Pr-327/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u OD Budimir & partneri d.o.o. iz Splita, Tolstojeva 35, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravni odjel, OIB: 52634238587, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. listopada 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Damira Tomića odvj. u OD Budimir & partneri i zz tužene ŠF, objavljene dana 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova razlike naknade štete za period od 17. listopada 2015. do 31. svibnja 2019. isplatiti tužitelju iznos od ukupno 66.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od po 1.500,00 kn teku od petog u mjesecu za prethodni mjesec, pa sve do pune isplate, i to počev od 17. listopada 2015. do 31. prosinca 2017. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezna kamate, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%tnih poena, od 01.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%tna poena, a od 01. siječnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodišnje, uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3%tna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate, po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodišnje uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3%tna poena."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 30. srpnja 2019. navodi se da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tužene od 1995., od 01. siječnja 2002. na radnom mjestu sobarice, domaćinstva hotela Zagreb, odsjeka gospodarstva, područni ured Split, gospodarenje nekretninama. Dana 06. veljače 2015. da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je tužiteljica zaprimila dana 19. veljače 2015., te pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava ističući da je odluka u cijelosti nezakonita jer da je u trenutku zaprimanja odluke tužiteljica bila na bolovanju, koju činjenicu tuženik nije vrednovao vezano za trajanje otkaznog roka i odjavljivanja tužiteljica s BIRO-a, koja je s HZMO-a odjavljena s danom 16. listopada 2025. Nadalje, kako je pred nadležnim sudom pokrenula postupak pod br. Pr-637/17 radi utvrđenja sporne odluke nezakonitom. Nadalje, kako je u tom postupku izveden dokaz vještačenjem po vještaku spec. psihijatru dr. Šarić, koja je jasno zaključila da je i prije veljače 2015., što se proteže do dana provođenja vještačenja, tužiteljica imala trajnih psihičkih smetnji, pa je u trenutku donošenja sporne odluke bila na bolovanju, tj. imala opravdane razloge za privremenu nesposobnost. Tužiteljica je istakla da je pred Upravnim sudom vodila postupka vezano za određenu visinu otpremnine, u kojim postupcima su pravomoćno poništenja rješenja tuženika, jer da ista nisu bila sukladna odredbi čl. 121. Zakona o radu i nije utvrdio kada je prestala privremena nesposobnost tužiteljice za rad, da bi uopće mogao teći otkazni rok, te po isteku istog tužiteljica biti odjavljena sa HZMO-a. Na koncu, kao je tužena nezakonito postupajući jednostrano odlučila termin kada će odjaviti tužiteljicu s HZZO-a prije isticanja zakonskih uvjeta, da je na taj način tužiteljici prouzročila štetu u vidu izgubljene zarade mjesečnih iznosa od po 1.500,00 kn za razdbolje od 17. listopada 2015. do 31. svibnja 2019., pa je predložila sudu tuženu obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 66.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 21. srpnja 2020. tužena se usprotivila tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti predlažući sudu tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti, te istu obvezati na snašanje parničnog troška, ističući kako je tužiteljica pokrenula postupak kojim je zatražila utvrđenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. veljače 2015. nezakonitom. S tim u svezi, obzirom da predmetni postupak nije pravomoćno okončan, te obzirom da ishod ovog postupka ovisi o pravomoćno okončanju tog postupka, tužena smatra da je predmetni tužbeni zahtjev preuranjen. Na koncu, kako se u konkretnom slučaju ne radi o klasičnom institutu naknade štete kako to pogrešno smatra tužiteljica, jer pod pretpostavkom da je odluka o otkazu nezakonita, koju tužiteljica pobija u postupku pod psol br. Pr-1141/19, tek nakon pravomoćnog utvrđenja odluke nezakonitom i nedopuštenom, da bi se radilo o potraživanju tužiteljice kao radnice po osnovi rada, tj. s naslova naknade plaće koju bi ostvarila da nije bilo nezakonitog otkaza.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Klasa: 080-05/14-07/220, Urbroj: 512M2-010202- 15-2 od 16. veljače 2015.; presuda i rješenja Upravnog suda u Splitu br. Uslrs-6/16 od 01. rujna 2017.; zapisnika od 12. veljače 2019. u predmetu br. Pr-637/17; potvrde HZMO-a od 19. siječnja 2018.; doznake za bolovanje za 2015.; rješenja HZMO-a od 25. siječnja 2016.; potvrde o plaći zaposlenika-tužiteljice od 18. studenog 2015.; zahtjeva za mirno rješenje spora od 28. svibnja 2019.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno kako je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika kao namještenica, a od siječnja 2002. da je radila na radnom mjestu sobarice Domaćinstva hotela Zagreb,

