REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1606/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika NAVA BANKA d.d. u stečaju, Tratinska ulica 27, Zagreb, OIB: 07492912398, zastupanog po punomoćniku Nebojši Antoliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Antolić i suradnici j.t.d. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 25. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Tomislava Zagorca i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Vesne Terhaj, 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023., te se ukidaju sve provedene radnje.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 30. prosinca 2025. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 1. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika, u skladu sa zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1968/2024-5 od 11. lipnja 2024., radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr - 3150/2020 od 13. travnja 2023. U bitnome navodi da je ovrha (izravna naplata) nedopuštena jer da je tuženikova tražbina prema tužitelju, radi namirenja koje se ovrha (izravna naplata) vodi, prestala. Naime, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023. da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 7.836,45 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Međutim, tužitelj da prema tuženiku ima znatno veću protutražbinu, a što da je utvrđeno nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u parnici koja se između istih stranaka vodi, pred ovim sudom, pod poslovnim brojem Povrv- 1863/2020. Naime, provedenim financijskim vještačenjem na okolnost međusobnih potraživanja parničnih stranaka na dan 31. ožujka 2012. (kada je dospio dug tužitelja prema tuženiku po margin kreditu), da je utvrđeno da tužitelj ima prema tuženiku dug po osnovi margin kredita koji iznosi ukupno 501.616,02 EUR (3.779.425,88 kn), dok na isti dan potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovi Ugovora broj RR-0930- 9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica od 30. rujna 2008. te njegovih dodataka iznosi 1.203.764,54 EUR (9.069.763,92 kn).

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi, prije svega, da osporava postojanje tužiteljeve predmetne protutražbine prema tuženiku, po osnovi Ugovora broj RR-0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica od 30. rujna 2008., a radi utvrđenja osnovanosti koje, s obzirom da je prijavljena i osporena u stečajnom postupku nad tuženikom, se parnica između stranaka vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-10309/2023 (ranije P-2553/2024). Međutim, sve i kada bi navodi tužitelja o postojanju njegove predmetne protutražbine bili osnovani, samo postojanje protutražbine da nije dostatno za prestanak tuženikovog potraživanja prema tužitelju, radi namirenja kojeg je predmetni postupak izravne naplate pokrenut. Ukazuje pri tome, da, iako iz tužiteljevih navoda i ne proizlazi da tvrdi da bi predmetne tražbine prestale prijebojem, da svakako prijeboj, kao način prestanka tuženikove tražbine radi namirenja koje se postupak izravne naplate vodi, nije nastupio, jer tužitelj nije niti dao izjavu o prijeboju, niti je takvu izjavu tuženik primio. Osim toga, navodi da prijeboj, sve i kada bi tužitelj izjavu o prijeboju dao, nije dopušten, jer da je tužiteljeva obveza (temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023.), kao tuženikovog stečajnog vjerovnika, nastala tek nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom 1. prosinca 2014.

3./ Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je predložio prekinuti ovu parnicu do pravomoćnog okončanja parnice koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-1863/2020 jer smatra da će, nakon što u potonjoj parnici bude utvrđena tužiteljeva tražbina prema tuženiku (po osnovi Ugovora broj RR-0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica od 30. rujna 2008.), moći istaknuti prigovor prijeboja u odnosu na tražbinu radi izravne naplate koje se vodi postupak ovrhe ( izravne naplate), dopuštenost kojeg osporava.

4./ Tuženik se prekidu postupka protivio, ukazujući pri tome da odluka u parnici koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-1863/2020 nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu. Ovo stoga što da je očito, s obzirom da tužitelj izjavu o prijeboju nije dao, da tražbina tuženika prema tužitelju radi izravne naplate koje se vodi postupak ovrhe (izravne naplate), dopuštenost kojeg tužitelj osporava nije prestala u vrijeme kada je tuženik postupak izravne naplate pokrenuo, odnosno kada je tužitelj prigovorio dopuštenosti izravne naplate tvrdeći da bi tražbina prestala.

5./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: zahtjev za izravnu naplatu uz obavijest tužitelju kao ovršeniku (list 6-8 spisa), zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1968/2024-5 od 11. lipnja 2024. (list 9-15 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka iz parnice koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-1863/2020 (list 16-37 spisa), sudska praksa (list 58-60, 68-71 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023. (list 60-62 spisa), očitovanje tuženika kao ovrhovoditelja (list 64-67 spisa), presuda ovog suda poslovni broj Povrv- 1863/2023 od 9. prosinca 2024. i tuženikova žalba protiv ove presude (list 72 -106 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2553/2014 od 30. listopada 2014. (list 108-113 spisa) preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7827/2016-8 od 10. ožujka 2020. (list 114-119 spisa) i ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1157/2022-5 od 5. rujna 2023. (list 120-125 spisa), zapisnik s ispitnog ročišta održanog 18. ožujka 2015. u stečajnom postupku koji se nad tuženikom kao stečajnim dužnikom vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-545/14 (list 126-146 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koj i se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023.

8./ Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1968/2024-5 od 11. lipnja 2024., upućen je tužitelj, u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023., i to zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ).

9./ Uvidom u eSpis utvrđeno je da je tužitelj predmetni zaključak zaprimio 17. lipnja 2024. pa je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena pravovremeno, u roku propisanom odredbom čl. 55. st. 1. OZ-a. Tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj temelji na razlozima koje je je istaknuo u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u povodu kojeg je upućen na parnicu u skladu s prethodno citiranim zaključkom, dakle u skladu s odredbom čl. 55. st. 3. OZ-a kojom je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu , a koja se na predmetni prijedlog primjenjuje na odgovarajući način (čl. 210. st. 2. OZ-a).

10./ Među strankama nije sporno da je predmetni postupak ovrhe (izravne naplate), dopuštenost kojeg je predmet spora, tuženik pokrenuo podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 3. svibnja 2024. (list 6-8 spisa), a na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od 13. travnja 2023. (list 60-62 spisa), kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove predmetnog ovršnog postupka u iznosu od 7.836,45 eur. Naime, tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo pred Općinskim građanskim sudom predmetni postupak pod poslovnim brojem Ovr-3150/2020, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2553/2014 od 30. listopada 2014. (list 108-113 spisa), preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7827/2016-8 od 10. ožujka 2020. (list 114-119 spisa). S obzirom da je prihvaćena žalba tuženika, izjavljena protiv rješenja o ovrsi, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovršnog postupka koje mu je prouzročio neosnovanim podnošenjem prijedloga za ovrhu.

11./ S obzirom da je tužitelj na proglašenje nedopuštenom ovrhe (izravne naplate) upućen iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, to je tužitelj u ovoj parnici dužan dokazati odlučnu, a među strankama spornu činjenicu, da je tražbina tuženika prema tužitelju, radi koje se predmetna ovrha provodi, prestala, i to na temelju činjenice koja je nastala kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

12./ Osnovano ukazuje tuženik da tužitelj nije dokazao da bi tražbina radi koje se predmetna ovrha (izravna naplata) provodi prestala.

13./ Pri tome, iako tužitelj ne tvrdi izrijekom da bi tražbina prestala prijebojem, nedvojbeno je, kada se u obzir uzmu svi njegovi navodi tijekom ove parnice, da se upravo poziva na prijeboj kao način prestanka njegove obveze, radi prisilnog ispunjenja koje se izravna naplata, dopuštenost koje osporava, provodi. Ovo stoga što tužitelj tvrdi da prema tuženiku ima tražbinu koja da je znatno veća od tražbina koje tuženik ima prema njemu, a koja da niti djelomično nije namirena.

14./ Međutim, sve i kada bi bile osnovane tvrdnje tužitelja o postojanju njegove kompenzabilne protutražbine, osnovano ukazuje tuženik da prijeboj ne nastaje čim se za to ispune opće pretpostavke prijeboja (susret dospjelih tražbina, koje obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i i iste kakvoće) u skladu s odredbom čl. 195. ZOO-a)), nego tek izjavom o prijeboju (čl. 196. st. 1. ZOO-a).

15./ Tužitelj nedvojbeno niti tvrdi niti dokazuje da bi takvu izjavu o prijeboju dao, slijedom čega svakako do prestanka prijebojem tuženikove tražbine, radi prisilnog ispunjenja koje se izravna naplata, dopuštenost koje je predmet spora, provodi, nije moglo doći. Štoviše, na ročištu održanom u ovoj pravoj stvari 25. studenog 2025. i sam je tužitelj naveo da će izjavu o prijeboju (prigovor prijeboja) tek dati, dakle da je do sada još nije dao.

16./ Pri tome, pogrešno smatra tužitelj da bi izjavu o prijeboju mogao dati tek nakon što njegova (protu)tražbina prema tuženiku bude utvrđena u parničnom postupku koji se između stranaka vodi pod poslovnim brojem Povrv-1863/2020.

17./ Naime, iz navoda stranaka koji nisu proturječni proizlazi da je u stečajnom postupku osporena tražbina koju je tužitelj prijavio prema tuženiku (zapisnik s ispitnog ročišta održanog 18. ožujka 2015. u stečajnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-545/14 (list 126-146 spisa)) te da je tužitelj radi utvrđenja osnovanosti ove osporene tražbine pokrenuo protiv tuženika parnicu koja se pred Općinskim građanskim sudom vodila pod poslovnim brojem P-2553/2014. Predmetna je parnica i dalje u tijeku, pod poslovnim brojem P-10309/2023 (jer je presuda poslovni broj P-2553/2014 od 30. listopada 2014. (list 108-113 spisa), preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7827/2016-8 od 10. ožujka 2020. (list 114-119 spisa) ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1157/2022-5 od 5. rujna 2023. (list 120-125 spisa)). U parnici koja se između istih stranaka vodi pred ovim sudom, pod poslovnim brojem Povrv-1863/2023 (a u kojoj je donesena presuda od 9. prosinca 2024. protiv koje je tuženik uložio žalba (list 72 -106 spisa), provedeno je financijsko vještačenje. Naime, u ovoj parnici tuženik potražuje plaćanje od tužitelja, a tužitelj osnovanost zahtjeve osporava jer tvrdi da je tražbina tuženika prestala na temelju tužiteljeve izjave o prijeboju s tražbinom tužitelja prema tuženiku koja je predmet spora u parnici koja se između istih stranaka vodi pod poslovnim brojem P-2553/2014. Tužitelj se, kao dokaz postojanja kompenzabilne protutražbine u ovoj parnici (radi proglašenja nedopuštenom ovrhe (izravne naplate)) poziva na zaključke vještaka koji da je imao zadatak utvrditi visinu tužiteljeve tražbine prema tuženiku koja je predmet raspravljanja u parnici koja se vodi pod poslovnim brojem P-2553/2014 (sada P-10309/2023). Nadalje, tužitelj tvrdi da je tako provedenim vještačenjem, na okolnost međusobnih potraživanja parničnih stranaka na dan 31. ožujka 2012. (kada je dospio dug tužitelja prema tuženiku po margin kreditu), utvrđeno da tužitelj ima prema tuženiku dug po osnovi margin kredita koji iznosi ukupno 501.616,02 EUR (3.779.425,88 kn), dok na isti dan potraživanje tužitelja prema tuženiku, po osnovi Ugovora broj RR-0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica od 30. rujna 2008. te njegovih dodataka iznosi 1.203.764,54 EUR (9.069.763,92 kn).

18./ Dakle, proizlazi da tužitelj tvrdi da je na dan 31. ožujka 2012. imao prema tuženiku tražbinu koju je prijavio u stečajnom postupku, po osnovi Ugovora broj RR- 0930-9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica od 30. rujna 2008., te njegovih dodataka, u iznosu od 1.203.764,54 eur. Ova je dakle tražbina tužitelja prema tuženiku, jer je postojala u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, dospjela najkasnije otvaranjem stečajnog postupka nad tuženikom, u skladu s odredbom čl. 73. st. 1. mjerodavnog (s obzirom na vrijeme pokretanja stečajnog postupka nad tuženikom) Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., 25/12., 133/12. i 45/13. - dalje SZ). Stoga, ispunjenje pretpostavki za prijeboj (susret dospjelih tražbina koje obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i i iste kakvoće (u skladu s odredbom čl. 195. ZOO-a)) i za davanje tužiteljeve izjave o prijeboju ove njegove protutražbine prema tuženiku (u skladu s odredbom čl. 196. st. 1. ZOO-a), svakako ne ovisi o utvrđenju ove tražbine u parnici koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-1863/2020. Uostalom, i u parnici koja se vodi pod poslovnim brojem Povrv- 1863/2020, tužitelj tvrdi da je izjavu o prijeboju, a po osnovi tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku, već dao.

19./ Konačno, osnovano ukazuje tuženik da, sve i da je tužitelj dao izjavu o prijeboju i da je njegova protutražbina osnovana, njegova tražbina prema tužitelju radi koje se izravna naplata dopuštenost koje se osporava provodi, prijebojem ne bi mogla prestati jer prijeboj s protutražbinom koju tužitelj navodi nije dopušten.

20./ Naime, u skladu s odredbom čl. 105. toč. 1. SZ-a, prijeboj u konkretnom slučaju nije dopušten jer tužitelj prema tuženiku ističe tražbinu kao stečajni vjerovnik (osobni vjerovnik dužnika koji je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prema tuženiku kao stečajnom dužniku imao imovinsko-pravnu tražbinu (čl. 70. st. 1. SZ-a)), koju je prijavio u stečajnom postupku, a radi utvrđenja osnovanosti koje, s obzirom da je osporena, je pokrenuo parnicu u skladu s uputom stečajnog suda, a njegova je obveza prema stečajnoj masi (dakle predmetna tražbina tuženika prema tužitelju) nastala tek nakon otvaranja stečajnog postupka. Naime, tražbina tuženika prema tužitelju nastala je tek u ovršnom postupku koji je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo pred Općinskim građanskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-3150/2020, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2553/2014 od 30. listopada 2014., preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7827/2016-8 od 10. ožujka 2020. Slijedom navedenog, s obzirom da se radi o obvezi tužitelja kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku kao stečajnom dužniku, po osnovi rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnim brojem Ovr-3150/2020-43 od 13. travnja 2023., koja je dakle nastala tek nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (1. prosinca 2014.), to svakako prijeboj kao način prestanka ove tražbine, a po osnovi tužiteljeve protutražbine prema tuženiku na postojanje koje tužitelj upire, nije dopušten.

21./ Stoga je utvrđeno da tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3150/2020 od dana 13. travnja 2023. nije osnovan, jer tužitelj nije dokazao da bi tražbina radi koje se izravna naplata provodi prestala s obzirom da nije dao izjavu u prijeboju, a sve i da jest, prijeboj bi bio nedopušten.

22./ S obzirom na navedeno, u ovoj parnici odluka o istaknutom zahtjevu radi proglašenje ovrhe (izravne naplate) ne ovisi o utvrđenju istinitosti tužiteljevih navoda o postojanju njegove protutražbine prema tuženiku, po osnovi Ugovora broj RR-0930- 9/2008 o obvezi ponovne kupnje dionica od 30. rujna 2008. te njegovih dodataka. Posljedično, odluka u ovoj pravnoj stvari ne ovisi o pravomoćnom okončanju parnice koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-1863/2020 pa sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog prekida parnice u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. ZPP -a.

23./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

24./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (1.330,00 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife ) i zastupanja na ročištu 25. studenog 2025. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur za svaku radnju. Ovako priznate troškove (400,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 500,00 eur.

25./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove odluke do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

26./ Slijedom navedenog, odučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.