REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž Ovr-149/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice IE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv ovršenice UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović - Dušan Miočić, odvjetnici u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-1642/2024 od 11. prosinca 2024., 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-1642/2024 od 11. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-3329/15-68 od 14. travnja 2022., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 13.177,94 kuna / 1.749,01 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 27. ožujka 2012. do isplate, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 7.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.000,00 eura od 27. listopada 2018., na iznos od 2.000,00 eura od 18. rujna 2009. i na iznos od 3.000,00 eura od 6. listopada 2010., do isplate, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 30.894,65 kuna / 4.100,42 eura uz zatezne kamate od 14. travnja 2022. do isplate te radi namirenja troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, određena ovrha na nekretninama ovršenice k. č. br. [katastarska čestica], dvor površine 12 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], kuća i cisterna površine 82 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom. Ovrhovoditelju je dodijeljen trošak u iznosu od 751,91 eura.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenica zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da sud nije s dovoljnom pažnjom razmotrio posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini ovršenice opisane u članku 80.b Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: OZ). Osporava istinitost navoda iz prijedloga za ovrhu o tome da ovršenica nekretninu iznajmljuje u turističke svrhe. Ističe da nekretnina u odnosu na koju je sud odredio ovrhu služi isključivo njoj u svrhu stanovanja te predstavlja njen jedini dom odnosno služi joj za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Navodi da glavnica tražbine jedva prelazi novčani iznos iz članka 80.b stavka 1. OZ-a, da je nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu (vrijednost nekretnine ovršenice da je zasigurno oko 200.000,00 eura) te bi prodaja nekretnine ovršenice narušila pravičnu ravnotežu interesa ovršenice i interesa ovrhovoditeljice. Osim toga, navodi da ovhovoditeljica u obrazloženju prijedloga za ovrhu nije učinila vjerojatnim da je ovrha na drugom predmetu ovrhe bila bezuspješna, već je razvidno da je ovrhovoditeljica putem Financijske agencije (dalje: Fina) namirila dio svoje tražbine. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a na zakonom propisane žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. OZ-a te na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud ocijenio je da je doneseno rješenje pravilno i zakonito.
6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1., točaka 1., 3., 5. i 6. u vezi s člankom 4. stavcima 4. i 5. OZ-a. Ovrha je određena na temelju ovršne sudske odluke koja prema članku 23. točki 1. OZ-a predstavlja ovršnu ispravu, za koju nije utvrđeno da je na bilo koji način izgubila svoju djelotvornost ili da je bez učinka. Ne radi se o ispravi na temelju koje se ovrha može tražiti samo u zakonom predviđenim prekluzivnim rokovima, a niti proizlazi da je ovrha određena na stvarima izvan prometa odnosno na stvarima za koje je posebnim zakonom određeno da ne mogu biti predmet ovrhe.
8. Prema članku 75. stavku 1. OZ-a ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Stavkom 5. istog članka propisano je da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.
9. Odredbom članka 80.b stavka 1. OZ-a propisano je da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Prema stavku 2., ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stavkom 3. određeno je da će pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. toga članka sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
10. Nastupanje tih posebnih uvjeta za određivanje ovrhe na nekretnini valja ocijeniti na temelju navoda i dokaza koje je ovrhovoditelj dostavio tijekom postupka kao i navoda i očitovanja ovršenika na podneske ovrhovoditelja.
11. U predmetnom slučaju u žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenica navodi da je nekretnina na kojoj je određena ovrha njen dom (dok ovrhovoditelj tvrdi da je iznajmljuje u turističke svrhe), da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna te da valja cijeniti razmjernost i razumnost zadiranja u njeno pravo.
12. Odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 1/2010.; dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svog doma (stavak 1.) te se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih (stavak 2.).
12.1. Može li neka od navedenih iznimki iz članka 8. stavka 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. U provođenju testa razmjernosti utvrđuje se može li se nekretnina smatrati domom, je li došlo do miješanja nadležne vlasti u ostvarivanje prava ovršenika na poštivanje njegova doma i je li to miješanje bilo opravdano odnosno je li bilo u skladu sa zakonom, je li imalo legitimni cilj, je li bilo nužno u demokratskom društvu i je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju.
12.2. Ovršenica u konkretnom slučaju ničim ne dokazuje da je nekretnina na kojoj je određena ovrha njen dom. Stoga se ne može izvesti zaključak ni da je nekretnina nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba nje i osoba koje je dužna uzdržavati, prema članku 75. stavku 1. i 5. OZ-a.
13. Ovrha je određena radi naplate glavnice tražbine u iznosu od 1.749,01 eura, 7.000,00 eura te 4.100,42 eura, sa zateznim kamatama, pa žaliteljica neosnovano ističe da tražbina tek neznatno premašuje iznos predviđen odredbom članka 80.b OZ-a.
14. Protivno navodima ovršenika, ovrhovoditelj je potvrdom Fine dokazao da je pokušao ovrhu na drugim predmetima ovrhe i da je ista ostala bezuspješna. Iz navedene potvrde proizlazi da je po predmetnoj ovršnoj ispravi naplaćena glavnica u iznosu od 972,68 eura i kamate u iznosu od 630,67 eura odnosno da je ostala nenaplaćena tražbina u iznosu od 20.735,70 eura.
15. Ovršenica ničime nije čak ni učinila vjerojatnom vrijednost predmetne nekretnine, za koju tvrdi da vrijedi oko 200.000,00 eura, pa nema osnove za zaključak da se radi o visini tražbine nerazmjerno manjoj od vrijednosti nekretnine.
16. U takvoj situaciji, cijeneći prije svega činjenicu da ovršenica nije dokazala da je nekretnina koja je predmet ovrhe njen dom i da kao takva služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba nje i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, pravilno je sud prvog stupnja odredio predloženu ovrhu.
17. Žalba je stoga odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje o ovrsi, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
U Puli 30. prosinca 2025.
Sutkinja
Iva Kancijanić