-nije bilo sporno da je dana 16. veljače 2015. tuženik donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je odluku tužiteljica zaprimila dana 19. veljače 2015.,

-nije bilo sporno da je tužiteljica u trenutku donošenja i zaprimanja sporne odluke bila na bolovanju,

-nije bilo sporno da je tužena dana 16. listopada 2015. tužiteljicu odjavila s HZMO-a,

-nije bilo sporno da je tužiteljica vodila postupak radi utvrđenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nedopuštenom. Postupak se vodio pod posl. br. Pr-1141/19, prvostupanjskom odlukom od 21. veljače 2022.odbijen je tužben zahtjev tužiteljice u cijelosti. Odluka je potvrđena Odlukom Županijskog suda u Splitu Gžr-346/22 od 19. svibnja 2022. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-1023/22 od 17. siječnja 2023. odbijena kao neosnovana revizija tužiteljice izjavljena protiv citirane drugostupanjske odluke.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi pripada li tužiteljici pravo na isplatu ukupnog iznosa od 66.000,00 kn s pripadajućim kamatama sa osnovna razlike naknade štete u vidu neisplaćene plače za period od 17. listopada 2015. pa do 31. svibnja 2019.

8. Odredbom čl. 95. Zakona o radu ( Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je kako za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnik ima pravo na naknadu plaće.

Stavkom 3. istog članka propisano je kako radnik ima pravo na naknadu plaću za vrijeme prekida do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti zbog kojih radnik nije odgovoran.

9. Temeljem provedenih dokaza polazeći od Odluke pod poslovnim brojem Pr- 1141/19 od 21. veljače 2022., zatim odluke Županijskog suda u Splitu Gžr-346/22 od 19. svibnja 2022. u konačnici i odluke Vrhovnog suda RH Rev-1023/22 od 17. siječnja 2023., jasno proizlazi kako tužiteljica nije uspjela u postupku u kojem je zatražila da se utvrdim nezakonitim i nedopuštenim otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 18. travnja 1995. Navedeno prema tuženikovoj Odluci o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. veljače 2015. Kako u citiranom postupku tužiteljica nije dokazala da Odluka tuženika o poslovnom uvjetovanom otkazu od 16. veljače 2015. nije dopuštena, dakle, Odluka tuženika od 18. travnja 1995. je zakonita i dopuštena. Za istaći je kako bi tužiteljica osnovano mogla od tuženika kao poslodavca potraživati isplatu naknadu plaće za razdoblje od 17. listopada 2015. do 31. svibnja 2019. jedino u slučaju da je u citiranom parničnom postupku pravomoćno dokazala da Odluka o poslovno uvjetovanim otkazu ugovora o radu od 16. veljače 2015. nije dopuštena.

Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica kao radnica nema pravo na naknadu za izgubljenu plaću za utuženo razdoblje u kojem plaću nije ostvarivala, jer kao što je navedeno u utuženom razdoblju tužiteljica nije ostvarivala plaću, ali (nesporno utvrđene) radi zakonite i dopuštene Odluke o otkazu ugovora o radu od dana 18. rujna 1995., koju je Odluku tuženik donio dana 16. veljače 2015.

10. Slijedom prednjih utvrđenja temeljem citirane odredbe Zakona o radu sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 1. u svezi s člankom 155. pa se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, za pristup na ročišta održana 21. rujna 2023., 18. travnja 2024., 13. lipnja 2024. i 29. listopada 2025. po 200,00 eura, za ročišta održana 17. rujna 2020. i 11. travnja 2022. po 50,00 eura. Tako se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 30. prosinca 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.