ne dokazuje da je zastarijevanje predmetne tražbine tada počelo ponovno teći sukladno odredbama čl. 245. st. 3. i 5. ZOO-a. Naime, zastarijevanje predmetne tražbine u razdoblju od smrti dužnika RF pa sve do pravomoćnog utvrđenja ovdje tužiteljice njegovom nasljednicom (među strankama nesporno 3. lipnja 2023., a to jasno proizlazi i iz sadržaja isprave koju je sudu dostavila tužiteljica - list 10 spisa) nije moglo teći obzirom je smrt dužnika kao nesavladiva prepreka onemogućavala vjerovnika ove tražbine da predlaganjem ovrhe zahtijeva njeno ispunjenje.

16. Zastarijevanje predmetne tražbine je tako, prema stavu ovog suda, a obzirom su oba postupka koja su radi prisilnog ostvarenja iste pred HZMO i sudom predložili provesti vjerovnici iste tada bila okončana, sukladno odredbama čl. 245. st. 1., 3. i 5. ZOO-a počelo ponovno teći tek 3. lipnja 2023. kada je vjerovnik ove tražbine prisilno ostvarenje iste mogao zahtijevati od ovdje tužiteljice, a sasvim je očito da 29. siječnja 2025., kada je ovdje tuženik u odnosu na ovdje tužiteljicu ovu tražbinu predložio prisilno provesti na njenim novčanim sredstvima, ista još nije bila zastarjela jer od 3. lipnja 2023. nije bio istekao niti prethodno navedeni zakonski zastarni rok od 10 godina (čl. 233. st. 1. ZOO-a), a niti, valja reći, zakonom propisani kraći zastarni rokovi od 3 odnosno 5 godina koje tužiteljica predlaže u odnosu na predmetnu tražbinu primijeniti (čl. 226. st. 1. i čl. 227. st. 1. ZOO-a).

17. Slijedom svega navedenog neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice da sud utvrdi da je predmetna ovrha uslijed zastare tražbine radi koje je određena nedopuštena te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Sud, pak, ovom presudom nije utvrđivao daljnji razlog nedopuštenosti ove ovrhe koju mu je tužiteljica navela, da ni ona ni njen prednik RF nisu bili obaviješteni o prijedlozima vjerovnika za prisilno ostvarenje predmetne tražbine iz 2009. i 2017., obzirom ista iz tog razloga, a među strankama nesporno, nije u ovu parnicu upućena, a taj razlog nije niti propisan odredbama čl. 50. st. 1. i čl. 52. st. 1. i 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) kao razlog iz kojeg se ovrha može proglasiti nedopuštenom.

18. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom, neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog postupka dok je osnovanim ocijenjen zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka pa mu je tako primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 8/1), sastava podnesaka od 18.7.2025. i 7.10.2025. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 3.10.2025. i 20.11.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) pa tako ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.250,00 EUR, a na tako utvrđen iznos parničnog troška tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici EF po punomoćniku

2. Tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. po punomoćnici