- 1 -              Revd 2690/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2690/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz ... D., ..., SR Njemačka, OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženice Z. L. C. iz S., ..., OIB ..., zastupane po punomoćniku R. V., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenom protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-756/2020-4 od 2. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5580/18 od 18. listopada 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o j e:

 

              I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na istaknuto pitanje.

 

              II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na istaknutu povredu temeljnog ljudskog prava.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-756/2020-4 od 2. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5580/2018 od 18. listopada 2019. u dosuđujućem dijelu točke I. i u točki II. izreke, a zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

              „Može li drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu bez da se očituje na navode žalbe od odlučnog značaja?“

 

1.2. Kao razlog važnosti označenog pitanja tuženica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1425/2016, ističući da je pobijana presuda sastavljena na način suprotan izraženom stavu u odluci ovog revizijskog suda.

 

1.3. Ujedno, tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i iz razloga što smatra da joj je zbog pogrešne primjene procesnih odnosno materijalnopravnih odredbi povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom odnosno pravo na pravično suđenje zajamčena čl. 14. i 29. Ustava Republike Hrvatske(„Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98-službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01-službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10-službeni pročišćeni tekst i 5/14 - dalje: Ustav), odnosno odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

 

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže da se isti odbije.

 

3. Prijedlog u odnosu na postavljeno pitanje nije osnovan, dok u odnosu na istaknutu povredu temeljnog ljudskog prava nije dopušten.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Također je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

 

5.1. Pitanje istaknuto u prijedlogu za dopuštenje revizije se odnosi na primjerice navedeni slučaj iz čl. 385.a ZPP, tj. kada odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, prije svega valja reći da je pitanje preopćenito formulirano, a uz navedeno odnosi se na eventualno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

5.2. Tuženica se u prijedlogu pozvala na odluku ovog suda Rev-1425/2016 u kojoj je navedeno da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. i 5. ZPP time što drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Međutim, u ovom slučaju drugostupanjski sud je iscrpno obrazložio svoju presudu i ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Pritom treba reći da u smislu čl. 375. st. 1. ZPP, a i prema u prijedlogu navedenoj odluci ovog suda, postoji bitna povreda ako je izostala ocjena žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, a ne ako je ta ocjena možda pogrešna. To bi mogao biti razlog za neko drugo pravno pitanje koje bi se moglo odnositi na određene povrede odredaba parničnog postupka ili na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali ne i na čl. 375. st. 1. ZPP. Povreda te odredbe postoji kada nema ocjene žalbenih razloga koji su od odlučnog značaja, a ne kada je ima, ali je prema mišljenju stranke (u ovom slučaju tuženice), ta ocjena pogrešna.

 

6. Nadalje, pozivajući se na čl. 14. i 29. Ustava te opisno na čl. 6. st. 1. Konvencije, tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u ovom parničnom postupku sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka (posebice neizvođenje svih predloženih dokaza, manjkavo obrazloženje presude) te da su pogrešno primijenili materijalno pravo, a čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje.

 

7.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima (a što ovaj slučaj nije).

 

7.2. Što se tiče navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. Ustava, kao i čl. 6. st. 1. Konvencije sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

7.3. Imajući na umu ono što je već izneseno u vezi u prijedlogu postavljenog pitanja, ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Činjenica da je sud postupio prema svom ovlaštenju iz čl. 220. st. 2. ZPP i svoju odluku o tome obrazložio, ne znači samo po sebi da tuženica ne bi imala pravo na „jednakost oružja“. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, a presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.

 

7.4. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopušten.

 

8. Slijedom sveg navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP za dopuštanje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. te čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.