Poslovni broj: P-1672/2022-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici ĆČ, HČ, Mateja Vidaković Sertić i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Hrvoja Škalića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika EČ, odvjetničkog vježbenika, dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 446,89 EUR (3.367,06 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,16 EUR (1,23 kuna) od 13.11.2006. pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR (0,08 kuna) od 26.02.2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,74 EUR (58,29 kuna) od 12.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,20 EUR (76,83 kuna) od 09.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,20 EUR (76,83 kuna)od 12.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,20 EUR (76,83 kuna)od 11.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR (96,22 kuna)od 12.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,99 EUR (82,77 kuna)od 11.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,61 EUR (57,32 kuna) od 10.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,61 EUR (57,32 kuna) od 10.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,12 EUR ( 38,59 kuna)od 13.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,09 EUR (53,45 kuna)od 11.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,70 EUR ( 58,05 kuna)od 07.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,70 EUR ( 58,05 kuna)od 10.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 341,79 EUR (2.575,19 kuna) od 03.11.2009. pa do isplate,

za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 732,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 732,02 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 23. ožujka 2022. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 628-50-3558046 od 06.srpnja 2006. temeljem kojeg je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit (za kupnju osobnog vozila) u iznosu od 21.214,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je promijenjena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 2,95% godišnje. U bitnom navodi da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je glavnica i obveza otplate predmetnog kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene odnosno ništetne, sadržajno navodeći da prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bila informiran o mogućim rizicima nekontroliranog rasta tečaja CHF odnosno o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik stekao nepripadni novčani iznos koji je tužiteljica preplatila odnosno da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku za svaki pojedini mjesečni anuitet po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate. Stoga tužbenim zahtjevom s osnove povrata preplaćenog iznosa razlike u valutnom tečaju potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.367,06 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1,23 kuna od 13.11.2006. do isplate, na iznos od 0,08 kuna od 26.02.2007. do isplate, na iznos od 58,29 kuna od 12.12.2008. do isplate, na iznos od 76,83 kuna od 09.01.2009. do isplate, na iznos od 76,83 kuna od 12.01.2009. do isplate, na iznos od 76,83 kuna od 11.02.2009. do isplate, na iznos od 96,22 kuna od 12.03.2009. do isplate, na iznos od 82,77 kuna od 11.05.2009. do isplate, na iznos od 57,32 kuna od 10.06.2009. do isplate, na iznos od 57,32 kuna od 10.07.2009. do isplate, na iznos od 38,59 kuna od 13.07.2009. do isplate, na iznos od 53,45 kuna od 11.08.2009. do isplate, na iznos od 58,05 kuna od 07.09.2009. do isplate, na iznos od 58,05 kuna od 10.09.2009. do isplate te na iznos od 2.575,19 kuna od 03.11.2009. do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom navodi da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj razini i nisu izvođeni nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne. S obzirom da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje vozila, smatra da se presude na koje se tužitelj poziva u tužbi ne mogu primijeniti niti posredno na predmetni Ugovor te se u tom smislu poziva na stajalište sadržano u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Nadalje, u bitnom ističe da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu bile jasne, lako uočljive i razumljive i to, kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja, kao i da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužiteljica pristala te podnijela zahtjev za kredit u CHF te da je tuženik tužiteljici prije zaključenja Ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni Ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem kojih je tužiteljica mogla donijeti informiranu odluku, kao i da je predmetni Ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Nadalje ističe da u trenutku zaključenja Ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužiteljici dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao, kao i da se u svezi odredbe o valutnoj klauzuli među strankama pojedinačno pregovaralo te da je tužiteljica tako mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR.Ističe da je u svemu postupao u skladu s propisima koji reguliraju njegovo poslovanje te da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, kao i da je predmetni Ugovor ispunjen i da se stoga ništetnost ne može isticati ako se radi o zabrani manjeg značaja, slijedom čega osporava osnovanost zahtjeva za povrat utuženih iznosa i pravo na isplatu zateznih kamata, pri čemu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice u odnosu na anuitete koje je platio sudužnik. Također, ističe i prigovor zastare. Naknadno tijekom postupka (list 59 spisa) navodi da priznaje nespornom visinu tužbenog zahtjeva glede ukupnog iznosa glavnice i pojedinih iznosa glavnica, kao i datume plaćanja pojedinih iznosa glavnica navedenih u tužbenog zahtjevu, dok ustraje kod prigovora u pogledu osporavanja osnovanosti tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 628- 50-3558046 od 06.srpnja 2006. ( listovi 8-13 spisa), Kontrolni ispis unosa korištenja od 14.srpnja 2006. (list 14 spisa), Otplatni plan (listovi 15-17 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 18-21 spisa), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila marke Hyundai, Tip Atos, Accent, Getz, Elantra i Matrix tijekom akcije u trajanju od 01.04.2006. do 31.08.2006. (listovi 34-36 spisa), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 01. 07. 2006. do 30.09 2006. (listovi 37-39 spisa) te je pročitan iskaz tužiteljice zamolbeno saslušane kod Općinskog suda u Rijeci (listovi 74-75 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF;

- da je između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te VČ, kao sudužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj 628-50-3558046 od 06.srpnja 2006., s namjenom kupnje novog automobila marke Hyundai tipa Accent Nissan (čl.6. i čl. 8.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.214,44 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz redovnu kamatu po stopi od 2,95% godišnje, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2. st.1 ) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.); da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu…, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu… (čl.7.st.1.);

-da je javni bilježnik ŽČ iz [adresa] dana 11. srpnja 2006. izdala Potvrdu poslovni broj OU-202/06 kojom je potvrdila da je tužiteljici prethodno navedeni Ugovor pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kredit te nije bilo sporno da je svrha predmetnog Ugovora bila potrošačka u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP/03) Također, nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

7.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli u CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih banaka , ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. Pri tome se ističe da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je, između ostalog, za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana

postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

13. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužiteljica nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (navedeno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

14. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

15. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

16. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH sud nije našao potrebnim po prijedlogu tuženika izvoditi dokaz saslušanjem svjedokinje ŽČ (javnog bilježnika), pa je stoga navedeni dokazni prijedlog tuženika odbijen na pripremnom ročištu održanom 10. listopada 2023.

17. Sud je prihvatio kao uvjerljiv iskaz tužiteljice (listovi 65-66 spisa) iz kojeg u bitnom proizlazi da se ona odlučila za kredit s valutnom klauzulom u CHF, jer joj je isti prezentiran kao povoljan te joj je bilo rečeno da se radi o stabilnoj valuti, pri čemu od strane zaposlenika tuženika s kojima je imala kontakte nije bila informirana o postojanju bilo kakvih posebnih rizika ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR, niti je bila informirana da je u to vrijeme HNB štitila tečaj kune u odnosu na valutu EUR, a da navedeno nije bilo slučaj u odnosu na valutu CHF. Tijekom otplate kredita (između ostalog zbog rasta tečaja CHF) došlo je do značajnog povećanja iznosa mjesečnog anuiteta u odnosu na početni. Priznaje da je dio anuiteta predmetnog kredita platila sudužnica (VČ), pri čemu tijekom postupka (list 59 spisa) ističe da je navedeno učinjeno prema njihovom međusobnom dogovoru te da su navedene uplate učinjene u korist i račun tužiteljice.

18. U ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje zaposlenika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, Imajući u vidu da tuženik nije niti tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu odnosno dio odredbi čl.7. st.1. predmetnog Ugovora o kreditu.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja tužitelja te udovoljava li isti zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", valja istaknuti da iz sadržaja predmetnog Ugovora jasno proizlazi da je tužiteljica isti zaključila kao fizička osoba radi kupnje osobnog vozila, pri čemu tuženik, na kojem je teret dokaza u tom smislu, niti tvrdi niti dokazuje da tužiteljica eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

20. Glede prigovora tuženika da je sporni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, a da odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite valja napomenuti da autokrediti nisu isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

21. Također, valja napomenuti kako okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je kredit otplaćen - sama po sebi ne utječe na pravo tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. u vezi s čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23, dalje: ZOO), a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti dijela odredaba koje su bitan element ugovora - cijena - to nema mjesta niti zaključku da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

22. Konačno, valja dodati je da ispitivanje poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja je glavni predmet ugovora dopušteno samo ako ta odredba nije transparentna. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja bi bila izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

23.1. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po tečaju tuženika te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

23.2. Ovdje valja navesti da tuženik neosnovano smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana tražiti isplatu pojedinih novčanih iznosa preplaćenih razlika, zbog činjenice da pojedine anuitete predmetnog kredita nije platila tužiteljica već sudužnik (kako bi to proizlazilo iz sadržaja pregleda prometa po kreditu), budući se radi o uplatama koje su izvršene u ime i za račun tužiteljice, slijedom čega za pitanje aktivne legitimacije nije od značaja okolnost da sve uplate nije vršila osobno tužiteljica.

24. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

25. Tužba u ovom predmetu je podnesena 23. ožujka 2022., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

26. Slijedom prethodno navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako među strankama nije sporno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između povećanog tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate ukupno iznosi 3.367,06 kuna odnosno (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) 446,89 EUR, pri čemu je tuženik tijekom postupka učinio nespornom i visinu pojedinih mjesečnih iznosa glavnica te datume plaćanja istih kako su navedeni u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, to je tužiteljici sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu dosuđen iznos od 446,89 EUR (3.367,06 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni iznos glavnice (koji su iznosi preračunati primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem odredbi čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

27. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31.prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28.1. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-50 bodova, za sastav 2 podneska (od 12. studenog 2022. i 13. siječnja 2023.), prema Tbr 8/1- po 50 bodova, za pristup na 3 ročišta (od 19. siječnja 2023., 01. prosinca 2023. i 19. rujna 2024.), prema Tbr. 9/5- po 12,5 bodova te za zastupanje na 2 ročišta (od 16. siječnja 2025. i 20. studenog 2025.), prema Tbr 9/1-po 50 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 287,5 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i priznati PDV od 25% iznosi 718,75 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak stvarno plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 13,27 EUR (100,00 kuna), slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 732,02 EUR (toč. II/ izreke).

28.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

28.3. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištima od 19. siječnja 2023., 01. prosinca 2023. i 19. rujna 2024. u punom iznosu (prema Tbr 9/1 Tarife), imajući u vidu da su sva navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Također, tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, budući prema stajalištu ovog suda navedeni trošak nije potreban u smislu čl.155.st.1. ZPP-a. Naime, isti trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335. st. 10. i 11. ZPP-a). Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 732,02 EUR odbijen je kao neosnovan (toč. III/ izreke)

U Zagrebu, 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika