Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-553/2020.-23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona u pravnoj stvari tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Nikola Kožuharov, odvjetnik iz Krka, radi činidbe, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 26. studenog 2025., javno objavivši odluku 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku TS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa] da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude ukloni žičanu nadogradnju (željezne šipke i željezna mreža) koju je postavio na zajednički izgrađenoj betonskoj ogradi na nekretninu : 1554/2, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišno knjižni odjel Krk, i broj katastarske čestice: [katastarska čestica], Područni ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Krk, Posjedovni list : 1681, ogradu dovede u prijašnje stanje.

2. Ovlašćuje se tužitelj, u slučaju da tuženik ne postupi u ostavljenom roku, ovrhu radi uklanjanja predmetne nadograđene željezne šipke sa željeznom mrežom može zahtijevati od strane ovlaštenog sudskog ovršitelja provođenje ovrhe na trošak tuženika.

3. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parničke troškove sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate u roku od 15 dana.

4. Predlažu tužiteljice usvajanje Uređenog tužbenog zahtjeva u cijelosti."

II Nalaže se tužiteljicama da naknade tuženiku trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.875,00 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljice su dana 10. lipnja 2020. podnijele pred ovim sudom tužbu protiv tuženika s tužbenim zahtjevom kojim su tražile da se naloži tuženiku da ukloni željezne šipke postavljene na zajedničkoj ogradi koja dijeli dvije obiteljske kuće u [adresa], i to na adresi [adresa] i [adresa], sve u roku od 30 dana. U tužbi su navele da su stranke vlasnici obiteljskih kuća u [adresa] na ranije navedenim adresama i da su kao susjedi u ljeto 2019. zajednički izgradili ogradu koja omeđuje njihovo vlasništvo i posjed. Prvotužiteljica da je u ožujku 2020. navratila u svoj stan u obiteljskoj kući u [adresa] i zatekla izgrađene željezne šipke na ogradi, a da se o tome nije prethodno dogovorila sa tuženikom, niti se sa istim usuglasila. Budući da tuženik nije postupio po njezinoj molbi i uklonio šipke, već je raznim prijetnjama i uvredama vrijeđao tužiteljicu, tužiteljica da je zatražila pomoć i zaštitu od Policijske postaje Krk. Dana 14. travnja 2020. da mu je poslala opomenu pred tužbu sa zahtjevom da ukloni postavljene željezne šipke u roku od 15 dana, a kako tuženik to nije učinio, to da je tužiteljica bila primorana podnijeti predmetnu tužbu sa ranije navedenim tužbenim zahtjevom. Uz citiranu tužbu tužiteljica je dostavila u sudski spis presliku opomene pred tužbu koja je dana 10. travnja 2020. dostavljena tuženiku (list 2 i 3 spisa), te fotografiju betonskog zida (zajedničke ograde) na kojem su vidljive postavljene željezne šipke. Također je dostavila i prijavu od 21. ožujka 2020. za koju tvrdi da je dostavljena Policijskoj postaji Krk, a kojom je prijavila tuženika zbog prijetnji i verbalnih uvreda izrečenih od strane tuženika.

2. Prije nego što je predmetna tužba dostavljena tuženiku na odgovor, ista je dopisom suda od 17. lipnja 2020. vraćena tužiteljicama radi ispravka/dopune sa uputom da tužiteljice u tužbi i tužbenom zahtjevu označe katastarski broj nekretnina tužiteljica i tuženika, te da u tom pravcu dostave odgovarajuće zemljišnoknjižne izvatke. U citiranom dopisu tužiteljice su također upućene na potrebu predlaganja dokaza radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica na kojima temelje tužbu, ali isto tako i na potrebu da točno opišu radnju koja je učinjena po tuženiku i da sukladno tome postave određeni tužbeni zahtjev, sve uz upozorenje na odredbu čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku.

3. Po primitku dopisa od 17. lipnja 2020., tužiteljice su u podnesku od 6. srpnja 2020. navele da su one suvlasnice nekretnine kč. br. [katastarska čestica], dok da je tuženik sa svojom suprugom suvlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica]. Pojasnile su da su stranke dogovorno u ljeto 2018., na međi između navedenih nekretnina, izgradile betonsku ogradu u dužini od 35 m, visini 115 cm i širini 15 cm s namjerom da naknadno uz ogradu zasade cvijeće, a da je tuženik u zimskim mjesecima 2019. na 2020. godinu, u odsutnosti tužiteljica, na toj betonskoj ogradi ugradio 18 komada željeznih šipki, koje da je naknadno povezao željeznom mrežom u cijeloj dužini ograde od 35 m. Sukladno tome, tužiteljice su precizirale ranije postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe na način da su tražile od suda da naloži tuženiku da na zajednički izgrađenoj betonskoj ogradi dužine 30 m, visine 115 cm i širine 15 cm, ukloni 18 komada željeznih šipki sa cijele dužine ograde od 25 m i visine 115 cm, uključujući i naknadno postavljenu željeznu mrežu dužinom cijele ograde od 35 m i visine šipki, i to sve u roku od 30 dana, o svom trošku. Uz citirani podnesak tužiteljice su dostavile u sudski spis posjedovni list 1681 i 1699 za k. o. [katastarska općina]-Grad, zatim vlasnički list za kč. br. [katastarska čestica] te fotografije betonske ograde i željeznih šipki, koje prileže na listu 20 do 23 spisa.

4. U odgovoru na tužbu od 16. travnja 2025., tuženik je osporio predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći prije svega da ista ima bitne nedostatke zbog kojih nije moguće po istoj postupati. Naime, naveo je da u tužbi i tužbenom zahtjevu nije naveden z.k. broj nekretnine na kojoj se nalazi sporni zid, a isto tako da tužitelji nisu predložili niti jedan dokaz kojim bi dokazali svoje navode, kao primjerice saslušanje stranaka, svjedoka, očevid lica mjesta sa vještakom i slično. Zbog navedenog, predloženo je sudu da ponovno pozove tužiteljice na ispravak tužbe, sve sukladno čl. 109. ZPP-a, uz upozorenja na čl. 109. st. 4. ZPP-a. Opreza radi tuženik se upustio u meritum predmetne pravne stari i naveo da su stranke sudskim putem uredile među između svojih nekretnina i da se nakon toga tuženik dogovorio sa prvotužiteljicom, i to na njezino inzistiranje, da zid izgradi na svom zemljištu, a ne na međi, što da je i učinjeno. Slijedom navedenog, predložio je da se predmetna tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice prije svega odbaci kao nedopušten, a podredno odbije kao neosnovan.

5. Podneskom od 28. svibnja 2025., tužiteljice su osporile navode tuženika iz njegova odgovora na tužbu te ponovno uredile svoj tužbeni zahtjev na način da su zatražile od suda da naloži tuženiku da ukloni željezni dio ograde i žičane stupove koje je postavio na zajednički izgrađenoj ogradi na kč. br. [katastarska čestica] i dijelom na kč. br. [katastarska čestica] u roku od 15 dana. U privitku citiranog podneska, tužiteljice su dostavile u sudski spis presliku opomene pred tužbu od 10. travnja 2020., kojom se traži od tuženika uklanjanje postavljenih željeznih šipki na zajedničkom zidu, sa potvrdom o primitku pismena , te dokument naslova "izvedba radova oko zajedničkog zida" i podnaslova "dodatni radovi oko zajedničkog zida" koji je potpisan po tuženiku ČS, a iz kojeg proizlazi da su ukupni radovi oko zajedničkog zida sa materijalom iznosili 15.000,00 kn, a da su dodatni radovi u vidu rušenja i popravljanja zida te uništenog materijala iznosili 2.300,00 kn i da su teretili tuženika ČS. Također su uz citirani podnesak dostavljene i dvije kopije ortofoto snimki, koje prileže na listu 47 i 48 spisa, a koje bi sukladno navodima tužiteljice trebale prikazivati nekretnine stranaka te fotografije predmetne betonske ograde, željeznih šipki te žičane mreže koja je razvučena na toj betonskoj ogradi, a koje fotografije prileže na listu 49 do 51 spisa.

6. Iz podneska tuženika od 2. lipnja 2025. proizlazi da je tuženik i dalje ostao kod svojih navoda iz odgovora na tužbu, te ponovio da prvotužiteljica nije predložila niti jedan dokaz kojim bi dokazala osnovanost svojih navoda tj. činjenicu da se sporni zid nalazi upravo na nekretninama koje je navela u tužbenom zahtjevu iz podneska od 28. svibnja 2025. U privitku podneska od 24. srpnja 2025., tuženik je dostavio slike lica mjesta od tog datuma, a sve na okolnosti navoda iz odgovora na tužbu. Citirane fotografije su uložene u sudski spis na listu 64 do 70 spisa, a u odnosu na iste je tuženik pojasnio da se na strani tužitelja već vide biljne nasade koje da zaklanjaju dio žice, a zbog kojih da se za kojih godinu ili dvije žica više neće niti vidjeti.

7. Očitujući se na navode tuženika, tužiteljice su u svojem podnesku od 3. rujna 2025. ustrajale na tvrdnji da je sporni zid građen sporazumno, i to po prijedlogu tuženika, i da je ta okolnost jedina bitna stvar u pogledu koje bi sud trebao donijeti svoju odluku, a da upuštanje u provođenje drugih dokaza, samo odugovlači predmetni spor. Stoga, a budući da je tuženik nadogradnjom željezne ograde povrijedio suvlasnička prava tužiteljica, tužiteljice su ponovno uredile svoj tužbeni zahtjev i predložile da sud donese presudu kojom će pod točkom 1. usvojiti tužbu tužiteljica u cijelosti, pod točkom 2. naložiti tuženiku da vrati zajednički napravljenu ogradu u prvobitno stanje, tj. da ukloni sve što je nadogradio na zajedničkoj ogradi, te pod 3. da nadoknadi tužiteljicama parnični trošak. Uz citirani podnesak dostavljene su nove fotografije zida i žičane ograde koje prileže na listu 74 i 75 spisa.

8. Podneskom od 8. rujna 2025. tuženik je naveo kako je predmetna tužba pisana laički i da bi sukladno tome sud trebao upozoriti tužiteljice da se obrate nekome za pravnu pomoć, a što da sud nije učinio. Naveo je da su tužiteljice u dosadašnjoj fazi postupka već treći put preinačile svoj tužbeni zahtjev te da se tuženik takvim preinačenjima protivi. Nadodao je da se sa predmetnom tužbom ne može postupati, jer da u posljednjem podnesku tužiteljice traže uklanjanje ograde, ali bez navođenja nekretnine i bez prijedloga za provođenjem očevida na licu mjesta. Što se tiče zida i njegove izgradnje, naveo je kako je zid uvučen u zemljište tuženika, a što da proizlazi iz fotografije koja očito omaškom nije dostavljena uz citirani podnesak, pa je stoga ovaj sud dozvolio tuženiku da istu uloži u sudski spis na posljednjem ročištu dana 26. studenog 2025., te da je građen zajedničkim sredstvima stranaka.

9. Na pripremnom ročištu od 22. rujna 2025. sud je prije svega upoznao prvotužiteljicu sa mogućnošću da u ovoj pravnoj stvari angažira odvjetnika koji bi zastupao njezina prava i interese u ovoj pravnoj stvari, a potom i sa njezinim procesnim pravima i dužnostima koje može iskoristiti do zaključenja prethodnog postupka, sve sukladno relevantnim odredbama ZPP-a. S tim u svezi sud je upoznao tužiteljicu i sa potrebom predlaganja dokaza do zaključenja prethodnog postupka, te joj pročitao odredbe ZPP-a o tome što sve može poslužiti kao dokazni materijal. Na izričit upit suda, prvotužiteljica je navela kako je ona dostavila sudu svu materijalnu dokumentaciju koju smatra relevantnom za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te predložila saslušanje svoje sestre, kao i vlastito saslušanje. Navela je da je predmetni zid građen zajednički od strane obje stranke ovog postupka, i to na međi između nekretnina stranaka, zbog čega da smatra da je zid u njihovom suvlasništvu, a da joj žičana ograda i stupovi smetaju, jer da samo nagrđuju izgled toga zida. Izjavila je da ostaje kod tužbenog zahtjeva iz podneska od 3. rujna 2025., a nakon što je sud upoznao prvotužiteljicu sa potrebom uređenja tužbenog zahtjeva u smislu da buduća presuda bude podobna za ovrhu, ista je zatražila od suda dodatni rok radi uređenja tužbenog zahtjeva, što je sud prihvatio i raspravnim rješenjem od 22. rujna 2025. dodijelio tužiteljicama dodatni rok od 15 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari. Na citiranom ročištu tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda, predlažući da se već na tom ročištu tužiteljice odbiju sa tužbom i tužbenim zahtjevom, budući da isti nije podoban za raspravljanje, a ukoliko bi sud odlučio dalje postupati, u tom je slučaju predložio saslušanje svjedoka GS i vlastito saslušanje. Ponovio je da je zid građen zajednički od strane obje stranke ovog postupka, ali na nekretnini tuženika, i to nakon sudski okončanog postupka uređenja međe, što je prvotužiteljica osporila, navodeći da se radi o neistinitoj tvrdnji koju treba dokazati tuženik.

10. Podneskom od 01. listopada 2025. tužiteljice su ponovno uredile svoj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari na način da su zatražile od suda da naloži tuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude ukloni žičanu nadogradnju (željezne šipke i željeznu mrežu) koju je postavio na zajednički izgrađenoj betonskoj ogradi na nekretnini 1554/2, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da ogradu dovede u prijašnje stanje, a ukoliko tuženik ne bi postupio na navedeni način, tada su predložile da ovaj sud ovlasti tužiteljice da pokrenu ovrhu radi uklanjanja predmetne nadograđene željezne šipke sa željeznom mrežom, uz sudjelovanje ovlaštenog sudskog ovršitelja, sve na trošak tuženika. Uz citirani podnesak tužiteljice su ponovno dostavile sudu sve isprave koje drže relevantnim za donošenje meritorne sudske odluke, a od kojih su neke već ranije dostavljene u sudski spis, te su iste ponovno uložene u sudski spis od lista 88 do lista 98 spisa.

11. Na ročištu od 26. studenog 2025. zaključen je prethodni postupak, te su izvedeni svi personalni dokazi predloženi po stranaka, tj. saslušanje svjedoka GS, te saslušanje prvotužiteljice i tuženika.

12. Iz iskaza svjedoka GS, sina tuženika, proizlazi da isti živi na adresi u [adresa], te da mu je tužiteljica prva susjeda, s tim da je njezina adresa BS. Njihove okućnice da su ograđene budući da su njegov otac i tužiteljica zajedno napravili zid od betonskih blokova na kojem da je njegov otac kasnije razvukao providnu žičanu mrežu, budući da tužiteljica ima psa, koji da često zna preskočiti taj zid, pa da su se na taj način htjeli zaštititi. Svjedok da u predmetnom objektu ima ured i da mu tamo često dolaze klijenti sa malom djecom, slijedom čega da nisu htjeli da pas nekog ugrize. Predmetni zid da je rađen na njihovoj strani i da ima visinu od cca 1,20 m, ali ne na svim dijelovima, dok da je visina žičane mreže cca 90 cm. Izgradnja zida da je bila financirana od strane tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela. Tada da su se stranke dogovorile da zid bude na terenu tuženika, budući da je na tome inzistirala tužiteljica, a tuženiku da tada to i nije bilo previše bitno. To da je zid napravljen na terenu tuženika, svjedok da zna po tome što je teren prethodno bio iskolčen od strane suda te je međa između nekretnina stranaka sudskim putem uređena. Sjeća se da je tužiteljica tada htjela da joj međa ide tako da joj ostanu neka stabla na njezinom terenu, a što da je tada prihvaćeno. Kasnije da je tužiteljica ta stabla posjekla. Taj postupak uređenja međe da se vodio prije sigurno dvadeset godina, dok da se zid radio nakon smrti oca tužiteljice (prije više od deset godina). Prije izgradnje zida, na terenu da su postojali ankeri, koje da je postavio sudski vještak prilikom uređenja međe, a isto tako da je bio iskopan dio temelja na međi. Zid da je rađen u pravcu tih ankera, s tim da je u svojoj širini uvučen u teren tuženika, tako da su ankeri ostali sa vanjske strane zida. Problemi sa tužiteljicom da su nastali kada je otac svjedoka htio na taj već izgrađeni zid staviti još jedan red betonskih blokova, budući da je na terenu tuženika predmetni zid u nekim dijelovima niži. Budući da tužiteljica na to nije pristala, otac svjedoka da je tada odlučio na taj zid staviti providnu žičanu ogradu. Tužiteljica da je uz taj zid, i to sa svoje strane, posadila čemprese i drugo grmlje, koji da će s vremenom zasigurno navesti i zakloniti, kako zid, tako i žičanu ogradu. Ograda da je stavljena možda 2019. ili 2020., te je postavljena po dužini cijelog zida od kojih 38 m. Svjedok da je bio prisutan na očevidu kada se sudskim putem uređivala međa. Također se sjeća da je u to vrijeme bio živ otac tužiteljice, koji da je i bio stranka tog postupka, dok da tužiteljica tada nije bila prisutna. Po liniji ankera tj. stupića koje je postavio sudski vještak, da je napravljen predmetni zid, ali na način da je isti uvučen na teren njegovog oca.

13. Iz iskaza prvotužiteljice VS proizlazi da je točno kako je međa između nekretnina stranaka sudski uređena i to još u vrijeme kada je bio živ njezin otac. Tada da je na terenu, i to po liniji međe, postavljeno kamenje i čelični ankeri, koji da su bili obojani sprejom crvene boje. Zid da je napravljen upravo po toj liniji, i to prema mišljenju tužiteljice po sredini tih postavljenih ankera. Zid da je rađen nakon smrti njezinog oca 2015. godine. Radili su ga majstori i to po zajedničkom nalogu stranaka, koje da su i sufinancirale troškove njegove izgradnje. Drži da u konkretnom slučaju problem nije zid, već činjenica što je tuženik na taj zid stavio ogradu, bez da je tužiteljicu za to pitao. Sa njezine strane terena, zid da je pristojno visok i to cca 1,50/1,60 m, dok da je tuženik svoj teren dijelom nasuo. Nije točno da njezin pas (mješavina hrvatskog ovčara), preskače taj zid budući da isti to nije u mogućnosti učiniti. Sporna ograda da je postavljena 2019., i to tako da je razvučena na metalne stupove. Nije joj poznato koliko je stupova na zidu, budući da ih nije brojala, a što se tiče dužine ograde, tužiteljica je navela da je ista vjerojatno duga 38 m, kako je to spomenuo i svjedok u svojem iskazu. Točno je da je tuženik htio podignuti visinu zida, što da mu tužiteljica nije dopustila, jer da koliko je njoj poznato, postoje građevinska pravila po kojima ne možeš ogradni zid graditi iznad propisane visine. Te visine da su zakonski propisane, što da tužiteljica zna, jer se u pogledu toga informirala, slijedom čega da bi visina od 1,50 m upravo predstavljala zakonom propisanu visinu. Tuženik da joj nije nikada rekao da će staviti žičanu ogradu na zid. Širina zida na kojem je stavljena ograda da iznosi kojih 30-ak cm. Nakon što su tužiteljici pokazane fotografije na listu 20, 21 i 22 spisa, tužiteljica je pojasnila kako je točno da su stupići od ograde stavljeni na polovicu zida koja bi pripadala tuženika, ali ne svuda, jer da su negdje ti stupići stavljeni i na njezinu polovicu zida. Nadodala je da je na fotografijama na listu 20 do 22, kao i na fotografijama na listu 50 do 51, njezin teren lijevo od zida, dok da je teren tuženika tamo gdje je vidljiva kuća. Potvrdila je činjenicu da je uz svoju stranu zida posadila bilje, kao što su čempresi i slično.

14. Iz iskaza tuženika ČS proizlazi da je točna tvrdnja tužiteljice kako je predmetni zid rađen nakon iskolčenja, koje da je napravljeno od strane suda. Tada da je zid u cijelosti izgrađen na njegovoj strani, što da ga je molila tužiteljica, budući je htjela da joj ostanu neka stabla koja su bila na međi. To da je vidljivo na fotografiji koju je tuženik spomenuo u podnesku od 8. rujna 2025., a koju očito omaškom nije dostavio u sudski spis, slijedom čega je tu fotografiju dostavio na ročištu od 26. studenog 2025. Što se tiče visine zida, pas tužiteljice da može preskočiti taj zid. Nakon što je tuženik upitan zbog čega ograda nije postavljena svuda po sredini zida, tuženik je odgovorio da je to zato što je zid njegov, odnosno zato što je izgrađen na njegovoj strani terena. Ograda da je postavljena negdje 2020. Naime, tuženik da je najprije htio povisiti taj zid, na što da tužiteljica nije pristala, nakon čega da je stanje na terenu jedno vrijeme bilo nepromijenjeno, međutim kako je pas tužiteljice počeo preskakati taj zid i dolaziti u dvorište tuženika, tuženik da je odlučio postaviti spornu ogradu. On da tužiteljici nije prethodno spomenuo namjeru postavljanja te žičane ograde, budući da sa njom nema dobre susjedske odnose. Štoviše, tuženik da je i prije izgradnje zida htio po liniji stupića odmah postaviti žičanu ogradu, međutim da tužiteljica to nije prihvatila, nakon čega da su se složili sa tim da naprave zajednički zid. Budući da ga je tužiteljica tražila da se povuče sa tim zidom na svoj teren, što da je on i učinio, drži da se radi o zidu koji je njegov, a na upit zbog čega je prihvatio uvući se sa zidom na svoj teren, tuženik je odgovorio da je time htio riješiti problem sa tužiteljicom, a da mu par kvadrata terena ne igra ulogu, jer da ionako ima preko 1.200 m2 dvorišta oko kuće. Izgradnju zida, kao i postavljanje ograde, da nije učinio za života oca tužiteljice, jer da je u vrijeme kada je trebalo raspravljati o izgradnji zida, otac tužiteljice već ionako bio teško bolestan.

15. Ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku, a imajući pritom u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje ZPP), ali i odredbu čl. 221.a ZPP- a, ovaj sud je zaključio da tužiteljice nisu uspjele dokazati osnovanost svojeg konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 1. listopada 2025. godine, i to zbog nastavno navedenih razloga.

16. Prije svega valja navesti da se postupanje tužiteljica, koje su nakon podnošenja predmetne tužbe tri puta mijenjale svoj tužbeni zahtjev, ne može smatrati preinakom tužbe, a kako to pogrešno smatra tuženik, budući da prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, a to je upravo slučaj u predmetnoj situaciji. Međutim, sve i kada tome ne bi bilo tako, tj. kada bi se kojim slučajem radilo o preinaci tužbe, u tom slučaju valja ukazati na sadržaj odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a prema kojoj tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Kako je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen tek na ročištu 26. studenog 2025., to je ovaj sud mišljenja kako u konkretnom slučaju nije bilo procesnih zapreka da tužiteljice do tada urede svoj tužbeni zahtjev i da se kao konačno postavljeni tužbeni zahtjev prihvati onaj kojeg su tužiteljice istaknule u svojem posljednjem podnesku od 1. listopada 2025. godine.

17. Nadalje, a imajući u vidu činjenične navode iz tužbe, kao i sadržaj konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, ovaj sud drži da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi činidbe, i to s osnove uznemiravanja tužiteljica u njihovom pravu su/vlasništva na betonskom ogradnom zidu, na kojem da je tuženik postavio željezne/metalne šipke i razvukao žičanu mrežu.

18. Naime, tužiteljice su u tužbi i tijekom postupka tvrdile da je predmetni betonski zid rađen dogovorno između stranaka ovog postupka, i to na međi između njihovih nekretnina, dok je tuženik tvrdio da je isti rađen zajednički, ali da je na inzistiranje prvotužiteljice izgrađen na nekretnini tuženika, odnosno da se tuženik za širinu tog zida "uvukao" u svoj teren, i to tako da su "ankeri" kojima je bila sudski uređena međa između njihovih nekretnina ostali sa vanjske strane tog zida.

19. Dakle, među strankama nije bio sporan sam čin navodnog uznemiravanja, već je bilo sporno vlasništvo i pozicija betonskog ogradnog zida, a time i željeznih/metalnih šipki i žičane ograde koja je razvučena po tom zidu, budući je tužiteljica tvrdila da se radi o zidu koji je u suvlasništvu stranaka i koji je izgrađen na međi između njihovih nekretnina, dok je tuženik tvrdio da se unatoč činjenici što je financiran od strane obje stranke postupka radi o zidu u njegovom vlasništvu, jer da je izgrađen na njegovoj nekretnini.

20. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok u odredbi čl. 221.a ZPP-a stoji da ako se na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neka činjenica, da će se o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je sud dužan uzeti za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

22. Rukovodeći se citiranim zakonskim odredbama, a imajući u vidu činjenicu da su upravo tužiteljice pokrenule predmetni postupak i da su svojim tužbenim zahtjevom zatražile uklanjanje željeznih šipki i žičane ograde sa betonskog ogradnog zida za kojeg su prvotno tvrdile da je izgrađen na međi između nekretnina stranaka, dok su kasnije, i to u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu od 1. listopada 2025., sadržajno navele da bi se predmetni zid, a time i žičana nadogradnja čije se uklanjanje traži, nalazila na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (broj katastarske čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Grad), koja je u njihovom suvlasništvu, to je ovaj sud stajališta da je prije svega na tužiteljicama bio teret dokaza da u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a dokažu svoje tvrdnje u postupku.

23. Na ročištu od 22. rujna 2025. sud je izričito upozorio prvotužiteljicu na potrebu predlaganja dokaznih prijedloga kojima će dokazati osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva, međutim, prvotužiteljica je smatrala da je sve relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari moguće dokazati ispravama i kroz saslušanje stranaka, tj. kroz njihov zajednički dogovor koji je postignut izgradnjom predmetnog zida, uz obrazloženje da se ovdje ne radi o vlasničkoj, već o činidbenoj tužbi.

24. Protivno shvaćanju prvotužiteljice, ovaj sud drži da predmetna tužba predstavlja jednu od vlasničkih tužbi iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZV) koju podiže vlasnik (ovdje suvlasnik) ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik protiv svake treće osobe koja uznemiruje njegovo pravo na bilo koji način, osim oduzimanjem, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, s tim da se to uznemiravanje može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada ili ga smeta ili ograničava u fizičkom vršenju (posjedovanju, korištenju) njegova prava vlasništva.

25. Naime, odredbom čl. 167. st. 1. ZV-a je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, da vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. U st. 2. tog članka stoji da vlasnik, kako bi u postupku pred sudom ostvario to svoje pravo iz st. 1. ovog članka, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo (ovdje suvlasništvo), te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari.

26. Nadalje, u odredbi čl. 24. ZV-a, koju se ovdje također može primijeniti, stoji da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

27. Budući da je prvotužiteljica smatrala da je sve odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari moguće utvrditi iz dostavljenih isprava, te iz iskaza stranaka, to je ovaj sud izveo sve predložene dokaze i zaključio da iz izvedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi je li predmetni zid u suvlasništvu stranaka ili pak u vlasništvu jedne od stranaka postupka, a sve imajući u vidu kako navode tuženika, koji je tvrdio da je zid izgrađen na njegovoj nekretnini, tako i sadržaj konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 1. listopada 2025. iz kojeg bi proizlazilo da se predmetni zid, a time i sva žičana nadogradnja, nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (broj katastarske čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Grad), koja je pak u suvlasništvu prvotužiteljice i drugotužiteljice.

28. Naime, nije sporno da je i tuženik, jednako kao tužiteljice, dužan u smislu odredbe čl. 218. st. 1. ZPP-a dokazati svoje navode u postupku, međutim u situaciji kada niti jedna strana nije dokazala svoje tvrdnje, tada je ovaj sud zaključio da bi teret dokaza u konkretnom slučaju ipak ležao na tužiteljicama koje su inicirale ovaj postupak i koje su sukladno tome trebale dokazati osnovanost podnesene tužbe i tužbenog zahtjeva, a što nisu učinile.

29. Stoga, kako tužiteljice nisu tijekom postupka predložile izvođenje dokaza očevidom i vještačenjem po vještaku geodetske struke, a sve kako bi se utvrdilo na kojoj se nekretnini nalazi predmetni zid i sporna željezna/metalna nadogradnja koju treba ukloniti, to u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi sve odlučne činjenice u ovom postupku, a time i ispitati osnovanost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 1. listopada 2025., iako bi prema mišljenju ovog suda taj zahtjev bio neosnovan već iz razloga što je sadržajno protivan tvrdnji tužiteljica da je predmetni zid izgrađen na međi između nekretnina stranaka ( iz istog proizlazi da se zid nalazi na nekretnini tužiteljica).

30. Osim navedenog valja istaći i da je provođenje očevida i vještačenja po vještaku geodetske struke bilo nužno ne samo radi utvrđenja na kojoj se nekretnini predmetni zid i sporna žičana nadogradnja nalazi, već i na okolnost utvrđenja je li tužiteljicama, postavljanjem željeznih šipki i žičane mreže, onemogućen su/posjed zida, te na koji način su tužiteljice prije tog čina uživale posjed tog zida. Ovo pogotovo u situaciji ako je zid u suvlasništvu/suposjedu stranaka, kako tvrde tužiteljice, jer je tada jedan suposjednik ovlašten pred sudom štiti svoj suposjed od drugih suposjednika jedino ako su ga ovi potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili ako su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a koje okolnosti u konkretnom slučaju nisu utvrđene.

31. Konačno, ovaj sud drži da tužbeni zahtjev tužiteljica iz njihova podneska od 1. listopada 2025. nije niti određen, budući da u istom nisu navedene dimenzije zida, tj. žičane mreže koja je razvučena po tom zidu i čije se uklanjanje traži, kao i broj željeznih šipki koje drže tu žičanu mrežu, a koje bi isto tako trebalo ukloniti sa predmetnog zida. Naime, pravilno postavljen tužbeni zahtjev je osnovna pretpostavka da bi se o njemu moglo odlučiti, pa je stoga i u ovom slučaju zahtjev morao biti tako određen da može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da bi u izreci presude morala biti jasno i detaljno opisana cjelokupna željezna/metalna nadogradnja čije se uklanjanje zahtjeva predmetnom tužbom. Budući da ista nije detaljno opisana u petitu tužbe, niti uopće tužiteljica zna koliko je željeznih šipki na zidu i kolika je dimenzija žičane mreže čije uklanjanje zahtjeva, a što je zasigurno bilo moguće utvrditi očevidom i vještačenjem, koji dokazni prijedlog tužiteljica nije smatrala potrebnim predložiti i izvesti u ovom postupku, to se kondemnatornom zahtjevu tužiteljica iz njihovog podneska od 1. listopada 2025. ne može dati značaj razumljivog i podobnog za raspravljanje i odlučivanje, a kamoli podobnog za eventualno provođenje buduće ovrhe. Pritom valja navesti da tako postavljeni zahtjev nema za posljedicu odbacivanje tužbe, a kako to pogrešno smatra tuženik, već odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a i prednje navedenih odredbi ZV-a odbiti kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljica iz njihovog podneska od 1. listopada 2025., te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

33. S obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, to je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa), valjalo priznati tuženiku trošak parničnog postupka sukladno dostavljenom troškovniku, i to za sastav odgovora na tužbu nagradu u iznosu od 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zatim za sastav 4 obrazložena podneska od 2. lipnja 2025., 24. srpnja 2025., 9. rujna 2025. i 2. listopada 2025. nagradu u iznosima od po 200,00 EUR-a, ukupno 800,00 EUR-a, temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, nadalje za pristup na dva ročišta, i to 22. rujna 2025. i 26. studenog 2025. nagradu u iznosu od po 200,00 EUR-a, ukupno 400,00 EUR-a, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za pristup na ročište za objavu presude nagradu u visini od 100,00 EUR-a temeljem Tbr. 9. toč. 3 Tarife, što sveukupno iznosi 1.500,00 EUR-a. Tom trošku valjalo je pribrojiti i zatraženi trošak PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 375,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.875,00 EUR-a, te točkom II izreke ove presude obvezati tužiteljice na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku (djeljiva obveza).

U Krku 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.