REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-988/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku iz Bjelovara, Strossmayerova 4, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 25 .srpnja 2025. poslovni broj: P-1180/2023-90, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 25. srpnja 2025. poslovni broj: P-1180/2023-90.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku AF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 namiri tražbinu u iznosu od 13.125,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku AF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 2.137,50€, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopušten tuženikov zahtjev radi prebijanja u parnici.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka.

2.1. U žalbi navodi kako smatra da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev jer da su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke, a pri tome se poziva na Odluke ESLJP kao i revizijske odluke u kojima se ističe povreda prava na mirno uživanje vlasništva a što je u konkretnom slučaju ostvareno bez obzira što je otpala osnova po kojoj je tuženiku isplaćen iznos određen pravomoćnom presudom.

2.2. U bitnome nadalje tuženik navodi da je imao potpuno legitimno očekivanje da su njegove plaće postale njegovo mirno vlasništvo kao i da ih može kao takve zadržati te da nije jasno u čemu se sastoji doprinos tuženika u donošenju nezakonitih akata. Pobija i stajalište prvostupanjskog suda u pogledu tijeka zateznih kamata jer da je u tom dijelu narušeno načelo ravnopravnosti, pravične ravnoteže i proporcionalnosti.

2.3.U odnosu na odluku o troškovima postupka ističe da iz prihvaćenog dijela iznosa prijeboja ne proizlazi da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

2.4. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz nalaganje tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka kao i troškove podnesene žalbe podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako tuženik u žalbi ne navodi koju je od bitnih povreda odredaba parničnog postupka prvostupanjski sud počinio, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da ovaj žalbeni razlog istaknut u žalbi tuženika nije osnovan.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijane presudu i rješenje.

6.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način provedeni postupak te odluke ESLJP te revizijskog suda daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7. Tužbu tužiteljica temelji na institutu stjecanja bez osnove navodeći u tužbi da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru P-242/11-33. od 18. lipnja 2013. godine naloženo tuženiku-protutužitelju Republici Hrvatskoj da tužitelju-protutuženiku isplati bruto iznos od 129.432,35 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na mjesečne iznose te da mu isplati troškove parničnog postupka u iznosu 13.065,00 kuna u roku od 8 dana, da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-2869/13-2 od 2. listopada 2014. godine, da je tuženik- protutužitelj je svoje potraživanje temeljem pravomoćne presude u cijelosti naplatio u ovršnom postupku od 9. veljače 2015. godine i to u ukupnom iznosu od 223.586,31 kunu, da je Rješenjem Vrhovnog suda RH Revr-4/15-2 od 20. prosinca 2016. godine, prihvaćena revizija Republike Hrvatske te su ukinute presude Općinskog suda u Bjelovaru P-242/11-33. od 18. lipnja 2013. godine kao i presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž-2869/13-2. od 2. listopada 2014. godine i predmet je vraćen u ponovni postupak, pa je tužitelj-protutuženik neosnovano primio dio iznosa koji mu je dosuđen sada ukinutom presudom Općinskog suda u Bjelovaru P-242/11-33. od 18. lipnja 2013. godine, te se radi o osnovi koja je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala, tako da zahtjeva od suda da donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da sada tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.veljače 2017. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Nesporno je da je da je između istih stranaka prvotno vođen postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem P-242/2011 u kojemu je tuženik iz ovog predmeta bio tužitelj protiv tamo tužene Republike Hrvatske kao poslodavca, a tužio je radi isplate razlike plaće za prekovremene sate rada, te je u tome predmetu bila donesena presuda P-242/11-33. od 18. lipnja 2013. godine koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-2869/2013-2 od 2. listopada 2014. godine., a koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-4/15-2 od 20. prosinca 2016. godine te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje.

