REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-10773/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja JZ (OIB: [osobni identifikacijski broj],) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Lešnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. (OIB 52508873833), Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon 25. studenog 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika IZ, odvjetničkog vježbenika, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 080222211693 NE od 20. veljače 2008. godine, koji su zaključili tužitelj JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kao kreditor, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, sadržana u članku 3. toga Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da tužitelju JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.209,26 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 9,47 EUR, tekuće od 7.7.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 1.8.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 1.9.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 7.10.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 10.11.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 8.12.2009., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 12.1.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 5.2.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 5.3.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 9.4.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 10.5.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 9.6.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 9.7.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 10.8.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 10.9.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 11.10.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 10.12.2010., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 13.1.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 18.1.2011., pa do isplate,

- na iznos od 21,64 EUR, tekuće od 15.2.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.3.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.4.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.5.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.6.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.7.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.8.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.9.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.10.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.11.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.12.2011., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.1.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.2.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.3.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.4.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.5.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.6.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.7.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.8.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.9.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.10.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.11.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.12.2012., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.1.2013., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.2.2013., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.3.2013., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.4.2013., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.5.2013., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.6.2013., pa do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR, tekuće od 15.7.2013., pa do isplate,

- na iznos od 13,08 EUR, tekuće od 10.9.2013., pa do isplate,

- na iznos od 13,08 EUR, tekuće od 10.10.2013. , pa do isplate,

- na iznos od 13,08 EUR, tekuće od 8.11.2013., pa do isplate,

- na iznos od 13,08 EUR, tekuće od 9.12.2013., pa do isplate,

- na iznos od 13,08 EUR, tekuće od 14.1.2014., pa do isplate,

- na iznos od 13,08 EUR, tekuće od 15.1.2014., pa do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR, tekuće od 15.2.2014., pa do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR, tekuće od 15.3.2014., pa do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR, tekuće od 15.4.2014., pa do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR, tekuće od 15.5.2014., pa do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR, tekuće od 15.6.2014., pa do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR, tekuće od 15.7.2014., pa do isplate,

- na iznos od 10,87 EUR, tekuće od 15.8.2014., pa do isplate,

- na iznos od 11,01 EUR, tekuće od 15.9.2014., pa do isplate,

- na iznos od 11,01 EUR, tekuće od 15.10.2014., pa do isplate,

- na iznos od 11,01 EUR, tekuće od 15.11.2014., pa do isplate,

- na iznos od 11,01 EUR, tekuće od 15.12.2014., pa do isplate,

- na iznos od 11,01 EUR, tekuće od 25.1.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,38 EUR, tekuće od 15.2.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR, tekuće od 15.3.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR, tekuće od 15.4.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR, tekuće od 15.5.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR, tekuće od 15.6.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR, tekuće od 15.7.2015., pa do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR, tekuće od 15.8.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR, tekuće od 15.9.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR, tekuće od 15.10.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR, tekuće od 15.11.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR, tekuće od 15.12.2015., pa do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR, tekuće od 15.1.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,46 EUR, tekuće od 15.2.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,55 EUR, tekuće od 15.3.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,55 EUR, tekuće od 15.4.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,55 EUR, tekuće od 15.5.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,55 EUR, tekuće od 15.6.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,55 EUR, tekuće od 15.7.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,33 EUR, tekuće od 15.8.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,37 EUR, tekuće od 15.9.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,37 EUR, tekuće od 15.10.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,37 EUR, tekuće od 15.11.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,37 EUR, tekuće od 15.12.2016., pa do isplate,

- na iznos od 9,37 EUR, tekuće od 15.1.2017., pa do isplate,

- na iznos od 9,02 EUR, tekuće od 15.2.2017., pa do isplate,

- na iznos od 9,08 EUR, tekuće od 15.3.2017., pa do isplate,

- na iznos od 101,88 EUR , tekuće od 27.3.2017., pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 080222211693 NE od 20. veljače 2008. godine, koji su zaključili tužitelj JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovoreno da će za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita Banka naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke, sadržana u Članku 7.3. toga Ugovora.

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da tužitelju JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 103,98 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2017.g. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.873,92 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, navodi u tužbi da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom, sklopio 20.02.2008. Ugovor o kreditu broj: 080222211693 NE, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 135.000,00 kn, uz rok otplate od 120 mjeseci, kao i da je čl. 3. Ugovora ugovoreno je da kamatna stopa iznosi 7,99% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke. Navodi da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu kamata iznosila 7,99 % godišnje, dok je tijekom otplate kredita kamatna stopa rasla sukladno podacima iz stvarnog otplatnog plana, najviše do 9,49 %, kao i da je čl. 7. Ugovora ugovoreno da će za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita Banka naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.

Tužitelj navodi da je prijevremeno otplatio predmetni kredit te da mu je prilikom prijevremene konačne otplate 28.03.2017. naplaćena naknada za prijevremenu potpunu otplatu kredita u iznosu od 783,44 kn.

Navodi da se i ugovornim odredbama iz članaka 3 ugovora, po kojima je kamatna stopa promjenjiva te se promjene kamatnih stopa vrše izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, kao niti o ostalim odredbama ugovora o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo, a isto tako nisu naznačeni niti parametri ili mjerila po kojima bi tužitelj bio upoznat s načinom promjene kamatne stope, a time i s cijenom kredita te visinom svoje kreditne obveze. Stoga je odredba u dijelu promjene kamatne stope nerazumljiva, nepoštena i tužitelja stavlja u neravnopravan položaj budući da predmet obveze čini neodredivim.

Smatra da su navedene odredbe članka 3. Ugovora o kreditu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Ističe da odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ 96/03), kao i kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ broj: 79/07), s istim sadržajem u članku 81., odnosno kasnije u članku 96., reguliraju nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Ističe i da je ovakva ugovorna odredba protivna jednom od temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima propisanim člankom 10., jer se sudionici u obvezno- pravnom odnosu moraju suzdržavati od ponašanja kojima bi bilo otežano ispunjenje obveza drugom sudioniku. Člankom 269. ZOO-a određeno je kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Člankom 270. stavak 1. istog zakona propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

S obzirom na to da se promjenom (povećanjem) kamatne stope tužitelju povećavao mjesečni iznos anuiteta, da je tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini početno ugovorene te je na taj način tužitelj preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu ukupno iznos od 8.697,44 kn.

Tužitelj potražuje od tuženika navedene iznose s osnova stjecanja bez osnove, zajedeno sa zateznom kamatom na svaki preplaćeni mjesečni iznos, tekućom od dana plaćanja.

Tužitelj ističe da je predmetna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu bila dio unaprijed formuliranog i pripremljenog standardnog ugovora tuženika i da tužitelj uopće nije imao mogućnost pojedinačno pregovarati s tuženikom o navedenim ugovornim odredbama (niti je o istim s tuženikom pregovarao), već da su mu iste ponuđene po principu „uzmi ili ostavi“.

Tužitelj navodi da mu je predmetna naknada naplaćena, a da prethodno, a niti naknadno, tuženik nije tužitelju jasno i nedvosmisleno predočio na što se ove naknada odnosi i što se tj. koje usluge njome naknađuju (posebno s obzirom na okolnost da svi poslovi vezani za kredita ulazi u opis radnog mjesta zaposlenika banke koji za svoj rad prima redovnu plaću, odnosno da obrada kreditnih zahtjeva i drugih zahtjeva vezano za kredit predstavlja osnovnu djelatnost banke tj. tuženika) Navodi da iz ugovornih odredbi nadalje nije moguće utvrditi koja bi se Odluka o tarifi naknada Banke imala primijeniti (da li ona koja je na snazi u vrijeme sklapanja ugovora ili ona koja je na snazi u vrijeme prijevremene otplate), a niti ugovor sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, te da to obvezu tužitelja kao potrošača čini neodređenom i neodredivom, posljedično ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i dr.).

Smatra da su predmetni ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana (a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo), nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora.

Navodeći da su sporne odredbe ništetne i da je iznos naplaćene naknade za prijevremenu otplatu od 783,44 kn tuženik stekao bez osnove, tužitelj ovom tužbom potražuje povrat navedenog iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja pa do isplate.

Konačno postavljenim tužbeni zahtjevom u podnesku od 16. srpnja 2025. tužitelj traži utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 080222211693 NE od 20. veljače 2008. kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, a promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, sadržana u članku 3. toga Ugovora, te u dijelu u kojem je ugovoreno da će za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita Banka naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke, sadržana u čl. 7.3. toga Ugovora, te tužitelj traži naložiti tuženiku da mu s osnove utvrđene ništetnosti navedenih odredaba vrati preplaćeni iznos od 1.209,26 EUR, sve sa zateznim kamatama pobliže označenih u točki II. izreke te s osnove prijevremene potpune ili djelomične otplate kredita iznos od 103,98 EUR sa zateznim kamatama od naplate iste, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tuženik u opsežnom odgovoru na tužbu u bitnom ne osporava da je s tužiteljem sklopio Ugovora o kreditu broj: 080222211693 NE od 20. veljače 2008., ali osporava da bi u konkretnom slučaju pojedine ugovorne odredbe bile nepoštene, a time i ništetne. Ističe prigovor zastare i to protekom 3 odnosno 5 godina iz čl. 230. ZOO ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao naknade štete, ako je riječ o povratu mjesečnih anuiteta protekao je trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. ZOO, te ako je riječ o stjecanju bez osnove da je protekao i trogodišnji zastarni rok iz čl. 371. ZOO. Smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač, odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 i Vrhovnog suda RH , posl. br. Revt- 249/14 na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje, ne može automatski primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već je potrebno izvesti dokaze i ocijeniti relevantne okolnosti ugovornog odnosa, te da tako niti odredbe predmetnog ugovora nisu utvrđene ništetnim u parnici Potrošač. Ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, pa da stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO. Tuženik smatra da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu između njega i tužitelja. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva koji predlaže odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu broj:

080222211693 NE od 20. veljače 2008. godine (list 7-10 spisa), prilog br. 1. Ugovora o kreditu 080222211693 sa amortizacijskim planom (list 11-14 spisa), Stvarni otplatni plan (list 15-19 spisa), promet po kreditu (list 21-62 spisa), naknadu za prijevremenu otplatu kredita od 28. ožujka 2017. (list 63 spisa), sudsku praksu (list 78-122 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu održanom 22. listopada 2024. (list 129-130 spisa), listu plasiranja kredita (list 141 spisa), listu plasiranja kredita broj 080222211693, dana 6.2.2025. (list 146 spisa), listu plasiranja kredita broj 080222211693, dana 25.2.2025. (list 147 spisa), prikaz prometa računa iz arhive za period od 29.02.2008 do 31.12.2018 - račun 724701044162 (list 148-165 i 173-182 spisa), otplatni plan (list 166-172 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. s prilozima (list 185-248 spisa).

4. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o potrošačkom kreditu u valuti HRK i to u dijelu ugovorene promjenjive kamatne stope, te naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i tužbeni zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

6. Nije sporno da je prednik tuženika s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj: 080222211693 NE od 20. veljače 2008. godine (dalje: Ugovor), te da je na temelju Ugovora prednik tuženika odobrio i isplatio tužitelju gotovinski kredit u iznosu od 135.000,00 kuna, s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima. Nije sporno da je ugovor o kreditu sastavio tuženik, te da je tužitelj prijevremeno otplatio ugovorenu kreditnu obvezu kao i da je platio tuženiku naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

7. Sporan je istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li sklapanju Ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje ugovornih strana o spornim odredbama o promjenjivoj kamati i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te je li tužitelj potrošač.

8. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 96.,97., 100., 101. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (79/07., 125/07., 75/09., 79/09.,89/09., 133/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a za ocjenu poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi valja primijeniti i čl. 5. direktive 93/13/EEZ, te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15-dalje: ZOO).

9. Člankom 3. Direktive predviđeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), dok se prema st. 2. uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

10. Za kontrolu nepoštenosti odredbi ugovora sukladno odredbi čl. 3 st. 1 Direktive relevantan je samo onaj nesklad odnosno neravnoteža prava i obaveza ugovornih strana koji može biti određen kao značajan i neopravdan. Značajan nesklad prava i obaveza ugovornih strana znači u pravilu postojanje prevage obveza jedne ugovorne strane nad njezinim pravima. Nepoštenost određene ugovorne klauzule shodno odredbi čl. 3. st. 1. Direktive uzrokovat će isključivo ona neravnoteža prava i obaveza ugovornih strana koja ide na štetu potrošača. Oštećenje potrošača ogleda se u svakom neprimjerenom umanjenju njegovih prava i svakom povećavanju njegovih obaveza, pri čemu je nužno ustanoviti nisu li u korist potrošača ugovorene određene prednosti kojima bi se eventualno korigiralo nastalu neravnotežu.

11. S obzirom na nespornu činjenicu da je Ugovor sastavio tuženik, to je sukladno odredbama čl. 319. st. 2. i čl. 320. st. 1. ZOO ugovor tumačen sukladno načelima obveznog prava te u korist tužitelja.

12. Tužitelj je iskazao da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 2008. godine i to za nenamjenski kredit na temelju kojeg mu je isplaćen iznos od 135.000,00 kn. S dobivenim iznosom kredita otplatio je do kraja već postojeći kredit kojeg je imao u drugoj banci te je ostatak iskoristio za uređenje kuće u kojoj je živio. U to vrijeme, a niti kasnije nije imao u vlasništvu trgovačko društvo niti obrt već je zaposlenik Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 1996. godine.

O uvjetima kreditiranja nije pregovarao sa službenikom banke već nakon što je dostavio potrebnu dokumentaciju i popunio potrebne formulare u banci je kredit bio već pripremljen.

Prije potpisivanja ugovor je pročitao i vidio da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ali nije o tome posebno razmišljao već mu je bilo bitno da dobije kredit, a što znači da nije ništa službenika u banci pitao o tom dijelu ugovora niti mu je on nešto posebno objašnjavao.

Što se tiče naknade za prijevremenu otplatu kredita tužitelj se ne sjeća da je ista bila ugovorena već zna samo da mu je službenik banke rekao da ukoliko bude želio i imao mogućnosti da kredit može otplatiti prijevremeno odnosno prije isteka ugovorenog roka. Inače ugovoreni rok otplate kredita bio je deset godina, a on ga je u cijelosti otplatio nakon devet godina, dakle prijevremeno zbog čega mu je tuženik obračunao naknadu.

Kad se obratio tuženiku radi prijevremene otplate kredita službenik u banci mu je rekao da će za to morati platiti naknadu te da je to uobičajena praksa i nije mu ništa pri tome rekao na što se ta naknada odnosi i koji su to troškovi posebni banke radi prijevremene otplate kredita koje mora platiti.

Kreditnu obvezu je u cijelosti podmirivao na način da mu je trajnim nalogom mjesečno vršena ustega na plaći.

Što se tiče ugovorene promjenjive kamatne stope nije dobivao nikakve obavijesti tuženika o tome već samo zna da mu se rata otplate kredita mjesečno kontinuirano povećavala.

Što se tiče rasta rate otplate kredita tužitelj nije mislio da će u tolikoj mjeri rasti radi promjene kamatne stope i da će mu to biti toliko financijsko opterećenje. U banci tuženika nitko nije nikada pojasnio koji su mogući tržišni utjecaji na izmjenu kamatne stope niti je on to pitao.

U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita tužitelj je iskazao da se ne sijeća da je ista bila ugovorena, ali zna da mu je službenik u banci rekao da ukoliko bude želio i imao mogućnosti da kredit može otplatiti i prije isteka ugovorenog roka što je i učinio protekom devet godina otplate kredita, dakle prijevremeno zbog čega mu je tuženik naplatio naknadu, uz obrazloženje da je to uobičajena praksa, ali mu nije rekao na što se ta naknada odnosi i koji su to posebni troškovi banke koje on mora platiti.

13. Na tuženikovo osporavanje tužitelju statusa potrošača kao ugovorne strane predmetnog Ugovora, valja reći da je u smislu odredbe čl. 3. ZZP potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, te je za pojam potrošač u Direktivi 93/13 bitan jedino objektivni funkcionalni kriterij, tj. da fizička osoba sklapa konkretni ugovor radi obavljanja osobnih – privatnih potreba i da je potrošač slabija ugovorna strana, pa je stoga na tuženiku teret dokaza da tužitelj nije zaključio ugovor na temelju kojeg je dobivena novčana sredstva koristio za osobne – privatne potrebe (Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018.), odnosno da nije potrošač.

13.1. Iako svrha predmetnog gotovinskog kredita nije ugovorena iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao detaljan i uvjerljiv proizlazi da je smislu odredbe čl. 3. ZZP i Direktive 93/13 tužitelj potrošač, jer je sredstva dobivena kreditom tužitelj upotrijebio za otplatu već postojećeg kredita kojeg je imao u drugoj banci i za uređenje kuće u kojoj je živio, kao i da u vrijeme sklapanja ugovora a ni kasnije tužitelj nije bio vlasnik trgovačkog društva niti obrta i po zanimanju je vozač.

13.2. Nadalje iz iskaza tužitelja proizlazi da je prosječan potrošač s kojim tuženik prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije pregovarao o uvjetima kreditiranja, niti je informirao tužitelja o rizicima sklapanja Ugovora o gotovinskom kreditu u hrvatskim kunama, te posljedično tome tužitelj kao prosječan potrošač, od banke tuženika nije dobio informacije o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih je mogao procijeniti rizike uzimanja kunskog kredita i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, niti da su u vrijeme sklapanja Ugovora ti tržišni kriteriji i uopće okolnosti bili javno dostupni, pa tako i tužitelju da bi na temelju istih mogao procijeniti rizik uzimanja kredita uz tako ugovorenu kamatnu stopu i kako će to utjecati na njegove financijske mogućnosti otplate kredita. Također proizlazi i da tuženik nije informirao tužitelja ni vezano za naknadu za prijevremenu otplatu kredita, odnosno od čega se ti troškovi sastoje i u kojoj visini od neotplaćenog kredita, niti na temelju kojih parametara je tuženik odredio upravo te troškove, a niti je tuženik u ovom postupku dostavio dokaz na što su se konkretno odnosili troškovi naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 103,98 eur/783,44 kn, jer iz neodređene odredbe čl. 7. 2. i 7.3. Ugovora proizlazi samo da korisnik može tražiti prijevremenu otplatu kredita o čemu pisano odobrenje donosi Banka koja će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.

14. Sud zaključuje da je zbog nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te da je sadržaj takve ugovorne odredbe čl. 3. bio nejasan i nerazumljiv tužitelju, kao i odredbe čl, 7.3. o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to jasno proizlazi i iz tužiteljevog iskaza. Tuženik je, dakle propustio obavijestiti tužitelja kao potrošača o riziku vezanom uz ugovaranje promjenjive kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika kao kreditora - koji će čimbenici utjecati na tuženikovu odluku o promjeni kamatne stope, od čega se sastoji naknada za prijevremenu otplatu kredita i način izračuna visine iste, iako su tuženiku kao financijskoj instituciji koja se profesionalno bavi financijskim poslovanjem takvi razlozi trebali biti ili su bili poznati, a koje postupanje prednika tuženika kao trgovca je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO. Navedenim načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno je zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed promjena kamatne stope prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, s kojim tuženik nije prethodno pregovarao o uvjetima kreditiranja, te takvim postupanjem, sklapanjem formuliranog standardnog ugovora, tuženik je značajno narušio ugovornu ravnotežu protivno odredbi čl. 11. ZOO.

15. Tako je odredbu čl. 3.3. Ugovora kojom je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, odnosno jednostranom odlukom tuženika na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, te odredbu čl. 7.3. da će Banka naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 98. i 102. st. 1. ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO, ocijenio nerazumljivim, dakle nepoštenim, odnosno protivnim načelima obveznog prava (savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava, jednake vrijednosti uzajamnih davanja, ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima) i time ništetnim, pa je stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na osnovi takvih ništetnih odredbi ugovora.

16. Nadalje valja reći i da su ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2.i čl. 272. ZOO, a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava.

17. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 102. st. 2. ZZP ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu izveden je dokaz financijskim vještačenjem, po sudskom vještaku Darku Prpiću, Darfin d.o.o., sa zadatkom da utvrdi visinu više plaćenih iznosa s osnove promjenjive kamate tijekom otplate kredita pri čemu je vještak uzeo u obzir ugovorenu kamatnu stopu na dan isplate kredita, te uz svaki uplaćeni iznos označio datum uplate.

19. Vještak je u svom nalazu i mišljenju, za koji je koristio Ugovor i otplatni plan u CHF prema obračunu tuženika, te analitičku financijsku karticu za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita, izračunao da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 9.110,64 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 1.209,26 EUR.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića kao detaljan stručan i obrazložen, a kojem nalazu ni stranke nisu prigovarale.

21. Stoga sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO kojom je propisano da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, tuženik je u obvezi na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi platiti tužitelju iznos od 1.209,26 eur/9.110,64 kn.

22. Obveza plaćanja zateznih kamata na pojedine iznose od dana stjecanja tog nepripadnog iznosa temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je u okolnostima konkretnog slučaja u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita, tuženik kao novčarska institucija, banka, nesavjestan stjecatelj.

23. Tužitelje svoju obvezu podmirenog troška za izvršenu uslugu prijevremene otplate predmetnog kredita 28. ožujka 2017. u iznosu od 783,44 kn /103,98 eur temelji na obračunu tuženika na listu 63 spisa, koje plaćanje ni tuženik ne osporava.

24. S obzirom da je ništavost dijela čl. 3. i 7. Ugovora na temelju kojih tužitelj traži vraćanje stečenog bez osnove utvrđena ovom odlukom, to prihvaćanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva u skladu s čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zastarni rok još nije počeo teći i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine je neosnovan.

25.. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

26. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku– odvjetniku i za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za sastav dva podneska 30.05.2024. i 16.07.2025. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za pristup na tri ročišta 02.07.2024., 22.10.2024. i 25.11.2025. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 1.200,00 eur uvećan za 25% PDV u iznosu od 300,00 eur, čemu valja pribrojiti i trošak pristojbe na tužbu 36,16 eur i pristojbe na presudu 72,31 eur, te trošak financijskog vještačenja 265,45 eur, tako da je tužitelju odmjeren parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.873,92 eur.

27. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika