- 1 -              Revd 2595/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2595/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz V. G., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. O. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. d.d. Z., ..., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenom protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3991/2022-2 od 25. studenoga 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-316/22-274 od 26. srpnja 2022., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

              II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenost revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3991/2022-2 od 25. studenoga 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-316/22-274 od 26. srpnja 2022. zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

              „Dovodi li ne prijavljivanje tražbine u stečajnom postupku nad dužnikom ovdje tuženikom do gubitka prava na potraživanje, a time i do gubitka procesnopravne legitimacije za vođenje parnice u situaciji kada je stečajni dužnik izašao iz stečajnog postupka na temelju stečajnoga plana (u kojem su svi vjerovnici namireni uz oprost kamata) u kojem je propisano da isti djeluje prema svim vjerovnicima, pa i onima koji nisu prijavili svoje tražbine ili su glasali protiv plana i nastavio poslovati te priječi li to vjerovnika da ostvaruje svoju tražbinu u redovnom parničnom postupku?“

 

1.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja tužitelj smatra da revizijski sud nije dao odgovor na navedeno pitanje, a praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, dok Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-2416/15 od 14. svibnja 2020. zauzima pravno shvaćanje različito od shvaćanja u pobijanom rješenju.

 

1.3. Uz navedeno pitanje, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su donošenjem pobijanog rješenja nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže dopustiti mu podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Prijedlog u odnosu na postavljeno pitanje nije osnovan, a u odnosu na istaknutu povredu temeljnog ljudskog prava nije dopušten.

 

4. Vijeće ovog suda je ocijenilo da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da od odgovora na pitanje, kako je postavljeno u prijedlogu, ne ovisi odluka u ovom postupku. To stoga što činjenica da je stečajni postupak okončan prihvaćanjem stečajnog plana nema utjecaja na pravni položaj vjerovnika koji nisu sudjelovali u tom postupku. Pritom valja naglasiti da tužitelj tek u ovom pitanju navodi kao bitnu činjenicu da je stečajni postupak okončan prihvaćanjem stečajnog plana pa ona i nije bila predmet razmatranja u parničnom postupku. Tužitelj je tek usputno u žalbi naveo da je prema njegovom mišljenju „jedna situacija kada stečajni dužnik prolazi stečajni postupak unovčenjem stečajne mase i prestankom postojanja stečajnog dužnika nakon čega se isti briše iz sudskog registra, a druga je situacija u kojoj se provodi stečajni plan i dužnik nastavi svoje poslovanje“. Svakako da postoje razlike između te dvije situacije, ali se stečajni postupak okončava njegovim zaključenjem i u slučaju prihvaćanja stečajnog plana (čl. 254. st. 1. Stečajnog zakona – „Narodne novine“, broj 44/96, 29/99 i 129/00 - dalje: SZ).

 

6.1. U prijedlogu kao mjerodavno pravo tužitelj citira djelomično odredbu čl. 250. st. 1. SZ prema kojoj rješenje o potvrdi plana djeluje prema svim sudionicima od svoje pravomoćnosti. U pitanju je sadržana tvrdnja da je stečajnim planom određeno da on djeluje prema svim vjerovnicima, pa i onima koji nisu prijavili svoje tražbine. Međutim, nije moguće izjednačiti sudionike u stečajnom postupku i vjerovnike stečajnoga dužnika. Oni vjerovnici koji nisu podnijeli prijavu svojih tražbina ne mogu po naravi stvari steći svojstvo sudionika u stečajnom postupku. Nadalje, u istoj zakonskoj odredbi sadržane su još dvije rečenice u kojima je uređen slučaj kada je stečajnim planom predviđeno zasnivanje, izmjena ili ukidanje prava na dijelovima imovine ili prijenos poslovnih udjela u nekom društvu s ograničenom odgovornošću, kada će se smatrati da su u rješenju izjave volje sudionika dane u propisanom obliku, što na odgovarajući način vrijedi i za rješenjem obuhvaćene izjave o preuzimanju obveza na kojima se temelji zasnivanje, izmjena ili ukidanje prava na dijelovima imovine ili prijenos poslovnih udjela i dionica u nekom društvu s ograničenom odgovornošću i dionice. U trećoj rečenici toga stavka propisano je da te zakonske presumpcije vrijede i za vjerovnike koje svoje tražbine nisu prijavili (a ne na sve stečajne vjerovnike). Uostalom, pravomoćno rješenje o potvrdi stečajnog plana ima svojstvo ovršne isprave u smislu čl. 253. SZ, pa ako tužitelj smatra da je stečajnim planom obuhvaćena i njegova tražbina koju nije prijavio može pokrenuti ovršni postupak.

 

6.2. Na navode prijedloga valja još reći da se odredba čl. 151. st. 1. SZ nalazi među odredbama koje uređuju upravljanje stečajnom masom i njezino unovčenje. Sasvim je logično da stečajni upravitelj treba popisati sve što ulazi stečajnu nasu, ali i sastaviti popis svih dužnikovih vjerovnika za koje je saznao (dužan je utvrditi „što preuzima“ na upravljanje i što treba unovčiti). Sastavljanje popisa vjerovnika nema nikakve veze s prijavom tražbina od strane stečajnih vjerovnika. Stečajni upravitelj je zakonski zastupnik stečajnog dužnika pa po naravi stvari ne može biti i zastupnik stečajnih vjerovnika podnoseći prijavu u njihovo ime (možda i protiv njihove volje). Stečajni upravitelj ne podnosi ni prijavu tražbina radnika i prijašnjih radnika dužnika nego samo sastavlja popis njihovi tražbina te je dužan, prema čl. 173. st. 2. SZ , „predočiti na potpis prijavu njihovih tražbina“. Dakle, prijavu potpisuje i time je podnosi radnik (što tužitelj u konkretnom slučaju i nije), a stečajni upravitelj samo tom zakonom određenom krugu osoba „pomaže“ sastaviti prijavu.

 

7. Bez obzira na prethodne odluke koje su donesene u ovom parničnom postupku i eventualno učinjene pogreške te trajanje postupka (što može imati za posljedicu odgovornosti zbog propusta da se o tužiteljevom zahtjevu odluči u razumnom roku), kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2416/2015 od 14. svibnja 2020., donesenom u specifičnim okolnostima tog slučaja koji nisu u svemu podudarni s ovim predmetom, ovaj sud ne može čl. 96. SZ koji glasi „Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku“, a to je temelj svih insolvencijskih postupaka, ignorirati kao i da ne postoji, a kako to sugerira tužitelj. Stečajni postupak ne bi bio moguć ako bi vjerovnici mogli ostvarivati svoje tražbine u parnici ili na drugi način bez podnošenja prijave svojih tražbina stečajnom upravitelju i time ostvariti povoljniju pravnu poziciju. To se odnosi i na tražbine o kojima se vodi parnica. Tada vjerovnik u prijavi treba navesti sud pred kojim se vodi parnica, s naznakom broja spisa (čl. 173. st. 3. SZ). Stečajnim planom se može odstupiti od zakonskih odredbi o unovčenju i raspodjeli stečajne mase (čl. 213. st. 1. SZ), ali ne i od odredbi koje propisuju dužnost podnošenja prijave. Ne bi bilo moguće ni provesti glasovanje o stečajnom planu jer se sudionici u stečajnom planu razvrstavaju u skupine (čl. 218. SZ ). Svaka skupina vjerovnika s pravom glasa odvojeno glasuje o stečajnom planu (čl. 239. SZ). Vjerovnici koji nisu podnijeli prijavu svoje tražbine nisu sudionici stečajnog postupka i ne mogu biti uvršteni u neku od skupina.

 

8. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se dijelom svodi i na prigovore o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima (a što ovdje nije slučaj).

 

9. Konačno, a imajući na umu sve što je navedeno u vezi postavljenog pitanja u prijedlogu, ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim rješenjima nižestupanjski sudovi su detaljno odgovorili na sve odlučne navode tužitelja i iznijeli su razloge za svoju odluku koji se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopušten.

 

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP za dopuštanje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. te čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.