Posl. broj: Ovr-1094/2025-4.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćniku DE, odvjetniku iz [adresa], protiv ovršenika LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika, 30. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

O d b i j a s e prijedlog ovršenika da se naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zlataru posl. broj: P-471/09-3 od 15. travnja 2009.

z a k lj u č i o  j e

I. Ovršenik ŠE upućuje se da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka pokrene protiv ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. parnicu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zlataru posl. broj: P-471/09-3 od 15. travnja 2009., zbog tvrdnji da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

II. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 19. prosinca 2025. podnijela prijedlog za odgodu i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U prijedlogu navodi da je na temelju zahtjeva za izravnu naplatu kojeg je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji dana 1. prosinca 2025., određena protiv ovršenika naplata novčane tražbine na temelju ovršne odluke – presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zlataru posl. br. P-471/09 od 15. travnja 2009., ovršne 12. svibnja 2009. kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju isplati iznos od 48.963,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2004. do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.480,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2009. pa do isplate. Sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona, nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, st. 2. istog članka je propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Sukladno čl. 210. Ovršnog zakona u svezi s odredbama čl. 53. st. 1. i čl. 50. st. 1. toč. 9., 10. i 11. istog zakona, ovršenik podnosi naslovljenom sudu prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava iz točke 1. ovog prijedloga proglašava nedopuštenim te rješenja za odgodu daljnjih pljenidbi i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika do donošenja odluke o ovoj pravnoj stvari. Ovršenik podnosi ovaj prijedlog sudu iz razloga jer ovrhovoditelj ne može na osnovu ovršne ispravne na osnovu koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu potraživati izravnu naplatu jer je prije svega nastupila zastara, a slijedom čega ovrhovoditelj temeljem navedene ovršne isprave ne ostvaruje pravo na naplatu potraživanja po istoj. Naime, osnova za izravnu naplatu provođenje koje ovrhovoditelj potražuje od Financijske agencije je presuda Općinskog suda u Zlataru posl. br. P-471/09 koja je postala ovršna 12. svibnja 2009.. Kako je zahtjev za izravnu naplatu zaprimljen kod Financijske agencije 1. prosinca 2025., to je protekao zastarni rok od deset godina u kojem je ovrhovoditelj imao pravo ostvarivati naplatu tražbine. Osim toga, navodi da je nad imovinom ovršenika rješenjem Općinskog suda u Zlataru posl. broj: Sp-18/2024 od 31. svibnja 2024. otvoren i zaključen jednostavni postupak, te je istim oslobođen obveza prema vjerovnicima. Vezano za provođenje jednostavnog stečajnog postupka, odredbama Zakona o stečaju potrošača propisano je da u slučaju da je prijedlog za provođenje jednostavnog stečaja potrošača osnovan, sud će na mrežnoj stranici e- oglasna ploča sudova objaviti poziv svim vjerovnicima potrošača da u roku od 45 dna od objave poziva ospore popis imovine koji je potrošač dostavio i/ili da obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaja potrošača bude otvoren te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje. U označnom postupku ovrhovoditelj je sudjelovao na način da je prijavio potraživanje po drugoj osnovi, dok potraživanje čiju naplatu sada potražuje nije prijavio s namjerom da očito istu naplati u cijelosti nakon okončanja jednostavnog stečajnog postupka. Iz navedenoga ujedno proizlazi kako tražbina ovrhovoditelja nije bila uvedena kod Financijske agencije u Očevidniku osnova za plaćanje, pa su prethodni navodi u pogledu zastare u cijelosti osnovani. Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 210 st. 1. i 2. Ovršnog zakona, ovršenik predlaže Naslovnom sudu žurno donijeti Rješenje kojim će se pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim i rješenje za odgodu daljnjih pljenidbi i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika do donošenja odluke o ovoj pravnoj stvari, kao i naložiti ovrhovoditelju da ovršeniku plati troškove ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Prema odredbi čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ),, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenjem kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Prema stavku 2. tog članka, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Prema stavku 3., o prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka, sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji.

5. Prijedlog je sukladno odredbama čl. 65. st. 2. i 3. te čl. 54. st. 1. OZ-a, dostavljen ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana.

