Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-424/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici iz Virovitice, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, radi predaje u posjed nekretnina, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tužene, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime njezinog suvlasničkog dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasničkog dijela nekretnine od 9/100 dijela, kč. br. [katastarska čestica] – oranica i dvor Suhopolje sa 683 m2 i suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, poslovni prostor od 26,37 m2 i to na ime tržišne vrijednosti predmetnog dijela nekretnine isplati iznos od 30.000,00

EUR, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj podmiri parnične troškove u iznosu od 2.800,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene podnijela tužbu navodeći da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao ZK tijelo I. kč. br. [katastarska čestica] – oranica i dvor [adresa] od 683 m2, a kao ZK tijelo II. upisana je kuća sagrađena na kč. br. [katastarska čestica]. Ističe da je u vlastovnici upisano ZK tijelo I.-7 suvlasnički dio 9/100 kao suvlasništvo tužiteljice LŠ i ZK tijelo II.-3 suvlasnički dio s neodređenim omjerom kao suvlasništvo tužiteljice LŠ.

2. Ističe da je suvlasništvo nekretnine tužiteljica stekla nasljeđivanjem iza pokojnog oca DŠ temeljem pravomoćnog rješenja o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika Ksenije Škrinjar Kos iz Zagreba broj: O- 4190/2017 UPP-OS-51/2017 od 14.10.2022. godine.

3. Nadalje, ističe da su ocu tužiteljice pokojnom DŠ predmetne nekretnine vraćene djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Virovitičko – podravskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove od 27.3.2018. godine i drugostupanjskim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava uza građansko, trgovačko i upravno pravo od 7.5.2021. godine, kojim rješenjem je pravomoćno riješeno da se DŠ daje u vlasništvo (vraća) imovina oduzeta za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, da je obveznik vraćanja predmetne nekretnine Republika Hrvatska u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja, da pravomoćno rješenje o utvrđenju prava vlasništva poslovnog prostora ima snagu ovršne isprave, da je za provođenje ispražnjenja i predaje poslovnog prostora (26,37 m) i zemljišta, po tome rješenju nadležan sud. Tužiteljica je tuženoj na znanje dostavila 3 dopisa upućena Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 10.3.2023. godine, od 18.5.2023. godine i od 1.6.2023. godine iz kojih proizlazi izostanak očitovanja Ministarstva te su time ispunjeni zakonski uvjeti za podnošenje tužbe. Stoga je tužiteljica podnijela tužbu kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tužena ističe da nije u posjedu dijela kč. br. [katastarska čestica] upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji tužiteljica traži da joj se preda u posjed. Tužena nema faktičnu vlast na 9/100 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ZK tijelo I. -7 i na dijelu poslovnog prostora upisanog kao ZK tijelo II.-3 kao vlasništvo tužiteljice pa sukladno čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije posjednik tih dijelova. Prema stanju u katastarskom operatu kao posjednik i vlasnik kč. br. [katastarska čestica] – kuća – dvor sa 683 m2, u pl. broj: 100 k. o. [katastarska općina] upisan je OŠ iz [adresa].

5. Tužena ističe da tužiteljicu nije sprječavala da uđe u posjed dijela nekretnine koji su joj vraćeni u vlasništvo djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Virovitičko – podravskoj županiji Klasa: UP/I-940-01/17-01/04 od 27. ožujka 2018. godine te ju u ovom odgovoru na tužbu poziva da uđe u posjed tih dijelova. Tužena smatra da je djelomičnim rješenjem propušteno precizirati odnosno konkretno odrediti dio poslovnog prostora koji se vraća površine 26,37 m2 jer se u istom upravnom postupku mogao vratiti samo točno određeni dio nekretnine, te tužiteljica utvrđenje tog dijela može tražiti samo u upravnom postupku radi povrata imovine oduzete za vrijeme Jugoslavensko komunističke vladavine, pa se u sudskom postupku ne može tražiti predaja u posjed dijelova nekretnine koji nisu točno određeni i time razgraničeni od ostalih dijelova nekretnine koji nisu predmet naturalnog povrata.

6. Kako tužena Republika Hrvatska nije posjednica predmetnih nekretnina, smatra tužbeni zahtjev neosnovanim te predlaže sudu da isti odbije i tužiteljici naloži da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak.

7. Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka ističe da je iz pisanih dokaza uz tužbu nesporno da je tužena dužna tužiteljici vratiti i predati u posjed predmetnu nekretninu, tako da su navodi odgovora na tužbu da to tužena ne može učiniti irelevantni, a dijelom i netočni, tako da je na strani tužene obveza provesti sve potrebne radnje vraćanja i predaje u posjed tužiteljici kako je utvrđeno rješenjima priloženim uz tužbu. Ističe da su navodi tužene strane da nije posjednik predmetne nekretnine neutemeljeni iz razloga što je tužena strana bila dužna do predmetne tužbe riješiti pitanje svog posjeda obzirom da je vlasništvo stekla konfiskacijom, a posjed i vlasništvo joj prestaje provedbom drugostupanjske odluke u predmetu povrata oduzete imovine. Dodaje da tužena svojim propustom nije u posjedu predmeta spora, što ne može ići na štetu tužiteljice budući je tužena imala, a ima i sada na raspolaganju pravna sredstva u tom pravcu.

8. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je dopunila tužbeni zahtjev na način da se podredno tužiteljici na ime njezinog suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama u [adresa] upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isplati iznos od 30.000,00 EUR. Ističe da je navedeni iznos utvrđen prema tržišnim vrijednostima nekretnina u [adresa] i da se tržišna vrijednost predmetnih nekretnina kao i dijela od 9/100 u vlasništvu tužiteljice može utvrditi samo građevinskim vještačenjem.

9. Na navode tužiteljice tužena ističe da je tužbeni zahtjev na kraju usmjeren na isplatu, a ne na predaju u posjed što je meritum spora, te je ustvari u ovom predmetu ključno utvrditi da li se uopće može izdvojiti ta cjelina. Napominje da tužena nije u posjedu tog suvlasničkog dijela na koji upire tužiteljica. Tužiteljica potom ističe da ne zna da li je tužena u posjedu predmetne nekretnine i da nije niti dužna znati. Potom zakonski zastupnik tužene ističe da Republika Hrvatska nikako nije u posjedu predmetnih nekretnina, kao što tvrdi od početka postupka. Ističe da je u spis uz odgovor na tužbu priložen i zapisnik o očevidu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 13.7.2023. godine iz kojeg proizlazi da se RH ne navodi kao posjednica bilo kojeg dijela spornog prostora. Napominje da je UŠ prema posjedovnom listu posjednik predmetne nekretnine.

10. Tužena u daljnjem tijeku postupka ističe da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj: P-520/2023-14 od 6.5.2024. godine odbijen tužbeni zahtjev za predajom u posjed nekretnine upisane u zk. ul. broj:

1903 k. o. [katastarska općina], jer je utvrđeno da tužena nije u posjedu niti jednog dijela navedene nekretnine – oranice, dvora i poslovnog prostora te da nije osnovan eventualno postavljeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 30.000,00 EUR, jer tužena ne može biti odgovorna za eventualnu štetu nastalu tužiteljici budući da nije niti držala u posjedu nekretninu upisanu u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Tužiteljica nadalje ističe da tužbeni zahtjev temelji na činjenici da nacionalizirana površina od 26,37 m2 nije prilikom pretvorbe ušla u društveni kapital Trgocentra, tako da je po samom zakonu na toj površini pravo vlasništva stekla Republika Hrvatska. Nadalje, kako RH nije u posjedu toga dijela nekretnine, a niti je upisana kao vlasnik, isti ne može predati tužiteljici tako da iz tog razloga tužiteljica potražuje od tuženika isplatu tržišne vrijednosti njezinog suvlasničkog dijela upisanog u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Tužena se protivi tužbenom zahtjevu te ističe da je temeljem pravomoćnog i ovršnog djelomičnog rješenja od 27.3.2018. godine tužiteljica upisana kao vlasnica nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] sa 683 m2 upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa obzirom na pravomoćnu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za predajom u posjed navedene nekretnine, tužena smatra da nema osnove za isplatom iznosa od 30.000,00 EUR.

14. Tužiteljica nadalje ističe da je utvrđeno da RH nije u posjedu predmetnog dijela nekretnine te da isti ne može predati tužiteljici, te tužiteljica smatra da je tužena stoga u obvezi isplatiti tržišnu vrijednost dijela nekretnine na kojoj tužiteljica ima pravo vlasništva. Tužiteljica se poziva na djelomično rješenje Ureda državne uprave od 27.3.2018. godine gdje u točki II. rješenja stoji da je obveznik naknade za nekretnine iz točke I. predmetnog rješenja Republika Hrvatska, tako da to što RH nije u posjedu nekretnine i nije u mogućnosti predati tužiteljici nekretninu ne može ići na štetu tužiteljice.

15. Tužena nadalje ističe da se protivi ispravljenom tužbenom zahtjevu, jer smatra da nisu ispunjene pretpostavke za isplatu iznosa od 30.000,00 EUR, jer je tužiteljica upisana kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa smatra da nema temelja za isplatom tržišne vrijednosti nekretnine, jer je tužiteljica vlasnik nekretnine za koju traži isplatu od 30.000,00 EUR. Kako je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za predajom u posjed, to je zahtjev za isplatom iznosa od 30.000,00 EUR neosnovan i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

16. Tužena nadalje ističe da je nesporno da ona nije u posjedu predmetne nekretnine što proizlazi iz pravomoćne presude broj: P-520/2023-14 od 6.5.2024. godine, a sporno je zašto bi tužena bila u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 30.000,00 EUR, na ime vrijednosti nekretnine na kojoj tužiteljica ima pravo vlasništva. Suvlasnički dio nekretnine površine 26,37 m2 kojeg dijela je suvlasnik tužiteljica, čini dio jednog poslovnog prostora kojeg tuženik nema u posjedu, već treće osobe. Predlaže sudu da se tužbeni zahtjev za isplatom od 30.000,00 EUR odbije kao neosnovan.

17. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke UŠ (list 76-77) i PŠ (list 118-119) te je izvršio u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 3-4), u rješenje javnog bilježnika Ksenije Škrinjar Kos br. O- 4190/2017 (list 5-6), u djelomično rješenje Ureda državne uprave u Virovitičko- podravskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove od 27.3.2018. (list 7-8), u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo (list 9-13), u rješenje Općinskog suda u Virovitici broj: Z-10021/2021 (list 14-15), u nacrt tužbe – prijedloga (list 17-18), u očitovanje ODO u Virovitici od 18.5.2023. (list 20), u očitovanje ODO u Virovitici od 1.6.2023. (list 21), u očitovanje ODO u Virovitici od 10.3.2023. (list 22), u prijepis pl. broj: 100 k. o. [katastarska općina] (list 29), u djelomično rješenje od 27.3.2018. (list 30-45), u fotografije (list 46-50), u zapisnik Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 13.7.2023. (list 51), u fotografiju s skicom (list 52).

18. Temeljem uvida u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] – oranica i dvor [adresa] površine 683 m2 upisana kao ZK tijelo I., a da je kuća sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] upisana kao ZK tijelo II. U vlastovnici je upisano ZK tijelo I.-7 suvlasnički dio 9/100 kao suvlasništvo tužiteljice LŠ i ZK tijelo II.-3 suvlasnički dio s neodređenim omjerom kao suvlasništvo tužiteljice LŠ. Nadalje, na ZK tijelu I. -5 upisan je suvlasnički dio 61/100 na ime UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a na ZK tijelu I.-6 upisan je suvlasnički dio 30/100 na ime Društveno vlasništvo. Zatim je na ZK tijelu II.-2 suvlasnički dio s neodređenim omjerom upisan na ime Društveno vlasništvo.

19. U teretovnici predmetnog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano je u ZK tijelo I. na suvlasnički dio: 6 (30/100) pravo korištenja za korist Trgocentra d.d. trgovina i usluge Virovitica, a na ZK tijelo II., na suvlasnički dio: 2.

20. Tužiteljica tvrdi u tužbi da su predmetne nekretnine vraćene njezinom pokojnom ocu BŠ djelomičnim rješenjem (3) Ureda državne uprave u Virovitičko

– podravskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove od 27.3.2018. godine (list 30-45), da je obveznik vraćanja predmetne nekretnine Republika Hrvatska u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja, da pravomoćno rješenje ima snagu ovršne isprave te da je za provođenje ispražnjenja i predaje poslovnog prostora od 26,37 m2 i zemljišta po tom rješenju nadležan sud. Uvidom u predmetno Djelomično rješenje (3) Ureda državne uprave u Virovitičko – podravskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove od 27.3.2018. godine Klasa: UP-I-940-01/17-01/04, Urbroj: 2189-06/02-18-8 (list 30-45) koje je preinačeno rješenjem Ministarstva pravosuđe i uprave, Uprave za građansko, trgovačkog i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/18-01/198, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 7.5.2021. godine utvrđeno je da je Republika Hrvatska dužna predati posjed predmetnog poslovnog prostora u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja (list 9-13).

21. Prema zapisniku Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne uprave od 13.7.2023. godine sačinjenog prilikom očevida na licu mjesta u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se na nekretnini na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi nalazi caffe "Europa", trgovina " [obrt]", stan i stara pekara, a korisnici su MŠ, obrt " [obrt]" i UŠ Petar, a pravne osnove korištenja su: caffe "Europa" u zakupu kod zakupodavca Čolić Petra, trgovina " [obrt]" u zakupu kod zakupodavca "Trgocentar" d.o.o., stan ulaz iz dvorišta: vlasnik UŠ, bivša pekara u dvorištu: vlasnik UŠ, dok je dvorište na kč. br. [katastarska čestica]: zajedničko uz napomenu da vlasnik kč. br. [katastarska čestica] koristi kolni i pješački pristup svojoj nekretnini preko kč. br. [katastarska čestica] (list 51). Položaj navedenih nekretnina utvrđen je u Skici priloženoj uz zapisnik (list 52).

22. U ovome postupku predmet spora je bio zahtjev tužiteljice da se naloži tuženoj vratiti joj i predati u posjed 9/100 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi oranicu i dvor upisanu u ZK tijelu I.-7 kao i suvlasnički dio te nekretnine s neodređenim omjerom, poslovni prostor od 26,37 m2, kao i eventualni zahtjev da joj tužena na ime njezinog suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama isplati iznos od 30.000,00 EUR.

23. Tijekom postupka utvrđeno je da su na nekretninama koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjednici UŠ i Trgocentar d.o.o., da je poslovni prostor ugostiteljski lokal Europa u zakupu MŠ, a da je poslovni prostor trgovine – Fi-ga bio u zakupu PŠ iz čega proizlazi da tužena nije u posjedu niti jednog dijela predmetne nekretnine, pa u takvim okolnostima u kojima tužiteljica nije utvrdila koji poslovni prostor od 26,37 m2, odnosno koji suvlasnički dio od 9/100 dijela se nalazi u posjedu tužene, te da tužiteljica u smislu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) nema osnove za vraćanje i predaju u posjed. Stoga je drugostupanjski sud presudom broj: Gž-515/2024-2 od 15.7.2025. godine (list 98- 102) potvrdio presudu ovoga suda broj: P-520/2023-14 od 6.5.2024. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženoj da tužiteljici vrati i preda u posjed suvlasnički dio nekretnine od 9/100 dijela iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ZK tijelo I.-7, kč. br. [katastarska čestica] oranica i dvor [adresa] od 683 m2 i ZK tijelo II.-3, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, poslovni prostor od 26,37 m2.

24. Tužiteljica je nadalje protiv tužene istaknula i eventualni tužbeni zahtjev, tj. da sud usvoji drugi zahtjev ukoliko utvrdi da onaj prvi nije osnovan, na način da je eventualnim zahtjevom zatražila da se naloži tuženoj isplatiti na ime tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina iznos od 30.000,00 EUR.

25. Kako je tijekom postupka pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev za predajom u posjed suvlasničkog dijela nekretnine od 9/100 dijela iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ZK tijelo II.-3 suvlasnički dio s neodređenim omjerom poslovni prostor od 26,37 m2, te nije utvrđeno da je tužena u posjedu niti jednog dijela predmetne nekretnine i da istu nije u mogućnosti predati tužiteljici, ocjena je ovoga suda da nema osnove da tužena isplaćuje tužiteljici tržišnu vrijednost njezinih suvlasničkih dijelova. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke.

26. Radi ekonomičnosti postupka sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za provođenjem očevida te geodetskog i građevinskog vještačenja, jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužena bila u posjedu bilo kojeg dijela nekretnine i tužiteljica nije naznačila koji prostor je njezino vlasništvo, te po kojoj osnovi bi tužena trebala isplatiti tužiteljici tržišnu vrijednost njezinog suvlasničkog dijela.

27. Kako je tužena uspjela u sporu, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) tužiteljica je tuženoj dužna podmiriti parnične troškove u iznosu od 2.800,00 EUR, a koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 17.11.2025. godine u iznosu od 500,00 EUR, te od troškova zastupanja na tri rasprave održane 13.12.2023., 21.2.2024. i 20.3.2024. godine u iznosu od 600,00 EUR i tri rasprave održane 1.10.2025., 12.11.2025. i 10.12.2025. godine u iznosu od 1.500,00 EUR.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 30. prosinca 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćniku Stjepanu Vošćaku, odvjetniku iz Virovitice, Gajeva 16,

2. Tužena po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, T. Masaryka 1, Virovitica, na broj: P-DO-97/2023.