Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-236/2016-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu toga suda, Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Dejanu Đeriću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 15. listopada 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MB, odvjetničkog vježbenika u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika NB, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju ĐB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 154,69.-EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2022. godine, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. godine, pa sve do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos:

-10,55.-EUR od 15.09.2013. godine do isplate,

-84,02.-EUR od 15.08.2014. godine do isplate,

-16,80.-EUR od 15.01.2015. godine do isplate,

-29,28.-EUR od 15.02.2015. godine do isplate,

-12,27.-EUR od 15.06.2015 godine do isplate, uz naknadu troška postupka u iznosu od 662,50 eur-a, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima naknade razlike plaće iz točke I izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen u Ministarstvu obrane, Hrvatskoj kopnenoj vojsci sa sjedištem u [adresa], kao djelatna vojna osoba s mjestom službe u Kninu, na ustrojbenom mjestu vozača. Nadalje navodi da je organizirano obavljao posao i bio radno angažiran prekovremeno, noću, neradnim danima; subotom, nedjeljom, blagdanom, u smjenama, turnusima, stražarskoj službi i službi dežurstva, te ostvarivao dodatke na plaću. No, tužena mu unazad pet godina t.j. od 01.svibnja 2011. do lipnja 2015.g. nije isplaćivala naknade plaće za godišnji odmor sukladno propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivala znatno manje naknade od pripadajuće. Stoga tvrdi da mu je u navedenom razdoblju isplaćeno manje oko 8.000,00 kn bruto t.j. oko 2.000,00 kn bruto godišnje i napominje da se u mirnom postupku obraćao Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu radi mirnog rješenja spora, ali nije došlo do realizacije zahtjeva. Slijedom toga predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu isplati iznos od 8.000,00 kn bruto naknade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troška postupka. Na ročištu održanom 12.siječnja 2017. tužitelj precizira utuženo razdoblje od 08.srpnja 2011. do 01.lipnja 2015.g., a nakon provedenog vještačenja i nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještaka tužitelj precizira tužbeni zahtjev u podnesku od 14.svibnja 2025.godine i potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg u ukupnom iznosu od 154,69 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao u izreci ove presude i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Naveo je da su u spornom razdoblju uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatnih vojnih osoba, bili regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02, 68/11, koji je u članku 4. propisivao da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom, odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Također je odredbom članka 2. stavka 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, koji je stupio na snagu 01.svibnja 2014.g. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a valja reći da se redovnim vremenom prema daljnjoj odredbi smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2. i 3). Obzirom tužiteljima nisu isplaćivani dodaci na plaću na ime prekovremenog rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, jer su kako navodi temeljem istih koristio slobodne dane i isplaćena mu je naknada plaće u istom iznosu kao da radi, to tuženik smatra da tužiteljima sukladno navedenom Pravilniku ne pripada pravo na isplatu navedenog dodatka na plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Nadalje, tuženik napominje da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u oružanim snagama RH u pogledu pitanja koja uređuju prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba, prema sudskoj praksi izraženoj u odlukama Vrhovnog suda koje ponaosob spominje (br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12), imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Uz to napominje da u ovom predmetu valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju ovu materiju; i to prvo razdoblje od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i NN 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009.g. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Navedenim pravilnikom bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je djelatnik ostvario i koja je isplaćena u tom razdoblju. U odnosu na to razdoblje tuženik ukazuje na recentnu sudsku praksu izraženu u istovrsnim presudama Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1254/12 i Gž-1829/12, Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2185/11, Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-978/12 i Županijskog suda u Slavonskom brodu br. Gž-474/13, kao i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu parničnog troška tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za rješenje spoora na listu 3 spisa, u Odluku o rasporedu MORH-a, OSRH, HKoV-a, Gardijska motorizirana brigada od 22.04.20114. na listu 4 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 97 spisa s prilogom o uplati predujma, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tuženika od 18.10.2016., 22.12. 2016., 19.12.2019. i 04.08.2021. s dokument. u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 24.03. 2025., podnesak tužitelja od 14.05.2025. i podnesak tuženika od 14.05.2025.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknade plaće odnosno razliku naknade neisplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora plaće za razdoblje od 08. srpnja 2011.god. do 01.lipnja 2015.god., kako precizira na pripremnom ročištu evidentno uzimajući u obzirom samo nezastarjelo potraživanje. Naime, tužitelj je tužbu podnio dana 12.kolovoza 2016.god., a prethodno je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu kao na listu 4 spisa i time ispunio zakonsku obvezu iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku. Ujedno je prekinuo zastarni rok za potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva, koji se obzirom na zastoj u takvom slučaju od 3 mjeseca produžuje u odnosu na postavljenu tužbu. U tom smislu je opravdano podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva, napose sukladno odredbama Zakona o radu, NN 93/14, prema kojem je produžen rok zastare za novčana potraživanja iz radnog odnosa s tri na pet godina. A propo, na takav način izjednačen je zastarni rok za id. potraživanja s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014.g. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. To bi značilo da plaća za srpanj 2011.g. s rokom dospijeća 15.kolovoza 2011.g. neće biti u zastari, dok će zastara nastupiti za plaću ili dio plaće u lipnju, koja je trebala biti isplaćena do 15.srpnja 2011.g. Tužbeni zahtjev iz tužbe se odnosio na potraživanje u razdoblju od svibnja 2011.g. do lipnja 2015.g., te je tužba podnesena 12.kolovoza 2016.g. a zahtjev za mirno rješenje spora koji je upućen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Općinskom državnom odvjetništvu Karlovac, podnesen je svakako tri mjeseca prije odnosno datiran je 20.travnja 2016. i u ODO-u [adresa] zaprimljen 04.svibnja 2016., pa je razvidno da bi za potraživanje prije srpnja 2011. nastupila zastara. No, tužitelj je to korigirao preciziranjem tužbenog razdoblja izraženog u razdoblju kao naprijed, koje dakle nije u zastari, pa se u postupku odlučivalo o id. potraživanju.