6. Ovrhovoditelj se podneskom od 29. prosinca 2025. očitovao navodeći da prije svega ističe kako je ovršenikov prijedlog usmjeren na odugovlačenje podmirenja potraživanja ovrhovoditelja te je ovršenikov prigovor zastare neosnovan. Naime, sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu ZOO), zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, člankom 233. stavkom 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. U ovom slučaju zastara je prekinuta ovrhovoditeljevim radnjama. Na temelju presude naslovnog suda poslovni broj: P-471/09 od 15. travnja 2009. godine, ovrhovoditelj je protiv ovršenika 2015. godine pokrenuo ovršni postupak na novčanim sredstvima (tamo I. ovršenika ŠE) te je naslovni sud 22. prosinca 2015. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-2684/15. Predmetni ovršni postupak pokrenut je unutar zakonskog 10godišnjeg zastarnog roka i to upravo na temelju ovdje sporne ovršne isprave – presude P-471/09, a čime je ovrhovoditelj prekinuo tijek zastare. Također, ovrhovoditelj je u predmetnom ovršnom postupku podneskom od 25.10.2021. godine obavijestio sud kako je njegova tražbina i dalje nepodmirena te predložio da se ovršenikovog dužnika – FINA-u, pozove na očitovanje o razlozima nepostupanja po rješenju o ovrsi. Nastavno na navedeno, ovrhovoditelj je 16.11.2021. godine zaprimio zaključak naslovnog suda poslovni broj: Ovr-2684/15-7 od 10.11.2021. godine uz koji mu je dostavljena specifikacija FINA-e iz koje proizlazi da je ista prestala postupati po osnovi sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Budući da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća, ovrhovoditelj je unutar zakonskog roka od 2 mjeseca od primitka obavijesti o nemogućnosti, i to 25.11.2021. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe na vrijednosnice ovršenika. Sukladno članku 5. stavku 3. Ovršnog zakona, propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, pri čemu je taj prijedlog sukladno članku 5. stavku 4. Ovršnog zakona dužan podnijeti u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe jer će se u protivnom ovrha obustaviti. Ovrhovoditelj je pravovremeno dostavio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe čime je također prekinuo tijek zastare. Slijedom svega navedenog, evidentno je da je ovrhovoditelj svojim radnjama prekinuo tijek zastare te stoga predlaže naslovnom sudu odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan uz nalaganje ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena.

7. U postupku su pročitani: obavijest Financijske agencije, zahtjev za izravnu naplatu od 21. studenoga 2025., presuda zbog ogluhe posl. broj: P-471/09-3. od 15. travnja 2009., rješenje Općinskog suda u Zlataru posl. broj Sp-18/2024-7. od 31. svibnja 2024., rješenje o ovrsi posl. broj: Ovr-2684/15-2. od 22. prosinca 2015. s prijedlogom za ovrhu, podnesak ovrhovoditelja od 25. listopada 2021. u predmetu ovog suda posl. broj: Ovr-2684/2015., zaključak posl. broj: Ovr-2684/15-7. od 10. studenoga 2021., obavijest Financijske agencije klasa: 100-02/21-07/1 od 3. studenoga 2021., potvrda Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12 ZPONS-a od 3. studenoga 2021. sa specifikacijom o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje, prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta ovrhe od 25. studenoga 2011., prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu temeljem ovršne isprave na računima i oročenim sredstvima ovršenika od 27. listopada 2015.

8. Prijedlog za davanje naloga Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

9. Naime, na ovaj se prijedlog, sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: ako je ispunjen koji od uvjeta iz čl. 1. točke 1- 8., tog članka.

11. Budući da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na koji se prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.), ispunjen je uvjet iz čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a.

12. No, po ocjeni suda, ovršenik nije niti iznio bilo kakvu tvrdnju kojom bi učinio vjerojatnim da bi provedbom zahtjeva za izravnu naplatu pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, jasno je da svaka provedba ovrhe otežava imovinske prilike ovršenika ali to ne znači da zbog toga prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta budući da ovršenik može po pravilima o stjecanju bez osnove mogao ostvariti vraćanja naplaćenog iznosa (ako, naravno, uspije s pobijanjem same osnove za plaćanje, odnosno proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), naročito imajuću u vidu da je ovrhovoditelj osiguravajuće društvo od kojeg takvu tražbinu ne bi bilo problematično naplatiti.

13. Sukladno navedenom, riješeno je kao u točci I. izreke.

14. Što se tiče prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenikove tvrdnje u pogledu oslobođenja obveza uslijed otvaranja i zaključenja jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača mogu se podvesti pod opozicijski žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, a tvrdnja da je nastupila zastara tražbine o kojoj odlučeno ovršnom ispravom predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a.

15. Budući da ovrhovoditelj te žalbene razloge osporava, rješenje o tim žalbenim razlozima ovisi o utvrđivanju spornih činjenica koje ovršenik ne dokazuje javnom ili javno ovjerovljenom ispravom (iz rješenje ovog suda posl. broj: Sp-18/2024- 7. od 31. svibnja 2024. ne proizlazi da se odnosi na predmetnu tražbinu), niti su te činjenice općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je, temeljem odredbi čl. 55. OZ-a, ovršenika zaključkom uputiti na parnicu. Pri tome treba reći da se navedeni članak primjenjuje iako se u odredbi čl. 210. st. 2. ZOO-a izrijekom spominju samo članci 50 i 53. OZ-a, budući da o ovom žalbenom razlogu nije moguće meritorno odlučivati u ovršnom postupku, a na što izravno upućuje i odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a.

U Zlataru 30. prosinca 2025.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog je rješenja dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a.).

DNA:

1. punomoćniku ovrhovoditelja DE, odvjetniku iz [adresa]

2. punomoćnici ovršenika Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba, uz podnesak ovrhovoditelja