Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-765/2024-26

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mikuličić- Lončarić-Bahun-Topić u Zagrebu, Medveščak 54, protiv tuženika 1. ĆM iz Oberpiestinga, Hauptstrasse 15, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, Fra J. Milete 6 i 2. Općine Tribunj, Zamalin 22, OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa zakonski zastupnik TM, mag. oec., općinski načelnik, a ovog punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, Fra J. Milete 1, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. studenoga 2025. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom Nevenom Bahunom, odvjetnikom u Zagrebu, zamjenika zamjenika punomoćnika tuženika ad.1 BM, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Marka Čvrljka u Šibeniku, zakonskog zastupnika tužene ad.2 s zamjenikom punomoćnika Josipom Petkovićem, odvjetnikom u Šibeniku na ročištu objave odluke dana 30. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine betonskog platoa-parkinga označenog u skici mjesta očevida vještaka mjernika AM od dana 22. kolovoza 2025. godine kao betonski plato označen točkama A-B-C-D-E-A površine 20 m[2] dijela kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te su tuženici dužni trpjeti provedbu geodetskog elaborata u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi, a nakon toga i uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja na opisanoj nekretnini s imena tuženika na njegovo ime.

2. Nalaže se tuženicima podmiriti tužitelju troškove parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku ad.1 HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura, a tuženoj ad.2 Općini Tribunj, Zamalin 22, OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa zakonski zastupnik TM, mag. oec., općinski načelnik parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZM je u tužbi i na ročištima naveo da su tuženici su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici, tuženik ad.1 UM za 381/388 dijela, a tužena ad.2 Općina Tribunj za 7/388 dijela čest. br. 146/60, pašnjak, površine 394 m[2] , upisane u Z. U. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik, Općinski sud u Šibeniku.

2. Tužitelj je vlasnik susjedne nekretnine, u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana kao čest. br. 682 zgr, kuća i dvor, površine 138 m[2] .

3. Tužitelj je svoju nekretninu kupio 2004. godine, a tadašnji vlasnik od kojeg je kupio nekretninu upoznao je tužitelja i s tim da kući pripada i prislanjajući betonski plato, koji je u naravi parkiralište za dva automobila, površine cca 30 m[2] . Navedeni betonski plato – parking nalazi se neposredno uz kuću tužitelja i na priloženoj Geodetskoj situaciji Geodetskih mjerenja d.o.o. od dana 13. studenog 2018. godine označen je kao betonski plato, plavom bojom.

4. Tužitelj je prije nekog vremena spoznao da se navedeni betonski plato – parking nalazi na susjednoj čestici, odnosno na čestici tuženika. Radi se o neizgrađenom zemljištu.

5. Navedeni parking napravljen je u isto vrijeme kad se gradila tužiteljeva kuća odnosno zajedno s njom i sagradio ga je prvotni vlasnik nekretnine DM. Od DM je nekretninu kupio neposredni prednik tužitelja NM, dakle od kada je kuća sagrađena pa do današnjeg dana, dakle više od četrdeset (40) godina, isključivo su vlasnici kuće bez ikakvog smetanja, osporavanja ili naknada, koristili parking i bili u njegovom mirnom i faktičnom posjedu.

6. U konkretnom, navedeni betonirani parking (preostali dio čestice je pašnjak – neizgrađeno zemljište) je fizički odijeljen dio nekretnine i faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar odnosno taj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran. Iz toga bi proizlazilo da se radi o situaciji u kojoj tužitelj može steći pravo vlasništva jer se radi o fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

7. Dakle, kao što je već naprijed napomenuto, tužitelj je od kada je kupio svoju nekretninu 2004. godine pa do današnjeg dana, u mirnom i faktičnom posjedu betonskog parkinga. Štoviše, on je bio u poštenom, zakonitom i istinitom posjedu, zajedno sa svojim prednicima, u periodu preko četrdeset (40) godina. Dvije najbitnije kvalitete posjeda, a to su poštenje i istinitost, u konkretnom slučaju ne bi smjele biti sporne.

8. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. nekretnine, osim toga, sa spornog parkinga vode stepenice direktno i isključivo do kuće tužitelja, također u blizini nema nijedne druge nekretnine osim tužiteljeve za koju je on ili bilo koja druga razumna osoba mogla pomisliti da joj betonirani parking pripada. Naposljetku, nitko taj parking nikada nije svojatao ili na bilo koji način osporavao tužiteljevo pravo na njega.

9. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen na ročištu glavne rasprave dana 25. studenog2025. godine (list 87 spisa) uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška.

10. Tuženik ad.1 UM se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je predložio da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu na nadoknadu parničnog troška.

11. U odgovoru na tužbu je istakao da je još prije 2004. godine postojao betonski plato, da je isti sagradio prijašnji vlasnik DM prije više od četrdeset (40) godina, pa ne odgovara istini da su tužitelj i njegovi pravni prednici u mirnom posjedu betonskog platoa već više od četrdeset (40) godina.

12. Sporni betonski plato izgradio je tužitelj prije svega nekoliko godina, te se isti u više navrata obraćao tuženiku ad. 1 sa zahtjevom da mu proda sporni betonski plato. Nakon što je tuženik ad. 1 odbio prijedlog tužitelja, isti je podnio ovu tužbu s isključivim ciljem da onemogući tuženika ad. 1 u ishodovanju zatražene građevinske dozvole, te da prisili tuženik ad.1. da proda dio svog zemljišta.

13. Zakonski zastupnik tužene ad.2 Općine Tribunj se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predložio da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadu parničnog troška.

14. Tužitelj u tužbi tvrdi da je čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kupio 2004. godine kada da je ga prednik upoznao da istoj pripada i betonski plato cca 30 m[2] površine koji je predmet spora; da je tek prije nekog vremena doznao da se navedeni plato nalazi na susjednoj čestici, da je navedeni plato sagradio prvi vlasnik tužiteljeve nekretnine DM i da je preko četrdeset (40) godina u posjedu tužitelja i prednika, a koji navodi su neosnovani.

15. Tužitelj je kupio točno određenu nekretninu i to čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], glede koje se i upisao u zemljišne knjige kao vlasnik, radi čega je punomoćnik tužene ad.2 predložio da sud pozove tužitelja da dostavi ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je stekao vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] a to kako bi se utvrdilo što je bio predmet kupoprodaje, te da li je uopće predmet spora naveden u ugovoru.

16. Tužitelj navodi da je sve do nedavno bio nesvjesan činjenice da je predmetni plato dio druge čestice, što ne bi bilo točno. Tužitelj je trenutkom svoje kupoprodaje i upisa u zemljišne knjige mogao saznati da ono što kupuje ne uključuje i predmet spora koji je na drugoj čestici.

17. Zakonski zastupnik tužene ad.2 je naveo da je tužitelj je dana 19. lipnja 2019. godine predao tuženoj ad.2 zahtjev za kupnju dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 95 m[2] , a što uključuje i predmet ovog spora, navodeći da je vlasnik kuće čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i da je prethodno tome u više navrata razgovarao s tuženom ad.2. o rješavanju imovinsko pravih odnosa.

18. Iz navedenog se zaključuje da je tužitelj bio svjestan da predmet spora nije njegovo vlasništvo i da se radi istoga obratio tuženoj ad.2. kao vlasniku radi otkupa te nekretnine dana 19. lipnja 2019. godine, a da je i prethodno tome s tuženom ad.2 komunicirao na tu temu, što sve dokazuje da je tužitelj i prije 2019. godine bio svjestan činjenice da predmet spora predstavlja vlasništvo tužene ad.2.

19. Sukladno rečenom zahtjevu tužitelja, tuženik ad.2 je istoga dana dopisom od 28. lipnja 2019. godine obavijestio da je ta čestica u vlasništvu tužene ad.2 i da je tužena ad.2 donijela dana 24. lipnja 2019. godine Odluku od prodaji dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i temeljem koje je objavljen natječaj, na koji da nije pristigla nijedna ponuda.

20. U navedenom dopisu tužitelj je upoznat i da je još i ranije dana 2. srpnja 2008. godine izjavio kod tužene ad.2 namjeru o kupnji dijela navedenog zemljišta, te da je napravljen i elaborat procjene istog i Odluka tužene ad.2. o prodaji te nekretnine i kako do početka 2019. godine tužitelj nije iskazao namjeru za realizaciju Odluke o prodaji, to je tužena ad.2 na svojoj sjednici dana 30. siječnja 2019. godine stavila svoju raniju Odluku o prodaji van snage.

21. Tužitelj dakle nije pošteni i savjesni posjednik predmeta spora kako to tvrdi u tužbi jer nije dokazao da su on i njegovi prednici bili u posjedu predmeta spora i jer mu kod njegove kupoprodaje nije moglo ostati nepoznato da je predmet spora van granica njegove čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i također jer je i sam još 2008. godine od tužene ad.2 kao vlasnice tražio otkup predmeta spora.

22. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika AM, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 22.8.2025., Geodetske situacije izrađene od tvrtke Geodetska mjerenja d.o.o. Šibenik i SM ing. geod. od 13.11.2018., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] novi Z. U. [broj ZK uloška] novi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], zbirke isprava ovog suda broj Z-2400/2007, podnesaka tužitelja upućenih Općini Tribunj od 18.6.2019., 5.10.2012., 2.7.2008., podneska Jedinstvenog upravnog odjela Općine Tribunj klasa: 944-15/19-01/7 od 28.6.2019., Odluke Općinskog vijeća Općine Tribunj o stavljanju van snage Odluke o prodaji dijela nekretnine u vlasništvu Općine Tribunj klasa: 944-15/19-2 od 30.1.2019., ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika e-mail korespondencije između tuženika ad.1 ĆM i tužitelja uz posredovanje ŠM **.**.2022. od Ivane Lambaše, stalnog tumača za njemački i engleski jezik u Šibeniku uz privitak katastarskog ispisa predmetne nekretnine, zbirke isprava ovog suda broj Z-6058/21 odnosno ugovora o kupoprodaji sklopljenog između ĆM i [adresa] od 29.1.2021., saslušanjem svjedoka FM pok. V, CM sina Ć, ŽM sina T, RM pok. CM, te tužitelja VM pok. B, tuženika ad.1 ĆM i zakonskog zastupnika tužene ad.2 TM, općinskog načelnika.

23. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

24. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

25. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik dijela čest. br. 146/169 K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika AM od dana 22. kolovoza2025. godine označen slovima A-B-C-D- E-A površine20 m2 kao betonirani plato.

26. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika AM od 22.8.2025. označen slovima A-B-C-D-E-A površine 20 m2) a na terenu predstavlja betonirani plato koji služi za parking i trenutno se na njemu nalaze parkirana dva automobila, vlasništva punomoćnika tužitelja EM, sina.

- da se predmet spora nalazi uz čest. br. 682 zgr K. O. [katastarska općina] (kuću tužitelja) i položen je sjeverno od nje.

Prema podacima iz katastra čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ja pašnjak površine 381 m[2] , a kao posjednik se vodi državna imovina Općina Tribunj – (utvrđeno očevidom na mjestu spora i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 22.8.2025. – list 64 i 65 spisa)

- da je čest. br. 146/169 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] (ranije Z. U. [broj ZK uloška]) pod nazivom Mjesto u naravi pašnjak površine 381 m[2] , a kao suvlasnici su upisani Općina Tribunj, tužena ad.2 za 7/388 dijela i to temeljem uvjerenja o namjeni zemljišta Šibensko-kninske županije Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju klasa: 361-01/16-01/324 od 3.1.2017. i tuženik ad. 1 UM za 381/388 dijela – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda povijesni prikaz)

- da je čest. br. 682 zgr K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] (ranije Z. U. [broj ZK uloška]) pod nazivom Mjesto, u naravi kuća i dvorište površine 138 m[2] , a kao vlasnik je upisan tužitelj za cijelo

- da je prvotni vlasnik čest. br. 682 zgr K. O. [katastarska općina] bio upisan ĐM sin DM (temeljem presude ovog suda broj P-295/98 od 31.3.1998.), da su temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog između ĐM te ŽM i MM dan 20.1.2003. ovjerenog kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina u Šibeniku pod brojem OV-399/2003 kao suvlasnici upisani ĐM i GM za ½ dijela svaki (koji upis je izvršen 27.1.2003. pod brojem Z- 382/2003), a potom da je temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog između ŽM i GM te tužitelja ovjerenog kod javnog bilježnika Igora Lučeva u Šibeniku dana 21.4.2004. pod brojem OV-2951/2004 upisan kao vlasnik tužitelj (koji upis je izvršen pod brojem Z-2400/2007 od 4.4.2007.) – (utvrđeno pregledom preslike Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]).

27. Svjedok FM pok. V je iskazao da zna gdje je predmet spora i iskazivao je da otkad tužitelj tamo ima kuću, da stalno tamo parkira, a još i od prije nekih 25-30 godina. Tko je betonirao plato na kojem tužitelj parkira vozila nije znao. Za vrijeme dok je tužitelj u Zagrebu također nije znao reći da li netko drugi tamo parkira. Od kuće tužitelja je udaljen 500-600 metara te je rekao da kako Kornatska ulica nije prometna, nema potrebe prolaziti. Kad ide u svoju kuću ne prolazi kraj kuće tužitelja, odnosno navedenom ulicom. Kod tužitelja je zadnji put bio ovo ljeto. Tužitelj dolazi svako ljeto i dobri su poznanici. Nema saznanja, odnosno ne zna da bi tuženik ad. 1 UM na tom predjelu od Općine Tribunj kupio kakvo zemljište. Plato koji služi za parking je betoniran prije više od 25 godina. Tužitelj mu nije pričao o spornom parkingu. Nekretnine s donje strane su bile u općinskom vlasništvu. Na pitanje tko je gradio kuću tužitelja i da li bi graditelj kupio zemljište od Općine Tribunj rekao je da misli da je to od T, a da li je isti i gradio tu kuću nije znao, nešto je tu bilo prije. Pravni prednik tužitelja GM bi znao parkirati na spornom platou navodeći da on ima s donje strane (list 72 spisa).

28. Svjedok CM sin Ć je iskazao da zna predmet spora i da na spornom platou parkira tko stigne jer je ta ulica je uska i ima više stanara koji nemaju parkirno mjesto. Kako ulica nije prometna parkiraju uz ulicu. Tužitelja zna i može iskazati da kad on dođe iz Zagreba da parkira svoja vozila na spornom betonskom platou. Na pitanje da li uvijek tamo parkira, to nije znao jer je on bio samo posrednik pri kupnji građevinskog zemljišta, česticu ne zna, između tuženika ad.1 ĆM i tužene ad. 2 Općine Tribunj. Tuženik ad. 1 je kupio i sporni betonski plato jer je to sve bilo u sklopu građevne čestice koja je bila od strane Općine Tribunj na prodaju i bio je objavljen natječaj. Nije imao saznanja da li je netko tužitelju od strane tuženika ad. 1 ili tužene ad. 2 osporavao parkiranje na spornom betonskom platou. Tužitelja je prvi put upoznao u kafiću u Tribunju 2017. godine, ali od koga je on kupio kuću to nije znao. Ima informaciju da je isti gradio kuću, ne da je kupio. Svjedok je rekao da živi u centru Tribunja u Jurjevgradskoj, a Kornatskom ulicom da ne prolazi jer mu nije usput. Dodao je i da se susreo s tužiteljem u Zagrebu poslije korone kako bi posredovao između njega i tuženika ad. 1 vezano za kompromis s tuženikom ad.

1. kako bi on od njega otkupio kvadrate potrebne za parkirno mjesto. Poslije je od njega osobno tražio kontakt od tuženika ad. 1 kako bi se mogao osobno naći s njim ili čuti. Stupili su u kontakt, i bili su neki e-mailovi koje se razmjenjivali. Tuženik ad. 1 međutim nije prodao navedene kvadrate jer je tuženik ad. 1 bio u postupku ishodovanja građevne dozvole i to bi mu stvaralo probleme. Navedene činjenice je znao jer je kako je naveo, posrednik tuženika ad. 1 koji ga je nazivao i tumačio mu sve navedeno. Na upit o više auta koji su bili na betonskom platou, rekao je da nisu svi bili od različitih ljudi i da on rijetko prolazi Kornatskom ulicom, ali da je znao proći s ljudima koji su također prije imali interes za kupnju –(list 72 i 73 spisa).

29. Svjedok NM sin T je iskazao da dugo pozna tužitelja, točnije otkad je kupio kuću s apartmanima i to 2002. godine jer je bio njegov gost. Zna gdje se nalazi kuća tužitelja i kad dolazi iz Zagreba u Tribunj parkira svoje vozilo na terenu gdje i on. Napomenuo da je tužitelju prodao kuću 2004. godine i da kad je kupio kuću od pok. Branka Kokića 2002. godine isti mu je rekao da je uz kuću i parking. Inače, 32 godine je bio u Australiji. Kad bi dolazio u Tribunj svoje vozilo bi parkirao na predmetu spora jer je mislio da je isti njegovo vlasništvo. Da taj teren nije njegov saznao je kad mu je tužitelj rekao da ima problema To je bilo pet do šest (5-6) godina nakon kupoprodaje. On kada je bio tu uvijek bi parkirao na toj površini kao i njegovi gosti, to je njegov parking. Koliko ima saznanja nitko od strane Općine ili prometnog redarstva tamo nije dolazio. Rekao je da za ĆM nikad nije čuo. Valjda je sa tužiteljem sklopio ugovor o kupoprodaji kad je prodao, to je sve radio odvjetnik Branko Baica kad je on kupovao tu kuću od ranijeg vlasnika. Obzirom da je prodavao nije mu trebao odvjetnik jer je od njega nešto naučio ranije. Prodao je kuću i parking jer je mislio da je dio te kuće, kao što je i kupio. Da li ranije moja kuća, sad tužitelja ima posebnu katastarsku oznaku možda ima, ali on ne zna. Nije znao je li se ikad upisao kao vlasnik platoa u zemljišne knjige suda obzirom da je to radio odvjetnik Baica. Kad je i tko betonirao sporni plato nije znao, već da ga je on tako kupio – (list 87 i 88 spisa).

30. Svjedok RM pok. CM je iskazao da zna gdje je kuća tužitelja i da mu je poznat sporni plato, a tko ga je betonirao nije znao, ali znao je taj plato bio od prijašnjih vlasnika. Rekao je da kad tužitelj diz Zagreba dođe u Tribunj, da tamo parkira svoje vozilo i tako više od dvadeset (20) godina. Nikad nije čuo da bi mu netko ometao parkiranje na tom platou. Da li Općina Tribunj ima veze s tim platoom nije znao. Svjedok je rekao da je s tužiteljem poznanik, ali da ne živi u blizini. Često prolazi kraj spornog platoa pješice i autom. Nije nikad vidio da netko osim tužitelja i njegove rodbine tu parkira i da kadd je tužitelj u Zagrebu da tu nitko ne parkira. Plato nije ograđen i nema čuvara (list 88 i 89 spisa).

31. Tužitelj ZM pok. B je u stranačkoj izjavi istakao da je 2004. godine kupio kuću od ŽM. Prilikom kupovine kuće kupio sam kuću s okućnicom, odnosno uređenom okućnicom. Svih tih godina, već prije nego je kupio kuću i ljetovao na istoj lokaciji, u istoj kući i parkirao na istom parkingu koji je postojao, bio je i tada betoniran. Dakle, isto tako se to može utvrditi i kemijskom analizom betona, dakle bio je betoniran. Kupio je kuću s uređenom okućnicom i parkirnim mjestima. On je parkirao i nikad ga nitko od strane Općine Tribunj nije ometao. Znao je da je parcela do njegove u vlasništvu Općine Tribunj. Isto tako je Općini slao dopise da bi kupio dio parcele ispod parkinga, odnosno tražio je i malo više nego što je taj dio, međutim nije uspio kupiti taj dio parcele. O parkingu nisu pričali. Da je Općina Tribunj vlasnica saznao je onog trena kad je susjed kupio zemljište u njihovom vlasništvu do kuće. Dakle, saznao je onog trena kad je od nadležnog tijela dobio dopis za uvid u građevnu dozvolu od nadležnih tijela. Sa KM sklopio je pismeni ugovor o kupoprodaji, ali sad ga nema kod sebe. Ugovor je sastavljao odvjetnik Mladen Gajski, a što je on sastavljao nije znao. Kad je odvjetnik sastavljao ugovor nije mu rekao da kupuje betonirani plato. O betonskom platou nije bilo govora, smatrao je da se to podrazumijeva kao dio okućnice. U vrijeme kupoprodaje okućnica nije bila ograđena. Naglasio je da je teren u padu. Betonirani parking je s tri (3) strane omeđen potpornim zidom, on je iznad krivog terena. Nije nigdje bilo ograde. Kupio je neograđenu kuću jer je tako odlučio. Odvjetnik je radio ugovor, on nije ušao u meritum. U zemljišne knjige se upisao temeljem ugovora o kupoprodaji. Tuženiku ad.1 LM je predložio da kupi donji dio čestice ispod parkinga i to otprilike prolazi preko pola parkinga, tako da bi druga polovica ostala u njegovoj parceli. Nije mu bilo poznato da je Općina Tribunj upisana u zemljišnim knjigama. (list 89 i 90 spisa).

32. Tuženik ad.1 UM sin Z je u stranačkoj izjavi naveo da već dugi niz godina dolazi na godišnji odmor u Tribunj i da je pri tom upoznao i CM. Rekao je da se zaljubio u Tribunj i želio je kupiti nešto u Tribunju pa je tako nekretninu kupio posredovanjem s CM. Prije kupoprodaje je vidio nekretninu koja je predmet kupoprodaje. Nakon kupoprodaje vidio je vozila uzduž ceste i na spornom dijelu, ali nije znao da li su to tužiteljeva vozila. Kontaktirao je CM jer on ne zna hrvatski jezik, a koji je potom komunicirao s Općinom Tribunj. Službenik Općine Tribunj mu je rekao da je to njegovo i da on može tražiti da oni odstupe, ali da on za to nije imao zanimanja dok nije započeo gradnju. Njemu je to bilo nužno tek kad je započeo s gradnjom. Ponovio je da on ne zna hrvatski, a tužitelj ZM njemački, pa mu je poslao e-mail preko IM koja je njegova asistentica i koja zna njemački jezik. To je bilo u rujnu 2020. godine i u tom mailu ga je zamolio da mu proda jedan dio tog zemljišta, odnosno to parkiralište. U to vrijeme je njegov arhitekt već izradio plan i nacrt kuće za ishodovanje građevne dozvole te mu je arhitekt rekao da prema nacrtu te kuće, da je nužno održavanje minimalne udaljenosti od 2 metra koje se ne bi moglo ispoštovati pri prodaji, ako bi se taj dio prodao. Nakon toga uslijedio je još jedan e-mail od tužitelja u kojem mailu je navodio neke stvari koje se nisu tako dogodile, npr. kako mu je dozvolio da se priključi na njegov kanal, kanalizaciju kao i da je ponuđen neki prolaz prema moru, ali da o tome nikad nisu razgovarali. Tužitelj nakon što mu je odbili prodati predmetni dio, nije tražio odobrenje za parkiranje – (list 73 i 74 spisa).

33. Zakonski zastupnik tužene ad.2 TM sin A, općinski načelnik je u stranačkoj izjavi naveo da što se tiče predmetne nekretnine u cijelosti, da su je prodali tuženiku ad. 1 HM misli 2021. godine. Prije kupoprodaje pismeno su obavijestili tužitelja, a koji dokaz je i odvjetnik dostavio u spis. Još 2012. godine u vrijeme kad nije bio načelnik, tužitelj je od Općine Tribuinj zatražio okvirno da kupi 100 m[2] te čestice. Kad se pogleda geodetska situacija nekretnine i zemljišnoknjižno stanje vidi se da ta nekretnina uključuje i "tužiteljev betonirani plato". Po zahtjevu tužitelja, da li je to bilo 2012.-2019., u nekom tom periodu pristupilo se izradi procjeni vrijednosti zemljišta, uključujući i betonirani plato. Procjena je bila 2.200 kn po m[2] , sveukupno nešto više od 200.000,00 kuna. Tužitelj je to odbio kupiti. Isto tako za česticu, uključujući i plato, preko treće osobe je kontaktirao i tadašnji predsjednik vijeća Slobodan Ukić. Iz svega jasno i nedvojbeno proizlazi da tužitelj zna da taj betonirani plato nije njegovo vlasništvo. Naveo je da pretpostavlja da je komunalno prometno redarstvo i prije nego je on bio načelnik upozoravalo tužitelja

na

parkiranje.

Na pitanje da li tamo parkira netko drugi kad je tužitelj u Zagrebu tijekom godine, iskazao je da je svjedok KM o tome iskazao, a nije znao da i svjedok RM tamo šeta. Rekao je da je on ačelnik Općine Tribunj je dana 8. lipnja 2017. godine. Prije toga priča na temelju dokumentacije i ima saznanja od djelatnika komunalno prometnih redara jer se djelatnici nisu mijenjali. Prije njega ili dok je načelnik koliko mu je poznato nisu izdavane kazne za betonirani plato, a poanta je da se čovjeku omogući da kupi teren koji bespravno koristi. Nisu ni drugima slali kazne koji su uzurpirali njihova područja, već da su ih zvali na kupnju i oni su to učinili kroz model formiranja okućnice. 2019. godine tužitelj se ponovo javio i dopisom mu je javljeno da će ta nekretnina biti dio javnog natječaja, dakle po zahtjevu za otkupom dijela općinske čestice se jasno i nedvojbeno vidi da je gospodin ZM htio kupiti površinu koja uključuje i sporni plato. On to nije realizirao već samo u dijelu u kojem je isključio cesta, dakle u javnoj uporabi uređene su parking zone. Zakonski zastupnik je naveo da u Tribunju prebiva više od 37 godina, izuzev fakulteta. Nije mogao okvirno reći kad je betoniran predmet spora, ali da isti nije bio ograđen. Dodao je da mu je tamo živio prijatelj ČM. Tuženiku ad.1 da je prodana cijela parcela što se vidi i iz geodetskog elaborata, a to je normalno – (list 90 i 91 spisa).

34. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine dosjelošću.

35. Prije svega valja istaknuti da kod dosjelosti kao originalni osnov stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske pretpostavke i to sposobnost stjecatelja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti zakonom određeno vrijeme. Osim toga, za redovitu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit.

36. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom prije zlouporabom povjerenja (članak 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV-a). Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti.

37. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe članka 11. stavka 1. ZV-a ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

38. Prema odredbi članka 159. stavka 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit stječe je protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

39. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3.).

40. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu rezultate očevida, skicu mjesta očevida vještaka mjernika AM od 22.8.2025., sadržaj ugovora o kupoprodaji sklopljenog između [adresa] i ĆM od 29.1.2021., te utvrđenja iz zemljišnih knjiga odnosno e-izvadaka iz istih povijesni prikaz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (koje dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je nedvojbeno utvrđeno da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika AM od 22.8.2025. označen slovima A-B-C-D-E-A površine 20 m[2] ) i predstavlja betonirani plato koji služi za parking te se nalazi uz čest. br. 682 zgr K. O. [katastarska općina] (kuću tužitelja) i položen je sjeverno od nje.

41. Tužitelj je temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa NM i GM (kao prodavateljima) ovjerenog kod javnog bilježnika Igora Lučeva u Šibeniku dana 21. travnja 2004. godine pod brojem OV-2951/2004 kupio kuću i dvor površine 138 m[2] na čest. br. 682 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da se tužitelj temeljem odnosnog ugovora o kupoprodaji i prijedloga za uknjižbu od dana 4. travnja 2007. godine pod poslovnim brojem Z-2400/2007 uknjižio kao vlasnik za cijelo čest. br. 682 zgr K. O. [katastarska općina], što znači da predmet spora nije bio predmet kupoprodaje.

42. Također da je čest. br. 146/169 K. O. [katastarska općina] nastala cijepanjem osnovne čest. br. 146/60 K. O. [katastarska općina] u upravnom postupku temeljem prijavnog lista klasa: UP/I-932-06/2023-02/3368 od dana 16. kolovoza 2024. godine na način da je čest. br. 146/60 K. O. [katastarska općina] pašnjak površine 394 m[2] cijepana u čest. br. 146/60 dvorište površine 7 m[2] i čest. br. 146/169 pašnjak površine 381 m , a koji prijavni list je zaprimljen kod Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda dana 16. kolovoza 2024. godine i proveden u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-14001/2024, da je Općina Tribunj, tužena ad.2 upisna kao vlasnik navedenih nekretnina 2021. godine, a prije toga je osnovna nekretnina bila u režimu općenarodne imovine s organom upravljanja Mjesnog narodnog odbora Tribunj.

43. U postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 2. srpnja 2008. godine, dakle nakon što se 2007. godine uknjižio kao vlasnik čest. br. 682 zgr K. O. [katastarska općina] podnio Općinskom vijeću Općine Tribunj zahtjev za kupnju zemljišta čest. br. 146/60 i dijela čest. br. 146/18 K. O. [katastarska općina] (koji zahtjev je u Općini Tribunj zaprimljen istog dana pod poslovnim brojem klasa: 944-01/08-01/1) navodeći kako se već nekoliko puta obraćao kao zainteresirana strana za kupnju navedenog zemljišta na lokaciji Podvrh, Kornatska ulica, te da je čest. br. 146/60 površine 394 m[2] koje je zapušteno, nedovoljne širine za bilo kakvo građenje, dok je na dijelu čest. br. 146/18 K. O. [katastarska općina] površine 37 m[2] sagrađeno stubište njegovog objekta (list 54 spisa), da je potom ponovno 5. listopada 2012. godine podnio Općini Tribunj zahtjev za otkup čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koji zahtjev je zaprimljen istog dana pod poslovnim brojem 934- 01/12-02/4) navodeći kako njegova nekretnina čest. br. 682 zgr K. O. [katastarska općina] neposredno graniči sa odnosnom nekretninom upisanom u Z. U. [broj ZK uloška] kao općenarodna imovina, kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor Tribunj (list 44 spisa), da je dana 19. lipnja 2019. godine ponovo podnio Općini Tribunj zahtjev za otkup dijela čest. br. 146/60 K. O. [katastarska općina] površine cca 95 m[2] (koji zahtjev je zaprimljen istog dana pod poslovnim brojem 944-15/19-01/7) te da je Jedinstveni upravni odjel Općine Tribunj dopisom od dana 28. lipnja 2019. godine izvijestio tužitelja da je temeljem Odluke o prodaji dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 381 m[2] Općinskog vijeća Općine Tribunj od dana 24. svibnja 2019. godine objavljen javni natječaj s utvrđenim datumom otvaranja javnih ponuda 17. lipnja 2019. godine, ali da na natječaj nije pristigla niti jedna ponuda.

44. Općinsko vijeće Općine Tribunj je na 10. sjednici održanoj dana 10. lipnja 2014. godine donijelo Odluku o prodaji dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a o čemu je tužitelj uredno obaviješten, te da tužitelj do početka 2019. godine nije iskazao interes za realizaciju odnosne Odluke, radi čega je Općinsko vijeće Općine Tribunj na 18. sjednici održanoj dana 30. siječnja 2019. godine predmetnu Odluku stavilo van snage, uz napomenu tužitelju da ako je zainteresiran za predmetnu nekretninu, namjeru o njezinoj kupnji može iskazati putem propisane natječajne procedure (list 34 i 35 spisa), te da se tužitelj na raspisani javni natječaj nije javio.

45. Tužitelj je dakle znao ili je bar morao znati obzirom na izloženo utvrđenje, da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetnu nekretninu, dakle da mu ne pripada pravo na posjed te nekretnine ili da ta nekretnina iako je povremeno posjedovao nije njegova, a sve imajući u vidu da cijelo vrijeme njegova posjedovanja tužena ad.2 Općina Tribunj je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik i u evidenciji katastra kao, a u svakom je slučaju morao znati da tu nekretninu nije kupio od ŽM i [adresa]. godine jer je pokušao istu kupiti od tužene ad.2 Općine Tribunj, a kasnije i od tuženika ad.1 ĆM i na taj način spor riješiti mirnim putem.

46. Ponašanje tužitelja kao posjednika predmetne nekretnine kroz cijelo vrijeme posjedovanja je bilo vršeno zlouporabom povjerenja tužene ad.2 Općine Tribunj, a od 2021. godine i tuženika ad.1 ĆM koji cijelo to vrijeme prebiva u [adresa].

47. U tom pravcu za istaknuti je i iskaz svjedoka CM, domicilne osobe koja je o predmetu spora imala relevantna saznanja (čiji iskaz je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i u cijelosti prihvatio), koji je iskazao da na spornom betonskom platou parkira tko stigne jer je Kornatska ulica uska i ima više stanara koji nemaju parkirno mjesto, te da se poslije pandemije susreo sa tužiteljem u Zagrebu kako bi posredovao između njega i tuženika ad.1 ĆM koji živi u [adresa] u vezi otkupa predmeta spora, te da su tužitelj i tuženik ad.1 razmijenili nekoliko e- mailova, kao i da je znao proći s ljudima Kornatskom ulicom koji su također prije imali interes za kupnju.

48. Cijeneći izloženo utvrđenje, a posebno činjenicu da se tužitelj u nekoliko navrata (2.7.2008., 5.10.2012. i 19.6.2019.) obraćao zahtjevom za otkup predmeta spora tuženoj ad.2 Općini Tribunj i da se nije javio na javni natječaj kao i da se dana 6. rujna 2022. godine putem e-maila treće osobe ŠM obratio tuženiku ad.1 HM sa zahtjevom za kupnju predmeta spora (list 80 i 81 spisa) koji je odbio njegov zahtjev, nedvojbeno je da tužitelj nije bio u smislu istaknutih odredaba pošten (savjestan) posjednik predmetnog dijela nekretnine zbog čega nije ni mogao steći vlasništvo istog dosjelošću.

49. Kraj svih utvrđenja ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka FM pok. V (list 72 spisa), ŽM (list 87 i 88 spisa) i RM pok. CM (list 88 i 89 spisa) obzirom da su isti u suprotnosti sa rezultatima dokaznog postupka te isti nisu imali saznanja o relevantnim činjenicama, a posebno iskaz svjedoka ŽM koji je tužitelju prodao kuću 2004. godine i logično je da ima interes da tužitelj uspije u postupku, a osim toga navedeni svjedok je prebivao 32 godine u Australiji i nije mogao imati relevantna saznanja glede predmeta spora.

50. Ovaj sud nije prihvatio stranačku izjavu tužitelja (list 89 i 90 spisa) da je kupio kuću s uređenom okućnicom i parkirnim mjestom jer su navedene činjenice u suprotnosti sa utvrđenjem ovog suda.

51. Pravni prednici tužitelja NM i GM nisu mogli prodati tužitelju sporno parking mjesto odnosno predmet spora obzirom da je osnovna nekretnina od koje je nastala čest. br. 146/169 K. O. [katastarska općina] u vrijeme kupoprodaje bila upisana kao općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesni narodni odbor Tribunj (list 48 spisa), a ranije je bio upis Porezna obćina Tribunj od osnivanja zemljišne knjige, te iz rezultata dokaznog postupka nije utvrđeno da bi isti stekli vlasništvo predmeta spora, dakle nitko ne može na drugog prenijeti veća prava nego li ih sam ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet).

52. Nije logično da ako je tužitelj kupio predmetnu nekretninu (što nije, niti je mogao) da predlaže tuženiku ad.1 HM i tuženoj ad.2 Općini Tribunj da sklope ugovor o kupoprodaji predmeta spora. Tim više, neuvjerljiv je i u suprotnosti sa rezultatima dokaznog postupka dio stranačke izjave da mu nije poznato da li je tužena ad.2 Općina Tribunj upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine (list 90 spisa).

53. U tom pravcu za istaknuti je i izjavu zakonskog zastupnika tužene ad.2 TM, općinskog načelnika da se po zahtjevu tužitelja u razdoblju od 2012.-2019. godine pristupilo izradi procjeni vrijednosti zemljišta, uključujući i betonirani plato i da je procjena bila 2.200 kn po m[2] , sveukupno nešto više od 200.000,00 kuna, ali da je tužitelj to odbio kupiti navodeći kako je za tužitelj preko tadašnjeg predsjednika vijeća Općine Tribunj Slobodana Ukića kontaktirao tuženu ad.2 u svezi kupnje predmeta spora, iz čega jasno i nedvojbeno proizlazi da tužitelj zna da taj betonirani plato nije njegovo vlasništvo. Pretpostavlja da je komunalno prometno redarstvo i prije nego je on bio načelnik upozoravalo tužitelja na parkiranje (list 90 i 91 spisa).

54. Tužitelj neosnovano ponavlja tvrdnje da je on zbog nesmetanog posjedovanja predmetne nekretnine 40 godina stekao pravo vlasništva jer da su se zbog navedenog vršenja posjeda ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmet spora dosjelošću, iz razloga jer iz izloženog utvrđenja proizlazi da dio predmetne nekretnine ne posjeduje kao savjestan već kao nesavjestan posjednik (a koju činjenicu su tuženik ad.1 i tužena ad.2 dokazali u postupku) i jer i po pravnom shvaćanju ovoga suda nesavjesni posjednik ne može steći dosjelošću pravo vlasništva bez obzira na vrijeme trajanja posjeda.

55. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavku 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) a tuženiku ad.1 HM su priznati troškovi koje je imao za:

- sastav pismenog odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku od 16.5.2024. (v.p.s. = 5.000 eura) – 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. i 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav dva (2) obrazložena podneska po kvalificiranom punomoćniku od 30.1.2025. i 16.10.2025. – 200 bodova (2 x 100 bodova) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- sedam (7) zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima (6.5.2025., 4.6.2025., 1.7.2025., 18.8.2025., 16.9.2025., 10.10.2025. i 25.11.2025.) – 700 bodova (7 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife

ukupno 1.000 bodova ili 2.000,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (500 eura) predstavlja parnični trošak tuženika ad.1. u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

57. Tuženoj ad.2 Općini Tribunj su priznati troškovi koje je imala za:

- sedam (7) zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima (6.5.2025., 4.6.2025., 1.7.2025., 18.8.2025., 16.9.2025., 10.10.2025. i 25.11.2025.) – 700 bodova (7 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife

ukupno 700 bodova ili 1.400,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (350 eura) predstavlja parnični trošak tužene ad.2. u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura.

58. Napominje se da je tuženik ad.1 u odgovoru na tužbu prigovarao vrijednosti predmeta spora navodeći da je isti prenisko postavljen i da v.p.s. treba biti 50.000,00 eura, s tim u svezi ovaj sud je zatražio od Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Šibenik Ispostave Šibenik podatak o tržišnoj vrijednosti čest. br. 146/60 K. O. [katastarska općina] te je nadležno tijelo dostavilo dana podnesak iz kojeg je razvidna vrijednost navedene nekretnine od siječnja do lipnja 2025. godine (list 62). Ako se uzme u obzir vrijednost nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe (16.4.2024.) (136,88 eura po m[2] to za predmet spora iznosi 2.737,60 eura). Tuženik ad. 1 nakon toga više nije isticao prigovor i ostao je v.p.s. naveden u tužbi (5.000 eura).

Šibenik, 30. prosinca 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun-

H u [adresa] - odvjetniku Nevenu Bahunu

- punomoćniku tuženika ad.1,odvjetniku Luki Marčiću

- punomoćniku tužene ad.2, odvjetniku Šimi Mrdeži