8.1. Također je nesporno da je do donošenja odluke po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a temeljem pravomoćne presude iz predmeta P-242/2011 Općinskog suda u Bjelovaru tuženik u ovom predmetu, a tamo kao tužitelj pristupio prisilnoj naplati dosuđenog novčanog iznosa putem FINA-e te je tako od strane tužitelja u ovom predmetu, a tamo tuženika na dan 9. veljače 2015. godine ukupno naplaćen iznos od 223.586,31 kunu, da je nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute presude iz predmeta P-242/2011 u ponovljenom postupku pod brojem Pr-38/2017 donesena presuda Pr-38/2017-30 od 29. siječnja 2020. godine, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž R-140/2019-2 od 23. siječnja 2020. godine u kojoj presudi je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju AF isplati bruto iznos od 65.463,95 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunate na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka 13.990,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29. siječnja 2020. godine do isplate, da je 13. rujna 2023. godine Općinski sud u Bjelovaru donio rješenje Pr- 38/2017-77 kojim je ispravio presudu suda Pr-38/2017 od 29. siječnja 2020. godine i to u izreci pod točkom I, u drugom redu tako da umjesto riječi "bruto iznos od 65.463,95 kuna" treba pisati "bruto iznos od 64.454,95 kuna" kao i u obrazloženju.

8.2. Nesporno je da je tuženik je dana 31. svibnja 2022. godine izjavio prijeboj prema tužitelju za iznos od 65.463,95 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve prema dosudi iz presude Pr-38/2017-30 od 29. siječnja 2020. godine, te da je tužitelj sukladno izjavljenom prijebojnom zahtjevu tuženika od 31. svibnja 2022. godine, radi smanjenja daljnjih troškova postupka dostavio izračun Ministarstva obrane koji prikazuje razliku koju je tuženik dužan tužitelju na ime povrata isplaćenog mu iznosa, a nakon prijeboja tužiteljeve tražbine s tražbinom tuženika te da je isti smatrao , da iz dostavljenog izračuna još preostaje ukupna razlika u korist tužitelja u iznosu od 21.080,64€ s kamatama u bruto iznosu, a da je ukupna razlika neto iznosa sa kamatama 12.924,66€ i koji iznos je potrebno vratiti tužiteljici kao i da je sačinjena razlika troškova postupka sa kamatama iz čega proizlazi da bi se trebali isplatiti troškovi sa kamatama u korist tuženika.

9. Prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje, iz čijeg nalaza i mišljenja kao i dopuna treba navesti slijedeće:

„u Tablici 1. na str. 2. i 3. svoga nalaza vještak je naveo koliko je tuženik trebao dobiti prema ukinutoj presudi P-242/11, tako je vještak prikazao da je ukupna glavnica isplaćena u iznosu od 129.432,35 kuna, doprinos za MIO I stup 19.414,15 kuna, doprinos II stup 6.471,62 kune ili ukupno doprinosi 25.885,77 kuna, dohodak 103.546,58 kuna, porezi na dohodak 24.795,33 kune, prirez 4.463,16 kune, porez i prirez 29.258,49 kuna ili neto iznos ukupno 74.287,39 kuna. U Tablici 2. na str. 3. vještak je prikazao naplaćene iznose s kamatama putem FINA-e iz Državnog proračuna dana 9. veljače 2015. godine, tako što je prikazao da je doprinos MIO I stup 34.606,00 kuna, doprinos MIO II stup 11.535,72 kuna, neto glavnica isplaćena punomoćniku 132.539,60 kuna, porez i prirez na dohodak na 29.258,49 kuna, trošak postupka 15.646,50 kuna, naknada FINA-i 486,00 kuna ili ukupno 224.072,31 kunu. Na str. 3. u Tablici 3. vještak je prikazao iznose koji bi tuženiku pripali prema presudi Pr-38/2017-30. od 29. siječnja 2020. godine, tako što je prikazao da bi tužitelju prema navedenoj presudi trebao pripasti bruto iznos 65.463,95 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose te je vještak uočio da je došlo do greške i da dosuđeni ukupni bruto iznos od 65.463,95 kuna ne odgovara zbroju iskazanih mjesečnih iznosa utvrđenih u bruto razlikama koji iznose 64.454,95 kuna. Isto tako, vještak je u Tablici 5. prikazao isplaćene iznose sukladno presudi Pr- 38/17-30. od 29. siječnja 2020. godine iz koje proizlazi da je ukupna glavnica 64.463,95 kuna, doprinos za MIO I stup 9.669,59 kuna, doprinos II stup 3.223,21 kunu, ili ukupni doprinosi 12.892,78 kuna, dohodak 51.571,17 kuna, porez na dohodak 11.991,43 kune, prirez 2.158,46 kuna, porezi i prirezi 14.149,89 kuna i neto iznos 37.421,28 kuna.

Vještak je na str. 5. svoga nalaza prikazao razliku koju tuženik duguje tužitelju nakon prijeboja tužiteljeve tražbine a koja je izjavljena 31. svibnja 2022. godine i od tada je računao kamate, te je sve prikazao u Tablici 6. tako što je prikazao ukupne iznose sa kamatom i to doprinos I stup 22.246,63 kune, doprinos II stup 7.415,57 kuna, neto glavnica 86.112,08 kuna, porez i prirez na dohodak 14.149,89 kuna, trošak parničnog postupka 15.874,99 kuna, ili ukupno 145.779,16 kuna. U Tablici 8 vještak je izračunao razliku u eurima tako što je prikazao koliko je naplaćeno od strane tuženika u presudi P-242/11-33. od 18. lipnja 2013. godine sve sa kamatom, I stup 4.593,00€, II stup 1.531,05€, neto glavnica isplaćena punomoćniku 17.591,03€, porez i prirez na dohodak 3.883,27€, trošak postupka 2.076,64€, naknada fini 64,50€ ili ukupno 29.739,49€. Potraživanja tuženika prema tužitelju na dan 31. svibnja 2022. godine prema presudi Pr-38/2017-30. od 29. siječnja 2020. godine, vještak je prikazao u eurima zajedno sa kamatom, doprinos MIO I stup 1.640,36€, doprinos MIO II stup 546,84€, neto glavnica isplaćena punomoćniku 6.161,99€, porez i prirez na dohodak 2.005,26€, trošak postupka -30,33€, naknada FINA-i 64,50€ ili ukupno 10.388,62€.

Isto tako, iz mišljenja vještaka proizlazi da prema izračunu u Tablici 8. nalaza nakon izvršenog prijeboja od 31.05.2022. tuženik duguje tužitelju s temelja više naplaćenog neto iznosa (neto glavnica) 4.892,97 EUR, a s temelja više naplaćenih zateznih kamata na neto 1.269,02 EUR, odnosno ukupno 6.161,99 EUR. S temelja više naplaćenog iznosa doprinosa za mirovinsko osiguranje I stup 1.293,32 EUR, a s temelja više naplaćenih zateznih kamata na doprinose za I stup iznos 347,04 EUR, odnosno ukupno 1.640,36 EUR. S temelja više naplaćenog iznosa doprinosa za mirovinsko osiguranje II stup 431,14 EUR, a s temelja više naplaćenih zateznih kamata na doprinose za II stup iznos 115,70 EUR, odnosno ukupno 546,84 EUR. S temelja više naplaćenog iznosa poreza na dohodak 2.005,26 EUR. Tuženik s temelja troška parničnog postupka potražuje od tužitelja (glavnica) 122,90 EUR, no s temelja zateznih kamata na iste naplatio je više 92,57 EUR, a s temelja naknada FINI tuženik je naplatio 64,50 EUR. Pismenim podneskom od 20. veljače 2025. godine vještak se očitovao na primjedbe iznesene na njegov nalaz i mišljenje u kojem navodi da je vještačenje obavljeno sukladno postavljenoj zadaći u kojoj je navedeno da se treba očitovati na ukupan iznos razlike koju tuženik duguje tužitelju nakon prijeboja tužiteljeve tražbine sa tražbinom tuženika, a sve obzirom da je prijeboj izjavljen 31. svibnja 2022. godine (do tada se računa kamata) pa je tako i obračunata zatezna kamata na potraživanje tuženika po presudi poslovni broj Pr-38/2017-30 od 29. siječnja 2020. godine sve do 31. svibnja 2022. godine. U zadatku nije navedeno da treba obračunati procesne kamate na naplaćeni iznos glavnice od strane tuženika prema presudi P-242/2011-33 od 18. lipnja 2013. godine za bilo koji period do prijeboja. Pismenim podneskom od 6. svibnja 2025. godine, vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja sukladno prijedlogu tužitelja na način da se zakonske zatezne kamate obračunaju na ukupno isplaćeni iznos temeljem ranije ukinute presude broj P-242/11 i to sa dospijećem od 24. veljače 2017. godine, dan primitka zahtjeva za mirno rješenje spora, do 31. svibnja 2022. godine - dan prijeboja, te u tom smislu vještak je sačinio dopunu svog nalaza u eurima s tim da su zatezne kamate računate od 24. veljače 2017. do 31. svibnja 2022. godine i izračunate su na ukupan iznos isplaćen tuženiku koji uključuje iznos glavnice i zakonske zatezne kamate. Vještak je u dopuni nalaza na str. 2. prikazao koliko je naplaćeno u presudi P- 242/11-33. od 18. lipnja 2013. godine uključujući i zakonske zatezne kamate i to doprinos I stup 6.141,28€, doprinos II stup 2.047,16€, neto glavnica isplaćena punomoćniku 23.520,89€, porez i prirez na dohodak 5.192,30€, trošak postupka 2.776,67€, i naknada FINA-i 86,24€ ili ukupno 39.764,54€. Na str. 3. svoje dopune nalaza i mišljenja vještak je prikazao izračun nakon izvršenog prijeboja tako što je prikazao naplaćene iznose u presudi P-242/11-33. od 18. lipnja 2013. godine te potraživanje tuženika na dan 31. svibnja 2022. godine prema presudi Pr-38/2017-30. od 29. siječnja 2020. godine zajedno sa kamatom tako što je prikazao doprinos MIO I stup 2.952,64€, doprinos II stup 984,21€, neto glavnica isplaćena punomoćniku 11.429,04€, porez i prirez na dohodak 1.878,01€, trošak postupka 2.106,97€ ili ukupno 19.350,87€. Isto tako, vještak je prikazao razliku nakon prijeboja, doprinos I stup 3.188,64€, II stup 1.062,95€, neto glavnica isplaćena punomoćniku 12.091,85€, porez i prirez na dohodak 3.314,29€, trošak postupka 669,70€, naknada FINA-i 86,24€ ili ukupno 20.413,67€. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je naveo tzv. varijantu 2. i to zakonske kamate od 24. veljače 2017. do 31. svibnja 2022. godine izračunate na ukupan iznos glavnice ali ne i zakonskih kamata (zabrana anatocizma) te je u navedenoj varijanti izračunao razliku iz koje proizlazi da je razlika s temelja više naplaćenog neto iznosa (neto glavnica) 4.892,97 EUR, a s temelja zateznih kamata na neto 4.592,66 EUR, odnosno ukupno 9.485,63 EUR. S temelja više naplaćenog iznosa doprinosa za mirovinsko osiguranje I stup 1.293,32 EUR, a s temelja zateznih kamata na doprinose za I stup iznos 1.215,63 EUR, odnosno ukupno 2.508,95 EUR.

S temelja više naplaćenog iznosa doprinosa za mirovinsko osiguranje II stup 431,14 EUR, a s temelja zateznih kamata na doprinose za II stup iznos 405,24 EUR, odnosno ukupno 836,38 EUR. S temelja više naplaćenog iznosa poreza na dohodak 2.005,26 EUR, a s temelja zateznih kamata 1.309,03 EUR, odnosno ukupno 3.314,29 EUR.

Tuženik s temelja troška parničnog postupka potražuje od tužitelja (glavnica) 122,90 EUR, no s temelja zateznih kamata na iste naplatio je više 677,10 EUR, odnosno ukupno 554,20 EUR. S temelja naknada FINI tuženik je naplatio 64,50 EUR, a s temelja zateznih kamata 21,74 EUR, odnosno ukupno 86,24 EUR.

Nakon toga, punomoćnik tuženika očitujući se na dopunu nalaza vještaka, predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 20.914,67€ a potraživanje tuženika prema tužitelju 11.429,04€ te da se izvrši prebijanje navedenog iznosa i da nakon prijeboja se naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 9.485,66€ uz nadoknadu troškova postupka.

10. Pismenim podneskom tužiteljica precizira tužbeni zahtjev s tim da u odnosu na dopunjeni nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka iskazuje da prihvaća prvu varijantu obračuna u nalazu vještaka tako da se utvrdi da potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 23.520,89€ a to je neto isplaćeni iznos, te iznos II stupa mirovinskog osiguranja od 2.047,16€ i isplaćenih troškova parničnog postupka 2.076,64€ i da je ukupno potraživanje tužitelja 27.644,69€, da bi tražbina tuženika prema tužitelju bila na dan prijeboja iznosila 14.519,20€ a što se odnosi na neto iznos isplaćen punomoćniku 11.429,04€ uvećan za II stup mirovinskog osiguranja 984,11€ i troškova parničnog postupka 2.106,05€, te kada se izvrši prijeboj navedenih iznosa onda potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 13.125,49€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2022. godine, da bi na ročištu održanom dana 30. lipnja 2025. godine potražuje kamatu od 31. svibnja 2022. godine kao dana prijeboja a ne od 24. veljače 2022. godine kako je navela u pismenom podnesku od 29. svibnja 2025. godine se ispunile pretpostavke za prijeboj. O takvom prijeboju sud ne odlučuje izrekom, nego kao o prethodnom pitanju od kojeg ovisi odluka o tužiteljevom tužbenom zahtjevu. Kako je već obrazloženo, o tuženikovoj tražbini već je odlučeno pravomoćnom presudom ovoga suda broj Pr- 38/2017-30. od 29. siječnja 2020. pa o toj tražbini nije moguće odlučivati izrekom ove odluke u okviru tuženikovog zahtjeva radi prebijanja u parnici kakav je istaknut u podnesku od 31. svibnja 2022., 1. travnja 2024. te od 12. siječnja 2025. godine, nego je tuženikov zahtjev radi prebijanja u parnici trebalo odbaciti kao nedopušten i odlučiti kao u izreci rješenja te o njegovom zahtjevu odlučiti kao o zahtjevu za jednostrani prijeboj pa je onda navedeni iznos utvrđen u pravomoćnoj presudi Pr-38/2017-30. od 29. siječnja 2020. godine sud prebio sa utvrđenom tražbinom tužitelja utvrđenom u ovom postupku a o kojoj izjavi prijeboja nije potrebno odlučivati u izreci presude.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje nadalje da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da ne potražuje novčane iznose isplaćene na ime poreza i prireza na dohodak i na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje I stup, a uvažavajući stav izražen u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1308/2021-2 od 04. listopada 2022. prema kojemu tuženik, a u predmetnom slučaju to je bio zaposlenik, u slučaju vraćanja stečenog po osnovi koja je kasnije otpala, nije u obvezi vratiti tužitelju kao poslodavcu novčani iznos koji je s računa tužiteljice Republike Hrvatske kao poslodavca isplaćen na ime poreza i prireza na dohodak i na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje, no

potražuje novčani iznos koji se odnosi na doprinose iz mirovinskog osiguranja II stup budući da je taj iznos uplaćen na osobni račun tuženika kao člana mirovinskog fonda i sredstva na tom računu su njegova osobna imovina pa se za taj iznos povećala imovina tuženika, a uvažavajući stav izražen u odluci Vrhovnog suda broj Rev-

1427/2021-3. od 7. ožujka 2023. godine,

12. Usvajajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kojim je propisano da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu

druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda i druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga ili, ako to nije moguće, naknaditi

vrijednost postignute koristi, a obveza vraćanja ili nadoknade vrijednosti nastaje i kad

se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Također da je člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12.1. Obrazlažući prvostupanjsku presudu sud navodi da je pri donošenju odluke imao u vidu da se doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje na osnovi čl. 17. st. 2. Zakona o doprinosima (NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14,115/16, 106/18, 33/23 i 114/23) plaćaju u korist osobnog računa člana obveznog mirovinskog fonda, a putem uplatnog računa Središnjeg registra osiguranika, te da je mirovinski fond temeljem čl. 79. st. 2. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (NN 19/14, 93/15, 68/18, 115/18, 58/20) u vlasništvu svojih članova čija se pojedinačna vlasnička prava određuju razmjerno iznosu sredstava na njihovom osobnom računu, tako da su doprinosi uplaćeni na temelju individualne kapitalizirane štednje svakako imovina tuženika koje je stekao i koje je dužan vratiti.

12.2. Također da je isplata tuženiku izvršena temeljem pravomoćne sudske odluke te je tuženik bio pošteni stjecatelj, pa je tuženik iznos dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 1015. ZOO-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a počev od 31. svibnja 2022. godine kao dan prijeboja pa do isplate.

13. U odnosu na pozivanje tuženik na praksu Europskog suda za ljudska prava, izraženu u presudi Solomun protiv RH br. 679/11 od 02.04.2015. te stajalište da prema navedenoj presudi tuženik nije dužan vratiti tužitelju primljeni iznos kojega je naplatio po ukinutoj presudi, jer bi mu vraćanjem naplaćenog iznosa bilo povrijeđeno pravo i mirno uživanje vlasništva, u konkretnom slučaju povrat plaćenog iznosa s osnove razlike plaće koju traži država kao poslodavac tuženika., prvostupanjski sud ističe da u predmetnom slučaju plaćanje nije bilo dobrovoljno, već se tuženik naplatio na temelju pravomoćne presude prisilnom naplatom u ovršnom postupku, pa uvažavajući sudsku praksu izraženu u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-601/07 od 18. lipnja 2008. koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe tuženika KF kao tužitelja u P-242/2011 na dan 1. ožujka 2011. godine, te je tuženik kao tužitelj mogao znati da mu ne pripada pravo na navedena novčana sredstva te se u istome očituje i njegov doprinos da budu doneseni nezakoniti akti, a da u predmetnom slučaju predmetno potraživanje nije stečeno na način da je postalo vlasništvo tuženika, jer u odnosu na tuženika nije moglo nastati legitimno očekivanje da je to njegovo vlasništvo, pa vraćanjem stečenog bez osnove nije povrijeđeno niti pravo na pošteno suđenje.

14. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

15. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1111. st. 3. i čl. 1115. ZOO kada je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti i glede isplate plaće u neto iznosu, kamata na taj iznos, troškova parničnog postupka i kamata na taj trošak kao i u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku na cjelokupan iznos od podnošenja zahtjeva tuženiku.

15.1. Osnov stjecanja spornog iznosa na strani tuženika je (u vrijeme stjecanja), pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Bjelovaru, jer je upravo na temelju te presude kao ovršne isprave isplaćen, po tužitelju utuženi iznos.

16. Pravila o stjecanju bez osnove sadržana su u odredbama čl. 1111. do 1119. ZOO.

16.1. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO stjecanja bez osnove znači stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada za takva stjecanja ne postoji pravni osnov ili pravni osnov ima neku manu zbog koje nije valjan ili je njegova valjanost kasnije prestala. Dakle, stjecanje bez pravnog osnova postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjena činidbe postojao valjani pravni osnov, ali je isti naknadno otpao. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kada ne postoji pravni osnov za određeno ispunjenje budući je osnova naknadno otpala.

16.2. Kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revr-4/15-2 od 20. prosinca 2016. ukinuo presudu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 242/11 od 18. lipnja 2013. i presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž -2869/13 od 2. listopada 2014., tada je otpao i pravni osnov za takvo stjecanje. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tužene, jer je presuda na temelju koje je tužitelj isplatio utužene iznose ukinuta.

17. Pravilna je i pobijana odluka i u odnosu na utužene zakonske zatezne kamate i temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO prema kojoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove mora se platiti kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u predmetu Solomun protiv Hrvatske, ESLJP svoje pravno shvaćanje izrazio u odnosu na činjeničnu situaciju koja u bitnome proizlazi iz postupovno pravne situacije nastale podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka revizije.

18.1. U ovom je predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske, ukinuo nižestupanjske presude i vratio predmet na ponovno suđenje povodom revizije, kao pravnog lijeka kojeg može izjaviti svaka stranka u postupku te se stoga u tom smislu ne može postaviti pitanje o jednakosti strana u postupku. Također, u konkretnom slučaju neprijeporno je da je prvostupanjska presuda kojom je tužitelju naloženo da tuženoj izvrši isplatu novčane tražbine radi naknade plaće potvrđena i drugostupanjskom presudom.

18.2. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, da kod tuženika nije moglo nastati legitimno očekivanje utemeljeno na drugostupanjskoj presudi kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, jer je tuženik od početka postupka znao da se radi o postupku u kojem je revizija uvijek dopuštena. Naime, bez obzira što su tuženiku novčana sredstva isplaćena od strane tužitelja, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja kako je to naprijed izneseno, prema ocjeni ovog suda tuženik nije stekao pravo vlasništva isplaćenih novčanih sredstava, a temeljem gore navedenih pretpostavki, što je podudarno sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Ustavnog sud Republike Hrvatske broj U-III- 1142/2018 od 13. lipnja 2018.

19. Stoga je zaključak ovog suda da zahtjev tužitelja za povrat neosnovano primljenih sredstava od strane tuženika na temelju osnove koja je kasnije otpala, ne predstavlja povredu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

20. Pravilna je i pobijana odluka i u odnosu na utužene zakonske zatezne kamate i temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO prema kojoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove mora se platiti kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Također, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

23. Slijedom izloženog, na temelju odredbe iz odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Slavonskom Brodu, 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić