Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-157/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 2. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.282,35 eur (tri tisuće dvjesto osamdeset dva eura i trideset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 7,41 EUR sa kamatom od 31.12.2008. do plaćanja;

- na iznos od 10,32 EUR sa kamatom od 31.1.2009. do plaćanja;

- na iznos od 12,62 EUR sa kamatom od 02.3.2009. do plaćanja;

- na iznos od 10,49 EUR sa kamatom od 31.3.2009. do plaćanja;

- na iznos od 13,37 EUR sa kamatom od 30.4.2009. do plaćanja;

- na iznos od 9,87 EUR sa kamatom od 1.6.2009. do plaćanja;

- na iznos od 5,27 EUR sa kamatom od 7.7.2009. do plaćanja;

- na iznos od 8,05 EUR sa kamatom od 31.7.2009. do plaćanja;

- na iznos od 9,92 EUR sa kamatom od 31.8.2009. do plaćanja;

- na iznos od 9,92 EUR sa kamatom od 30.9.2009. do plaćanja;

- na iznos od 7,92 EUR sa kamatom od 31.10.2009. do plaćanja;

- na iznos od 12,55 EUR sa kamatom od 1.12.2009. do plaćanja;

- na iznos od 12,58 EUR sa kamatom od 31.12.2009. do plaćanja;

- na iznos od 15,21 EUR sa kamatom od 01.2.2010. do plaćanja;

- na iznos od 11,37 EUR sa kamatom od 1.3.2010. do plaćanja;

- na iznos od 19,21 EUR sa kamatom od 31.3.2010. do plaćanja;

- na iznos od 17,36 EUR sa kamatom od 30.4.2010. do plaćanja;

- na iznos od 19,34 EUR sa kamatom od 31.5.2010. do plaćanja;

- na iznos od 32,48 EUR sa kamatom od 30.6.2010. do plaćanja;

- na iznos od 29,30 EUR sa kamatom od 2.8.2010. do plaćanja;

- na iznos od 38,82 EUR sa kamatom od 2.9.2010. do plaćanja;

- na iznos od 36,07 EUR sa kamatom od 24.9.2010. do plaćanja;

- na iznos od 28,96 EUR sa kamatom od 3.11.2010. do plaćanja;

- na iznos od 39,12 EUR sa kamatom od 3.12.2010. do plaćanja;

- na iznos od 50,00 EUR sa kamatom od 5.1.2011. do plaćanja;

- na iznos od 42,69 EUR sa kamatom od 4.2.2011. do plaćanja;

- na iznos od 45,98 EUR sa kamatom od 4.3.2011. do plaćanja;

- na iznos od 42,24 EUR sa kamatom od 4.4.2011. do plaćanja;

- na iznos od 43,10 EUR sa kamatom od 2.5.2011. do plaćanja;

- na iznos od 58,48 EUR sa kamatom od 31.5.2011. do plaćanja;

- na iznos od 60,21 EUR sa kamatom od 30.6.2011. do plaćanja;

- na iznos od 73,36 EUR sa kamatom od 2.8.2011. do plaćanja;

- na iznos od 68,77 EUR sa kamatom od 1.9.2011. do plaćanja;

- na iznos od 57,18 EUR sa kamatom od 3.10.2011. do plaćanja;

- na iznos od 58,37 EUR sa kamatom od 3.11.2011. do plaćanja;

- na iznos od 57,97 EUR sa kamatom od 30.11.2011. do plaćanja;

- na iznos od 61,23 EUR sa kamatom od 5.1.2012. do plaćanja;

- na iznos od 64,47 EUR sa kamatom od 3.2.2012. do plaćanja;

- na iznos od 64,88 EUR sa kamatom od 3.3.2012. do plaćanja;

- na iznos od 62,75 EUR sa kamatom od 4.4.2012. do plaćanja;

- na iznos od 64,11 EUR sa kamatom od 2.5.2012. do plaćanja;

- na iznos od 65,27 EUR sa kamatom od 6.6.2012. do plaćanja;

- na iznos od 63,41 EUR sa kamatom od 12.7.2012. do plaćanja;

- na iznos od 64,74 EUR sa kamatom od 4.8.2012. do plaćanja;

- na iznos od 62,75 EUR sa kamatom od 14.9.2012. do plaćanja;

- na iznos od 60,89 EUR sa kamatom od 19.10.2012. do plaćanja;

- na iznos od 64,20 EUR sa kamatom od 13.11.2012. do plaćanja;

- na iznos od 65,67 EUR sa kamatom od 11.12.2012. do plaćanja;

- na iznos od 65,67 EUR sa kamatom od 09.1.2013. do plaćanja;

- na iznos od 59,96 EUR sa kamatom od 09.2.2013. do plaćanja;

- na iznos od 60,75 EUR sa kamatom od 05.3.2013. do plaćanja;

- na iznos od 61,68 EUR sa kamatom od 08.4.2013. do plaćanja;

- na iznos od 63,01 EUR sa kamatom od 7.5.2013. do plaćanja;

- na iznos od 53,45 EUR sa kamatom od 3.6.2013. do plaćanja;

- na iznos od 56,37 EUR sa kamatom od 12.7.2013. do plaćanja;

- na iznos od 57,83 EUR sa kamatom od 22.8.2013. do plaćanja;

- na iznos od 59,04 EUR sa kamatom od 9.9.2013. do plaćanja;

- na iznos od 62,08 EUR sa kamatom od 30.9.2013. do plaćanja;

- na iznos od 61,95 EUR sa kamatom od 23.11.2013. do plaćanja;

- na iznos od 61,46 EUR sa kamatom od 14.12.2013. do plaćanja;

- na iznos od 63,80 EUR sa kamatom od 15.1.2014. do plaćanja;

- na iznos od 64,74 EUR sa kamatom od 11.2.2014. do plaćanja;

- na iznos od 65,13 EUR sa kamatom od 15.3.2014. do plaćanja;

- na iznos od 64,74 EUR sa kamatom od 16.4.2014. do plaćanja;

- na iznos od 63,92 EUR sa kamatom od 16.5.2014. do plaćanja;

- na iznos od 63,54 EUR sa kamatom od 14.6.2014. do plaćanja;

- na iznos od 63,58 EUR sa kamatom od 16.7.2014. do plaćanja;

- na iznos od 65,66 EUJR sa kamatom od 16.8.2014. do plaćanja;

- na iznos od 67,66 EUR sa kamatom od 16.9.2014. do plaćanja;

- na iznos od 67,09 EUR sa kamatom od 15.10.2014. do plaćanja;

- na iznos od 68,99 EUR sa kamatom od 15.11.2014. do plaćanja;

po stopi koja se određuje uvećanjem stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.697,51 eur (tri tisuće šesto devedeset sedam eura i pedeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 136-268/2008 dana 7.10.2008., da je Ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Jagodi Vajdić-Sevšek dana 10.10.2008. pod brojem OV-14042/08, da je Ugovorom o kreditu ugovoreno da tuženik odobrava tužiteljici potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.566,00 CHF prema srednjem tečaju za švicarski franak Hypo-Alpe-Adria Band d.d. važeće na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu od 6,50% dekurzivno godišnje, a koja kamata je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama ili nekog drugog akta banke, što proizlazi i iz odredbe čl. 6. Ugovora, da je čl. 3. Ugovora o kreditu broj 136-268/2008 od 7.10.2008. bila je ugovorena kamatna stopa od 6,50% dekurzivno godišnje uz mjesečni obračun od dana stavljanja kredita u otplatu i uključenost u anuitete, a čl. 6 istog ugovora ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke o kamatnim stopama ili pak nekog drugog akta banke, da je čl. 4. Ugovora o kreditu broj 136-268/2008 od 7.10.2008. bilo je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 72 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 277,48 CHF obračunatih po srednjem tečaju za švicarski franak Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, da je Ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre potrebne za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara protivno prisilnim propisima, te je takvim ugovorenim odredbama tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega su takove odredbe ništetne, da je tuženik mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tužiteljici je o promjeni samo dostavio pisanu obavijest, bez da je zatakovu promjenu tražio bilo kakvu suglasnost tužiteljice, tužiteljica ističe da je kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu broj 136-268/2008 od 7.10.2008. iznosila 6,50%, a tuženik je protivno načelu savjesnosti i poštenja sukladno odluci banke mijenjao kamatnu stopu, čime je došlo do promjene i visine mjesečnih anuiteta u odnosu na prvi otplatni plan kredita, te i protivno odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu broj 136-268/2008 od 7.10.2008 kojim je bila ugovorena otplata kredita u 72 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 278,48 CHF na dan dospijeća, da je tuženik osim što je mijenjao kamatnu stopu sukladno svojoj odluci i na taj način nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužiteljici kao potrošača, u Ugovoru o kreditu broj 136-268/2008 od 17.10.2008. ugovorio nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgova, tužiteljicu kao potrošača u cijelost informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 99. kao i protivno odredbama čl. 322. te čl. 247. ZOO -a.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 27. svibnja 2014. nastupila je zastara potraživanja, da su neprihvatljiva tumačenja Vrhovnog suda RH kako sud može sam odrediti kada nastupa zastara, s obrazloženjem da postoji nedostatak pravne norme koja bi upućivala da zastaru prekida donošenje pravomoćne odluke suda u postupku po kolektivnoj tužbi, i to na način da sud stavlja van snage zakonski rok zastare od 5 godina koji se odnosi na stjecanje bez osnove, smatrajući da se taj rok ne može primijeniti jer je relativno kratak, da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku, da se na pravno utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 dopušteno pozivati samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe, da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, da tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne, da apstraktno pozivanje na presude VTS RH o povredi kolektivnih prava potrošača ne može nadomjestiti činjenične navode tužbe o kojima sud treba odlučiti pravilnom primjenom materijalnog prava, da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF, da je tužitelj donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive, te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti, da se tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu obratio tuženiku s kojim je, u razgovoru, pregovorima, upoznavanju sa svim mogućnostima kreditiranja, odlučio zatražiti sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF, da je tuženik u tim pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope, tako i o valutnoj klauzuli CHF, a pri tome je tuženik, kako prije sklapanja, tako i za vrijeme trajanja ugovora o kreditu u cijelosti poštovao sve odredbe o pravima potrošača, vodeći računa da tužitelj jasno izrazi svoju ugovornu volju, te sukladno svom dispozitivnom pravu odluči kakav će ugovor s tuženikom zaključiti, da je Ugovor o kreditu imao vrlo jasan i uočljiv tekst da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se radi o valutnoj klauzuli CHF, što je tužitelj po vlastitom izboru prihvatio, iako je imao mogućnost izbora drugih oblika, vrste, ugovora o kreditu, bilo kunski, bilo u EUR-ima, bilo s fiksnom kamatom, bilo s promjenjivom kamatom, da je tuženik je također izradio i objavio i "Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.", u kojoj su jasno definirani parametri koji utječu na promjenu kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika i to detaljno obrazloženi parametri i datumi promjene istih te informiranje o provjeri vrijednosti svakog pojedinog parametra od strane potrošača, da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu, da je tužitelj dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovorio obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik, da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena, i sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer i sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, odnosno sama obveza prema kretanju CHF-a mogla je biti i niža za tužitelja, tj. podjednake su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, stoga je obveza mogla biti i manja i veća od one ugovorene u Ugovoru o kreditu, da do 2009. godine nije bilo značajnijih promjena tečaja CHF, stoga nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti, iz čega proizlazi da tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno, da je tuženik i općenito aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezane uz rast tečaja švicarskog franka, da je tuženik oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, da je tuženik u svom glasilu pod nazivom "HYPO Times" iz 2005. upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta, a bilo je i slano klijentima banke na njihove adrese, da je tuženik aktivno radio na edukaciji potrošača još u 2005., dakle prije nastupanja krize i prije rasta tečaja CHF upozoravajući potrošače javnim objavama o rizicima ugovaranja dugoročnih kredita u stranim valutama a osobito u CHF-u, da u trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu, da rast tečaja švicarskog franka nije predvidjela ni Centralna banka Švicarske koja je nizom mjera pokušala naknadno ublažiti posljedice tog rasta jer je švicarsko gospodarstvo zbog toga postalo manje konkurentno na europskom i svjetskom tržištu, da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući da nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik, da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te se protivi tijeku zateznih kamata.

3. Valja napomenuti da je presudom i rješenjem ovoga suda broj P -446/2019-54 od 30. lipnja 2022. odlučeno povodom tužbe tužiteljice, pri čemu je povodom žalbi stranaka presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-1028/2022-6 od 30. siječnja 2025. žalba tuženika odbijena kao djelomično neosnovana te je predmetna prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. izreke, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika i uvažavanjem žalbe tužiteljice ukinuta u toč. II. i III. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, uplatnice, sudsku praksu, ispis kamatne stope, obavijest, otplatni plan, izračun anuiteta (sve na listu 6 spisa), stručne članke (list 29-42 spisa), oglase (list 43-51 spisa), metodologiju (list 52-53 spisa), sudsku praksu (list 54-56 spisa), sudsku praksu (list 65-101 spisa), sudsku praksu (list 108 spisa), obavijest (list 126-127 spisa), otplatni plan (list 128-132 spisa), specifikaciju uplata (list 133-135 spisa), pregled prometa (list 136-144 spisa), otplatni plan (list 145-146 spisa), obavijest (list 147-148 spisa), obavijest (list 150-151 spisa), otplatni plan (list 152-154 spisa), obavijest (list 155-156 spisa), otplatni plan (list 158-161 spisa), specifikaciju uplata (list 162-164 spisa), pregled prometa za klijenta (list 165-173 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje ITĐ (list 174-194 spisa) s pripadajućom dokumentacijom (list 195-239 spisa), očitovanje (list 262-266 spisa), očitovanje (list 280-282 spisa), te su saslušani tužiteljica, vještakinja ITĐ i svjedok GT.

5. Valja napomenuti da je tuženik podneskom od 21. srpnja 2021. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ET, a na ročištu održanom dana 3. prosinca 2021. da je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje GTĐ, a iz kojih razloga sud nije izveo navedene dokaze.

6. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14.; u daljnjem tekstu: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 3.282,35 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredaba čl. 4. i čl. 6. Ugovora o kreditu broj 136-268/2008 od 7. listopada 2008., a koje odredbe tužiteljica ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 7. listopada 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 136-268/2008 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.566,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je čl. 3. toč. 1. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata od 6,50% godišnje, dok je čl. 6. toč. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,

- da se radi o kreditu za kupnju novog vozila,

- da je čl. 4. toč. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 72 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 278,48 CHF obračunatim po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

9. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 4. st. 3. i čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno plaćanja, ništetne u smislu čl. 96., čl. 97. i čl. 102. st. 1. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedenih ugovornih odredbi, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., navodeći da se na ista može pozvati isključivo u parnicama radi naknade štete, osporava da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile nepoštene i ništetne u smislu čl. 96., čl. 97. i čl. 102. st. 1. ZZP, pri čemu ističe i prigovor zastare, te osporava tijek zakonskih zateznih kamata na potraživanu glavnicu.

10. Valja napomenuti da je o ništetnosti odredbi čl. 4. st. 3. i čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu pravomoćno odlučeno toč. I. izreke ovosudne presude broj P-446/2019-54 od 30. lipnja 2022., a iz kojeg razloga raspravljanje u ponovljenom postupku valja usmjeriti isključivo na spornu visinu tužiteljičinog potraživanja, tijek zakonskih zateznih kamata na potraživanu glavnicu, te istaknuti prigovor zastare.

11. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12. Imajući u vidu da je sud zahtjev tužiteljice s osnova utvrđenja ništetnima čl. 4. st. 3. i čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu ocijenio osnovanim (toč. I. izreke ovosudne presude broj P-446/2019-54 od 30. lipnja 2022.), to ocjenjuje osnovanim i zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

13. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje ITĐ iz kojeg proizlazi da je tužiteljica tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 6,50% i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja više platila iznos od 3.282,35 eur, pri čemu vještakinja jasno naznačuje datume i iznose svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje ITĐ, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa, pri čemu tužiteljica u odnosu na nalaz nije imala prigovora. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u podnesku od 25. veljače 2021. da je nalaz nerazumljiv, neodređen i nejasan, da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom, kao i da je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, odnosno da je nalaz izrađen kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, sud ističe da je predmetni nalaz određen i jasan, da je način izračuna preplate obrazložen, kao i da su u obzir uzete i negativne razlike u preplati, a što je vidljivo iz tabele 4. i 5, pri čemu je vještakinja očitovanjem od 6. travnja 2021. u cijelosti otklonila prigovore tuženika iscrpno obrazloživši postupak izračuna preplate. Valja napomenuti da je vještakinja prigovore tuženika otklonila i svojim usmenim iskazom danim na ročištu održanom dana 2. prosinca 2025. u kojem je u cijelosti ostala kod svojeg nalaza, te dala jasne odgovore na pitanja tuženika. Valja također napomenuti da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 6,50%, i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan obračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 11. ovog obrazloženja, dok je inzistiranje tuženika na dopuni nalaza na način da se u obzir uzme promjenjiva kamatna stopa tijekom cijelog perioda otplate kredita nesvrsishodan i neekonomičan, a s obzirom na pravna utvrđenja ovoga suda. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje ITĐ.

14. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO.

15. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to je valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od datuma njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje ITĐ.

16. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja valja napomenuti da je isti nepravodoban, a s obzirom da je protivno čl. 288a. st. 6. ZPP istaknut tek po zaključenju prethodnog postupka u podnesku od 1. veljače 2022., pri čemu je i neosnovan, a s obzirom da su u nalazu stalne sudske vještakinje ITĐ u obzir uzeti manje plaćeni iznosi uslijed promjene tečaja CHF, te prebijeni s potraživanjem tužitelja, a kako to navodi i vještakinja u svojem očitovanju.

17. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev - 2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu gore navedenog, prigovor zastare tuženika ukazuje se u cijelosti neosnovanim, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplatu kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 27. svibnja 2019.

18. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

19. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima 12. svibnja 2020., 15. rujna 2020., 2. ožujka 2021., 8. srpnja 2021., 3. prosinca 2021., 2. lipnja 2022., te 2. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 13. ožujka 2020., 22. prosinca 2020., 21. travnja 2021. i 29. travnja 2021. iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 14. travnja 2021. u iznosu od 50,00 eur po tbr. 8. toč. 4. Tarife, te trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 250,00 eur po tbr. 10. toč. 1. Tarife, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 675,00 eur, za trošak vještačenja u iznosu od 132,72 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 84,01 eur, pristojbe na presudu u iznosu od 79,24 eur, te pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.697,51 eur.

20. Sud tužitelju kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak sastava podnesaka od 29. siječnja 2020., 15. svibnja 2020., 7, listopada 2020., 17. ožujka 2021., 22. rujna 2021., 2. svibnja 2022., 5. srpnja 2022., 3. prosinca 2024., 3. veljače 2025. i 24. rujna 2025., a s obzirom da je sadržaj istih tužiteljica mogla iznijeti na ročištima u odnosu na koja joj je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima, odnosno iz razloga što istima tužiteljica isključivo požurivala postupanje suda, odnosno dostavila potvrdu o uplati predujma za vještačenje, uz napomenu da podnesci od 3. prosinca 2024. i 3. veljače 2025. nisu ni podneseni, kao ni trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu, a s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno čl. 335. st. 6. ZPP održava neovisno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjereni prijepis presude.

21. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelj ici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužitelj, po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina

2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba