Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 5565/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz R., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik iz R., protiv tuženih: 1. Đ. M., OIB: ..., 2. R. M., OIB: ..., 3. S. S. (ranije M.), OIB: ... i 4. A. M., OIB: ..., svi iz V., ..., koje zastupa punomoćnik L. R., odvjetnik iz R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1922/2020-2 od 4. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-845/2020-6 od 20. studenog 2020., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice N. G.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1922/2020-2 od 4. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-845/2020-6 od 20. studenog 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanje za koje navodi da je važno za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
"(…) ima li vlasnik nekretnine pravo potraživati od nepoštenog posjednika njegove stvari naknadu za njezino korištenje i mora li u tom slučaju nepošteni posjednik isplatiti vlasniku naknadu za njezino korištenje, sukladno odredbi članka 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima?"
3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značenje pitanja važnog za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, temeljem odredbe čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati da bi odgovor o nekom pravnom pitanju bilo važno za odluku u sporu te (naročito) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Odgovor na postavljeno pitanje (kako ga je općenito naznačila tužiteljica) proizlazi iz zakonskih odredbi na koje se tužiteljica u samom pitanju poziva, a ostvarenje prava na naknadu u konkretnom slučaju ovisi o okolnostima tog konkretnog slučaja.
6. Tako je, u ovom sporu radi naplate naknade za korištenje nekretnine odbijen je zahtjev tužiteljice (vlasnice i prodavateljice nekretnine po kasnije raskinutom ugovoru) odnosu na tuženike pod 1. i 2. zbog promašene pasivne legitimacije, dok je u odnosu na tuženike pod 3. i 4. zaključeno "(…) kako u utvrđenom činjeničnom stanju tužiteljica nema pravo na naknadu koristi koju su ovi tuženici imali od upotrebe njene nekretnine (…) tužiteljica ne može osnovano tražiti od tuženih naknadu koristi u visini najamnine nekretnine koju su sami tuženici nadogradili i doveli u stanje za stanovanje, a pritom im istovremeno odbija, s osnova raskida ugovora vratiti kupoprodajnu cijenu koju je primila te im isto tako odbija isplatiti naknadu za izvršeno ulaganje (…) tužiteljica bi imala pravo na naknadu koristi samo ako bi tuženi ostvarili korist koju bi imali od upotrebe, a tuženici su ulagali u nekretninu kojoj je na taj način povećana vrijednost (…)".
7. Stoga, odluke na koje se tužiteljica poziva navodeći kako je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjima zauzetim u odlukama revizijskog suda (poslovni broj Rev-1419/87, Rev-1786/88 od 22. veljače 1989) ne mogu opravdati postavljeno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer se temelje na činjeničnim utvrđenjima različitim od utvrđenja na kojima se temelji pobijana.
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.