5. U odnosu na predmet postupka, između stranaka je sporno je li tuženik isplatio tužitelju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora sukladno zakonskim propisima važećim u navedenom periodu, ili to nije dakle zaostala neisplaćena razlika plaće za predmetno potraživanje. Pri tom tužitelj upire da mu je trebala biti isplaćena naknada u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i u tom smislu predlaže provesti vještačenje, a tuženik upire da je naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno obračunata i isplaćena.

6. Obzirom je dakle tuženik izrazio protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. To prvenstveno radi utvrđenja visine potraživanja, a podredno i utvrđenja osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva ukoliko se dakle utvrdi postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini. Navedeno vještačenje provedeno je na prijedlog tužitelja po stalnom sudskom vještaku po izboru suda, te je isto vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini t.j. u visini koja je kao osnovana dosuđena u točki I izreke ove presude.

7. Obzirom je tužitelj uz tužbu pridonio Odluku o rasporedu izdanu od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH-a), Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH-a), Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske motorizirane brigade od 22.04.2014. kao na listu 4 spisa, prethodno je utvrđeno, da je tužitelj VB u razdoblju od 22.04.2014. do 01.11.2014. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijske motorizirane brigade, 2. Motorizirana bojna – „Pauci“, 1. Motorizirana satnija. 2. Motorizirani vod, na ustrojbeno mjesto vozača, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Kninu, kako uostalom tužitelj sukladno navodi u tužbi. Prema pak id. Odluci o rasporedu i Rješenju koje je tuženik pridonio uz podnesak od 19.prosinca 2019. bilo je razvidno da je tužitelj do tada bio raspoređen u istoj ustrojbenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske, Gardijske motorizirane brigade, ali u 1. Motoriziranu bojnu – „Vukovi“, 2. Motoriziranu satniju, u Zapovjedništvo na dužnost vozača, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Gospiću. Također je iz spomenute Odluke o rasporedu i Rješenja kao naprijed bilo razvidno da se tužitelju isplaćivala plaća prema osobnom i ustrojbenom činu vojnika, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Kao radni staž tužitelja u Rješenju od 22.stuedenog 2011. (na listu 90 spisa) bilo je navedeno 4-2-14, što znači 4 godine 2 mjeseca i 14 dana, a u Odluci iz 2014. na listu 4 spisa navedeno je da radni staž na dan rasporeda iznosi 6 godina, 8 mjeseci i 6 dana. Pri tom je u oba akta sadržano kako će se plaća tužitelju isplaćivati bez dodatka. Za napomenuti je da je iz potonjeg Rješenja iz studenog 2011. (kao na listu 90 spisa) također bilo razvidno da je tužitelj do mjeseca studenog 2011. bio raspoređen u Zapovjedništvu za potporu, Središnjici za upravljanje osobljem, Ostala stanja u službi, na dužnost „Na specijalističkoj obuci“, a navedenu dokumentaciju i daljnje priložene dokaze u spisu, a napose isprave o pravima i korištenju godišnjeg odmora, vještak je koristio prilikom izrade Nalaza i mišljenja te je na temelju iste dokumentacije izvršio izračun predmetne razlike plaće koju tužitelj potražuje ovom tužbom.

8. Navedeni financijsko knjigovodstveni vještak D & S d.o.o. u Nalazu i mišljenju od 24.ožujka 2025. vezano uz predmetni izračun razlike plaće u utuženom razdoblju od 08.srpnja 2011. do 01.lipnja 2015. najprije daje pregled zadataka, te potom iznosi navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu, a onda se osvrće na dostavljenu dokumentaciju u spisu i najzad obrazlaže na koji je način izvršio vještačenje i koje propise t.j. članke id. propisa primijenio. U tom smislu obrazlaže da je izračun predmetne razlike plaće izvršio na način da je:

- u razdoblju od 02.studenog 2011. do 07.svibnja 2014. istu razliku računao u visini prosječne mjesečne plaće koja je isplaćena tužitelju u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika utvrđuje računa tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca.

- u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 01.lipnja 2015. izračun radi prema čl. 4 st. 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a stavkom 3 istog članka je propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Vještak razliku naknade plaće za godišnji odmor računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te ju dijeli s fondom sati tog istog mjeseca.

8.1. Ukoliko je tužitelj u mjesecu koji ulazi u prosjek za izračun godišnjeg odmora bio i na bolovanju, vještak sate rada provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

8.2. Potom vještak ukazuje na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a u kojima je određeno da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi skreće pozornost; ukoliko bi se takva odredba primjenjivala i tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. pa nadalje, t.j. ne bi bilo neisplaćenih naknada.

8.3. Uz to vještak napominje da je prema podacima iz obračuna plaća i dopisa Uprave za proračun i financije (spis list 9) tuženik započeo radni odnos kod tužitelja 2.11.2011. godine, a nakon toga utvrđuje da bi tužitelju na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 2. studenog 2011. do 1. lipnja 2015. godine, pripadala razlika plaće za godišnji odmor u iznosu od 1.652,12 kuna. Također napominje da je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje isplaćeno 521,84 kune, pa kada taj iznos naknadnih isplata oduzme od utvrđenih razlika nalazi da ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.165,60 kuna odnosno 154,69 eura.

8.4. Uz to vještak napominje da je tužena tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za 6/2012, 5/2013 i 8/2013 godine isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak, a kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

9. Tužitelj je nakon takvog nalaza vještaka precizirao tužbeni zahtjev i potraživao od tuženika isplatu potonjeg iznosa od 154,69 eur. Nasuprot tome, tuženik je priznavao tužitelju samo isplatu iznosa od 17,39 eur, a osporavao daljnje potraživanje i prigovarao metodologiji izračuna u ostalom utuženom razdoblju. Međutim, prigovori tuženika nisu uvaženi kao osnovani imajući u vidu kako je vještak u id. nalazu naveo da je razliku plaće koja je predmet spora, u razdoblju od 02.studenog 2011. do 07.svibnja 2014. računao prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.), a u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 01.lipnja 2015. prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014) kojim je dakle propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, s time da je st. 3. Id. članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Pri tom kod takvog izračuna valja uključiti dodatak za vojnu službu, a što je učinjeno i takva razlika dosuđena tužitelju.

10. Naime, vezano uz nalaz vještaka prije svega se utvrđuje da je sam nalaz i izračun u nalazu napravljen od strane vještaka kao stručne osobe, na temelju zakonskih propisa i u skladu s priloženom dokumentacijom, te je isti izračun pokazao postojanje razlike plaće u određenoj visini. Pri tom se u odnosu na izračun za razdoblje do 08. svibnja 2014. konstatira kako je odredbom čl. 14. st. 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, NN 93/08, propisano da službeniku ili namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u dr. zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

11. Tim člankom je ugovorena i visina naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a na sjednicama Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora raspravljalo se o primjeni čl. 14. Kolektivnog ugovora i Zaključcima od 8.5.2009.g., 5.3.2010.godine, 9.4.2010.godine, 21.5.2010.godine, 8.11.2010.godine, te je utvrđeno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnicima u svojstvu tužitelja treba isplatiti naknadu plaće obračunata u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, i to na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kada se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli s fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor (tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 8.5.2009. godine). Pri tom je određeno da u prosječnu mjesečnu plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je djelatna vojna osoba bila na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju (Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje primjene kolektivnog ugovora od 21.5.2010.godine).

12. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, koji je u primjeni od 2. kolovoza 2012.godine, NN 89/12, na isti je način propisao način obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Prema čl. 60. st. 1 Zakona o radu, NN 149/09, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Zato se u iznos mjesečne plaće trebaju uvrstiti svi dodaci vezani za rad kao npr. dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno policijski dodatak i sl. koje je radnik ostvario tijekom mjeseca.

13. Također je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07.

88/08. i 124/09, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.g., bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Prema čl. 170. st. 4 ZSOSRH-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

14. Temeljem ovlasti iz odredbe čl. 200. u svezi čl. 96. st. 1 i čl. 170. st. 4 ZSOSRH-a, Ministarstvo obrane je donijelo Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika Narodne novine 118/09, te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

15. Odredbom članka 4. stavka 2 id. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02, propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), propisano je: “Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“.

16. Prema čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15., u daljnjem tekstu: ZSOSRH /13, koji je na snazi od 26. lipnja 2013., djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona), a potraživanje razlike plaće datira u vremenu prije (i poslije) vremena donošenja kao i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, pa je stoga tužitelju u vremenu do 08.svibnja 2014. valjalo dosuditi izračunatu naknadu plaće odnosno neisplaćenu razliku iste naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. No, tužitelj također ima pravo na isplatu izračunate razlike naknade i nakon tog vremena, jer je člankom 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima u načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 54/14.), propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a člankom 3. je propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

17. Odredbom članka II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove, dužnosti koju obnašaju, prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Člankom III. je propisano da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

18. Radno vrijeme, koje se pak u smislu Oduke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno, te za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Slijedom toga se djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje dodatak na vojnu službu i kada radi samo u redovnom radnom vremenu (ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu), te je isti dodatak sastavni dio osnovne plaće, pa tužitelj ima pravo na izračunatu naknadu za godišnji odmor i u daljnjem vremenu do kraja utuženog razdoblja. Slijedom toga je tužitelju dosuđen ukupno zatraženi iznos od 154,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki I izreke ove presude.

19. Tužitelju je naime, zakonska zatezna kamata priznata sukladno čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti do isplate, i to za svaki izračunati mjesečni iznos razlike plaće od 15.-tog u mjesecu do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima. Izuzetno, nije mu dosuđena kamata kako je naznačeno u točki II Izreke presude iz razloga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate kao u točki II izreke odbijen kao neosnovan i donesena je odluka kao u točki II izreke presude.

20. Tužitelj je imajući u vidu osnov i visinu glavnog potraživanja uspio u cijelosti, a nije uspio samo u manjem i neznatnom dijelu potraživanja kamate kako što je navedeno u točki I Izreke presude. No, radi se dakle o sporednom i manjem dijelu potraživanja pa nije umanjen njegov trošak koji je potraživao u Troškovniku predanom na zaključnom ročištu. Tužitelj je naime potraživao trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska od 15.10.2025. te za zastupanje na dva ročišta, sve na razini od po 75 bodova. No, navedeni trošak može se priznati s obzirom na dosuđenu vrijednost potraživanja, što znači na razini od po 25 bodova t.j. 50,00 eur za svaku radnju uz pripadajući pdv, pa je isti dosuđen za navedene radnje i to u ukupnom iznosu od 312,50 eur. Tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eur, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 662,50 eur kao u dijelu točke I Izreke ove odluke.

U Karlovcu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru.

2.Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-193/2016