REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž Ovr-212/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika LN iz [adresa], sa stalnim boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr Ob-33/2018-2 od 21. studenoga 2018., 30. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr Ob-33/2018-2 od 21. studenoga 2018., osim u odnosu na razlog propisan člankom 50. stavkom 1. točkom 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/2017.).

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvoga stupnja je na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P Ob-7/15 od 2. veljače 2018., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 64.767,04 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2018. do isplate i radi naknade troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, određena predložena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika i to: 58/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća, izgrađeno zemljište i dvorište [adresa], ukupne površine 219 čhv, od čega kuća površine 31 čhv, izgrađeno zemljište površine 13 čhv, dvorište površine 175 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u cijelosti k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 434 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, kao i ispražnjenjem nekretnina te predajom nekretnina kupcu na temelju zaključka o prodaji. Ovrhovoditelju je određen trošak u iznosu od 2.600,50 kuna.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik iz razloga označenih u članku 50. stavku 1. točki 6. i 10. u vezi s člancima 75. i 80.b stavkom 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/2017.; dalje: OZ). Navodi da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja jedinu ovršenikovu nekretninu u kojoj može stanovati, što znači da je nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba kao i osnovnih životnih potreba članova njegova kućanstva. Iz iznijetog da slijedi kako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, čime je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a odnosno ispunjenje tražbine je onemogućeno u smislu članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a. Predlaže da sud provede test razmjernosti te (primjenom članka 51. stavka 2. OZ-a) prihvati njegovu žalbu, djelomično preinači rješenje o ovrsi i odbije ovršni zahtjev u pogledu k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nastavi provođenje ovrhe na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu u kome navodi da je predmetna nekretnina koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka prazna i ne koristi se, slijedom čega nije niti nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Osim toga, ovrhovoditeljica smatra da u konkretnoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni članka 75. stavka 6. OZ-a koja propisuje da će sud kada to pravičnost zahtijeva, odrediti i provesti ovrhu na nekretnini iz stavka 5. ako ovršenikova obveza proizlazi iz izvanugovorne odgovornosti, što da je ovdje slučaj. Navodi da joj je ovršenik u parničnom postupku osporavao da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu te je odbijao podmiriti trošak postupka, a pokušaj namirenja po novčanim sredstvima ovršenika je bio bezuspješan, te ju sada, 15 godina od kada je iniciran postupak utvrđenja bračne stečevine, onemogućava u namirenju troškova parničnog postupka iz njegovog suvlasničkog dijela nekretnine u koju ovrhovoditeljica nije kročila od dana kada je napustila zajednicu života s ovršenikom zbog višekratno počinjenog nasilja u obitelji na njezinu štetu. Stoga smatra da prodajom suvlasničkog dijela ovršenika neće biti narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice, posebno imajući u vidu da se tražbina ovrhovoditeljice sastoji od glavnice u iznosu od 8.596,06 eura te kamata koje s danom 10. travnja 2025. iznose 1.815,27 eura. U vezi prijedloga ovršenika da se ovrha nastavi na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Ves, navodi da je riječ o livadi za koju nije izvjesno da bi bila i prodana jer je dio okućnice k. č. br. [katastarska čestica]. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i naložiti ovršeniku da joj naknadi trošak odgovora na žalbu i sudske pristojbe.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a na zakonom propisane žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. OZ-a te na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud ocijenio je da je doneseno rješenje pravilno i zakonito.

6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1., točaka 1., 3., 5. i 6. u vezi s člankom 4. stavcima 4. i 5. OZ-a. Ovrha je određena na temelju ovršne sudske odluke koja prema članku 23. točki 1. OZ-a predstavlja ovršnu ispravu, za koju nije utvrđeno da je na bilo koji način izgubila svoju djelotvornost ili da je bez učinka. Ne radi se o ispravi na temelju koje se ovrha može tražiti samo u zakonom predviđenim prekluzivnim rokovima, a niti proizlazi da je ovrha određena na stvarima izvan prometa odnosno na stvarima za koje je posebnim zakonom određeno da ne mogu biti predmet ovrhe.

8. Sud prvog stupnja je zaključkom poslovni broj Ovr-128/2025-24 od 15. travnja 2025. uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a.

9. Osnovna žalbena tvrdnja ovršenika je da je jedna od dviju nekretnina na kojima je određena predmetna ovrha - k. č. br. [katastarska čestica] kuća, izgrađeno zemljište i dvorište [adresa], ukupne površine 219 čhv, od čega kuća površine 31 čhv, izgrađeno zemljište površine 13 čhv, dvorište površine 175 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Ovrhovoditeljica ove tvrdnje osporava jer ovršenik živi u [adresa], gdje ima prijavljeno stalno boravište.

10. Prema članku 75. stavku 1. OZ-a ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Stavkom 5. istog članka propisano je da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

11. Odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 1/2010.; dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svog doma (stavak 1.) te se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih (stavak 2.).

12. Može li neka od navedenih iznimki iz članka 8. stavka 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. U provođenju testa razmjernosti utvrđuje se može li se nekretnina smatrati domom, je li došlo do miješanja nadležne vlasti u ostvarivanje prava ovršenika na poštivanje njegova doma i je li to miješanje bilo opravdano odnosno je li bilo u skladu sa zakonom, je li imalo legitimni cilj, je li bilo nužno u demokratskom društvu i je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju.

13. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja ovršenikov dom odnosno nekretninu u kojoj stanuje, budući da dulje vremensko razdoblje živi u [adresa] gdje ima prijavljeno stalno boravište. Takva nekretnine, u kojoj ovršenik nije stanovao dulje vrijeme, nije njegov dom jer su veze s tom nekretninom preslabe. Stoga se ne može izvesti zaključak ni da je predmetna nekretnina nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je dužan uzdržavati, prema članku 75. stavku 1. i 5. OZ-a.

14. U takvoj situaciji, kada nije utvrđeno postojanje žalbenog razloga na kome ovršenik temelji žalbu, a niti onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, proizlazi da je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.

15. Žalba je stoga odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje o ovrsi, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

16. S obzirom na to da je ovrhovoditeljica navode iz odgovora na žalbu mogla iznijeti već u prijedlogu za ovrhu (posebice cijeneći specifičnosti zakonskog uređenja ovrhe na nekretnini), ocijenjeno je da trošak toga podneska nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić